Akademik Pavao Rudan
Dr.sc. Nina Smolej Narančić, naslovni redoviti profesor
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva i prijedlog da se dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić,
viši znanstveni suradnik u Institutu za antropologiju, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. prosinca, 2008. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr.sc. Tatjane Škarić-Jurić za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, u Institutu za antropologiju u Zagrebu, u sastavu: dr.sc. Vjekoslav Afrić, redoviti profesor, akademik Pavao Rudan i dr.sc. Nina Smolej Narančić, naslovni redoviti profesor. Stručno povjerenstvo podnosi Naslovu sljedeće
I Z V J E Š Ć E I P R I J E D L O G
1. Podaci o životu i radu pristupnice
Tatjana Škarić-Jurić rođena je 1962. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu, obje klasičnog usmjerenja. Studij medicine završila je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine te stekla zvanje doktora medicine. Iste godine započela je pripravnički staž u KBC Šalata, a stručni ispit položila je 1990. godine.
Tatjana Škarić-Jurić je 1993. godine završila poslijediplomski studij iz područja: Biologija, smjer: Biološka antropologija, pri Centru za poslijediplomski studij prirodnih znanosti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Obranivši Magistarski rad pod naslovom "Obiteljska analiza biometrijskih osobina populacije srednjodalmatinskih otoka" stekla je akademski stupanj magistra prirodnih znanosti iz područja biologije.
Godine 1999. Tatjana Škarić-Jurić obranila je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Doktorsku disertaciju pod naslovom "Kvantitativno-genetička analiza nekih pokazatelja kardio-respiratorne funkcije" i stekla akademski stupanj doktora medicinskih znanosti iz područja biomedicine i zdravstva.
Od 1989. godine, Tatjana Škarić-Jurić radi na Institutu za antropologiju (do 1992. godine Sektor za antropologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu). Zaposlena je 1989. godine na radnom mjestu mladi istraživač, od 1993. do 1999. godine na radnom mjestu asistent, od 1999. do 2001. godine na radnom mjestu viši asistent. Godine 2001., dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić izabrana je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik, dok je u sadašnje zvanje višeg znanstvenog suradnika izabrana 17. ožujka 2006. godine.
U okviru stručnog usavršavanja u inozemstvu, Tatjana Škarić-Jurić je u kolovozu 1996. godine završila Međunarodni edukacijski tečaj: "Intensive Course: Mathematics in Biological Sciences - Applications in Anthropology", na Democritus University of Thrace, Komotini, Grčka. Od travnja do kolovoza 1999. godine je kao MASHAV stipendist bila na stručnom usavršavanju na Tel Aviv University, Sackler Faculty of Medicine, Department of Anatomy and Anthropology, Tel Aviv, Izrael, u okviru Međunarodnog edukacijskog programa: "International Postgraduate Training Programme in Medicine". U studenom 2003. godine pohađala je tečaj iz statističke genetike i genetičke epidemiologije "MENDEL" u okviru programa 53rd Annual Meeting of the American Society of Human Genetics, Los Angeles, SAD.
2. Znanstvena djelatnost pristupnice
Od 1989. godine dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata koji su se provodili u okviru djelatnosti Instituta za antropologiju (do veljače 2001. godine, Sektora za antropologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu).
Od 1989. do 1990. godine pristupnica, kao mladi istraživač, aktivno sudjeluje u radu na znanstvenom projektu "Biološki i psihosocijalni faktori okoline i zdravlja" (IMI - RSIZZ SRH: 1-08-02-03). Od 1989. do 1991. godine također sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz projekt: "Rast i razvoj djece i omladine Jugoslavije". Od 1991. do 1995. godine pristupnica sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku projekta "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (3-01-133). Od 1993. do 1995. godine pristupnica također sudjeluje u znanstvenom projektu "Istraživanja antropometrijskih osobina hrvatskih vojnika i časnika" Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Od 1996. do 2002. godine istraživač je na temi "Stohastički i deterministički modeli" (01960103) koja se provodi u okviru Programa trajne istraživačke djelatnosti pod naslovom "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" (019601). Godine 1998., pristupnici je prihvaćen prijedlog poticajnog projekta za mlade znanstvenike Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod nazivom: "Nasljedni i ne-nasljedni izvori varijabilnosti pokazatelja kardio-vaskularne i respiratorne funkcije" (196002). Od 2002. do 2006. godine istraživač je na znanstvenom projektu: "Populacijska struktura Hrvatske – biomedicinski pristup" (broj 0196001), dok je od 2007. godine istraživač na znanstvenom projektu: "Kompleksna obilježja i zdravlje stanovništva od djetinjstva do duboke starosti" (broj 196-1962766-2747) Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske koji se provodi u okviru Programa trajne istraživačke djelatnosti pod naslovom "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske".
Dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić također je sudjelovala u radu na međunarodnim znanstvenim projektima. Tako je od 1995. do 1998. godine surađivala na projektu: "Biological and cultural microdifferentiation among rural populations (Middle Dalmatia – Croatia)" (JFP 259) koji se provodio u sklopu zajedničkog odbora za znanstvenu suradnju s SAD (putem Smithsonian Institution, Washington, D.C., USA), dok je od 2002. do 2005. godine surađivala je na projektu: "Genetics of complex traits and diseases in Croatian genetic isolate" koji se provodio u suradnji s Medical Research Council, Human Genetics Unit i University Medical School, University of Edinburgh, UK.
U navedenim projektima dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić sudjelovala je znanstveno-istraživalačkim radom u području proučavanja fenotipske varijabilnosti biometrijskih obilježja u okviru analiza populacijske strukture i biološke (mikro)evolucije. Provedena istraživanja pokazala su kako se srednjodalmatinske otočke populacije (s obilježjima reprodukcijski izoliranih skupina) koje su već trideset godina predmetom holističkih antropoloških istraživanja, s uspjehom mogu koristiti kao model (prirodni eksperiment) u kojem se primjenom adekvatnih genetičko-epidemioloških metoda uspješno mogu provoditi istraživanja kompleksnih obilježja čovjeka i na obiteljskoj i na populacijskoj razini. Rezultate istraživanja dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić objavila je samostalno ili u koautorstvu u 32 znanstvena rada publiciranih u znanstvenim časopisima i knjigama (od toga 30 u časopisima a1 kategorije), 4 ostala rada (stručni radovi i recenzije), u suradnji uredila dvije knjige (1 znanstvenu i 1 stručnu) te je s 33 znanstvene prezentacije sudjelovala u radu domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova.
