Te u zagrebu filozofski fakultet

Suglasnost kandidata za dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
za mandatno razdoblje 2009/10. — 2011/12.

Ja, Damir Boras, ovime dajem suglasnost da budem kandidat za dekana Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za mandatno razdoblje 2009/10. — 2011/12. te ću ukoliko budem izabran prihvatiti tu dužnost.

dr. Ivo Goldstein, red. prof.

BIOGRAFIJA

Rođen u Zagrebu 1958. godine, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, a 1976. godine upisao jednopredmetni studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završetka studija 1979. godine, slijedeće godine zaposlen kao asistent-pripravnik na Odsjeku za povijest. Godine 1984. magistrirao, a 1988. doktorirao te iste godine izabran za docenta. Prošao sva zvanja do redovnog profesora u trajnom zvanju (2007).

Bio na dva duža studijska boravka (stipendije) u inozemstvu: 1981/2. godine u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences sociales, te 1987/8. godine u Ateni. Od 1987. godine sudjeluje s referatima na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Kao gost-predavač boravio na više inozemnih sveučilišta (primjerice, sveučilište u Uppsali, Švedska; sveučilište Nanterre - Paris XII, Paris; CEU, Budimpešta i druga).

Od devedesetih godina bio je voditelj više znanstvenih projekata iz područja povijesti, a od 2006. voditelj projekta „Ideologija, etnicitet, grad i selo u hrvatskom društvu u 20. stoljeću“.

Od 1984. drži cijelu nastavu i ispite na kolegiju Opća povijest srednjega vijeka, potom i kolegij Metodologija historije, povremeno i Hrvatska povijest srednjega vijeka, a od 2003. i Hrvatska povijest 20. stoljeća. Bio je šef Katedre za opću povijest srednjega vijeka pri Odsjeku za povijest, a od 2007. i šef (predstojnik) Katedre za judaistiku. Držao diplomsku i postdiplomsku nastavu i na drugim fakultetima u Hrvatskoj.

Godine 1989-90. obnaša dužnost predsjednika Savjeta OOUR-a Humanističke i društvene znanosti, 1990-1992. pročelnik Odsjeka za povijest, a od 1991. do 1996. godine predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta.

Dugogodišnji predsjednik sindikalne podružnice na Fakultetu, od 2000. do danas član Malog i Glavnog (Velikog) vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, od 2002. do 2006. njegov potpredsjednik.

Surađivao u «Lexikon des Mittelalters» u Münchenu, gdje je objavio 13 natuknica, između ostalih i “Hrvati – povijest”. Stalni suradnik Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, gdje je bio urednik za opću povijest srednjega vijeka u Hrvatskoj enciklopediji, a od 2003. i urednik čitave struke povijest.

Objavio knjige Bizant na Jadranu 6-9. stoljeće (Zagreb, 1992), Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995), Croatia: A History (London – Montreal, 1999), Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant (Zagreb, 2003), Hrvatska povijest (Zagreb, 2003, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 2008), Židovi u Zagrebu 1918-1941 (Zagreb, 2004), Hrvaška zgodovina (Ljubljana, 2008) te Hrvatska 1918-2008. (Zagreb, 2008).

Zajedno s ocem Slavkom napisao je Holokaust u Zagrebu (Zagreb, 2001), zajedno s Borislavom Grginom Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku (Zagreb, 2006) te zajedno s Agnezom Szabo Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (Zagreb, 2007). Urednik je i glavni autor izdanja Kronologija – Hrvatska – Europa – svijet (Zagreb, 1996; drugo dopunjeno izdanje – Zagreb, 2002). Suautor je (zajedno s Vladimirom Anićem) Rječnika stranih riječi (Zagreb, 1999, drugo dopunjeno i prošireno izdanje Zagreb, 2000, sažeto izdanje Zagreb, 2007), jedan je od sedmorice autora i osmorice članova uređivačkog odbora Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (Zagreb, 2002).

Autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu.

Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb i «Novog Libera«. Godine 2007-2008. bio je urednik svjetske povijesti od antike do početka 21. stoljeća u 21 tomu (Povijest) u izdanju EPH.

Povremeno se bavio prevođenjem s engleskog i francuskog jezika.

Supredsjedatelj je (zajedno s dr. Iljom Altmanom, Moskva) sekcije za Holokaust na Kongresu europskih židovskih studija u Moskvi (srpanj, 2006). Kao delegat RH član je Academic Working Group u međunarodnoj organizaciji Task Force for International Cooperation on Holocaust Education, Remembrance and Research.

Napisao više scenarija za TV, povremeno surađuje kao kolumnist i na druge načine u raznim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je član Vijeća HRT-a, član Savjeta za nacionalne manjine RH, član raznih povjerenstava Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i drugih.

