Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. 2020. Zagreb, siječanj 2014

Odrednice industrijskog rasta

• 
  Ne postoji jedinstven model ili teorija koja definira sve ili barem većinu čimbenika rasta i razvoja industrije. Stoga je, umjesto da se teži definiranju takvoga modela koji bi obuhvatio sve čimbenike, dovoljno utvrditi one koji imaju prevladavajući utjecaj i pokušati utvrditi intenzitet toga utjecaja.
  

• 
  Uvjeti koji se najčešće analiziraju u kontekstu strateškoga razvoja industrije su sljedeći:
  

1. 
   Makroekonomsko okruženje (promjene u strukturi BDP-a, kretanje i struktura zaposlenosti, kretanje kamatnih stopa, promjene deviznoga tečaja, razina i struktura državne potrošnje, porezna politika i promjene u relativnim cijenama);
   
2. 
   Potražnja za proizvodima i uslugama (potrošnja stanovništva, investicije, potrošnja države, neto izvoz, potražnja za intermedijarnim proizvodima, promjene u dohotku stanovništva, promjene u preferencijama, životnom stilu i navikama stanovništva);
   
3. 
   Kvaliteta i dostupnost proizvodnih sirovina;
   
4. 
   Ljudski potencijali (znanje, vještine, sposobnosti, dostupnost);
   
5. 
   Istraživanje i razvoj (razina inovativne sposobnosti);
   
6. 
   Uvjeti poslovanja na izvoznim tržištima.
   

• 
  Kako bi se utvrdile ključne odrednice industrijskoga rasta u RH provedene su sljedeće analize:
  

1. 
   Izvoza roba i usluga kao osnovne odrednice budućega gospodarskoga rasta, a za koji je utvrđeno da je najviše rastao kroz izvoz proizvoda koji pokazuju manju cjenovnu elastičnost¹⁵. Kako bi se utvrdilo za koga će domaća industrija proizvoditi te s ciljem definiranja potencijala razvoja industrije u tome smislu, analizirane su domaća potrošnja i njezine odrednice te robni izvoz i njegove odrednice. Analizom osobne potrošnje u Republici Hrvatskoj te ekonometrijskim modelom (model korekcije pogrešaka) utvrđeno je da su krediti poslovnih banaka u značajnoj mjeri odredili kretanje domaće potrošnje. Uz ostale uvjete na domaćem tržištu (pad osobnoga dohotka, rast nezaposlenosti i slično) koji utječu na domaću potrošnju, ističe se i potreba realizacije potencijala rasta domaće industrije kroz rast izvoza;
   
2. 
   Odrednica osobne potrošnje, pri čemu je utvrđeno kako je osobna potrošnja određena kreditima poslovnih banaka u segmentu građanstva. U prethodnome dijelu navodi se kako je za potrebe analize odrednica osobne potrošnje korišten model korekcije pogrešaka;
   
3. 
   Cjenovne i dohodovne elastičnosti robnoga izvoza, gdje se pokazalo da je robni izvoz Hrvatske dohodovno elastičan u odnosu na dohodak EU27, ali ne i cjenovno elastičan. Prema postavkama mikroekonomske teorije, potražnja za bilo kojim dobrom cjenovno je i dohodovno elastična. U tome smislu, provjerena je potražnja za domaćim izvozom kao funkcijom realnog deviznog tečaja eura prema kuni i dohotka u Europskoj uniji, kamo je usmjerena većina domaćega robnoga izvoza. Kako bi se provjerila dohodovna i cjenovna elastičnost robnoga izvoza, definiran je ekonometrijski model višestruke linearne regresije;
   
4. 
   Cjenovne i dohodovne elastičnosti industrijskih djelatnosti za koje je utvrđeno da su u skladu sa zaključcima analize kretanja robnog izvoza;
   
5. 
   Značaja i potrebe za investicijama kao mjere podizanja konkurentnosti. Potreba za investicijama u fiksni kapital može se promatrati s dva aspekta. S jedne strane, povećanje investicija u fiksni kapital povećava produktivnost radne snage, dok su s druge strane potrebna dodatna kapitalna ulaganja kako bi se opremili novozaposleni;
   