Plodna znanstvenoistraživačka aktivnost iskazuje se činjenicom da je u posljednje 3 godine (2006.-2008., tj. u razdoblju od prethodnog izbora u znanstveno zvanje) pristupnica objavila 14 znanstvenih radova (od toga 13 u CC časopisima). U tom razdoblju pristupnica posebnu pažnju posvećuje populacijskim i genetičko-epidemiološkim analizama kompleksnih fenotipova, s posebnim naglaskom na kompleksno determinirane kronične bolesti čovjeka i čimbenike rizika za njihov razvoj. Premda su kvantitativno-genetička istraživanja kompleksno determiniranih obilježja čovjeka (kao što su morfološke i fiziološke karakteristike) uže područje interesa pristupnice, valja naglasiti da je u ovom razdoblju ona napravila stanoviti pomak s obiteljskih na populacijske studije. Tako - od temeljnih kvantitativno-genetičkih pitanja relativnog značaja genetičke nasuprot okolišnoj komponenti u razvoju biometrijskih fenotipova - u ovom razdoblju pristupnica diversificira svoju znanstvenu djelatnost te ju nastavlja razvijati na oba kolosijeka: s jedne strane produbljujući genetičke analize obuhvaćajući sada i molekularnu razinu te s druge strane istražujući socioekonomske čimbenike okoliša koji sa svoje strane doprinose razvoju rizičnih fenotipova, odnosno najučestalijih kroničnih bolesti današnjice.
Uspješna primjena genetičko-epidemioloških metoda u izoliranim otočkim populacijama Srednje Dalmacije dala je ohrabrenje da se slične analize pokušaju primijeniti i u drugim izoliranim populacijama. Stoga je posebno značajno što su u ovom razdoblju znanstvene analize proširene na još jednu izoliranu model-populaciju; riječ je o romskoj populaciji, koja svoju izolaciju ne duguje zemljopisnoj već socijalnoj izdvojenosti. Premda su antropološka i genetičko-epidemiološka istraživanja ove populacije tek u začetku, ona su već urodila brojnim publikacijama među kojima je pristupnica bila jedna od glavnih autora na čak četiri objavljena rada.
Prve epidemiološke analize populacije Roma Bajaša Baranje i Međimurja kojima je opisan socioekonomski i zdravstveni status ove vulnerabilne, manjinske skupine u Republici Hrvatskoj objavljene su u radu: «Trapped between tradition and transition - Anthropological and epidemiological cross-sectional study of Bayash Roma in Croatia» (Croatian Medical Journal 48: 708-719, 2007). U radu su prikazani rezultati antropološko-epidemioloških istraživanja 266 Roma Bajaša iz Baranje i 162 iz Međimurja koji se temelje na analizi podataka o njihovoj etno-povijesti i demografskim kretanjima, uvjetima stanovanja, obrazovanju i zdravlju. Prikazani su temeljni pokazatelji zdravstvenog i socioekonomskog statusa te je dan preliminarni prikaz njihove međuovisnosti. Utvrđeno je kako su Romi Bajaši na obje lokacije socijalno i ekonomski marginalizirani što govori da je neophodna pomoć šire zajednice za njihovo uključivanje u suvremene tokove društvenog razvoja.
Posebna pažnja pridana je analizi fenotipova koji će poslužiti za daljnje genetičko-epidemiološke analize kojima je cilj otkrivanje populacijski specifične genske i okolišne komponente rizika za nastanak najučestalijih kompleksnih kroničnih bolesti današnjice (hipertenzija, pretilost, osteoporoza) što je prikazano u radovima: «Calcaneous ultrasonographic assessment of bone mineral density in the Roma minority population of Croatia – Preliminary report» (Collegium Antropologicum 30: 761-765, 2006), «Body mass index and nutritional status of the Bayash Roma from eastern Croatia» (Collegium Antropologicum 30: 315-319, 2006) i «Traditional CVD risk factors and socio-economic deprivation in roma minority population of Croatia» (Collegium Antropologicum 32: 667-676, 2008).
Tako je u radu «Calcaneous ultrasonographic assessment of bone mineral density in the Roma minority population of Croatia - Preliminary report» (Collegium Antropologicum 30:761-765, 2006.) istraživana gustoća kostiju s ciljem utvrđivanja prevalencije osteoporoze kod Roma Bajaša. Istraživanje je obuhvatilo 232 ispitanika te je utvrđeno kako je prevalencija osteoporoze kod ove skupine značajno veća u odnosu na onu u općoj populaciji Hrvatske. Visoka procijenjena prevalencija razvijene osteoporoze upućuje na daljnja istraživanja koja bi trebala obuhvatiti ispitivanja asocijacije niske mineralne gustoće kostiju i čimbenika povezanih s posebnim životnim stilom i reproduktivnim karakteristikama koji su prisutni u ovoj polu-sjedilačkoj Romskoj populaciji.
U radu «Body mass index and nutritional status of the Bayash Roma from eastern Croatia» (Collegium Antropologicum 30: 315-319, 2006) je pokazano kako se srednje vrijednosti indeksa tjelesne mase (najšire korištenog pokazatelja sastava tijela) u Roma Bajaša Baranje ne razlikuju od vrijednosti koje nalazimo u većinskoj populaciji iste regije (Županija Osječko-Baranjska). Međutim, za razliku od većinskog stanovništva, u Roma Bajaša krajnje vrijednosti su češće, te nalazimo više pretilih osoba (BMI > 30) kao i više pothranjenih osoba (BMI < 18) pri čemu je među potonjima češće riječ o ženama. Time je pokazano kako samo detaljna analiza može razotkriti povećane zdravstvene rizike vezane uz stupanj uhranjenosti (uključujući spolnu diskriminaciju unutar populacije) koji ostaju skriveni ukoliko se prosječne vrijednosti uzimaju kao jedini pokazatelj.
U radu «Traditional CVD risk factors and socio-economic deprivation in roma minority population of Croatia» (Collegium Antropologicum 32: 667-676, 2008) dan je prikaz učestalosti tradicionalnih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti u populaciji Roma Bajaša Hrvatske. Tako su vrijednosti krvnog tlaka kao i prevalencije hipertenzije prikazane po dobnim skupinama te uspoređene s drugim populacijama Europe kao i s općom populacijom Hrvatske. Također je prikazan utjecaj standardnih čimbenika rizika na vrijednosti krvnog tlaka (pretilosti, pušačkog statusa). Međutim, glavna odlika ove studije sadržana je u činjenici što je ona pokazala odnos i nekih ne-tradicionalnih čimbenika rizika na kardiovaskularni status te su u analize uključene socioekonomske varijable kao što su školovanje i prihod. S obzirom da Rome Bajaše Hrvatske karakteriziraju niže vrijednosti krvnog tlaka te niža učestalost hipertenzije nego većinsko stanovništvo Hrvatske kao i stanovništvo drugih Europskih zemalja, zaključak je studije da se ova populacija «fiziološki» nalazi u još pred-tranzicijskom razdoblju te da se modernizacijom njihovog načina života može očekivati znatan porast kardiovaskularnih bolesti.