Od 1994. godine jedan od urednika godišnjaka Radova Zavoda za hrvatsku povijest. 1992-1997. član Predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu.

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstveno-istraživački doprinos te posebno za knjigu «Židovi u Zagrebu 1918-1941». Odlikovan je 2007. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos.

Prijedlog programa rada dekana Filozofskog fakulteta

u mandatnom razdoblju

2009/2010 – 2011/2012. godine

U ovom tekstu nastojat ću predstaviti dekanski program koji bih nastojao realizirati ako budem izabran u nastupajućem trogodišnjem razdoblju, od 1. listopada 2009. do 30. rujna 2012. godine.

Kontinuitet rada u odnosu na prethodnu upravu jedan je od temeljnih zadataka svakog novog dekana i njegove ekipe, pa tako i moje ekipe i mene. Nema nikakve sumnje da je na Filozofskom fakultetu u proteklom razdoblju napravljeno iznimno mnogo u unapređivanju nastavnog procesa, poboljšanju uvjeta za znanstveni rad, izgradnji fakulteta. No, neki poslovi su dugoročne prirode te logično ostaju na brigu i za dovršavanje novoj upravi.

Nova uprava, i ja s njom na čelu, dijelom će produžiti rad na starim poslovima, dijelom na tekućima, ali će očigledno biti suočena i s novim izazovima.

Prethodno razdoblje bilo je doba svakovrsne ekspanzije Filozofskog fakulteta. Dijelom zahvaljujući unutarnjim potrebama fakulteta, dijelom zahvaljujući nepovoljnim općedruštvenim okolnostima, bliska će budućnost nužno biti doba stabilizacije i konsolidacije.

Niti na jednoj razini ili instituciji u sustavu (ministarstvo, sveučilište i drugi) dovoljno se ne ističe strateško planiranje, pa mi se kao eventualnom budućem dekanu nameće potreba da o tome na fakultetu vodim posebnu brigu.

Ideje koje ću obrazložiti u daljnjem tekstu jesu osnova za provedbu moga dekanskog programa u kraćem ili dužem razdoblju. One će se sustavno razrađivati i potom provoditi inicijativom i u suglasju s nadležnim tijelima fakulteta, osobito Fakultetskim vijećem.

Načela kojima ću se rukovoditi u svom eventualnom dekanskom radu su sljedeće:

- imanentno demokratski i samoupravni karakter akademske zajednice uz njenu odgovornost široj društvenoj zajednici;

- transparentnost rada dekana i dekanske ekipe;

- jedinstvo znanosti i sveučilišnog obrazovanja, te stručnog i nastavnog rada;

- visoko obrazovanje kao javno dobro, primarno kao ljudsko pravo, a ne tek roba za tržište;

- dijalog i partnerstvo između znanstvene zajednice, društva i države.

Osnovne zadatke mandata vidim u sljedećem:

- pozicioniranje Filozofskog fakulteta na Sveučilištu, uključujući i verifikaciju njegove pozicije kao centra izvrsnosti

- dovršetak nove reforme bolonjskog procesa

- posebno poticanje znanstvenog rada na Filozofskom fakultetu

- osiguravanje financijske stabilnosti i kadrovske ekipiranosti fakulteta.

Reorganizacija Sveučilišta i položaj Filozofskog fakulteta
U istupima na fakultetu i u različitim stručnim tijelima (sindikata, Hrvatskog sabora i drugdje) u proteklih nekoliko godina kontinuirano sam isticao kako Sveučilište u Zagrebu, onako kako je koncipirano po Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine, ne može na dobar način funkcionirati i bit će mu nužno potrebna reorganizacija.

Lažna je dilema podijeliti Sveučilište u Zagrebu ili ne. Ono je već sada podijeljeno u četrdesetak fakulteta koji funkcioniraju kao svojevrsna minisveučilišta. Sveučilište u Zagrebu i ne postoji kao sveučilište, odnosno kao organska cjelina, jer se bitne ovlasti i sredstva za upravljanje sveučilišnim sustavom ne nalaze u rukama vodećih ljudi i organa na njemu. Smatram da je integracija u jedno sveučilište, jednu pravnu osobu, svrhovita pod uvjetom stvaranja nekoliko “grozdova” raznih fakulteta (između tri i najviše sedam) koji bi zapravo funkcionirali kao zasebna sveučilišta, ali unutar jednog imena, radi očuvanja tradicijske oznake Sveučilišta u Zagrebu.

Bez pravne integracije sveučilišta nema niti sveučilišnih studija koji predstavljaju stvarnu inkarnaciju ideje bolonjskog procesa - multidisciplinarno povezivanje kadrova i studenata u sve većoj multidisciplinarnosti znanstvenog i obrazovnog procesa.

