Uvod pojam I predmet demografije


Marks i Engels o stanovništvu



Download 0,56 Mb.
bet3/6
Sana02.05.2017
Hajmi0,56 Mb.
#8021
1   2   3   4   5   6

Marks i Engels o stanovništvu

Još kod ranih socijalističkih pisaca i reformatora bila je osnovna pažnja okrenuta ka problemu klasne diferencijacije i bede radničke klase, koja je došla sa kapitalizmom. Thomas More je u knjizi Utopija (1516) smatrao egalitarni princip kao idealno stanje, a rani britanski, a naročito francuski socijalisti (utopisti) su izražavali veliko protivljenje kapitalističkom sistemu. Međutim, tek Marksov naučni socijalizam predstavlja konzistentnu naučno–revolucionarnu teoriju radničke klase. U našoj i naučnoj literaturi sa ovih prostora, pitanjima marksističkog doprinosa nauci o stanovništvu bavili su se Macura i Sentić2, Krašovec3, Pjanić4, Wertheimer – Baletić5 i drugi. U okviru ovih izlaganja biće izneti samo najvažniji stavovi.

Marks i Engels nisu formulisali konzistentnu populacionu teoriju, ali su oni dali značajne osnovne principe odnosa između društvenog i ekonomskog razvoja i razvitka stanovništva. Za razliku od večitog i apstraktnog zakona o stanovništvu (koji je formulisao Malthus), razvitak stanovništva je po Marksu i Engelsu uslovljen društvenim i ekonomskim uslovima koji postoje u različitim društvima. Marks je insistirao na tome da svaki ''istorijski način proizvodnje ima svoje posebne zakone o stanovništvu, čija je vrednost istorijska''6. Po Marksovom mišljenju, ''neki apstraktan zakon populacije postoji samo za biljke i životinje, ukoliko čovek ne interveniše u istorijskom smislu''. Macura i Sentić, koji su analizirali pomenute stavove ističu da oni imaju dalekosežan značaj za demografsku teoriju, jer se insistira na delovanju društvenih činilaca na stanovništvo. Pomenuti autori još zaključuju da Marks ima u vidu i biološke faktore rasta, pa i natalitet i mortalitet bioloških, tj. ljudskih, životinjskih i biljnih populacija, zatim oni kažu ''niti biološki faktori ne izmiču aktivnom delovanju čoveka, i to kada se radi o ljudskim populacijama u dva smisla. Prvi predstavljaju već ranije pomenute materijalne uslove života ljudi koji su u velikoj meri determinirani vladajućim produkcionim odnosima, a drugi se očigledno tiču aktivnog uticaja čoveka na formiranje nataliteta i mortaliteta''7.

Sledeći važni stavovi Marksa i Engelsa u pogledu stanovništva tiču se porekla i klasnog karaktera prenaseljenosti u kapitalizmu. Prenaseljenost, o kojoj govori Malthus, nastaje usled kapitalističkog načina proizvodnje i zbog toga što kapitalistička klasa prisvaja višak vrednosti. Prenaseljenost nije apsolutna, već relativna i stvara se u procesu akumulacije kapitala, tj. u procesu u kojem se promenljivi kapital (izvor potražnje rada) sporije povećava od konstantnog kapitala. Naime, u toku ekspanzije kapitalističkog sistema, sam prirodni priraštaj stanovništva ne bi mogao da zadovolji potražnju za radom, ali akumulacija kapitala, zamenjujući rad, stvara višak stanovništva, koji je neophodan za funkcionisanje sistema. Pomenuti višak je inherentan kapitalističkom sistemu, on je posledica akumulacije kapitala, ali i uslov za nastavljanje sistema. ''Rezervna industrijska armija'' mora biti dovoljno velika kako bi se održavale niske nadnice, odnosno kako bi postojale visoke stope viška vrednosti i profita.

Pored određenih doprinosa klasika marksizma za demografsku teoriju, potrebno je ukazati i na isticanje proizvođačke komponente stanovništva i na progresivan uticaj nauke (Engels u Nacrtu za kritiku političke ekonomije u polemici protiv Malthusa, koji je u prvi plan stavljao potrošačko svojstvo stanovništva). Naime, sa porastom stanovništva povećava se i radna snaga (proizvođački deo stanovništva), koja stvara dobra i pruža nove mogućnosti za opstanak stanovništva. Zatim, značajna je i uloga nauke, koja može vršiti pozitivan uticaj na proizvodnju sredstava za život. Sem toga, različiti društveno–ekonomski uslovi i položaj stanovništva u proizvodnji i raspodeli doprinose da se formiraju različiti tipovi reprodukcije stanovništva.