Proširenje analiza sa statističke (kvantitativno-genetičke) na molekularno-genetičku razinu dalo je prve pozitivne rezultate koji su prezentirane u radovima: «Gene polymorphisms of the renin-angiotensin system and early developmentg of hypertension» (American Journal of Hypertension 19: 837-842, 2006), «3000 years of solitude: Extreme differentiation in the island isolates of Dalmatia, Croatia» (European Journal of Human Genetics 14: 478–487, 2006) i «SLC2A9 is a newly identified urate transporter influencing serum urate concentration, urate excretion and gout (Nature Genetics 40: 437-442, 2008)». U radu «Gene polymorphisms of the renin-angiotensin system and early developmentg of hypertension» provedena analiza je pokazala da se u segmentu opće populacije (muškarci mlađi od 40 godina starosti) može detektirati utjecaj jednog polimorfizma unutar reninsko-angiotenzinskog sustava (ACE gen) na rano javljanje hipertenzije. U ovom radu također je pokazan značajan utjecaj indeksa tjelesne mase kao promjenjivog čimbenika rizika za razvoj hipertenzije.
U okviru analiza populacijske strukture i biološke (mikro)evolucije izoliranih populacija Srednje Dalmacije provedeno je istraživanje koje je objavljeno pod naslovom: «3000 years of solitude: Extreme differentiation in the island isolates of Dalmatia, Croatia» (European Journal of Human Genetics 14: 478–487, 2006). Pri tomu je iskorišten uzorak od 100 slučajno odabranih pojedinaca iz svakog od 10 malih seoskih otočnih zajednica istočnog Jadrana kako bi se analizirala njihova genetička struktura. Temeljem analize 26 STR biljega, međusobno udaljenih najmanje 5 cM, procijenjeni koeficijent genetičke diferencijacije ukazao je na različitost većine seoskih zajednica. Pomoću klasterirajućeg algoritma sadržanog u statističkom paketu STRUCTURE definirano je šest klastera od kojih je četiri odgovaralo pojedinačnim selima.
Rad pod naslovom: «SLC2A9 is a newly identified urate transporter influencing serum urate concentration, urate excretion and gout» je nastao u sklopu široke međunarodne suradnje te je objavljen u jednom od najprestižnijih časopisa iz područja genetike - «Nature Genetics». U ovom radu objavljeno je otkriće o značajnoj ulozi gena SLC2A9 na razinu mokraćne kiseline u krvi što ujedno znači i da je on važan čimbenik rizika za razvoj gihta (uloga). Do ovog se je rezultata došlo primjenom tehnike «genome-wide association scan» kojom je analizirano ukupno 317.503 genskih biljega (jednonukleotidnih polimorfizama) na uzorku 986 ispitanika, stanovnika otoka Visa.
U području proučavanja fenotipske varijabilnosti biometrijskih obilježja čovjeka osim fizioloških i morfoloških obilježja vezanih uz kardiovaskularne i koštanomišićne bolesti, analize izoliranih populacija Srednje Dalmacije bile su u ovom razdoblju usmjerene i na niz drugih kompleksnih fenotipova što je prezentirano u radovima: «Chronic respiratory symptoms in Croatian Adriatic island metapopulations» (Croatian Medical Journal 47: 627-634, 2006), «New reference equations for forced spirometry in elderly persons» (Respiratory Medicine 102, 2008) i «The Eysenck personality factors: Psychometric structure, reliability, heritability and phenotypic and genetic correlations with psychological distress in an isolated Croatian population» (Personality and Individual Differences 42: 123-133, 2007). Istraživanja su ukazala na povezanost biološke varijabilnosti s etno-povijesnim, demografskim i ekološkim osobitostima populacije te dala doprinos razumijevanju populacijske, sub-populacijske i obiteljske agregacije navedenih kompleksnih fenotipova te utjecaja okolišne i genetske podloge u njihovom razvoju.
U radu : «Chronic respiratory symptoms in Croatian Adriatic island metapopulations» (Croatian Medical Journal 47: 627-634, 2006) analizirana je distribucija simptomatologije respiratornog sustava s obzirom na spol, populacijsku mikrodiferencijaciju, regiju, te stupanj srođenosti populacije (tj. stupanj homozigotnosti) kao i u odnosu na pušački status. Plućne funkcije, kao kompleksno determinirana fiziološka obilježja čovjeka također su istraživana u ciljanoj populaciji osoba starije dobi (65-86 g.) te je argumentacija za potrebom primjene drugačijih referentnih jednadžbi dana u radu pod naslovom «New reference equations for forced spirometry in elderly persons» (Respiratory Medicine 102, 2008). Naime, potreba primjene populacijski specifičnih referentnih vrijednosti za brojne morfološke i funkcionalne karakteristike čovjeka je dobro shvaćena i u širokoj je upotrebi(primjerice, referentne vrijednosti za visinu i težinu djece i mladeži tijekom njihovog razvoja). Međutim, ovaj rad je ukazao da su, osim populacijskih, potrebne i modifikacije referentnih jednadžbi kada se procjenjuju plućne funkcije u osoba starijih od 65 godina u odnosu na one koje se koriste kod odraslih osoba mlađe i srednje dobi.
Rad «The Eysenck personality factors: Psychometric structure, reliability, heritability and phenotypic and genetic correlations with psychological distress in an isolated Croatian population» (Personality and Individual Differences 42: 123-133, 2007) predstavlja nastavak kvantitativno-genetičkih studija koje je pristupnica razvijala u dosadašnjoj znanstvenoj karijeri, međutim, u ovom radu analize su primijenjene na novi tip fenotipa – psihološke karakteristike. Analiza koja je obuhvatila obiteljski uzorak s otoka Visa (588 osoba) je pokazala da neuroticizam kao i ekstraverzija imaju značajnu aditivnu genetsku komponentu (tj. «nasljednost») dok se je tzv. «učinak majke» za ova obilježja pokazao zanemarivim.
Pristupnica se i u ovom razdoblju nastavila baviti pitanjima vezanim uz rast i razvoj te je kao član skupine istraživača objavila članak pod naslovom «Gender-specific growth patterns of transversal body dimensions in Croatian children and youth (2 to 18 years of age)» (Collegium Antropologicum 32: 419-431, 2008). Riječ je o transverzalnom istraživanju rasta i razvoja djece i mladeži u kojem je kod 5260 predškolske i školske djece i mladeži grada Zagreba u dobi od 2 do 18 godina analizirano šest transverzalnih dimenzija tijela (širina i dubina prsnog koša, širina ramena i zdjelice te širina lakta i koljena). Studija je pokazala da širine pojedinih dijelova tijela pokazuju različite obrasce rasta koji se razlikuju među spolovima. Dok se spolni dimorfizam u širini zdjelice i ramena pojavljuje u vrijeme puberteta, razlike u širinama prsnog koša, lakta i koljena postoje već u ranoj dobi. Spolni dimorfizam u transverzalnim dimenzijama tijela djece i mladeži u Hrvatskoj uspoređen je s obrascima rasta i razvoja u drugim europskim populacijama.