Filozofski fakultet je jedna od najstarijih, najvećih i najuglednijih sastavnica Sveučilišta. Predstojeća reorganizacija Sveučilišta će nesumnjivo biti složen i težak proces. U novoj organizacijskoj shemi Filozofski fakultet mora naći mjesto koje mu po svemu pripada. U ovom je trenutku teško govoriti o detaljima: mnogo ovisi o zakonskom tekstu koji će nastajati u dugoj i kompliciranoj proceduri na čijem su kraju razna rješenja moguća. A kada bude donesen zakonski okvir, predstoji reorganizacija u kojoj je pojedine elemente tek moguće naslućivati.

U poslu repozicioniranja Filozofskog fakulteta na Sveučilištu dekan će nedvojbeno imati važnu ulogu. Nje sam svjestan, a vjerujem da ću je iznijeti na zadovoljstvo i dugotrajnu korist zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta.

Filozofski fakultet kao centar izvrsnosti
Nedavno su do nas došle porazne ocjene kvalitete naših sveučilišta u odnosu na druga u svijetu. No, u tom istraživanju Filozofski fakultet (tretiran kao samosvojno sveučilište) plasiran je bolje od bilo kojeg fakulteta ili sveučilišta u Hrvatskoj.

Iako Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine i drugi akti izričito traže postojanje institucija koje bi sustavno procjenjivale kvalitetu studiranja na sveučilištima, to se još nije dogodilo. Objektivna je okolnost da je vrlo teško u maloj zemlji poput Hrvatske razviti zadovoljavajući stupanj konkurencije među sveučilištima, fakultetima, odnosno znanstvenim ustanovama. No, to i nije nemoguće, pa razlozi inertnosti po ovom pitanju dijelom leže u konformizmu i kompromiserstvu u nekim sredinama i krugovima. Oni ne žele da se neke očigledne činjenice verificiraju i objektivnom ocjenom. Mi tražimo da se uspostavi konkurencija među programima i ustanovama. Uvjereni smo da bi se na taj način pokazalo da je Filozofski fakultet centar izvrsnosti, kao što to mi i tvrdimo. Naposljetku, iz te bi činjenice proizašle koristi za Fakultet i u njegovu realnom položaju u društvu.

Dovršetak nove reforme bolonjskog procesa
U našoj sveučilišnoj javnosti, pa tako i na našem fakultetu, prevladava dojam da je implementacija bolonjskog procesa počela brzo, nepripremljeno i ishitreno. Iako je implementacija procesa obveza iz zakona, usvojenog još 2003. godine, iako je proteklo još više vremena od pristupanja Hrvatske Bolonjskoj deklaraciji, sustav ujesen 2006. godine, a ni kasnije, nije bio dovoljno pripremljen, ni u glavama sudionika, ni u postupcima uprava, a ni u financijskoj, kadrovskoj i zakonskoj potpori države. Puno indicija upućuje da je sam sustav reagirao inertno i da je odlagao obavljanje potrebnih radnji, unatoč spoznaji o tome da su one nužne. Doduše, bilo je jasno da tako velik zahvat nije moguć bez velikih teškoća u primjeni, koje su počesto i objektivne naravi. Isto je tako taj veliki zahvat trebao djelovati i kao snažan pokretač promjena. Međutim, na Filozofskom fakultetu mnoge od lijepih želja i projekcija sukobile su se s realitetom, pa je nužna „reforma reforme“.

Da bi se ona što bolje provela potrebne su nam i neke povratne informacije koje nam može dati samo šira zainteresirana javnost. Tražit ćemo da se, četiri godine nakon uvođenja, počnu razrješavati temeljne dvojbe o bolonjskom procesu koje nisu razriješene svih ovih godina. Primjerice, da li je prioritetna svrha studija u prve tri godine usmjeravanje za nastavak studija ili osposobljavanje za posao? Nadalje, može li to isto vrijediti za sva područja i discipline na Filozofskom fakultetu? Željeli bismo da se povede javna rasprava, kao prvo, da li su tržištu rada prvostupnici uopće potrebni, a potom i kako vrednovati njihova znanja i sposobnosti.

I u tom smislu „reforma reforme“ bolonjskog sustava je zahtjevan i složen posao. Uostalom, od početka bolonjske reforme znalo se da je primjena novog sustava zapravo proces. „Reforma reforme“ započeta je djelovanjem Povjerenstva za razvoj studija. Mislim da će i 1. listopada ove godine, kada, ako budem izabran, preuzmem dekansku dužnost, ostati kao ključan posao harmonizacija sustava kako na razini fakulteta, tako i u vertikalnoj osi – dakle, preddiplomske, diplomske i doktorske razine svakog studija.