Inače, u vreme Marksa i Engelsa demografija nije bila razvijena kao posebna nauka. Na mnogim mestima u svojim raspravama oni su dali određeni doprinos i za demografiju kao npr. ''nov i svestran i zaokružen pogled na svet i život, materijalističko–dajalektičko shvatanje društva i prirode, odnosa između čoveka i prirode, između reprodukcije ljudi i materijalnih dobara. Naglasili su uzajamnu vezu proizvodnje (ekonomske) s porastom stanovništva i ulogu demografskog faktora (nasuprot čistog podređivanja reprodukcije stanovništva ekonomskoj reprodukciji).
Matematičke, biološke i sociološke teorije o stanovništvu
Matematički pristup teoriji o stanovništvu prisutan je kod Queteleta (1835) koji je izneo ideju o logističkom porastu stanovništva: porast stanovništva je sve brži do određene tačke, a zatim počinje da slabi. Skup prepreka koje se protive neograničenom rastu povećava se sa porastom stanovništva. Verhulst, koji je ispitivao pomenute pretpostavke, je zatim sugerisao logističku funkciju. Kasnije, logistički zakon su razradili Perl i Reed (1920). Po Perlu, porast stanovništva se odvija ciklično. U okviru jednog ciklusa, u ograničenom prostoru ili univerzumu, porast je najpre lagan, zatim sve veći, a od tačke infleksije (sredinom ciklusa) porast se smanjuje sve do kraja ciklusa. Po njemu, osnova ove teorije nije u ekonomskim i socijalnim činiocima već u biološkim, fizičkim i hemijskim prirodnim uzrocima. Perl je tvrdio da postoji negativna korelacija između fertiliteta i gustine stanovništva itd8. I pomenuta teorija zasniva se na pretpostavci o postojanju jednog opšteg, uvek važećeg zakona o stanovništvu, što je danas odbačeno, s obzirom na ono što je rečeno u vezi sa istorijskom uslovljenošću razvitka stanovništva, zatim o promenama koje se dešavaju u pogledu korišćenja prostora i resursa, itd.

Od bioloških teorija već je ranije pomenut Spencerov biologistički pristup, u kojem je prihvaćen odnosno uveden samoregulirajući princip porasta stanovništva. Zatim, treba pomenuti De Castra, koji je govorio o povezanosti strukture (kvalitativne i kvantitativne) ishrane i fertiliteta (postojanje inverzne relacije). De Castro je smatrao da sa poboljšanjem ishrane (naročito povećano korišćenje životinjskih belančevina) opada fertilitet. Bilo je pokušaja da se pomenuta ''zakonitost'' izrazi i pomoću korelacione (regresione) analize. To bi se moglo uzeti kao primer neadekvatne primene pomenutog statističkog metoda u analizi. Naime, sa porastom udela animalnih belančevina u strukturi ishrane koindicira i porast standarda, obrazovanja itd., tj faktora koji utiču na opadanje fertiliteta stanovništva od visokog ka nižem nivou, itd. Pored navedenih biologističkih teorija, poznata ja još ciklička teorija Ginija (1930). Po njemu, fiziološka plodnost (fekonditet) i varijacije u njoj su povezani sa kvalitetom rasplodnih ćelija. Fekonditet najpre raste, a zatim opada. U ovim, ali i u drugim razmatranjima, pojmovi fekonditet (biološka plodnost) i fertilitet (stvarna, efektivna plodnost stanovništva) često se upotrebljavaju na neadekvatan način. I svi pomenuti autori su želeli da formulišu opštevažeći zakon stanovništva. Ali, čak i u slučaju da opšti zakon organskih populacija postoji, to bi bilo bez značaja za istorijske i druge promene, jer promene na koje su oni upozoravali mogu se desiti samo u hiljadugodišnjim razdobljima, a ne u kraćim periodima, u kojima i dolazi do krupnih promena u kretanju stanovništva.