Pristupnica je u suradnji s timom liječnika sudjelovala u epidemiološkim istraživanjima hipoplazije vertebralne arterije – česte urođene anomalije kardiovaskularnog sustava. Provedeno istraživanje je omogućilo upoznavanje osnovnih morfoloških, fizioloških i epidemioloških parametara ove malformacije krvožilnog sustava koja ima značajne implikacije za kliničku praksu. Preliminarna istraživanja ovog slabo poznatog entiteta - koji je otkriven tek zahvaljujući modernim radiološkim tehnikama transkranijalne ultrazvučne dijagnostike (Color Doppler Flow Imaging (CDFI)) – objavljena su u dva rada pod naslovom: «Vertebral artery hypoplasia: Characteristics in a Croatian population sample» (Acta Clinica Croatica 45: 325-329, 2006) i «Morphologic and hemodynamic characteristics of vertebral arteries in men and women» (Rad HAZU 497: 121-128, 2007).
U suradnji s timom liječnika i antropologa pristupnica je također sudjelovala u epidemiološkom istraživanju (u uzorku 568 djece i mladeži, dobi od 6 do 22 g.) i jedne razvojne anomalije oro-dentalnog sustava koja se detektira kod djece i mladeži. Riječ je o hipodonciji, odnosno nedostatnom razvoju zubi (kržljavi ili nedostajući zubi) koji se kao razvojna anomalija tumači kao dio trajnog evolucijskog trenda usmjerenog ka redukciji broja zubi kao i veličine čeljusnih kostiju kod čovjeka. U radu: «The prevalence of lateral incisor hypodontia and canine impaction in Croatian population» (Collegium Antropologicum 32: 1105-1109, 2008) prikazane su učestalosti ove anomalije u Hrvatskoj te uspoređene s onim u drugim populacijama Europe i svijeta.
I konačno, pristupnica je - s obzirom da je kao tajnica tijekom 10 godina (od 1995 do 2004.) u suradnji s glavnim urednikom vodila znanstveni časopis «Collegium Antropologicum» - u okviru obilježavanja 30. godišnjice izlaženja ovog časopisa objavila analizu odjeka ovog časopisa u međunarodnoj znanstvenoj zajednici pod naslovom: «30 Years of "Collegium Antropologicum"» (Collegium Antropologicum 31: 935-936, 2007).
3. Nastavna djelatnost
Od 1989. godine dr. sc. Tatjana Škarić-Jurić sudjeluje u dodiplomskoj nastavnoj djelatnosti kao suradnik u nastavi uz prof. P. Rudana, kao voditelja kolegija, i to od 1989. do 1995. na Biološkom odjelu Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sklopu predmeta "Anatomija čovjeka i antropologija" te od 2006. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u sklopu predmeta "Medicinska antropologija".
Dr. sc. Tatjana Škarić Jurić, uz prof. P. Rudana koji je voditelj kolegija, također sudjeluje u nastavi sljedećih poslijediplomskih studija: od 1999. godine suradnik je u nastavi Poslijediplomskog doktorskog studija "Nutricionizam" na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: "Prehrambeni status čovjeka") te Sveučilišnog poslijediplomskog studija u području biomedicine i zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: "Medicinska antropologija"). U nastavi kolegija: "Medicinska antropologija" surađivala je i u okviru Znanstvenog poslijediplomskog studija u području biomedicine i zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u razdoblju 2001.-2006. te Medicinskog fakulteta Osijek, Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u razdoblju 2002.-2006.
Dr. sc. Tatjana Škarić-Jurić samostalno vodi dva obavezna kolegija druge godine dvopredmetnog dodiplomskog Studija antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: kolegij "Kvantitativna genetika" (od akademske godine 2006./2007.) te kolegij "Uvod u populacijsku genetiku" (od akademske godine 2007./2008.). Za kolegij: "Kvantitativna genetika", dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić izradila je nastavni program te sastavila skripte za studente.
Do sada je bila mentor u izradi 1 diplomskog i 1 magistarskog rada.
4. Stručna i društvena djelatnost
Dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić član je nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih udruga: Hrvatskog antropološkog društva, Društva za medicinsku antropologiju Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora, European Anthropological Association te International Union of Anthropological and Ethnological Sciences.
Od 1990. godine pristupnica vrši dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnih znanstvenih skupova "School of Biological Anthropology" i "International Anthropological Poster Conference" (1990. i 1994. godine tajnica Škole), te člana Organizacijskog odbora međunarodnih poslijediplomskih tečajeva "Anthropology and Health" (IUC Dubrovnik) (1990, 1992, 1993, 1994, i 1995. godine tajnica Tečaja). Pristupnica je također obavljala dužnost člana Organizacijskog odbora dvaju antropoloških kongresa: "4th International Congress of Physiological Anthropology" 1998. godine te "13th Congress of the European Anthropological Association" 2002. godine.
Od 1990. godine dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić član je uredničkog odbora, a od 1995. do 2004. godine bila je glavna tajnica međunarodnog znanstvenog časopisa "Collegium Antropologicum" (Hrvatska). Ističemo da je časopis "Collegium Antropologicum" referiran u Current Contents / Social & Behavioral Sciences Citation Index (od 1980. godine), u Index Medicus/MEDLINE (od 1997. godine), te u mnogim drugim selektivnim sekundarnim i tercijarnim publikacijama.
Dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić je također bila aktivna kao recenzent te je do danas recenzirala desetak znanstvenih radova za međunarodne znanstvene časopise kao i jednu doktorsku disertaciju za University of Calcutta. U 2008. godini je sudjelovala u recenziji Marie Curie individualnih projekata (European Commision: FP7-PEOPLE program, sheme: IEF, IOF, IIF).
5. Nagrade za znanstveni rad
Godine 1999. dodijeljena joj je Diploma Hrvatskog liječničkog zbora prigodom 125. obljetnice HLZ-a, za njezin znanstveni i stručni doprinos razvoju medicinske antropologije u Hrvatskoj.
6. Mišljenje i prijedlog povjerenstva
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i radove vidljivo je da dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić, a na temelju članka 33, stavak 2 i 3, članka 41, stavak 3 te članka 32. stavak 5 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (“Narodne novine”, broj 123/03, 105/04, 174/04 i 198/03), zadovoljava sve propozicije za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika.
Naime, prema odredbama članka 32. stavka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (“Narodne novine”, broj 123/03, 105/04 i 174/04) za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, minimalni uvjeti u okviru znanstvenog područja humanističkih znanosti, uključuju stupanj doktora znanosti, objavljenu znanstvenu knjigu (a3), i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), a pet znanstvenih radova ukupno (a1+a2). Također, prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Nacionalno vijeće za znanost donijelo je Pravilnik o uvjetima u izbor u znanstvena znanja koji za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u području humanističkih znanosti, radi poticanja interdisciplinarnosti, predviđa mogućnost da se pri izboru u znanstvena zvanja pristupnicama mogu računati i radovi u publikacijama s drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnog vijeća za znanost. Budući da je područje znanstvenog rada pristupnice interdisciplinarno, no prvenstveno je vezano uz biološku antropologiju (genetička epidemiologija, kvantitativna i populacijska genetika te medicinska antropologija), znanstveni radovi su objavljeni većinom u časopisima koji pokrivaju biomedicinska, a ne humanistička područja. Prema gore navedenom Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u znanstvenom području biomedicina i zdravstvo potrebno je objaviti 12 znanstvenih radova u časopisima koji su zastupljeni u Current Contents ili Science Citation Index – Expanded, od čega dvije trećine radova treba biti objavljeno u časopisima koji se referiraju u Current Contents bazi znanstvenih informacija. Područno vijeće ne priznaje u kvotu radova one koji imaju više od deset autora, no redoslijed autora nije bitan.