Od mnogih rješenja koja su sada u razmatranju najprihvatljivija mi se čini opcija neke od varijanti studiranja A i B grupe, u kojem bi prag za stjecanjem kompetencija bio određen minimalnim obaveznim nastavnim planom i programom i bodovnim pragom. No, o tome u svakom slučaju predstoji duga i složena rasprava. U konačnim odlukama trebat će poštovati odluke većine uz nezaobilazno poštovanje prava pojedinih odsjeka da imaju specifična rješenja.

U svemu tome dodatno se mora pronaći prava ravnoteža između prijeke potrebe da se izobražavaju znanstvenici i kulturni djelatnici s jedne te nastavnici na osnovnim i srednjim školama, s druge strane.
Poticanje znanstvenog rada
Za sve ljude u znanosti i visokom obrazovanju vremenom su postale prilično iritantne izjave o znanosti kao jednom od prioriteta koje su se mogle čuti iz usta mnogih političara. O stvarnim prioritetima govore brojke državnog proračuna.

Iako se ne radi samo o tome, valja reći: tražit ćemo veće plaće, ali znamo da se znatnija povećanja mogu dogoditi tek u sklopu povećanja plaća u javnim i državnim službama. No, mogu se tražiti povećanja za neke posebne skupine (lektori, novaci i asistenti, viši asistenti), kao i za izvannastavno osoblje koje u dobrom dijelu živi na egzistencijalnom minimumu, pa čak i ispod njega. Tražit ćemo i da se vrednuje sve veći angažman naših nastavnika u sklopu bolonjskog procesa, jer on oduzima mnogo vremena i energije.

Notorna je činjenica da je uvođenje bolonjskog procesa mnoge nastavnike toliko opteretilo nastavnim obvezama da im preostaje malo ili nimalo vremena za znanstveni rad. Tražit ćemo da sveučilište i država što prije prepoznaju stanje stvari i da se problem što prije riješi. Moguća su različita rješenja – dodatno honoriranje nastavnog rada, uključivanje kadrova koji rade isključivo u znanosti u obrazovni proces, a i neka druga. Ne možemo pristati na ideju da se naše obveze u znanstvenom radu smanje u odnosu na znanstvene institucije, jer bi to bilo kratkoročno i dugoročno pogubno za Filozofski fakultet i sve zaposlenike u znanstveno-istraživačkim zvanjima.

Ono što je još važnije od financijskih uvjeta jest činjenica da očigledno značajno slabljenje znanstveno-istraživačke komponente na sveučilištima ima dugoročno pogubne posljedice u zemlji ionako skromne znanstvene produkcije.

Od strateške je važnosti da se na zadovoljavajući način financiraju projekti, da i dalje u sustavu bude dovoljan broj novaka odnosno asistenata. Važno bi bilo i osigurati stabilno financiranje doktorskog studija kako bi on postao temelj sustavnih znanstvenih napora.

Financijska stabilnost, kadrovska ekipiranost i daljnja izgradnja
Osiguranje stabilnih izvora financiranja preduvjet je uspješnosti provedbe svih spomenutih ciljeva. Smatram da naše financiranje treba ponajprije biti utemeljeno u materijalnoj skrbi države i njezinoj prosvjetiteljskoj zaštiti civilizacijske uloge visokog školstva i znanosti.

Međutim, još uvijek je nedovoljno jasno kada će istinski zaživjeti model financiranja prema tzv. lump sumu (iako je o tome Sveučilište donijelo pravilnik još u listopadu 2007. godine), a posebno je nejasno kako će neintegrirano sveučilište (ako se u međuvremenu ne reorganizira) upravljati distribucijom mase sredstava namijenjenih fakultetima. Nejasno je hoće li sveučilište biti tek redistributivni mehanizam, ili entitet s pravom na razvojne projekte, i strateške investicije, s pravom na samostalno organiziranje studija sukladno pravilima bolonjskog procesa.

U svakom slučaju, država (pa i putem integriranog sveučilišta) mora ostati primarni izvor naših prihoda. No, Filozofski fakultet mora pronalaziti i druge izvore financiranja, poput Centra za strane jezike, Croaticuma i drugih. Niz novih nastavnih planova i programa, stručnih i specijalističkih, kao i pokretanje novih projekata, ponajprije međunarodnih otvaraju, takve mogućnosti.