U okviru znatnog broja socioloških teorija XIX i ranog XX veka posmatra se odnos porasta i koncentracije stanovništva, s jedne, sa razvojem i progresom društva, s druge strane. Zajedno sa porastom stanovništva i njegovom gustinom dolazi do porasta iskustva, do razvoja podela rada, do proširenja ličnih kontakata, do stimulacije inicijative, do tehničkih inovacija i do stvaranja drugih uslova koji su od značaja za socijalni progres i za razvoj civilizacije. Tako Coste smatra da je socijalni razvoj rezultat porasta stanovništva i gustine. Durkhem ističe da je transformacija segmentarnih društava u organski povezane zajednice posledica porasta stanovništva i podele rada. Dupréel je govorio o značaju porasta stanovništva za tehnički i socijalni progres, kao i za kulturni i materijalni standard života. Znatan broj ispitivanja u vezi sa opadanjem fertiliteta u razvijenim zemljama ističe sledeće uzroke: promene u socijalnoj sredini; sve veća diverzifikacija čovekove sredine; porast čovekove individualnosti; njegovo nastojanje za boljim životom; zapošljavanje žena; nastojanje da se deci obezbedi sigurnija i bolja budućnost, itd. Pomenuta istraživanja doprinose shvatanju demografskih procesa, mada nedovoljno sa gledišta opšteg teorijskog pristupa.

Noviji razvoj
U 20. veku formuliše se teorija optimuma stanovništva i teorija o demografskoj tranziciji.
Teorija optimuma stanovništva
Za teoriju optimuma stanovništva može se takođe reći da ne spada u teoriju stanovništva u pravom smislu reči, već pre u populacionu politiku, pošto se istražuju najpovoljniji obim kao i stopa rasta stanovništva, zatim povoljne strukture stanovništva, imajući u vidu ciljeve kojima teži populaciona politika. Optimum stanovništva u statičkom smislu je onaj broj (ili gustina) stanovništva koji je najpovoljniji u datom momentu i uz specifične uslove toga momenta, a imajući u vidu tražene ciljeve. Dinamički vid optimuma stanovništva znači, pak, onu varijaciju broja (ili gustine) stanovništva koja je u toku određenog perioda najpovoljnija, takođe imajući u vidu tražene ciljeve. Ciljevi prema kojima se definiše optimum mogu biti različiti, mada se u literaturi obično govori o ekonomskom optimumu. Tako se uzimaju od ekonomskih ciljeva sledeći: veličina stanovništva kod koje se postiže najveći dohodak per capita, najveća produktivnost, kao i neki drugi pokazatelji ekonomskog blagostanja, npr. standard života, realni dohodak ili nivo zaposlenosti. Međutim, mnogi autori smatraju da je koncept ekonomskog optimuma isuviše uzan i da bi trebalo da se optimum stanovništva odnosi i na neekonomske faktore, uključiv i druge komponente blagostanja, kao što su zdravlje, dugovečnost, idealna veličina porodice, očuvanje prirodnih resursa, zatim kulturne i druge vrednosti. Većina autora koja odbacuje teoriju optimuma čini to, pre svega, zbog njene statičke prirode9. Naime, ističe se da formalna teorija optimuma pretpostavlja da su svi ostali faktori – tehnologija, resursi, društvena struktura, spoljna trgovina itd. – više ili manje dati i konstantni, što je u potpunosti nerealistički. U skorašnjim radovima10 razlikuje se nekoliko pristupa koji predstavljaju različite stepene prelaza od čiste statike do potpune dinamike u pogledu optimalnog rasta stanovništva. Mi ćemo ih ovde pomenuti:

a) Čisto statički pristup, kada se izučavaju ekonomski efekti promena u kretanju stanovništva, a da ostali faktori ostaju isti.

b) Komparativno statički pristup, kada se izražava na koji se način modifikuju ekonomski efekti varijacije stanovništva, a da se menja jedan od ostalih uslova (kapital, tehnike, struktura po starosti itd.)11.

c) Ograničen dinamički pristup koji znači izučavanje efekata varijacije stanovništva na ekonomski rast u određenom periodu, uz varijacije – sa određenom stopom ostalih uslova (ostali faktori proizvodnje).

d) Prošireni dinamički pristup koji znači izučavanje efekata varijacije stanovništva na ekonomski rast u određenom periodu, ali sada vodeći računa o efektima koje ima varijacija stanovništva na druge uslove, tj. na ostale faktore proizvodnje.

e) Opšti dinamički pristup: U ovom slučaju stanovništvo nije više egzogena promenljiva, što znači da se posmatraju i povratni efekti koje ekonomski razvoj ima na stanovništvo. Prema tome, efekti varijacije stanovništva proučavaju se vodeći računa o svim efektima koje različite promene imaju na stanovništvo. Svakako je najpoželjniji ovaj pristup, a on je i najkompleksniji.