S obzirom na činjenicu da je dr.sc. Tatjana Škarić-Jurić objavila 32 znanstvena rada (od kojih 22 nemaju više od 10 autora a objavljeni su u Current Contents časopisima), 4 ostala rada (stručni radovi i recenzije) te uredila dvije knjige (od toga jednu znanstvenu), smatramo da pristupnica zadovoljava sve gore navedene uvjete za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik.
Također napominjemo da pristupnica udovoljava kriterije za izbor u ovo zvanje i prema Pravilniku o uvjetima za izbore u znanstvena i istraživačka zvanja Instituta za antropologiju, Zagreb, gdje za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, znanstvenici iz područja biomedicinskih znanosti uz stupanj doktora znanosti trebaju imati najmanje 32 objavljena rada (kategorije a1, a2, a3 i b1) od kojih je najmanje 21 iz a1 kategorije radova (originalni znanstveni radovi referirani u Current Contentsu) pri čemu pristupnica ima 33 na taj način kategorizirana rada od kojih 29 pripada kategoriji a1.
U skladu s prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, da dr.sc. Tatjanu Škarić-Jurić, višeg znanstvenog suradnika u Institutu za antropologiju, Zagreb, izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija.
U Zagrebu, 17. veljače 2009. godine
Prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić
Akademik Pavao Rudan
Prof. dr. sc. Nina Smolej Narančić
Odsjek za sociologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
postupak izbora u zvanje višeg znanstvenog suradnika
znanstvenog suradnika dr.sc. Dragutina Babića
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 26. veljače 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
I Z V J E Š T A J
Postupak izbora u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika pokrenuo je sam pristupnik, znanstveni suradnik dr.sc. Dragutin Babić. Molbi je priložio sve potrebne dokumente:
1. Fotokopija Odluke o izboru u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika dr. sc. Dragutina Babića, na znanstvenom području društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija
2. Životopis
3. Fotokopija potvrdnice o obrani doktorskog rada
4. Fotokopija domovnice
5. Popis objavljenih radova
-
Objavljene radove (fotokopije, izdanja)
Životopis:
Dragutin Babić je rođen 1958. g. u Pleternici. Osnovnu školu je pohađao u Frkljevcima i Pleternici, gimnaziju u Požegi. Studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je 1982. Na poslijediplomskom studiju Sociologija migracija obranio je 1997. magistarski rad Socioekonomski aspekti zbrinjavanja izbjeglica i raseljenih osoba u Brodsko-posavskoj županiji. Od 1982. do 1999. bio je zaposlen u Industrijsko-obrtničkoj školi Nova Gradiška, a od travnja 1999. radi u Institutu za migracije i narodnosti. Posebno se bavi ratnim migrantima i socijalnom interakcijom povratničkih i useljeničkih skupina. Područje njegovog istraživanja su u prvom razdoblju bile lokalne zajednice Brodsko-posavske županije i suživot donedavno antagonističkih i zaraćenih etničkih skupina. U lipnju 2003. g. obranio je na Filozofskom fakultetu doktorsku disertaciju pod nazivom: (Re)konstrukcija ruralnih lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba – primjer zapadnog dijela Brodsko-posavske županije. Nakon doktorata nastavlja empirijsko istraživanje o suživotu Hrvata i Srba na bivšim ratnim prostorima i to na prostoru četiriju hrvatskih regija, Zapadne Slavonije, Istočne Slavonije, Banije i Dalmacije. U razdoblju od veljače 2008. voditelj je znanstvenog projekta Nacionalne manjine u Hrvatskoj i eurointegracijski procesi. Objavio je radove u časopisima Revija za sociologiju, Sociologija sela, Migracijske i etničke teme, Revija za socijalnu politiku, Zlatna dolina, te knjige Otoci – ostati ili otići, Otoci dviju generacija u koautorstvu s Ivanom Lajićem i Sonjom Podgorelec, te dva poglavlja u knjigama. Objavio 2008. g. samostalnu knjigu Suživot Hrvata i Srba u Slavoniji. Sudjelovao na više skupova, domaćih i međunarodnih, te nastupao u medijima.
Objavljeni radovi
-
Radovi objavljeni za izbor u zvanje znanstvenog suradnika
Prema priloženom popisu pristupnik je prilikom izbora u zvanje znanstvenog suradnika imao objavljene slijedeće radove: jednu knjigu u koautorstvu s još dvoje autora, dva poglavlja u knjigama, te 9 znanstvenih radova A1 i A2 kategorije.
-
Radovi objavljeni nakon izbora u zvanje znanstvenog suradnika
Ovdje ćemo se, naravno, baviti radovima objavljenim nakon izbora u sadašnje znanstveno zvanje. Prema popisu radova i priloženim preslikama, pristupnik je objavio jednu autorsku monografiju (Suživot Hrvata i Srba u Slavoniji, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2008) i jednu knjigu u suautorstvu (D. Babić, I. Lajić, S. Podgorelec, Otoci dviju generacija, zagreb. Institut za migracije. Obje knjige imaju priznate recenzente (prva – dr. Ivan Pajić i dr. A. vukić i druga – dr. Anđelko Akrap i dr. Anka Mišetić). Kao A1 mogu se smatrati svih 9 znanstvenih radova (od kojih jedan u suautorstvu) objavljenih u časopisima Migracijske i etničke teme, Sociologija sela, Revija za socijalnu politiku i Revija za sociologiju (koji se referiraju u priznatim bazama podataka). Napokon, prijavljena su i dva rada u zbornicima, koji su recenzirani, pa ih računamo kao A2 radove (Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspective, recenzirali prof.dr. Ivan Rogić i Franka Vojnović, a zbornik Globalizacija i regionalni identite – dr.sc. Maja Štambuk i dr. sc. Goran Marjanović). Monografska knjiga može se po našem sudu računati kao 3 X A2 znanstvena rada, sukladno Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, čl. 5., stavak 1. U drugoj knjizi, pristupnik je posebno radio na jednom poglavlju pa predlažemo da se računa kao poglavlje u knjizi odnosno 1 X A2 rad. Tome treba dodati i dva rada objavljena u recenziranim zbornicima kao 2 x A2. Tako dolazimo do ukupno objavljenih 9 A1 (od kojih 5 izvornih i 4 prethodna priopćenja) i 6 A2 rada, nakon izbora u prethodno zvanje.
Ovdje ćemo prikazati 5 članaka A1 kategorije, te monografsku knjigu. Od 9 članaka iz popisa 5 se odnose na tematiku i empirijska istraživanja izbjeglištva i povratništva u brodsko-posavskoj županiji i drugim ratom zahvaćenim dijelovima Slavonije i Hrvatske u cjelini. Kako je to problematika kojom se dr.sc. Babić daleko najviše bavi prikazat ćemo 4 rada o izbjeglištvu, te jedan rad druge tematike. Drugi je kriterij bio odabir članaka tako da reprezentiraju sva 4 časopisa u kojima su objavljeni.