Svakako računamo i na financijsku participaciju studenata. Međutim, i na fakultetu, i na sveučilištu, kao i na državnoj razini moramo potaknuti i prihvatiti raspravu o promjeni u sustavu školarina i plaćanja studiranja. Postojeći sustav participacije studenata u troškovima studija, u kojem jedni plaćaju, a drugi ne plaćaju, nepravedan je, nesvrsishodan i neodrživ. U slučaju uvođenja školarina ili participacije studenata ne smije biti narušeno načelo jednakog pristupa visokom obrazovanju i tretman obrazovanja kao javnog dobra. Nastava ne smije biti obrazovna usluga za prodaju, već služba na korist građana. Prihvatljiv je model u kojem će svi studenti plaćati tek manji dio cijene studija, socijalno podnošljiv i prihvatljiv, a država treba osigurati stipendije za nadarene i one slabijeg imovnog stanja, te zajmove za druge, ovisno o njihovu socijalnom statusu, te uvesti mehanizam oslobađanja od vraćanja ili od plaćanja tijekom studija temeljem uspjeha u njemu. Time bi uvođenje plaćanja za studiranje isključivo bilo u funkciji jačanja vlastite odgovornosti studenata za uspješno studiranje, a ne bi predstavljalo surogat za financiranje od strane države, niti sredstvo zarade fakulteta. Pogotovo mi na Filozofskom fakultetu moramo uvijek voditi računa da je visoko obrazovanje javno dobro, a ne tek roba za tržište.

Broj zaposlenih na Filozofskom fakultetu dosegnut u proteklom razdoblju približava se idealnim brojkama u odnosu na postojeće nastavne planove i programe. Od strateške je važnosti, stoga, da se svim novacima i asistentima koji na zadovoljavajući način i u roku ispune svoje ugovorne obveze omogući dobivanje stalnog radnog mjesta na fakultetu.

Otvaranjem jedinstvene knjižnice Filozofskog fakulteta ovih je dana napravljen najveći pomak u njegovu prostornom širenju od selidbe na ovu lokaciju prije gotovo pola stoljeća. No, i u tom smislu potrebno je napraviti još mnogo posla: podizanje kata na zgradi dekanata, kao i četvrtog kata na traktovima B i C. Nastojat ćemo preuzeti i drugi dio zgrade u kojoj je danas Fond za privatizaciju. Prijeko je potrebno izgraditi i podzemnu garažu. Naposljetku, izgradnja istočnog aneksa jest dugoročniji cilj koji zahtijeva i u ovom mandatu brigu o pripremnim radovima.

Suradnja sa studentima
Zakonom iz 2003. i drugim aktima studenti su dobili prava u reprezentaciji u određenim tijelima i odlučivanju kakva u povijesti hrvatskih sveučilišta do sada nisu imali.

Iz takvih prava proizlazi i odgovornost da se osmisli i provede niz projekata kako bi studentska populacija dobila i stvarne pogodnosti kakve su im potrebne, a ne samo formalne. Radi se prvenstveno o mogućnostima stipendiranja, osobito studenata slabijeg imovnog stanja (kao što je objašnjeno u prethodnom odjeljku), potom sustavnog stipendiranja studiranja na drugim sveučilištima, osobito u inozemstvu. U svim ovim poslovima, kao i u drugima koji budu predloženi, tražit ćemo intenzivnu suradnju sa studentima kako bi ih lakše realizirali.

Zaključak
Ako budem izabran, pa potom preuzmem odgovoran i zahtjevan posao dekana, želio bih da se zaposlenici i studenti uvjere kako radim u njihovu korist, odnosno na korist svih zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta. Zauzvrat, tražit ću od svih zaposlenika i studenata uzajamnu solidarnost u postizanju zajedničkih ciljeva. Osobito ću paziti da se održi ravnoteža između discipliniranog izvršavanja zadataka te nužnih akademskih sloboda i sloboda općenito primjerenih instituciji kakva je Filozofski fakultet.

Obavljanje svih poslova o kojima sam govorio u ovom tekstu imaju za cilj podizanje kvalitete visokoobrazovnog i znanstvenog procesa, uz nezaobilazni uvjet očuvanja njegova javnog i neprofitnog karaktera, zaštite akademskih sloboda i očuvanja znanstvene komponente u visokom obrazovanju.

Moja javna djelatnost u proteklim godinama omogućava mi da u kontaktima izvan fakulteta, pa i u javnosti, promoviram ideje i vrijednosti koje sam izložio u programu. I to će biti jedan od ciljeva kojem ću posvetiti dekanski mandat.

U mojim dekanskim poslovima i ovlastima isprepliću se akademska i poslovna zaduženja. Smatram da moja sada već višedesetljetna stručna, znanstvena te poslovna iskustva mogu uspješno kanalizirati u obavljanju najodgovornije dužnosti na našoj instituciji.

Zagreb, 9. ožujka 2009. godine

dr. Ivo Goldstein, red. prof.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

dr. Ivo Goldstein, red. prof.

