Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. 2020. Zagreb, siječanj 2014

Ovisnost (povezanost) industrijske strategije i drugih strateških dokumenata

• 
  Kao što je prikazano na Slici 1 (str. 14), Industrijska strategija predstavlja „jedan od jednakih“ strateških dokumenata koji bi trebali pridonijeti stvaranju gospodarske strategije. Za razliku od nekih funkcijskih ili specijalističkih strategija, Industrijska strategija u značajnoj je mjeri povezana pa čak i ovisna o drugim strateškim dokumentima. Utvrđivanje spomenute povezanosti ili ovisnosti osobito je važno u procesu provedbe gdje je jedan od temeljnih izazova jasno definiranje odgovornosti i ovlaštenja za određene faze procesa.
  

• 
  Proces izrade Industrijske strategije složeniji je i zbog činjenice što su u samom trenutku izrade određeni dokumenti već usvojeni, neki su u procesu usvajanja, a neki će se usvojiti tek nakon službenog usvajanja Industrijske strategije. Navedeno će dovesti do nužnih prilagodbi određenoga broja strateških dokumenata ciljevima i operativnim mjerama Industrijske strategije kako bi se stvorili preduvjeti za njezinu provedbu.
  

• 
  Industrija ovisi o velikom broju čimbenika iz makro okruženja koji izravno utječu na konkurentnost i sposobnost stvaranja nove vrijednosti – od kvalitete i dostupnosti osnovnih proizvodnih resursa pa sve do ljudskog kapitala. Nadalje, strategije razvoja određenih sektora (turizam, poljoprivreda, prijevoz i logistika) izravno utječu na projekciju kretanja ključnih industrijskih pokazatelja pa je nemoguće definirati ciljeve razvoja industrije bez prethodnoga analiziranja ključnih strateških dokumenata koji na nju izravno utječu. S ciljem pribavljanja kvalitetnih ulaznih parametara za proces izrade Industrijske strategije, analizirani su sljedeći dokumenti:
  

1. 
   Energetska strategija Republike Hrvatske,
   
2. 
   Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske (izrađena 2008.),
   
3. 
   Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020.,
   
4. 
   Strategija razvoja klastera u Republici Hrvatskoj 2011. – 2020.,
   
5. 
   Inovacijska strategija Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. ( prijedlog)
   
6. 
   Strategija poticanja investicija za razdoblje 2014. – 2020. (prijedlog),
   
7. 
   Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (prijedlog),
   
8. 
   Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. – 2020.
   
9. 
   Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. – 2020.
   

• 
  Strateški dokumenti koji nisu bili dostupni, a za koje se smatra da će imati utjecaj na razvoj industrije su:
  

1. 
   Strategija prometnog razvitka,
   
2. 
   Strategija upravljanja prirodnim resursima (voda, šuma, poljoprivreda, itd.),
   
3. 
   Reforma radnog zakonodavstva,
   
4. 
   Zaštita okoliša,
   
5. 
   Strategija regionalnog razvoja.
   

• 
  Potrebno je naglasiti da, uz navedene strateške dokumente, postoji cijeli niz drugih propisa, uredbi i pravilnika koji imaju poseban utjecaj na određene industrijske djelatnosti, kako je navedeno u kvalitativnom dijelu analize industrije.
  

• 
  Uvažavajući činjenicu da svaki od strateških dokumenata ima određeni utjecaj na industriju (makroekonomski uvjeti poslovanja, potražnja za industrijskim proizvodima, inputi u proizvodnom procesu) utvrđena su i područja koja u velikoj mjeri određuju njezinu konkurentsku sposobnost, a to su inovacije, investicije, poduzetništvo i obrazovanje. Osnovni strateški ciljevi svakoga od navedenih područja prikazani su u Tablici 118.
  

Tablica 118. Strateški dokumenti u područjima koja izravno utječu na industriju

Inovacijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020. GLAVNI STRATEŠKI CILJ Povećanje društvene dobrobiti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva temeljeno na znanju, kreativnosti i inovacijama. Povećanje inovacijske izvedbe Republike Hrvatske Povećanje udjela ulaganja poslovnog sektora na 2/3 u ukupnim ulaganjima u istraživanje i razvoj Povećanje bazičnih i primijenjenih (industrijskih) istraživanja u znanstveno-istraživačkom sektoru namijenjenih jačanju konkurentnosti gospodarstva Jačanje ljudskih kapaciteta za istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.-2020. GLAVNI STRATEŠKI CILJ Repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. Rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85% Rast broja novozaposlenih za 85.619 do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30% visokoobrazovanih Rast produktivnosti radne snage za 68,9% u razdoblju 2014.-2020. Povećanje izvoza u razdoblju 2014.-2020. za 30% i promjena strukture izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti

Prijedlog strategije poticanja investicija u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. – 2020. OPĆI CILJ Pridonijeti ostvarivanju vizije i potaknuti gospodarski rast i konkurentnost RH kroz povećanje priljeva domaćih i stranih investicija Poboljšanje investicijske klime u RH mjereno rangiranjem RH u odnosu na druge zemIje u okviru Izvješća o globalnoj konkurentnosti (GCR) i Lakoći poslovanja („Doing Business“) Povećanje priljeva inozemnih izravnih investicija (ISI) /povećanje priljeva ISI per capita Postizanje udjela izravnih stranih investicija u BDP-u od 6 % godišnje Povećanje udjela „greenfield“ investicija u ukupnim investicijama u RH na 2/3 Povećanje udjela stranih investitora u aktivnostima istraživanja i razvoja poslovnog sektora na 25%