6. 
   Uloge produktivnosti rada koja predstavlja odrednicu konkurentnosti domaće industrije. Produktivnost rada u kontekstu predmetnog dokumenta analizira se na dvije razine: (1) na razini industrije i (2) na razini Republike Hrvatske u odnosu na ostale zemlje članice EU-a. Temeljem provedenih analiza i rezultata istraživanja utvrđeno je kako produktivnost rada ne postiže statističku značajnost u objašnjavanju izvozne orijentacije industrijskih djelatnosti. Produktivnost rada u RH ne postiže statističku značajnost u objašnjavanju tijekova robne razmjene sa zemljama članicama EU-a. Na temelju prethodno navedenoga može se zaključiti da produktivnost rada u RH nije na zadovoljavajućoj razini. Dovodeći u vezu robni izvoz RH i produktivnost rada RH u odnosu na ostale zemlje članice EU-a, ekonometrijskim modelom (model korekcije pogrešaka) utvrđeno je da robni izvoz pozitivno utječe na relativnu produktivnost rada RH unutar EU-a, dok obrnuti utjecaj ne postiže zadovoljavajuću statističku značajnost. Iz navedenoga također proizlazi važnost usmjerenosti na robni izvoz;
   
7. 
   Značaja obrazovanosti radne snage u postizanju konkurentnosti domaće industrije. Ekonometrijskim modelom utvrđen je izrazito snažan međuodnos između stupnja obrazovanosti radne snage i produktivnosti rada među industrijskim djelatnostima.
   
8. 
   Komponenata BDP-a i njihovog značaja za industriju. Orijentacija industrijskih djelatnosti, u smislu domaćeg tržišta naspram izvozne orijentacije, analizirana je na način da se ekonometrijskim modelima povezivalo komponente BDP-a i obujam proizvodnje u industrijskim djelatnostima. Rezultati provedenih istraživanja potvrdili su rezultate modela vrednovanja i rangiranja industrijskih djelatnosti iz dijela 5.
   

• 
  Sistematiziranjem rezultata provedenih analiza može se zaključiti kako su ključne, izravne i neizravne, odrednice rasta industrije u Republici Hrvatskoj:
  

1. 
   produktivnost rada,
   
2. 
   investicije u fiksni kapital,
   
3. 
   udio visokoobrazovane radne snage,
   
4. 
   ulaganje u istraživanje i razvoj¹⁶.
   

• 
  Navedeni parametri prevladavajućeg su utjecaja pa se koriste kao osnova za planiranje scenarija.
  

Ključni pokazatelji hrvatske industrije

• 
  Tek po utvrđivanju ključnih odrednica industrijskoga rasta bilo je moguće definirati i ključne pokazatelje industrije čija je svrha jasan i cjelovit prikaz postojećega, ali i ciljanoga stanja industrije.
  

• 
  Osnova kvalitetno vođenoga procesa strateškoga planiranja je razumljivo utvrđivanje polazišta, odnosno definiranje odgovora na pitanje: „Koje su postojeće karakteristike hrvatske industrije prema definiranim pokazateljima?“ Upravo je dobivanje odgovora na postavljeno pitanje bio osnovni cilj analiza provedenih u prethodnim dijelovima ovog dokumenta (makroekonomska analiza, analiza prirodnih i ljudskih resursa, kvantitativna i kvalitativna analiza industrije).
  

• 
  Za jasno i mjerljivo utvrđivanje polazišta definirani su sljedeći kriteriji analize industrije, odnosno pokazatelji:
  

1. 
   indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje¹⁷ (polazišna godina je 2008.),
   
2. 
   bruto dodana vrijednost (BDV),
   
3. 
   broj zaposlenih,
   
4. 
   produktivnost rada,
   
5. 
   kretanje izvoza,
   
6. 
   broj visokoobrazovane radne snage u ukupnome broju zaposlenih u industriji,
   
7. 
   rashodi za istraživanje i razvoj u BDP-u,
   
8. 
   investicije u fiksni kapital.
   

• 
  Strateški ciljevi industrije za razdoblje 2014. – 2020. prikazat će se upravo kroz sustav spomenutih pokazatelja, a i sve operativne mjere industrijske strategije bit će usmjerene na ostvarivanje ciljanih veličina odabranih pokazatelja.
  

• 
  Mjere koje su u uskoj vezi s definiranim pokazateljima su sljedeće:
  
  1. 
     povećanje udjela visokoobrazovane radne snage u ukupnome broju zaposlenih u industriji kako bi se postigla veća produktivnost domaće industrije;
     
  2. 
     povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj što je općeprihvaćeno tako da pridonosi inovativnosti¹⁸;
     
  3. 
     povećanje investicija u fiksni kapital koje trebaju pratiti nova zapošljavanja i povećanja opremljenosti rada kapitalom te amortizaciju postojećih investicija.
     

• 
  Kod odabira ključnih pokazatelja i povezanih mjera, prevladavao je logički slijed prikazan na Slici 25.
  

Slika 25. Odrednice industrijskoga rasta

Povećati zaposlenost

Povećanje izvoza

Povećanje produktivnosti

Povećati udio visokoobrazovanih u ukupnom broju zaposlenih

Kapitalno opremiti novozaposlene

Investirati u istraživanje i razvoj

Povećanje BDV-a

Industrijski rast

• 
  Navedene mjere predstavljaju nužan preduvjet ostvarivanja željenih rezultata hrvatske industrije u razdoblju 2014. – 2020., odnosno maksimalnih pozitivnih učinaka na domaću industriju.
  