Odsjek za povijest

Prihvaćam kandidaturu u postupku izbora dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 10. ožujka 2009. godine

Ivo Goldstein

TADIĆ, Marko, jezikoslovac, sveučilišni profesor, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Rijeka, 28. kolovoza 1963.). Maturirao na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu (1981.). Studirao na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu opću lingvistiku, fonetiku, latinski i društveno-humanističku informatiku te diplomirao 1987. Magistrirao (1992.) i doktorirao (1994.) na istome fakultetu disertacijom Računalna obradba morfologije hrvatskoga književnoga jezika. Od 1988. radi kao asistent u Zavodu za lingvistiku, a na Odsjeku za lingvistiku istoga fakulteta postaje docentom (1998.) i izvanrednim profesorom (2004.). Predstojnik je Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku (2001.-), a bio je pročelnikom Odsjeka (2003.-2007.). Voditelj je više znanstvenih projekata: Hrvatska suradnja u ELAN projektu (1999.-2000.), Računalna obradba hrvatskoga jezika (2000.-2001.), Hrvatsko-slovenski paralelni korpus (2000.-2001.), Razvitak hrvatskih jezičnih resursa (2002-2006), Hrvatski jezični resursi i njihovo obilježavanje (2007.-); znanstveno­istraživačkoga programa Računalnolingvistički modeli i jezične tehnologije za hrvatski jezik (2007.-); kao i nekoliko projekata primjene informacijske tehnologije u znanosti: Jezične tehnologije za hrvatski jezik (2000.-2001.), Informatička potpora Hrvatskome nacionalnom korpusu (2000.-2001.), Izgradnja hrvatskoga morfološkoga leksikona (2002.-2003.). Voditelj je hrvatskoga sudjelovanja u projektu istraživačkih infrastruktura CLARIN Sedmoga okvrinoga programa EU, te suradnik na zajedničkom flamansko-hrvatskom projektu CADIAL. Voditelj je Zagrebačkoga lingvističkoga kruga (1995.-1996.), član Upravnoga vijeća CARNet-a (1999.-2000.), član Odbora za leksikografiju HAZU (2000.-), član Područnoga vijeća za humanističke znanosti Nacionalnoga vijeća za znanost (2005.-2009.), član Vijeća društveno-humanističkoga područja Sveučilišta u Zagrebu (2005.-). Član je Standing Committee in Humanities Europske znanstvene zaklade (ESF) (2009.-). Predsjednik je i jedan od osnivača Hrvatskoga društva za jezične tehnologije (2004.-), a članom je Hrvatskoga filološkoga društva, Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Slovenskoga društva za jezične tehnologije, TELRI asocijacije (TransEuropean Language Resources Infrastructure), Udruge za računalno jezikoslovlje (Association for Computational Linguistics), Europske udruge za strojno prevođenje (EAMT), Svjetske udruge za WordNet (GWA).

Predaje predmete s područja računalnoga, korpusnoga i općega jezikoslovlja na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i na poslijediplomskim studijima lingvistike, glotodidaktike i prevoditeljstva na istome fakultetu. Također je predavao kao pozvani ili gostujući predavač na Sveučilištima u Tübingenu, Grazu, Klagenfurtu, Ljubljani i Zadru.

U šezdesetak objavljenih znanstvenih, stručnih i enciklopedijskih radova bavi se računalnim jezikoslovljem i računalnom obradbom hrvatskoga jezika. Autorom je knjige Jezične tehnologije i hrvatski jezik (2003.) i suautorom Hrvatskoga čestotnoga rječnika (1999.). Također je autorom značajnih mrežnih jezičnih resursa za hrvatski jezik kao što su Hrvatski nacionalni korpus (http://hnk.ffzg.hr), Hrvatski morfološki leksikon (http://hml.ffzg.hr), Hrvatska ovisnosna banka stabala (http://hobs.ffzg.hr) kao i portala Jezične tehnologije za hrvatski jezik (http://jthj.ffzg.hr).

Osobna www-stranica: http://hnk.ffzg.hr/mt

Popis radova na bib.irb.hr: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=157043
Marko Tadić
Odsjek za lingvistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Dekanski program za akademske godine

2009.-2010., 2010.-2011., 2011.-2012.

2009-03-09

1. 
   Uloga Fakulteta
   

Ne jednom čuli smo rečenicu: „Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu najveća je koncentracija humanističke inteligencije u ovoj zemlji.“ Ta je tvrdnja nesumnjivo blizu istini, ali ona nas istodobno kao ustanovu i zajednicu humanistički i društveno mislećih glava također obvezuje. Upravo bih tu tvrdnju upotrijebio kao moto svojega obavljanja dekanske dužnosti na FF-u ukoliko mi to bude dopušteno voljom birača.

