Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. 2020. Zagreb, siječanj 2014

Promjene u globalnom okruženju

• 
  U posljednjih desetak godina globalno okruženje doživjelo je značajne promjene – od rasta stanovništva do primjene novih tehnologija u poslovanju. Briga o okolišu, energija iz obnovljivih izvora, razvoj „pametnih“ gradova i infrastrukture, rast potražnje za energijom, nastavak urbanizacije s naglaskom na Aziju, te druge promjene dovest će do značajnih promjena u strukturi „vrijednosnoga lanca“¹⁴. Jedan od ključnih trendova u budućnosti je fragmentacija globalno strukturiranih poslovnih mreža koja se ogleda u decentraliziranju poslovnih aktivnosti poduzeća prema načelu najbolje i najjeftinije lokacije za određeni dio vrijednosnoga lanca. Donedavno su se proizvodne aktivnosti smatrale najvažnijom karikom vrijednosnoga lanca. Međutim, danas se situacija značajno promijenila u korist aktivnosti kao što su marketing, brendiranje, istraživanje i razvoj, dizajn, inženjering, menadžment i drugo. Zbog svega navedenoga države su se primorane specijalizirati u onim dijelovima vrijednosnoga lanca za koje su procijenile da mogu ostvariti konkurentnu prednost temeljem imovine i resursa koje posjeduju.
  

• 
  Nastavak procesa fragmentacije vrijednosnoga lanca u potpunosti će promijeniti strukturu globalne ekonomije. Poduzeća imaju veliku slobodu u iskorištavanju prilika koje donosi globalizacija, ali s druge strane to dovodi do znatnoga sužavanja manevarskoga prostora za Vlade država na području stvaranja mjera i instrumenata industrijskih strategija.
  

Slika 24. Lanac vrijednosti

Dodana ekonomska vrijednost

Pred-proizvodne

nematerijalne

Proizvodne

materijalne

Post-proizvodne

nematerijalne

Bazna cijena

Aktivnosti koje dodaju vrijednost

Proizvodnja

Logistika nabave

Dizajn

Istraživanje i razvoj

Logistika distribucije

Marketing

Postprodajne usluge

Izvor: Warwick, K. (2013) Beyond Industrial Policy: Emerging Issues and New Trends. Global Industry and Economic Forum 2013: preuzeto iz Gereffi, G. (2010) Presentation at OECD workshop, September 2010.

• 
  Uspjeh na globalnom tržištu ovisi o dvjema ključnim karakteristikama poslovanja: (1) brzini prilagodbe novim zadacima i aktivnostima te (2) fleksibilnosti u pretvorbi upotrebe proizvodnih resursa. Velik je naglasak stavljen na pojedinca i njegovu sposobnost brze prilagodbe novim radnim zadacima, što predstavlja osnovni preduvjet povećanja produktivnosti i globalne konkurentnosti.
  

• 
  Uvažavajući stalne promjene u okruženju i nove globalne trendove, potrebno je da industrijske strategije posebnu pozornost posvete:
  
  • 
    učincima fragmentacije vrijednosnoga lanca na globalnoj razini,
    
  • 
    utjecaju digitalne ekonomije na produktivnost i konkurentnost nacionalnoga gospodarstva,
    
  • 
    sustavu obrazovanja, i
    
  • 
    stalnoj prilagodbi promjenama na globalnoj razini.
    

• 
  Industrijska strategija mora se usmjeriti na stvaranje poticajnih uvjeta za sva poduzeća, a posebno ona koja mogu kvalitetno poslovati na globalnom tržištu. U tome je kontekstu ključno pitanje za industrijsku strategiju sljedeće: „Koje su potrebe modernoga poslovanja za ostvarivanje globalne konkurentnosti?“ S obzirom na trend sve veće fragmentacije vrijednosnoga lanca, dolazi se do zaključka kako i mala/srednja poduzeća mogu relativno brzo ostvariti uspjeh na globalnome tržištu.
  

• 
  Odrednice uspješnoga poslovanja na globalnome tržištu su sljedeće: stalno ulaganje u razvoj, razumijevanje globalnih trendova i međunarodnih tržišta, tehnološka izvrsnost, visoko obrazovanje i okolina koja potiče inovativnost. S obzirom na činjenicu da se promjene u okolini događaju veoma brzo, operativne mjere industrijske politike moraju biti sposobne brzo prilagoditi poslovnu infrastrukturu i zakonodavstvo globalnim trendovima.
  