• 
  S obzirom da se promatraju tri različita područja industrije: (1) C Prerađivačka industrija, (2) F Građevinarstvo i (3) J Informacije i komunikacije, neki od pokazatelja prilagođeni su posebnostima pojedinih područja.¹⁹
  

• 
  S ciljem utvrđivanja ključnih industrijskih problema, pored analiza provedenih u prethodnim dijelovima Strategije, analizirane su sve relevantne studije koje su se bavile konkurentnošću hrvatske industrije (Global competitiveness report 2013 – 2014²⁰; Doing business²¹; Member States' Competitiveness Performance and policies – Industrial performance scoreboard²²). Vrlo je visoka razina dogovora oko rezultata i zaključaka svih analiza i studija o ključnim problemima hrvatske industrije, koji su i glavni uzroci negativnih trendova, a odnose se na sljedeće:
  
  • 
    institucionalno okruženje: neučinkovit javni sektor (državna uprava), pravnu nesigurnost, korupciju, visoko i složeno porezno opterećenje, administrativne i nerazumljive propise,
    
  • 
    nisku razinu inozemnih izravnih ulaganja u industriju,
    
  • 
    nisku razinu udjela visokoobrazovane radne snage u ukupnoj radnoj snazi,
    
  • 
    nedovoljno ulaganje u istraživanje i razvoj (niska razina inovativne sposobnosti),
    
  • 
    nisku razinu produktivnosti rada,
    
  • 
    otežan pristup tržištima kapitala i visoku cijenu kapitala,
    
  • 
    nisku razinu tehnološke opremljenosti,
    
  • 
    (ne)usklađenost obrazovnog sustava i potreba industrije.
    

• 
  Utvrđeni problemi predstavljaju kvalitetnu osnovu za definiranje strateških smjernica razvoja uz pomoć kojih bi se u narednom razdoblju zaustavila negativna kretanja u industriji. Kao prvi korak procesa definiranja strategije izlaska hrvatske industrije iz krize, izrađen je model vrednovanja i rangiranja industrijskih poddjelatnosti. Cilj modela bio je definirati one poddjelatnosti, a poslije i djelatnosti, industrije koje imaju snagu, sposobnost i potencijal da budu nositelji oporavka i rasta industrije. Umjesto provođenja klasične SWOT analize, korišten je izravniji i konkretniji kvalitativni i kvantitativni pristup u kojem su najprije definirani ključni problemi industrije, a potom definirana konkretna snaga na razini industrijskih poddjelatnosti koje predstavljaju čvrstu osnovu za rast i oporavak industrije.
  

• 
  Prema modelu, koji je opisan u dijelu 5., ukupna industrija podijeljena je na pet skupina koje su nazvane simboličnim imenima ((1) „pokretači“, (2) „čuvari“, (3) „upitnici“, (4) „problematični“ i (5) „bezutjecajni“). Osnovni zadatak pri definiranju modela vrednovanja i rangiranja industrijskih poddjelatnosti bio je određivanje onih parametara modela koji će uspješno definirati one poddjelatnosti industrije koje imaju najveću sposobnost neutraliziranja utvrđenih problema industrije.
  

• 
  Uvažavajući rezultate industrijske analize (kvantitativne i kvalitativne) te projekcije osnovnih makroekonomskih pokazatelja, zaključeno je kako će glavna odrednica budućega industrijskoga rasta biti izvoz, odnosno konkurentnost poduzeća na izvoznim tržištima. Iako je domaće tržište važno iz više razloga, teško da se u narednom razdoblju može očekivati značajniji oporavak potrošnje kućanstva koja je i dosad bila prvenstveno određena kreditnom aktivnošću poslovnih banaka.
  

• 
  Uzevši u obzir dvije navedene osnovne pretpostavke ((1) orijentaciju na izvoz kao glavni izvor budućega rasta i (2) zadržavanje pozicija na domaćem tržištu sa željom da se ostvari određena razina zamjene uvoza domaćim proizvodima), kao ključne varijable modela vrednovanja i rangiranja industrijskih poddjelatnosti uzete su: izvozna orijentacija, profitabilnost i veličina poddjelatnosti po kriteriju broja zaposlenih.
  

• 
  Utvrđivanjem ključnih problema industrije, s jedne strane, i definiranjem industrijskih poddjelatnosti koje imaju snage i sposobnosti za rješavanje ključnih problema, s druge strane, određene su glavne ulazne varijable za proces izrade strategije razvoja industrije u razdoblju 2014. – 2020.
  