D. Babić „Suživot Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju – implicitna kritika interpretacije rata u Hrvatskoj kao etničkog sukoba”, Migracijske i etničke teme 20 (2004), 2-3: 187-209.
U ovom radu se analiziraju oblici suživota Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju. Politički procesi u zemljama bivšeg socijalizma, s minimalnom ili nikakvom demokratskom tradicijom, djelomično ili jače naglašenim potiskivanjem nacionalnih identiteta, te nemilosrdnom borbom za vlast kako novih elita, tako još više članova bivših komunističkih nomenklatura, doveli su do jačanja etnonacionalizma na javnoj sceni. Iako je aktivirani etnonacionalizam značajno obilježio ratne sukobe u bivšoj SFRJ, autor smatra da je njihovo temeljno obilježje geopolitičko. Borba oko suvereniteta i negiranje prava na samoopredjeljenje pojedinih republika bivše SFRJ, sve do oružanih napada jugoslavenske vojske na Sloveniju i Hrvatsku, uglavnom su razorili mrežu primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama zahvaćenima ratom. Ipak, čak i u ratnim okolnostima mreža susjedskih i prijateljskih veza na lokalnoj razini imala je očuvanih segmenata. Manji broj Hrvata i Srba međusobno se ipak štitio u ratu. Prijeratni suživot i razvijeni oblici socijalne interakcije i komunikacije Hrvata i Srba, zatim neki očuvani mikrosocijalni segmenti etničkih mreža u samom ratu, kao i poslijeratna obnova suživota između Hrvata i Srba, ukazuju na čvrstoću i otpornost primarne socijalne strukture u lokalnim zajednicama. Time Babić dovodi u pitanje interpretacije rata u Hrvatskoj kao etničkih sukoba, a podržava tezu o ratu kao prvenstveno političko-državnom sukobu. Sukobi na prostorima posebne državne skrbi nisu, tvrdi Babić posljedica vjekovne mržnje, netrpeljivosti i dugotrajnih lokalnih konflikata, već suprotstavljenosti različitih političkih projekata koje su zastupali politički reprezentanti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. To su i temeljni argumenti za određenje političkog/ratnog sukoba u Hrvatskoj kao političko/državnog u prvom redu, a ne etničkog, zaključuje autor.
D. Babić “Materijalni i sociopsihološki čimbenici (re)konstrukcije lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba (prostori posebne državne skrbi), Revija za socijalnu politiku, god. 11, br 3-4, str., Zagreb, 2004.; 363-382.
Ratni sukobi u Hrvatskoj su rezultirali devastacijom prostora lokalnih zajednica i teškim stradanjima ljudi koji su živjeli u tom socioprostornom ambijentu. Razorenost infrastrukturnih objekata, kuća, stanova, škola, crkava, minirano zemljište, pokradeni i uništeni alati i strojevi, odvedene i nestale životinje, učinile su ove, uglavnom slabije razvijene ruralne prostore, gotovo nemogućima za obitavanje i egzistiranje ljudi. Pored teških materijalnih razaranja, bivši ratni prostori su doživjeli i devastaciju socijalne mreže i razaranje tradicionalnih primarnih veza u lokalnim zajednicama, poput susjedstva, prijateljstva, kumstva pa ponegdje i bračnih veza, naročito na relaciji Hrvati-Srbi. Uslijedila je faza izbjeglištva/raseljeništva i veliki egzodus civilnog stanovništva, najprije Hrvata a onda Srba. Rad i zapošljavanje kao izvor egzistencije zamijenili su različiti oblici humanitarne pomoći a radnoaktivna populacija iz tih područja pretvorena je u skupinu ovisnog stanovništva, čime je stvorena masovna baza za klijentelističke odnose. Egzistencija većine stanovništva na bivšim ratnim prostorima svedena je na puko preživljavanje, ističe Babić. Posebnu teškoću u materijalnoj sferi predstavlja imovinsko-pravni problem na relaciji useljeno stanovništvo-povratnici Srbi. Dio ratnih migranata iz Bosne i Hercegovine i Vojvodine nalazi se u kućama Srba koji se žele vratiti, što je problem za jedne i druge, ali i za političke structure. U obnovi lokalnih zajednica najveću specifičnu težinu imaju međunacionalni odnosi između Hrvata i Srba koji su činili najvažniji segment mreže primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama na bivšim ratnim i donedavno okupiranim prostorima. Na prostorima posebne državne skrbi prihodi stanovništva su skromni i nedostatni za koliko-toliko 'normalan' život povratnika i useljenika. U odnosu na Hrvatsku u cjelini prihodi od rada su manje zastupljeni u ukupnim prihodima u većini općina/gradova na tom području. Značajan egzistencijalni izvor je svakako mirovina, koja čini oko petine ukupnih sredstava egzistencije povratnika i useljenika, što je slično hrvatskom prosjeku. Značajna razlika u odnosu na hrvatski prosjek, naročito u Brodsko-posavskoj i Šibensko-kninskoj županiji, očituje se u većem udjelu socijalne naknade kao isključivog izvora prihoda građana na tim lokacijama. Na bivšim ratnim prostorima nešto je više onih osoba koje su bez prihoda, što njihovu egzistenciju čini potpuno ovisnom o drugima, kako od ostalih članova obitelji, humanitarnih organizacija, državnih institucija i drugih aktera hrvatskog društva/države, ističe u svome zaključku autor..
D. Babić “Oprost i pomirenje kao pretpostavka suživota: proces koji je počeo ili utopijski izazov?” (slučaj Brodsko-posavske županije), Revija za sociologiju, Zagreb, Vol. 33., No. 3-4., 2002.
