Te u osijeku ekonomski fakultet u osijeku

7.3OSNOVNA OBILJEŽJA HOTELA S OGRANIČENOM USLUGOM

Najizraženije je obilježje tih hotela, kao im i naziv govori, ograničenje usluga i uređenja na osnovni hotelski smještajni proizvod nasuprot hotelima s punom uslugom.

2002. godine Hrvatska ukida sve hotele s ograničenom uslugom i istodobno pooštrava standarde hotela s punom uslugom. U Hrvatskoj se smatra normalnim da se samo hotelski proizvod s punom uslugom stalno proširuje: uz smještaj, hranu i piće može nuditi wellness i imati niz drugih specijalističkih usmjerenja prema posebnim standardima hotela. Istodobno se smatra nenormalnim, pa i doslovno zakonski nedopustivim, da se hotelski proizvod ograniči samo na smještaj kao ono bitno, na temelju čega je hotel zapravo i nastao. To znači da ne postoji razumijevanje za to da u svjetskome hotelijerstvu vladaju istodobno dva naoko suprotstavljena trenda. To je trend ograničavanja usluga hotela, koji primjenjuju hoteli s ograničenom uslugom, i trend proširivanja hotelskih usluga, koji primjenjuju hoteli s punom uslugom.

Razvoj tih trendova hotela s ograničenom i punom uslugom treba povezati s razvojem vodećih europskih hotelskih kompanija i njihovih brandova, koji se podjednako razvijaju kod hotela s punom i ograničenom uslugom unutar istih matičnih hotelskih kompanija. Zbog toga su u tablici 7-1. prikazane neke veće europske kompanije i njihovi brandovi, koji su poslovno povezani i diferencirani samo prema razini kvalitete kao klasi hotelskoga proizvoda.

Tablica 7 22. Prikaz većih europskih hotelskih kompanija i njihovih brandova

Matična hotelska kompanija	Umjereni brand srednje razine/Economy brand Mindscale	Viša razina branda/ Upscale
Accor	Formule 1 Good Morning Ibis (3* ekvivalent) Etap Red Roof (SAD) Motel 6 (SAD)	Novotel Mercure Jardins de Paris Parthenon	Sofitel
Bass	Expess by Holiday Inn	Holiday Inn	Crowne Plaza Inter Continental
Societe du Louvre	Clarine Balladins Campanile Premiere Classe Kyriard Nuit d'Hotel	Blue Marine	Concorde
Sol Melia	Sol Inn Hotels Sol Hotels	Sol Elite Melia Confort	Melia Hotels Gran Melia
Granada	Travelodge	Posthouse Forte Heritage London Signature	Le Merdien
Choice	Comfort Inn Sleep Inn	Quality Inn	ClarISOn
Whitbred	Travel Inn	Courtyard	Marriott Swallow
Cendant	Days Inn	Horward Johnson

Izvor: Prema Pricewaterhouse Coopers, Travel & Tourism Analyst No. 5. od 2000. god. pod naslovom “Accommodation: Limited Service Hotel Brand”, str. 82.

Prikaz glavnih europskih hotelskih kompanija i njihovih hotelskih brandova potvrđuje tezu da se unutar istih matičnih hotelskih kompanija diferenciraju srednje (i niže) razine brandova od viših (i vISOkih) razina kvalitete hotelskih brandova.

Tako primjerice Accor u klasi umjerenih brandova srednje razine (Economy brand Mindscale) razvija posebne brandove hotela s ograničenom uslugom kao što su Formule 1, Ibis, Etap i dr. Na višoj razini branda (Upscale) kod Accora još se jače diferenciraju brandovi u višu i vISOku klasu branda. U višoj i vISOkoj klasi branda samo su brandovi hotela s punom uslugom poput Novotela i Sofitela, ali to ne mora nužno tako i biti.