Strategija razvoja poduzetništva OPĆI CILJ Povećanje konkurentnosti maloga gospodarstva u Hrvatskoj Unapređenje ekonomske uspješnosti malog gospodarstva u sektorima prerađivačkih i uslužnih djelatnosti većim ulaganjem u R&D, višim stupnjem inovacija, rastom izvoza te daljnjim razvojem poslovnih mreža i povezanosti Razvijanje različitih financijskih mogućnosti za subjekte maloga gospodarstva te uklanjanje financijskog jaza za malo gospodarstvo Pružanje potpore osnivanju novih poduzeća, povećanje broja aktivnih poduzeća i jačanje institucija koje pružaju potporu poduzetnicima kako bi se na taj način pridonijelo ravnomjernijem i uravnoteženom razvoju hrvatskih regija Pružanje potpore većem razvoju subjekata maloga gospodarstva jačanjem njihove uprave, uvođenjem i djelovanjem većeg broja visokokvalificiranih zaposlenika te pružanjem potpore cjeloživotnom učenju u subjektima maloga gospodarstva Nadogradnja ostvarenog napretka uklanjanjem administrativnih opterećenja olakšavanjem poslovanja u Hrvatskoj

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije^28 CILJEVI PO PODRUČJIMA CJELOŽIVOTNO UČENJE Integrirati politike cjeloživotnog učenja i obrazovanja s ciljevima društvenog, gospodarskog, regionalnog i kulturnog razvoja, te s politikama zapošljavanja i socijalne skrbi Izgraditi i razvijati sustav za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje uvažavajući specifičnosti pojedinih dijelova sustava Razviti procese i sustav priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina Poticati primjenu informacijsko -komunikacijskih tehnologija u obrazovanju VISOKO OBRAZOVANJE Unaprijediti studijske programe dosljednom provedbom postavki bolonjske reforme i redefinirati kompetencije koje se njima stječu Ustrojiti kvalitetan binarni sustav visokog obrazovanja usklađen s nacionalnim potrebama i principom učinkovitog upravljanja visokim učili štima Osigurati kvalitetnu kadrovsku strukturu visokih učilišta kao osnovu za unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja Internacionalizirati visoko obrazovanje i jače ga integrirati u europski i svjetski visokoobrazovni prostor OBRAZOVANJE ODRASLIH Osigurati preduvjete za povećanje uključenosti odraslih građana u procese cjeloživotnog učenja i obrazovanja Unaprijediti i proširiti učenje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje na radnome mjestu i s radnog mjesta ZNANOST I TEHNOLOGIJA Međunarodno kompetitivna javna sveučilišta i javni znanstveni instituti u hrvatskom visokoobrazovnom i istraživačkom prostoru koji stvaraju novu znanstvenu, društvenu, kulturnu i gospodarsku vrijednost Okružje koje omogućuje i potiče interakcijske i transferne mehanizme suradnje istraživačke zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima Sveučilišta, veleučilišta i znanstveni instituti uključeni u procese pametne specijalizacije i s njima povezane smjernice tehnološkog razvoja Nacionalne istraživačke i inovacijske infrastrukture s javnim pristupom, uz uključivanje u europske infrastrukture i povezivanje s njima Rast ulaganja u istraživanje i razvoj unaprjeđenjem sustava javnog financiranja te poticanjem ulaganja poslovnog i društvenog sektora u istraživanje i razvoj

• 
  Ograničavajući čimbenici izrade Industrijske strategije, u kontekstu strateških dokumenata, odnose se na hijerarhijsku i vremensku neusklađenost izrade i usvajanja te na odabrani pristup planiranju (bottom-up).
  

• 
  Neusklađenost s obzirom na strateški položaj određenoga dokumenta znači da su skoro svi dokumenti svrstani na istu razinu, iako bi bilo logičnije da se uspostavila određena struktura iz koje su jasno vidljive međuovisnost i hijerarhija.
  

• 
  Proces izrade i usvajanja različitih strategija trebalo je podijeliti po fazama koje bi pratile (odražavale) faze proizvodnoga procesa (strategije je trebalo podijeliti po fazama koje su trebale biti istovjetne onima u proizvodnome procesu). Drugim riječima, prvo je trebalo definirati sve dokumente koji se odnose na proizvodne inpute (sirovine, materijali, prirodni resursi, ljudski potencijali) jer oni određuju polazišnu točku za utvrđivanje konkurentnosti industrije i mogućnosti razvoja, nakon čega je trebalo definirati one strateške dokumente koji će doprinijeti realizaciji industrijskih strateških ciljeva ili područja (rast izvoza, poticanje investicija, ulaganje u istraživanje i razvoj, promjene u institucionalnim uvjetima i drugo).
  

• 
  Iz navedenoga proizlazi i vremenska neusklađenost zbog koje su određeni dokumenti usvojeni bez uvažavanja potreba ili zahtjeva drugih dokumenata koji su se prethodno trebali definirati.
  

• 
  Za potrebe definiranja strateških ciljeva industrije kao važni ulazni parametri uzete su projekcije razvoja ključnih sektora (turizam i energetika), ali je također pretpostavljeno da će se definirani strateški ciljevi za druge sektore i funkcije (obrazovanje i znanost, inovacije, investicije, poduzetništvo, zdravlje) do 2020. godine i realizirati kako je prethodno planirano.