U članku se analizira povratak ratnih migranata njihovim domovima i naročito problem socijalne interakcije između različitih etničkih, doseljeničkih i starosjedilačkih skupina u Brodsko-posavskoj županiji. Anketnim ispitivanjem je obuhvaćeno 180 ratnih migranata, po 60 iz slijedeće tri skupine: povratnici Hrvati, povratnici Srbi, izbjeglice-useljenici. Statistička značajnost razlika testirana je χ2 testom. Suživot Hrvata i Srba nakon ratnih sukoba nameće se pritom kao temeljni problem, i to i za skupine ratnih migranata u lokalnim zajednicama, i za hrvatsku državu. Povratnici su opterećeni reminiscencijom na nedavne ratne sukobe, teška ljudska i materijalna stradanja, te pitanjem mogućeg oprosta i pomirenja. Pritom su sociopsihološke prepreke, naročito za povratnike Hrvate, veoma velike; da li i premostive, pita se autor, sugerirajući pozitivan odgovor. Predrasude i stereotipi u hrvatskoj javnosti o Srbima, agresivni postupci prema pojedincima iz srpske etničke skupine (maltretiranja, izbacivanja s posla, pa i ubojstva), kao i ‘pobjednička pravda’ nakon vojno-redarstvenih akcija hrvatske vojske (ubojstvo civila, paljenje kuća), predstavljaju još jedan bitan otežavajući činilac za uspostavu suživota, ističe Babić. Jačanje civilnog društva, afirmacija tolerancije i demokratskih obrazaca političkog ponašanja pridonijet će smanjivanju tenzija i omogućiti koegzistenciju donedavno zaraćenih i sukobljenih skupina. Institucionalni obrasci nisu dovoljan, ali su za prve poslijeratne godine neophodan činilac u poticanju i osiguravanju pretpostavki suživota različitih etničkih, strarosjedilačkih i doseljeničkih skupina na tom prostoru, drži Babić. Može li se oprostiti nakon teških i traumatičnih ratnih iskustava i je li oprost kod ispitanika percipiran kao sveopći ili selektivan? Povratnici Srbi ne izjašnjavaju se protiv oprosta, iako i oni uglavnom preferiraju oprost onima koji nisu počinili ratni zločin. Tek bi manji dio ispitanika iz te skupine oprostio bezuvjetno. Kod izbjeglica-useljenika i povratnika Hrvata distribucija odgovora je nešto drugačija. Oprost je poželjan samo za one koji nisu počinili ratne zločine a dio njih ne bi nikako oprostio. Znakovito da se ipak najveći dio ispitanika slaže da ratnim zločincima ne treba oprostiti, što bi trebalo afirmativno djelovati na socijalnu interakciju povratničkih i useljeničkih skupina u poslijeratnom razdoblju. Kolektivni imaginarij južnoslavenskih naroda opterećen je reminiscencijama na povijesne nepravde i gubitke, što otežava uspostavu modernih socijalnih odnosa i političkih tvorevina. Ipak, neki slični sociopsihološki procesi kod različitih aktera i nacionalnih skupina bivše države ne mogu ‚zamagliti’ bit procesa raspada jugoslavenske države, a to je sprečavanje republika bivše države, od strane srbijansko-crnogorske političke garniture i vrha JNA, da ostvare vlastitu suverenost. I pored opterećujućih ratnih uspomena, većina ispitanika zastupa suradnju svih koji se tamo nalaze, i daju nadu da su oprost i pomirenje zbiljski mogući, a suživot Hrvata i Srba ipak prije realnost nego utopija na ovom prostoru, zaključuje autor.
D. Babić „Prijeratno, ratno i poslijeratno hrvatsko-srpsko susjedstvo u lokalnim zajednicama“, Sociologija sela, god. 44, Zagreb, listopad –prosinac 2006. broj 174 (4)., str. 417-437.
Susjedski odnosi čine temelj lokalnih zajednica i vezivno socijalno tkivo društva u cjelini. Posebno je značajno za modernu verziju socijalnih odnosa uključivanje različitih etničkih/nacionalnih skupina u mrežnu strukturu takvih zajednica. Prijeratno susjedstvo u Hrvatskoj uključivalo je različite takve skupine, a u polju socijalnih veza Hrvata i Srba, susjedski odnosi su, kako to ističu ispitanici u ovom istraživanju, bili važna komponenta i od velike većine ispitanika ocijenjeni su pozitivno. Već prijeratna etnonacionalna propaganda a još više ratni sukobi destruirali su susjedstvo kao temeljni segment socijalne mreže lokalnih zajednica. No, kako pokazuju rezultati istraživanja, i u tom turbulentnom vremenu, susjed je u nekim slučajevima štitio susjeda druge nacionalnosti, u ovom slučaju Hrvata/Srbina. Reminiscencija na takve situacije čini socijalni kapital u poslijeratnom razdoblju oko kojeg se može graditi nova mreža primarnih socijalnih veza koja će uključiti pripadnike većinske nacije i najbrojnije nacionalne manjine u Hrvatskoj. U razdoblju nakon završetka ratnih sukoba, na simboličkoj i na praktičnoegzistencijalnoj razini dolazi do rudimentarnih oblika regeneracije mrežne strukture primarnih socijalnih odnosa. Hrvatsko-srpsko susjedstvo se nakon rata obnavlja, iako još uvijek sa puno problema, uz otpore i konflikte. U različitim regijama istraživanja susjedski odnosi su drugačije percipirani i socijalno konstruirani a Istočna Slavonija je hrvatska regija sa najvećom segregacijom između Hrvata i Srba i prostor konfliktniji u odnosu na druge bivše ratne prostore.
D. Babić „Slobodno vrijeme mladih stanovnika otočnih lokalnih zajednica – primjer zadarskih otoka (Iž, Dugi otok, Ugljan)“, Migracijske i etničke teme 19 (2003), 4: 391-411.
U ovom radu se analizira problem slobodnog vremena u otočnim lokalnim zajednicama zadarskog arhipelaga (Iž, Dugi otok, Ugljan). Predložak za analizu je provedeno empirijsko istraživanje na populaciji triju zadarskih otoka ujesen 2001. U istraživanju migracijskih dvojbi mladih stanovnika triju zadarskih otoka korištena je metoda ankete i intervjua (učenički eseji). Anketa se sastoji od 39 pitanja zatvorenog tipa kojima su obuhvaćeni važni segmenti otočne problematike i način na koji ju mladi otočani percipiraju. Anketno ispitivanje obuhvatilo je 107 učenika sa Ugljana, Iža i Dugog otoka, polaznika osnovnih i srednjih škola. U analizi empirijskog materijala rabljene su slijedeće nezavisne varijable: škola (osnovna-srednja), otočna pripadnost (Ugljan-Dugi otok-Iž) i spol (muški-ženski). Slobodno vrijeme predstavlja izrazit problem za čovjeka (post)moderne epohe. Kako ga ispuniti i pritom ne postati pasivnim recipijentom tuđih sadržaja, a onda i objektom manipulacije moćnih skupina, od političkih do gospodarskih, pita se autor ovoga istraživanja. Igra, kao oblik samoostvarenja nasuprot masmedijskim porukama i sadržajima, nameće se pritom kao jedno od boljih rješenja za ispunjenje slobodnog vremena. To posebice vrijedi za mlade stanovnike. Nalazi istraživanja pokazuju da većina učenika i pored obveza (školskih, izvanškolskih, putničkih) ima dovoljno slobodnog vremena. Osnovnoškolci su manje opterećeni različitim obvezama i imaju više slobodnog vremena. Situacija se mijenja u srednjoškolaca, čija opterećenost i zauzetost različitim aktivnostima već podosta skraćuju njihovo vrijeme za igru, razonodu i odmor. Glavni su razlog nedostatka slobodnog vremena za obje ispitivane skupine školske obveze. Načini provođenja slobodnog vremena vrlo su raznoliki, a prevladavaju pasivni oblici (gledanje tv programa, slušanje glazbe). I na otocima su već prisutni moderni, pa i postmoderni komunikacijski obrasci. Učenici vrijeme provode uz različite tehnološke naprave koje stvaraju virtualnu realnost. Nedostatak mlade populacije na otoku, uz civilizacijski trend u toj sferi, samo povećava prisutnost pasivnih oblika provođenja slobodnog vremena.