Usporedbom hrvatske hotelske kategorizacije, kao jedine usporedive, s kategorizacijom međunarodnoga hotelskog lanca (primjer: Accor grupa) ustanovljavaju se sljedeće razlike u klasifikaciji hotelskih proizvoda na tržištu:

Tablica 7 23. Razlike između međunarodne klasifikacije hotelskih brandova i hrvatske kategorizacije hotela

Matična kompanija	Umjereni brand srednje razine/ Economy brand Mindscale	Viša razina branda /Upscale
Accor	Formule 1 Good Morning Ibis (3* ekvivalent) Etap Red Roof (USA) Motel 6 (USA)	Novotel Mercure Jardins de Paris Parthenon	Sofitel
Hrvatski hoteli	Hoteli s ** i *** zvjezdice	Hoteli s **** zvjezdice	Hoteli s ***** zvjezdica
Razlika između hrvatskih hotela i Accorovih brandova	Hrvatska nema hotela s ograničenom uslugom od 2002., svi su hoteli s obvezatnom punom uslugom	Nema razlike	Nema razlike

Izvor: autor 2008.

Bitna je razlika jedino u činjenici da, prema hrvatskoj kategorizaciji hotela, u Hrvatskoj od 2008. godine nadalje ne mogu poslovati hoteli s ograničenom uslugom, čak ni kada je riječ o najuglednijim svjetskim hotelskim brandovima s ograničenom uslugom poput Formule 1, Ibisa, Etapa i dr. Njima je do daljnjega pristup u Hrvatsku zabranjen. To su brandovi i hoteli u srednjoj klasi, koja je u hrvatskoj hotelskoj ponudi najmasovnija.

Daljnjom usporedbom otkriva se da aktualna hrvatska kategorizacija više ne priznaje nove hotelske objekte s dvije nego samo s tri zvjezdice. To znači da se u Hrvatskoj više ne može otvoriti novi hotel u klasi od dvije zvjezdice ili brand srednje klase, u koji ulaze i brojni globalni hotelski brandovi s ograničenom uslugom smještaja i bez hotelskoga restorana. Odnosno to se može učiniti jedino ako se izgradi kuhinja i restoran, koji su najskuplji dio hotela i da se oni dalje ne rabe. Dakako, takav je projekt od početka nekonkurentan i to je razlog zašto su hrvatski hoteli u svojoj glavnoj srednjoj klasi nebrandirani i isključivo s punom uslugom. Usto se zna da je kvaliteta “prisilnih usluga” glavnoga obroka često najlošija upravo u tim hotelima, jer oni ne mogu konkurirati brojnim restoranima izvan hotela.

Nužno je zaključiti da hrvatski hotelski poduzetnici još uvijek ne mogu konkurentno primijeniti poslovne strategije hotela s ograničenom uslugom hrane i pića (bez klasičnoga hotelskog restorana). To su međutim dokazano uspješne strategije glavnih svjetskih i europskih hotelskih brandova sa sljedećim obilježjima:

• 
  ograničenje uređenja i usluga hotela na temeljne (hotel bez restorana, bazena, nošenja prtljage i dr.),
  
• 
  ponuda mnogo nižih cijena od klasičnih poslovnih i odmorišnih hotela,
  
• 
  praksa ponude cijene po sobi, a ne po osobi i dr.
  

Kako ta vrsta hotela u Hrvatskoj ne postoji, ona tek može postati pogodna za poticaj razvoju jeftinijega tržišta odmorišnih i poslovnih putnika. Oni sada te usluge u Hrvatskoj nalaze u drugoj vrsti objekata za smještaj, koji nisu hotelski objekti, ili najčešće u klasičnim hotelima s punom uslugom. Do promjene Pravilnika nije niti moguća konverzija najvećega smještajnog kapaciteta Hrvatske u hotelski. No nešto se ipak radi, a to pokazuje sljedeći primjer.