Različiti pristupi izučavanja optimuma stanovništva – naročito dinamički – mogu dati izvesni teorijski doprinos demografiji kao nauci o stanovništvu, naročito sa gledišta ispitivanja povezanosti socio – ekonomskog razvoja i demografskog razvitka. Međutim, u velikoj meri ostaju pod udarcem kritike – pa i kad se imaju u vidu dinamički pristupi – mnogi aspekti teorije optimuma stanovništva, koji su i do sada kritikovani. Pre svega, neodrživo je uzano gledanje – npr. čisto ekonomističko – na optimalne ili poželjne trendove u razvitku stanovništva. Neophodno je podržati takve trendove u razvitku stanovništva koji se mogu smatrati povoljnim sa različitih gledišta, imajući u vidu osnovne ciljeve i vrednosti koje je društvo prihvatilo, ali uz poštovanje osnovnih ljudskih prava. Stavovi, ''stanovništvo i razvoj su međusobno povezani i promene u oblasti stanovništva utiču na promene u oblasti razvoja, a ovo takođe utiče na njih'', ''politike stanovništva su sastavni elementi politike društveno – ekonomskog razvoja, a nikada zamene za njega...''12 , jasno i izričito govore o potrebi takvih pristupa u kojima se kompleksno sagledavaju kako socio – ekonomski razvoj, tako isto i demografski razvitak. Praktična upotrebljivost rezultata istraživanja optimuma stanovništva bila bi vrlo mala npr. sa gledišta demografske politike, kad se ne bi imalo u vidu da i ta politika mora biti sastavni deo celokupne politike društvenog i ekonomskog razvoja, jer se samo u tom slučaju može postići veće usaglašavanje razvitka stanovništva sa celokupnim razvojem. Pored toga, važnije od ukupnog broja stanovništva su njegove strukture (u stvari, kvalitativne karakteristike), što se naročito u ranijim, ali i u mnogim skorašnjim raspravama zaboravljalo.
Teorija demografske tranzicije
Prvi je formulisao Voren Tomson (1929), a kasnije razradio Frenk Noteštajn
Teorija demografske tranzicije je – za razliku od mnogih ranijih teorija – izvedena na osnovu istorijskog iskustva. Naime, kad se proučava razvitak stanovništva u mnogim zemljama koje imaju danas nisku stopu nataliteta (evropske zemlje, Kanada i SAD, Japan i druge zemlje), onda se vidi da je stanovništvo tih zemalja prošlo različite etape u svome razvitku. Teorija demografske tranzicije ne zasniva se više samo na objašnjavanju kretanja ukupnog stanovništva, već na objašnjavanju obe komponente prirodnog kretanja, tj. fertiliteta i mortaliteta. Landry13 je prvi dao opis etapa o razvitku stanovništva, razlikujući tri režima reprodukcije stanovništva: primitivan, intermedijaran i moderan. On je smatrao, proučavajući ekonomske faktore koji utiču na stanovništvo, da je nivo produktivnosti najznačajniji. Za primitivan režim su karakteristični visoki fertilitet (koji ne mora predstavljati biološki maksimum) i mortalitet. Fertilitet nije ograničavan usled delovanja ekonomskog faktora, ali je mortalitet ono što reguliše rast stanovništva. Intermedijarni režim nije dovoljno definisan, mada, po Landryju, fertilitet stanovništva biva regulisan posredstvom nupcijaliteta (odlaganje sklapanja braka ili celibat). U modernom režimu, usled demografske revolucije, ekonomski faktori više nemaju onu ulogu koju su imali ranije. Opadanje stope nataliteta u ovom režimu je rezultat svesnog ograničavanja veličine porodice. Blacker14 je dao shemu sledećih pet etapa demografskog razvitka:

a) Visoka, stacionarna etapa: visoke stope nataliteta i mortaliteta.

b) Rana etapa ekspanzije stanovništva sa visokim stopama nataliteta i opadajućim mortalitetom.

c) Kasna etapa ekspanzije stanovništva sa već opadajućim stopama nataliteta, ali sa još bržim opadanjem mortaliteta.

d) Niska stacionarna etapa sa niskim stopama nataliteta i niskim mortalitetom (gotovo na istom nivou kao i stope nataliteta).

e) Opadajuće etape stanovništva sa niskim mortalitetom, ali sa još nižim stopama nataliteta.

Najbrži porast stanovništva je u etapi c), kada je razlika između stopa nataliteta i mortaliteta najveća. U zemljama u razvoju, opadanje mortaliteta bilo je početkom druge polovine 20. veka veoma brzo, dok su stope nataliteta ostale na visokom nivou, ili su čak nešto porasle. To je dovelo do sada u istoriji neviđenog porasta stanovništva.