Kao jedan od istaknutih zadataka postavio bih osnaživanje uloge FF-a na Sveučilištu u Zagrebu kao jednoga od fakulteta utemeljitelja, ali i jednog od fakulteta koji su ključni za njegovo današnje funkcioniranje. Upravo snažnom ulogom i djelovanjem FF-a u okviru Sveučilišta možemo očekivati da će njegova percepcija u društvu biti promijenjena te tako pridonijeti ne samo jačanju njegova položaja, nego i jačanju uloge Sveučilišta u onome što se često u javnosti naziva „društvo znanja“. Ako se već krećemo prema takvoj organizaciji društvenih odnosa, onda bi uloge ustanova koje „proizvode“ znanje i skrbe o njem, morale dobivati na važnosti i ugledu, a sljedno tome i uposlenici tih ustanova.

Stoga će se također pokušati vratiti dostojna uloga u društvu profesorima, asistentima, predavačima, lektorima, stručnim suradnicima i svima koji na FF-u djeluju. No, pri tome očekujem i njihovu pomoć jer kolektivno dostojanstvo ovisi i o svakom pojedinačnom individualom dostojanstvu. Isto očekujem i od studenata – biti studentom također zahtijeva dostojanstven odnos prema sebi samima, prema svojim kolegicama i kolegama i prema ustanovi koja bi vas osim znanjem, morala obogaćivati i tom dimenzijom vaše osobnosti.

Premda nam se može činiti kako je deklarirani cilj „društva znanja“ u očitoj suprotnosti sa svakodnevnim zbivanjima i sustavima vrijednosti koje se dnevno kroz medije promiče, premda nam se može činiti kako živimo u vremenu u kojem je sposobnost predstavljanja i izvanjski izgled vrjedniji od samoga sadržaja i bîti, vjerujem kako, usporedno s normalnim i kontinuiranim obavljanjem naših primarnih djelatnosti – nastavnoga i znanstvenoga rada – pomno planiranim djelovanjem u suvremenim komunikacijskim kanalima ipak možemo promijeniti sliku FF-a i percepciju njegove uloge u hrvatskome društvu. Gotovo da bi moglo biti riječi o potrebi za osnivanjem posebnoga odjela za odnose s javnošću, ali hoće li nam upravo takva služba biti potrebna, valja dobro ocijeniti.

Osim suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu, na koje je FF prirodno upućen, osobito će važna biti i suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvom kulture, Nacionalno zakladom za znanost, gradskom upravom i gospodarstvom bez čije pomoći je teško očekivati ostvarenje zacrtanoga plana funkcioniranja Fakulteta.

1. 
   Nastava
   

Temeljni je cilj nastavnih aktivnosti na FF-u dosizanje visokog standarda studijskih programa i izvođenja nastave i, na koncu, osiguravanje uvjeta za studiranje u izvornome značenju te riječi, koje kao da smo ispustili iz vida u proteklih nekoliko godina.
Nedvojbeno je da treba nastaviti rad na reformi studija uz kritičko preispitivanje postojećeg stanja i pažljivo projektiranje koherentnog, elastičnog i preglednog sustava studija na Fakultetu. Taj je rad već započet u okviru Povjerenstva za razvitak studija na FF-u i trebao bi se nastaviti na tragu zaključaka koje je to povjerenstvo iznijelo na sjednici Vijeća u veljači 2009. Kako će izgledati studiranje na FF-u, ovisit će o zajedničkom dogovoru svih studija tj. odsjeka. U tome smislu odsjeci na to imaju pravo jer su upravo oni te organizacijske jedinice koje moraju skrbiti o napretku, a nerijetko i održanju, svoje struke.

Novi će se studijski smjerovi otvarati prema potrebama koje iskažu odsjeci ili na poticaj izvan FF-a ukoliko se stekne dovoljna kritična masa (financijska i stručna) koja bi dopustila njihovo osnivanje.

Osiguravanje prostornih, tehničkih i organizacijskih uvjeta za ostvarivanje navedenih ciljeva materijalna je osnova za odvijanje nastavnih aktivnosti i ona mora u cjelini biti podređena ostvarivanju krajnjega cilja: uspješnoga izvođenja nastave u skladu sa studijskim programima.

2. 
   Znanost
   

Budući da se Sveučilište u Zagrebu deklariralo i kao istraživačko sveučilište, nema razloga za se FF u tome smislu ikako izdvaja od ostatka Sveučilišta. Ako se vodi računa o postojećoj koncentraciji humanističke i društvene inteligencije prisutne na FF-u, onda bi on morao postati i vrhunska istraživačka ustanova s područja humanističkih i društvenih znanosti gdje se sve nove spoznaje mogu i moraju provjeravati i u nastavi preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine. U tome spoju znanosti i nastave leži naša neotkrivena pričuva i komparativna prednost koju isključivo istraživačke ustanove nemaju. Znatnošću istraživačkih projekata FF mora (p)ostati stožerna istraživačka ustanova u humanističkim i društvenim znanostima na područjima svoje matičnosti. To je još bitnije ima li se u vidu najavljena reforma sustava prijavljivanja i potpore istraživačkih projekata u RH koja, čini se, ne kani ići na ruku sveučilištima.