Upravljanje konkurentnošću hrvatskoga hotelijerstva i turizma može se prikazati na aktualnome primjeru s Kvarnera i Opatije, gdje je turističko iskustvo duže od stopedesetogodišnjega. Novi list od 28. kolovoza 2008. godine donosi sljedeću vijest “Europski niskobudžetni avioprijevoznik od sljedeće godine na Krku: Rayanair spaja Rijeku i London. Na inicijativu Grada Rijeke, gradonačelnik Obersnel, prilikom posjeta Irskoj, stjecajem okolnosti došao je u kontakt s vodećim ljudima Rayanaira i izrazio interes za zračnu luku Rijeka. Stigla je ponuda za dva leta tjedno između Rijeke i Londona uz uvjet da hotelijeri, turističke zajednice te suvlasnici aerodroma financiraju troškove reklamiranja na Rajanovim web-stranicama. Cijena oglašavanja, koje za dolazak uvjetuje Rayanair, je 35.000 eura mjesečno, a takve ugovore s ovim avioprijevoznikom u Hrvatskoj imaju u Istri i u Zadru. U zračnoj luci Rijeka ovaj su projekt pozdravili jer, kako ističu, bez novih avioprijevoznika nema otvaranja novih tržišta, odnosno vraćanja starih kao što je britansko. Inače ove godine zračna luka ima 30% prometa manje. Grad Opatija će sufinancirati projekt s 8.750 eura odlukom Turističke zajednice i Gradskog poglavarstva, jer je dio avionskih gostiju u Opatiji dva posto, pa ovo može biti nada da će taj postotak porasti – zaključio je gradonačelnik Opatije Amir Muzur.”

Taj primjer pokazuje stvarnu vezu između turističke politike regionalne turističke destinacije i načina upravljanja tim, za međunarodnu konkurentnost hrvatskoga turizma važnim segmentom turističkoga proizvoda, što je ujedno povezano i s ciljem hrvatske turističke politike – brojenje noćenja i turista, ma gdje oni bili.

Zbog nužnoga povećanja konkurentnosti hrvatskoga turističkog proizvoda potrebno je potanko prikazati osnova obilježja hotela s ograničenom uslugom. To je ujedno i primjer kako svoju konkurentnost povećava hrvatska turistička konkurencija s obzirom na svoje brandove hotela s ograničenom uslugom (vidi tablicu 7-3.).

Tablica 7 24. Usporedba standarda hotelskih brandova s ograničenom uslugom sa standardima branda Sleep Inn 2000. godine

	Sleep Inn Ibis	Travel Inn	Travelodge	Days Inn	Premier Lodge	Holiday Inn Express	Road Campanile	Lodge Chef
Vrsta i broj kreveta u sobi	Dbl / king	1Twn /1 Dbl	1 Dbl	1 Dbl	1 Twn / 1 Dbl	1 Dbl / 2 Sing	1 Twn / 1 Dbl	1 Twn / 1 Dbl
Soba 21-25 m^2	*
Klimatizirana soba	*
100% jamstva	*
Elektronička brava	*				*
Parking za dame	*						*
Masažni tuš	*	a	a	a	a	a	a	a
TV - veličina u cm	55	33	33	41	33	33	33	33
Veliki radni stol s modemom- b	*			*		*
Osnovne usluge	*	*	*
Spojene sobe	*				*	*	*
Plaćeni filmovi	*					*
Glačalo za hlače	*			*	*		*
Besplatne novine	*		*		*
Glačalo s daskom	*			*		*		*
Sat s budilicom	*	*	*					*
Dječi krevet besplatno	*	*	*			*		*
Laštilo za cipele	*				*
Sofa krevet -c	*	*	*	*	*	*	*	*
Maksimum gostiju	4	4	4	4	4	4	4	4
Sobe za invalide	*	*	*	*	*	*	*	*
Telefon u sobi	*	*	*	*	*	*	*	*
Modemski priključak	*			*	*	*
Javni telefon	*	*	*	*		*		*
Zemaljska TV besplatno	*	*	*	*	*	*	*	*
Satelitski radio besplatno	*	*	*			*	*	*
Grijanje u sobi	*	*	*	*	*	*	*	*
Sušilo za kosu	*			*	*	*	*	*
Čaj i kava	*	*	*	*	*	*	*	*
Doručak na raspolaganju	*	*	*	*	*	*	*	*
Cijena kontinentalnog doručka u funtama	0	4,00	4,25	3,50	4,95	4,95	4,95	3,50
Lokacija hrane	Susjed - d	Pub	U sobi	U sobi	Pub	Velika soba/ Restoran	U sobi	Susjed
Cijena engleskog doručka u funtama	4,95	6,00	4,65	5,45	6,95	4,95	5,45	5,45
Prodaja	*	*	*	*	*	*	*	*
Recepcija 24 sata	*	*	23	*	*	* / 23	*
Dvorane za sastanke	*	*		*	*	*
Cijena u tjednu u funtama	49,95	39,95	49,95	45,00	49,50	49,50-39,95	49,95	39,95
Cijena vikenda (u funtama)	39,95	39,95	39,95	45,00	39,95	45,00-39,95	39,95	39,95