• 
  Zbog velike heterogenosti industrijskih djelatnosti, ali i problema u definiranju njihovih granica, rangiranje i vrednovanje provedeno je na razini poddjelatnosti. Kako je osnovni cilj modela utvrđivanje onih poddjelatnosti koje u značajnoj mjeri mogu pridonijeti zaustavljanju negativnih trendova, provedena podjela (grupiranje) omogućuje definiranje horizontalnih mjera industrijske strategije, ali i definiranih sektorskih smjernica u slučajevima kada horizontalne mjere nisu dovoljne.
  

• 
  Model vrednovanja i rangiranja industrijskih poddjelatnosti²³ primijenjen je i za vrednovanje i rangiranje industrijske djelatnosti. Objedinjavanjem rezultata modela zaključeno je kako sljedeće industrijske djelatnosti imaju najveći potencijal, a time i „odgovornost“ za rast i razvoj industrije:
  

1. 
   C 21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka,
   
2. 
   C 26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda,
   
3. 
   C 25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda,
   
4. 
   J 62 Računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT),
   
5. 
   C 27 Proizvodnja električne opreme,
   
6. 
   C 28 Proizvodnja strojeva i uređaja.
   

• 
  Uz navedene industrijske djelatnosti, potrebno je naglasiti stratešku ulogu i sljedećih djelatnosti:
  

1. 
   C 10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda,
   
2. 
   C 31 Proizvodnja namještaja.
   

• 
  Proizvodnja prehrambenih proizvoda je, i po kriteriju ukupnoga prihoda i po kriteriju broja zaposlenih, najveća industrijska djelatnost u RH te je, kao i u većini drugih zemalja EU-a, strateški važna zbog resursa kojima upravlja. Ponajviše je usmjerena na domaće tržište pa su uspješna borba sa snažnom konkurencijom uvoznih proizvoda i pokušaj zamjene uvoznih proizvoda domaćima jedni od glavnih izazova s kojima se ova djelatnost suočava, ali i jedni od glavnih elemenata rasta te djelatnosti.
  

• 
  Velika prilika za ovu industrijsku djelatnost nalazi se u proizvodnji ekološke i zdrave hrane za koju, s obzirom na raspoloživost prirodnih resursa, postoje sve pretpostavke. Idealno tržište za takav tip proizvoda upravo je sektor turizma koji se u velikoj mjeri zasniva isključivo na prirodnim ljepotama.
  

• 
  Slično kao i prehrambena industrija, i proizvodnja namještaja svoj položaj važne industrijske djelatnosti temelji na dostatnoj raspoloživosti i visokoj kvaliteti prirodnih resursa. Za razliku od prehrambene, djelatnost proizvodnje namještaja još uvijek nije u dovoljnoj mjeri iskoristila specifičnu konkurentsku prednost u kvalitetnoj sirovinskoj bazi te joj predstoji repozicioniranje u globalnom vrijednosnom lancu s mjesta proizvođača poluproizvoda i proizvoda niske dodane vrijednosti u isporučitelja vrhunski dizajniranog krajnjeg proizvoda visoke dodane vrijednosti.
  

• 
  Uz navedene industrijske djelatnosti, i industrijske poddjelatnosti koje su prema modelu raspoređene u skupine „pokretači“ i „čuvari“ imat će značajan doprinos u promjeni negativnih industrijskih trendova.
  

• 
  „Pokretači“ su industrijske poddjelatnosti koje u prvom redu ostvaruju značajnu razinu izvoza. Mjerama koje će se prvenstveno usmjeriti na „pokretače“ postići će se pozitivni utjecaji i na strukturu industrije. Domaća industrija proizvodit će proizvode veće dodane vrijednosti što će rezultirati i povoljnijom strukturom izvoza, odnosno postići će se veća konkurentnost i na inozemnim tržištima što je od iznimne važnosti u uvjetima globalizacije.
  

Tablica 116. Sažeti prikaz ključnih pokazatelja industrije 2012. godine

	C Prerađivačka industrija	F Građevinarstvo	J Informacije i komunikacije
Indeks fizičkog obujma^24 (referentna godina = 2008.)	82,718	88,90	-
BDV (HRK)	45.755.161.993	9.435.312.455	11.220.989.131
Broj zaposlenih	224.441	79.926	31.388
Produktivnost rada (HRK)	203.863	118.051	357.493
Izvoz (HRK)	57.170.125.386	1.414.581.699	2.609.884.414
Investicije u fiksni kapital^25 (HRK)	5.529.032.000	5.237.150.000	2.404.945.000
Rashodi za istraživanje i razvoj u BDP-u (%)^26	0,75
Broj visokoobrazovane radne snage (udio visokoobrazovane radne snage u ukupnom broju zaposlenih)^27	18.976 (9,48%)	5.238 (7,48%)	11.621 (39,58%)