Mnogi demografi su se bavili demografskom tranzicijom. Teorija je dalje razvijena, naročito sa gledišta kritika koje su joj upućivane, sa gledišta uključivanja strukture stanovništva, zatim sa aspekta izuzetaka, različitih perioda trajanja pojedinih etapa itd. Međutim, ostaje glavna kritika da je pomenuta teorija samo deskripcija istorijskih zbivanja u pogledu kretanja stanovništva, koja su se ispoljila u danas razvijenim zemljama. Pomenuti procesi su bili negde brži, zatim na nekim područjima ili kod nekih populacija je do opadanja nataliteta došlo pre opadanja mortaliteta, odnosno stope nataliteta su opale a da nije došlo do ostalih promena (nivo socio – ekonomskog razvoja, urbanizacija), koje se obično pominju kad se razmatra razvitak stanovništva sa aspekta pomenute teorije. U mnogim raspravama posebna pažnja je posvećivana proučavanju faktora koji su uslovili opadanje fertiliteta od visokog ka niskom nivou.



Razvoj stanovništva u prošlosti i savremene tendencije
Tabela 1. Svetsko stanovništvo od 14. do 1600. godine

(ocena Kolina Klarka)



Broj stanovnika u milionima




Godine

Svet (ukupno)

Afrika1

Amerika2

Azija3

Evropa4

Okeanija

14.

256

23

3

189

39.5

1

350.

254

30

5

190

27.6

1

600.

237

37

7

173

19.3

1

800.

261

43

10

178

29.2

1

1000.

280

50

13

177

39.2

1

1200.

384

61

23

248

51.5

1

1500.

427

85

41

231

67.8

2

1600.

498

95

15

303

83.4

2

1 Egipat i ostali deo Severne Afrike

2 Severna Amerika i latinska Amerika

3 Azija bez republika bivšeg SSSR-a

4 Evropa i azijski deo bivšeg SSSR-a
Tabela 2. Svetsko stanovništvo od 1650. do 2025. godine


Broj stanovnika u milionima




Godine1

Svet ukupno

Razvijene zemlje2

Zemlje u razvoju3

1650

507

106

401

1750

711

147

564

1800

912

200

712

1850

1131

302

829

1900

1590

510

1079

1950

2516

832

1684

20003

6228

1278

4950

20253

8472

1403

7069

1 Za period 1650-1900 procene. Za godine 2000. i 2025. srednja varijanta projekcija UN

2 Evropa, nekadašnji SSSR, Severna Amerika, Australija, novi Zeland i Japan

3 Afrika, Latinska Amerika, Azija (bez Japana)


Tabela 3. Udeo razvijenih i zemalja u razvoju u svetskom stanovništvu


Struktura u %

Godine

Svet

Razvijene zemlje

Zemlje u razvoju

1950

100

33.1

66.9

2000

100

20.5

79.5

2025

100

16.6

83.4



Download 0,56 Mb.

Do'stlaringiz bilan baham:
1   2   3   4   5   6




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©hozir.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling

kiriting | ro'yxatdan o'tish
    Bosh sahifa
юртда тантана
Боғда битган
Бугун юртда
Эшитганлар жилманглар
Эшитмадим деманглар
битган бодомлар
Yangiariq tumani
qitish marakazi
Raqamli texnologiyalar
ilishida muhokamadan
tasdiqqa tavsiya
tavsiya etilgan
iqtisodiyot kafedrasi
steiermarkischen landesregierung
asarlaringizni yuboring
o'zingizning asarlaringizni
Iltimos faqat
faqat o'zingizning
steierm rkischen
landesregierung fachabteilung
rkischen landesregierung
hamshira loyihasi
loyihasi mavsum
faolyatining oqibatlari
asosiy adabiyotlar
fakulteti ahborot
ahborot havfsizligi
havfsizligi kafedrasi
fanidan bo’yicha
fakulteti iqtisodiyot
boshqaruv fakulteti
chiqarishda boshqaruv
ishlab chiqarishda
iqtisodiyot fakultet
multiservis tarmoqlari
fanidan asosiy
Uzbek fanidan
mavzulari potok
asosidagi multiservis
'aliyyil a'ziym
billahil 'aliyyil
illaa billahil
quvvata illaa
falah' deganida
Kompyuter savodxonligi
bo’yicha mustaqil
'alal falah'
Hayya 'alal
'alas soloh
Hayya 'alas
mavsum boyicha


yuklab olish