a – standardni tuš s kadom ili s pregrađenim prostorom, b – veliki radni stol s modemom i odgovarajućim osvjetljenjem, c – kreveti na raspolaganju po zahtjevu gosta, d – lokacija hrane dostupna po zatvorenom prolazu, e – najniže cijene iskazuju se u britanskim funtama, iako se maksimalne cijene plaćaju za gradske i neke druge lokacije.

Izvor: Prema Sleep Inns, prevedeno i prilagođeno, Travel & Tourism Analyst No. 5., od 2000. god. pod naslovom “Accommodation: Limited Service Hotel Brand”, str. 75.

Usporedba standarda izabranih hotela s brandom s ograničenom uslugom s konkurentnim hotelom s brandom Sleep Inn na primjeru iz 2000. g., koji je u bitnim standardima gotovo u cijelosti aktualan i 2008. godine, pokazuje obilje konkurentnih strategija i taktika koje su usmjerene na stjecanje i zadržavanje konkurentne prednosti jednoga hotelskog branda u odnosu prema svim ostalim tržišnim konturentima u Europi i svijetu. To osobito vrijedi za one tržišne konkurente koji, poput Hrvatske, na tržištu imaju nebrandirane proizvode. Uočava se da je kod svih brandova najvažnije upravljanje hotelskim proizvodom s brandom i međusobno natjecanje na globalnoj i lokalnoj razini radi stjecanja konkurentne prednosti pojedinoga branda. Tržišna bitka za konkurentnu prednost svodi se na svaki element standarda tog hotelskog proizvoda. To je ujedno povezano s ključnim razvojnim odlukama i odlukama o upravljanju hotelskim poslovanjem osobito kada je riječ o veličini sobe, koja je povezana s veličinom, brojem i vrstom postelja kao tehničkim kapacitetom sobe koja može primiti od 1 do 4 gosta, komforom za rad, ali i obiteljski odmor.

Doručak je na raspolaganju u svim hotelima s brandom i s ograničenom uslugom, ali za taj doručak doista nije nužno izgraditi hotelski restoran s kuhinjom, što je obveza u hrvatskome pravilniku, koji je isti za sve kategorije hotelskih objekata i za sve razine usluga u njima. Osim toga doručak je usluga koja gostu stoji na raspolaganju i koja nije u pravilu dio obvezatnoga paketa kao u Hrvatskoj. Doručak se gostima nudi kao izbor od najjednostavnijeg pa do najbogatijeg engleskog doručka uz doplatu cijene, ali prema odluci gosta, a ne uprave hotela.