• 
  Promjene u globalnome okruženju značajno su utjecale i na industriju Europske unije pa je u svim strateškim dokumentima poseban naglasak stavljen na investicije u tehnologiju i inovacije u šest prioritetnih područja:
  

1. 
   KET (eng. key enabling technologies) – uključuje mikro i nanoelektroniku, napredne materijale, industrijsku biotehnologiju, fotoniku, nanotehnologiju i napredne proizvođačke sustave. Procjenjuje se da će globalno tržište za navedene tehnologije porasti za više od 50% samo do 2015. godine ili na preko bilijun eura.
   
2. 
   Napredne proizvodne tehnologije – omogućavaju čistu proizvodnju i predstavljaju ključni element nove industrijske revolucije. Jedan od primjera je 3-D printing koji omogućava djelotvornu i unosnu proizvodnju u malim serijama, prilagođenu posebnim potrebama kupaca. Radi se o tehnologijama koje predstavljaju veliku poslovnu priliku, a procjenjuje se da će se globalno tržište do 2020. udvostručiti, s vrijednošću od oko 750 milijardi eura.
   
3. 
   Tržište bio-proizvoda (eng. Bio-based product markets) – industrije koje koriste obnovljive izvore ili primjenjuju bio-based proizvodne procese. Procjenjuje se da će tržište bio-based kemijskih proizvoda (bio-plastika, bio-maziva, bio-otapala, bio-tenzida i kemijskih sirovina) doseći razinu od 40 milijardi eura do 2020. godine.
   
4. 
   Čisti transport – vozila s alternativnim motorima i ona koja koriste alternativna goriva predstavljaju ključan korak prema održivoj mobilnosti. Očekuje se da će električna vozila i hibridi do 2020. godine imati tržišni udio od 7% u ukupnom broju vozila. Motori s unutarnjim izgaranjem također će se u velikoj mjeri elektrificirati. Pored stimuliranja rasta i novih radnih mjesta, prednosti ulaganja u čistiji transport ogledaju se u poboljšanoj kvaliteti zraka i smanjenom negativnom utjecaju na zdravlje.
   
5. 
   Pametne mreže – prikladna infrastruktura nužna je u integraciji obnovljive energije u elektro-sustav, doprinosu učinkovitosti i olakšavanju novih zahtjeva, primjerice za električnim vozilima. Treći paket energetske liberalizacije (eng. The Third Energy Liberalisation Package), kao prvi korak prema provedbi pametnih mreža u EU, postavio je zahtjeve za instalaciju inteligentnog sustava mjerenja u najmanje 80% sektora kućanstva do 2020. godine, dok Smart Grids Communication definira opći strateški okvir za provedbu pametnih mreža. Općenito se procjenjuje da EU do 2020. godine treba uložiti 60 milijardi eura u ove mreže, dok se ulaganja do 2035. procjenjuju na oko 480 milijardi eura.
   
6. 
   Održiva industrijska politika, politika izgradnje i sirovina – smanjenje troškova, povećanje energetske i resursne učinkovitosti te smanjenje otpada potaknut će konkurentnost građevinskog sektora. Energija koja se koristi u stambenim, komercijalnim i javnim objektima sudjeluje s 40% u krajnjoj potrošnji energije u EU te doprinosi emisiji CO₂ i zagađenju zraka. Nove investicije u energetsku učinkovitost stambenih i javnih objekata i infrastrukture imaju velik potencijal rasta i očekuje se da će njihova vrijednost biti između 25 i 35 milijardi eura godišnje do 2020. Štoviše, predloženo je da se značajan dio strukturnih i kohezijskih fondova usmjeri prema stvaranju gospodarstva s niskim udjelom ugljika.
   

• 
  Opisana prioritetna područja predstavljaju glavne izvore ekonomskog oporavka kratkoročno i srednjoročno na razini EU-a pa se očekuje da će imati značajan utjecaj na dugoročan rast. Upravo se od njih očekuje da osiguraju potrebnu industrijsku infrastrukturu za pokretanje „treće industrijske revolucije“ koja ima potencijal za stvaranje milijuna novih radnih mjesta, a sve na osnovama održive globalne ekonomije 21. stoljeća.