Te u osijeku ekonomski fakultet u osijeku

7.1POTREBA ZA VRAĆANJEM GARNI HOTELA I STVARANJE HRVATSKIH TURISTIČKIH PROIZVODA S BRANDOM

Žurno je potrebno da Ministarstvo turizma omogući i potiče kvalitativnu promjenu postojećih smještajnih kapaciteta privatnoga smještaja u hotelske objekte. Nužno je izmijeniti postojeću nepovoljnu strukturu dominantnih smještajnih kapaciteta Hrvatske, koja ima vrlo nisku iskorištenost i profitabilnost poslovanja. Sve to jasno ukazuje na tržišnu nekonkurentnost tog proizvoda, koji je moguće prenamijeniti i učiniti tržišno konkurentnim.

Za bržu prenamjenu postojećih kapaciteta privatnoga smještaja u hotele nužno je da Ministarstvo turizma donekle izmijeni postojeći Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli.

Potreba za vraćanjem garni hotela uvjet je bez kojega hrvatski smještajni turistički proizvodi ne mogu biti konkurentni na međunarodnome turističkom tržištu. Jednostavnom izmjenom sadašnjega Pravilnika treba omogućiti vraćanje garni hotela s doručkom, odnosno s ograničenom uslugom, a time i usklađivanje našega pojma hotel s europskom i američkom praksom tako da svaki hotel u Hrvatskoj ne mora imati restoran (kuhinju i blagovaonicu), koji je sadašnjim Pravilnikom propisan kao obvezani element.

Prema rezultatima osobnih istraživanja to nije ni europska ni svjetska praksa u hotelijerstvu, pa ne nema razloga da se ta potreba ne uzme u obzir i u Hrvatskoj. Zašto bi Hrvatska sama sebi proposivala puno teže i skuplje standarde od vodećih svjetskih hotelskih standarda?

Predložene izmjene Pravilnika omogućit će kvalitativnu prenamjenu mnogih postojećih objekata za smještaj u Hrvatskoj na opće dobro svima uključenima. Sada su u Hrvatskoj smještajni objekti razvrstani i kategorizirani, u skladu s dvama pravilnicima, u dvije skupine, “hoteli” i “kampovi i druge vrste objekata za smještaj” (tzv. privatni smještaj). Čak je 17 vrsta smještajnih objekata koji su namijenjeni turističkome tržištu. Iako su ti smještajni objekti razvrstani i kategorizirani radi lakšega prepoznavanja i razlikovanja, osobito turistima na međunarodnome turističkom tržištu, u praksi to nije tako. Prepoznavanje i razlikovanje nije lako ni profesionalcima u turizmu, a kamoli gostima.

Vraćanje garni hotela u hrvatsku turističku ponudu treba povezati istodobno sa stvaranjem konkurentnoga hrvatskog proizvoda s brandom. Povezivanjem raspoloživoga kapaciteta privatnoga smještaja s domaćom proizvodnjom omogućuje se plasman i izvoz autohtonih proizvoda u turističku potrošnju. Brandiranje tih proizvoda tržišni je preduvjet za konkurentno natjecanje na međunarodnome turističkom tržištu.

Stoga je potrebno i da Ministarstvo turizma vrati u postojeći pravilnik opredjeljenje za razvoj posebne kvalitete hrvatskih hotela s oznakom “Q”. Riječ je o propisanom nacionalnom zakonskom opredjeljenju, usmjerenom k brandiranju hrvatskih hotela s oznakom kvalitete “Q”. To je opredjeljenje usmjereno povećanju konkurentnosti hrvatskoga turizma na temelju posebne oznake kvalitete. Umjesto da se to opredjeljenje proširi s hotela na brandiranje svih hrvatskih ugostiteljsko-turističkih proizvoda, ono je izbačeno u novome Pravilniku, i u nazivu i u tekstu.⁴⁶¹

Smatramo da bi upravo stvaranje brandova hrvatskih turističkih proizvoda (usluga), umjesto postojeće prodaje pretežito nebrandiranih turističkih proizvoda, trebao biti temeljni cilj marketinške politike države povezan s istom politikom proizvoda u turističkim destinacijama i poduzećima. Na taj bi način hrvatski proizvod postao dobrovoljno vlastiti element standarda hrvatskoga turističkog proizvoda s brandom. Tržišno značenje poznatih i preferiranih turističkih proizvoda s brandom općenito se očituje se u brojnim pogodnostima koje brandovi pružaju imatelju brnada proizvoda.