Ako se usporedi cijena engleskoga doručka od 6,95 funta ili oko 8,50 eura s prosječno ostvarenom cijenom sobe u hrvatskome hotelu iste godine, koja je iznosila 31,4 eura, pokazuje da je udio jednoga doručka u prosječnoj cijeni sobe u hrvatskom hotelu 27%. Kod maksimalnoga korištenja kapacitetom sobe s četiri osobe samo bi prihod od doručka za četiri osobe bio 34 eura, što je čak i više od prosječnoga prihoda po sobi koji je ostvaren kao cijena sobe u Hrvatskoj. U Hrvatskoj bi menadžment hotela morao upravljati svim segmentima poslovanja, baš kao što to čine njegovi konkurenti.

Posebno je zanimljiva lokacija prodajnih mjesta za pružanje usluga hrane kod tih hotelskih brandova i obveza pružanja usluga hrane u hotelu kada je riječ o Hrvatskoj. Izbor mogućih lokacija za pružanje usluga hrane, odnosno doručka također je dio konkurentnoga natjecanja brandova. Neki brandovi uslugu doručka pružaju u susjednome restoranu, u hotelskoj sobi, pabu, posebnoj velikoj sobi ili, dakako, u restoranu s ograničenom ponudom, kad je on dio koncepta, kao kod Holiday Inn Expressa.

Hrvatska se na svoj, hrvatski način bori za dio turističkoga tržišta, a taj se način može objasniti jedino aktualnim tranzicijskim trenutkom u hotelijerstvu: najprije je bitno privatizacijom osvojiti raspoloživu imovinu hotela kao nekretninu, a briga o konkurentnome upravljanju razvojem i poslovanjem dolazi nakon toga kod onih poduzetnika koji će ostati u konkurentnome hotelskom natjecanju ako je prije toga ne prodaju kao nekretninu.

Stanje u svjetskoj i europskoj praksi kod brandiranih hotela s ograničenom uslugom pokazuje da ti hotelski brandovi vode žestoku poslovnu utakmicu za stjecanje konkurentnih prednosti za svoj brand na globalnome tržištu. Tako oni u međusobnom natjecanju postavljaju globalne standarde za sve hotele s ograničenom uslugom.

Hrvatska turistička politika samu je sebe isključila iz tržišnoga natjecanja svojom nerazumnom i ničim uvjetovanom odlukom o nepriznavanju hotela s ograničenom uslugom. Time je svim hrvatskim, ali i međunarodnim poduzetnicima zabranjen pristup tom segmentu hotelijerstva u Hrvatskoj. Ako je prognoza točna, Hrvatskoj je preostalo drugo desetljeće do 2020. godine da se uključi u jedno od najaktivnijih područja razvoja smještajne industrije u Europi. Do daljnjega je zaustavljena prava konverzija kapaciteta privatnoga smještaja u hotelski u Hrvatskoj, koji je dobrim dijelom i nastalo zbog nepriznavanja hotela s ograničenom uslugom. Hrvatski je turizam osuđen na čekanje konkurentne turističke politike ne samo kada su u pitanju hoteli s ograničenom uslugom. Osnovna obilježja izabranih hotelskih brandova s ograničenom uslugom bit će istražena potanko i pojedinačno prema svakom brandu hotela u nastavku ovog rada. Ipak valja naglasiti da su elementi standarda branda hotela Sleep Inn po sadržaju usporedivi sa standardima hrvatskih hotela s 4 i 5 zvjezdica. To se odnosi na sve elemente prikazane u gornjoj tablici, osim za lokaciju hrane kod susjeda, od vrste i broja postelja, veličine sobe (21 – 25 kvadrata) do cijene sobe koja iznosi od 39,95 vikendom do 49,95 funta preko tjedna u 2000. godini. Iste godine prosječna cijena sobe u hrvatskim hotelima s punom uslugom iznosila je 35,5 eura.

Osnovno obilježje hotela s ograničenom uslugom ne svodi se na sadržaj usluge i lokaciju restorana, nego na poravnanu razinu standarda kvalitete sa 100%-tnim jamstvom kvalitete i psihološki dodanu vrijednost branda.