Suživot Hrvata i Srba u Slavoniji, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2008.
Knjiga je dijelom autorov pokušaj da konceptualno poveže svoja dosadašnja višegodišnja istraživanja šire problematike izbjeglištva i povratništva na području Slavonije. Drugim dijelom ona je rezultat terenskog empirijskog istraživanja u okviru znanstvenog projekta ministarstva znanosti - Domovinski rat i promjene etničke strukture, Ministarstva znanosti, provedenog u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Ima 255 stranica. Od toga je 230 stranica glavnog teksta, a ostalo su prilozi: predmetno i
imensko kazalo, popis literature i izvora, sažetak na engleskom jeziku, te biografija autora. Nakon Uvoda, slijede 4 poglavlja (dalje podijeljena u podpoglavlja): Ratni sukobi i destrukcija lokalnih zajednica; Ratni sukobi i promjene etničke/nacionalne structure;
Povratak i useljavanje ratnih migranata; Empirijsko istraživanje: (re)konstrukcija mreže primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama Zapadne i Istočne Slavonije, te
Zaključna razmatranja. Moglo bi se reći da se radi o pokušaju sveobuhvatnijeg prikaza ratnih i poratnih međuetničkih odnosa u Hrvatskoj. U prva tri poglavlja raspravlja se o teorijskim pristupima i koncepcijama međuetničkih odnosa, osobito u uvjetima ratnih prisilnih migracija, te analiziraju sociodemografske promjene u strukturi stanovništva promatrane regije. Četvrto poglavlje odnosi se na analizu empirijskih nalaza anketnog ispitivanja. Uzorak je obuhvatio 442 osobe iz tri skupine (Hrvati starosjedioci, Srbi starosjedioci, useljenici), a ispitivanje je provedeno 2004. u pet slavonskih županija. važno je istaknuti da je utor došao do zaključka da su pripadnici svih triju skupina bili upućeni na "svoje", ali i da njihovi međusobni odnosi tijekom rata i poslijeratnog razdoblja nisu bili tako pokidani kako se to prikazivalo u javnosti. Napominjemo da je knjiga objavljena kod etabliranoga izdavača i da su njezini recenzenti iznijeli o njoj vrlo laskave ocjene, što povjerenstvo uzima u obzir. Tako, dr. A. Vukić ističe da je “koncepcijski i sadržajno riječ o iznimno vrijednoj knjizi, u kojoj se sociološki pristupa istraživanju međuetničke dinamike (sukoba, dezintegracije i reintegracije zajednice) u kontekstu rata i poratnog pokušaja uspostavljanja suživota. U knjizi je na temelju teorijskih i metodoloških postavki sociologije i empirijskih istraživanja lokalnih zajednica interpretirana i objašnjena dinamika međuetničkih sukoba u Hrvatskoj. Pored teorijskog i empirijskog doprinosa knjige proučavanju međuetničke dinamike u kontekstu rata, posebna vrijednost ogleda se u pokušaju objektivnog i deideologiziranog pristupa našoj nedavnoj prošlosti”. Prof. dr. Ivo Paić smatra da je “Suživot Hrvata i Srba u Slavoniji izvorno znanstveno djelo. U njemu se skladno povezuju makrosociološki i empirijski uvidi i elementi povijesne analize situacije istraživanog predmeta. Iz priložene bibliografije vidljivo je da autor više godina istražuje ovu i njoj blisku problematiku. To je istraživačko iskustvo na uvjerljiv način ugrađeno u ovo djelo. Korisnost ovoga rada u prvom je redu njegov doprinos sociologiji hrvatskog društva i njegovog samoosvješćivanja o značajnim momentima vlastite (duhovne) situacije, posebice kod akademske mladeži.“
Ocjena radova. Kao što se vidi iz prikaza i popisa objavljenih radova, pristupnikov znanstveno-istraživači rad uvelike je usmjeren na šira sociološka i uopće društvena pitanja izbjeglištva i prognaništva, prvenstveno etničkih Hrvata i Srba, nakon domovinskog rata u Hrvatskoj. Krenuo je od svoje rodne Brodsko-posavske županije, i s vremenom je svoj početni konceptualno-empirijski pristup dograđivao i primijenio i na druga ratom zahvaćena područja u Slavoniji i Hrvatskoj. Dr.sc. Babiću se mora priznati veliki mar, pa i istraživačka strast, prema stalnom anketiranju izbjeglica, prognanika, povratnika i doseljenika. Pri tome uvijek iznova propituje neka ključna pitanja izbjeglištva i povratništva, koja se u njegovim analizama i zaključcima ponajprije svode na utvrđivanje različitih razina međusobnih odnosa (socijalna distanca) u ratu sukobljenih strana. Istodobno, dr.sc. Babić stalno proširuje teorijski korpus relevantne literature, što je razvidno iz popisa referenci osobito u prikazanoj knjizi. Brojnost i kategorizacija radova u priznatim znanstvenim publikacijama potvrđuju da oni predstavljaju značajan doprinos znanosti na području izbjegličkih studija.
Zaključak i prijedlog
Povjerenstvo uvažava činjenicu da je pristupnik ispunio uvjete za izbor u zvanje koji se traže prema Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, čl. 5, stavak 1 (6 A1, odnosno 14 A1 + A2 znanstvena rada), objavivši ukupno 15 radova, od čega 9 A1 kategorije. Budući da ima doktorat znanosti i dovoljan broj odgovarajuće kategoriziranih znanstvenih radova koji predstavljaju značajan doprinos znanosti, zadovoljen je i zahtjev iz članka 32, stavak 3 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. K tome su 6 A1 članaka objavljeni kao izvorni znanstveni radovi u našim priznatim znanstvenim časopisima za društvena istraživanja.
Stoga zaključujemo da dr.sc Dragutin Babić ispunjava Zakonom i Pravilnikom propisane uvjete za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika, i predlažemo nastavak procedure.
U Zagrebu,
Povjrenstvo:
-
dr.sc. Milan Mesić, red. prof.
-
dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
-
dr. sc. Emil Heršak, viši znanstveni suradnik
Institut za migracije i narodnosti
Odsjek za sociologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
postupak izbora u zvanje znanstvenog suradnika
višeg znanstvenog asistenta dr.sc. Aleksandra Vukića
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 28. siječnja 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
I Z V J E Š T A J
Postupak izbora u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika pokrenuo je sam pristupnik, viši znanstveni asistent dr.sc. Aleksandar Vukić. Molbi je priložio sve potrebne dokumente:
-
Fotokopiju odluke o izboru u zvanje višeg asistenta;
-
Životopis
-
Fotokopiju potvrdnice o obrani doktorskog rada
-
Fotokopiju i ovjereni prijevod diplome sociologa sa Filozofskog fakulteta u Beogradu
-
Fotokopiju potvrdnice o obrani magistarskog rada
-
Fotokopiju domovnice
-
Popis objavljenih radova
-
Fotokopije objavljenih radova
Do'stlaringiz bilan baham: |