Radi ilustraciju može se spomenuti samo neke izrazite pogodnosti, za kojima vapi hrvatski turizam, koje donosi turistički proizvod s brandom (markom, žigom):

• 
  povećanje vjernosti (lojalnosti) turista prema brandom određenim turističkim destinacijama, hotelima, restoranima, trgovinama i dr.
  
• 
  brand proizvoda smanjuje elastičnost potražnje na cijenu, a to znači da se za proizvode i usluge s brandom može zaračunati viša cijena od nebrandiranih proizvoda,
  
• 
  brand olakšava lansiranje novoga turističkog proizvoda u okviru već formiranog branda (otvaranje novih proizvoda hotela, restorana, trgovina u lancu i dr.),
  
• 
  turisti kao gosti i klijenti lakše identificiraju proizvode i usluge s markom i na toj osnovi kreiraju svoju preferenciju prema takvim proizvodima prilikom odluke o kupnji, smatrajući da je takva odluka manje rizična za njih,
  
• 
  brand turističkoga proizvoda ne stvara samo odgovarajući imidž proizvoda nego utječe i na oblikovanje cjelovitoga imidža poduzeća, njegovih zaposlenika, uže i šire turističke destinacije,
  
• 
  formirana, prepoznatljiva i preferirana marka povećava društveni ugled poduzeća, njegovih proizvoda, zaposlenika i zemlje kao šire turističke destinacije,
  
• 
  marka proizvoda olakšava segmentiranje tržišta i pozicioniranje turističkih proizvoda, na svim razinama organiziranosti,
  
• 
  proizvođača proizvoda s markom bolje prihvaćaju i preferiraju posrednici (turističke agencije i dr.), ali i banke zbog smanjenoga rizika plasmana kapitala od nebrandiranih proizvoda,
  
• 
  olakšane su daljnje promidžbene aktivnosti poduzeća, destinacije, zemlje nakon što je formirana marka proizvoda s brandom,
  
• 
  simboli i znakovi branda koji se rabe postaju na toj osnovi promidžbene konstante poduzeća, destinacije, zemlje, i one se moraju dosljedno upotrebljavati u promidžbi branda,
  
• 
  dosljednošću se stvaraju uvjeti za snažniji dojam branda proizvoda, na svim razinama organiziranosti, ali ipak je potrebno povremeno preispitati marku proizvoda i eventualno je aktualizirati i redizajnirati i dr.
  

Sve pogodnosti koje donosi turistički proizvod s brandom u odnosu prema nebrandiranome proizvod dovoljan su razlog za preispitivanje učinkovitosti politike turističkoga proizvoda Hrvatske, koji je nebrandirani na svim razinama.

Dok je Hrvatska ukidala hotel s ograničenom uslugom, u turističkome svijetu i kod hrvatske turističke konkurencije stvari se razvijaju u potpuno suprotnome smjeru – u smještajnoj se industriji stvaraju upravo jaki nacionalni i međunarodni “hotelski brandovi s ograničenom uslugom”.

Tu činjenicu najbolje potvrđuje istraživanje stanja i prakse u brandiranju hotela s ograničenom uslugom. Istraživanje se vremenski poklapa s hrvatskom odlukom o ukidanju garni hotela, što je potpuno suprotno od onoga što je tada činila, a čini nažalost i sada, 2009. godine, ojačana hrvatska turistička konkurencija u Europi i šire u svijetu.