No, nipošto se ne treba ograničiti samo na domaću potporu istraživanjima, već se ozbiljnije treba okrenuti i inozemnim izvorima financiranja kao što su: Sedmi okvirni program EU (FP7), Europska znanstvena zaklada (ESF), Humanističke znanosti u Europskom istraživačkome prostoru (HERA), europska Suradnja u znanosti i tehnologiji (COST), regionalni programi kao što je npr. Srednjoeuropska inicijativa (SEI) itd. Odjel za međunarodnu suradnju kao i računovodstvo FF-a moraju biti one službe koje će to pratiti u skladu s međunarodnim standardima potpore istraživačima pri prijavi projekata, koordiniranju rada na projektima, vođenju financija na projektima itd. U toj će međunarodnoj konkurenciji FF dobiti svoje stvarno vrjednovanje u usporedbi sa sličnim humanističkim i društvenim ustanovama diljem Europe. Uvjeren sam da je naš Fakultet više nego sposoban nositi se s konkurencijom i takvim europskim razmjerima.

2. 
   Upravljanje Fakultetom
   

Sasvim svjestan kako ću, ako budem izabran, ovu dužnost morati preuzeti u ponešto neizvjesnim vremenima. U tijeku je financijska i gospodarska kriza znatnih razmjera i koliko se god mi kao ustanova i pojedinci trudili obavljati svoj posao najkompetentnije i najučinkovitije moguće, može se dogoditi da se nađemo u prilikama koje će nalagati i radikalne poteze.

Unatoč i takvom mogućem raspletu, trudit ću se koliko bude u mojoj moći promijeniti stil upravljanja Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Usudio bih se reći da nam je potrebno upravljanje Fakultetom koje ne vodi samo računa o učinkovitom obavljanju tekućih i dugoročnih poslova, nego upravljanje koje istodobno ne zapušta ljudsku i kolegijalnu dimenziju kao i visoke etičke i akademske standarde kakve vođenje ovakve ustanove zahtijeva. Često to nije jednostavno pomiriti, ali siguran sam da ću učiniti sve da se niti u jednome trenutku ti standardi ne dovedu u pitanje.

Sve odluke koje će se donositi pokušat će biti razumljive i argumentirane. Ako to ikako bude moguće, donosit će se na temelju promišljenih simulacija i projekcija, a ne ad hoc ili bez jasnoga kontinuiteta s prethodnim odlukama. Vjerujem da je recept u pospješenoj komunikaciji između Uprave i odsjeka.

U tome bih smislu već sad predložio dvije mjere koje bi trebale pospješiti tu komunikaciju između Uprave i odsjeka, odnosno svih uposlenika FF-a. Otvorit će se posebna adresa e-pošte (npr. [e-mail]) gdje će se između dvije sjednice Vijeća prikupljati pitanja, primjedbe, napomene, kritike itd. Svaka sjednica fakultetskoga Vijeća mogla bi početi s „otvorenih 30 minuta“, a na samoj će se sjednici pokušati odgovoriti na stanovit broj takvih pristiglih poruka koje mogu biti i anonimne naravi.

Uprava bi trebala iskazivati dosljedan i koherentan odnos prema odsjecima: što dekanatske službe mogu obaviti same, obavit će, a odsjeci bi potom trebali obaviti ono što je u njihovoj ingerenciji. Pokušat će se izbjeći višestruko ponavljanje zahtjeva Odsjecima za istovrsnim podatcima kojih smo nerijetko bili svjedocima u proteklom razdoblju. To se planira obaviti uporabom novijih informacijskih alata pri upravljanju FF-om. Na prvome je mjestu u tome smislu poboljšanje postojećih informacijskih sustava: ponajprije ISVU-a.

Od osobite je važnosti za funkcioniranje FF-a i sudjelovanje studenata u upravljanju. Stoga će se poticati i podupirati daljnje uključivanje studenata u rad tijela FF-a: Vijeće i ona povjerenstva u koja studenti moraju imati pristupa. To je legitiman put za artikuliranje i ostvarivanje studentskih prava i potreba te njihovo zadovoljavanje u okvirima dopuštenim statutom Fakulteta i Sveučilišta.

Financijama će se upravljati za opći boljitak FF-a kao ustanove i kao skupa uposlenika na toj ustanovi. Proučit će se planovi i ugovori za kapitalne investicije koje su započete i, ako to budu dopuštala financijska sredstva u ovo krizno vrijeme, dovršit će se prema planu. Također će se izvesti podrobne projekcije rasta broja studenata i nastavnoga osoblja nakon provedenoga usklađivanja s bolonjskim procesom s ciljem planiranja daljnjih investicija kao što su preuređenja i dogradnja katova B i C trakta, odnosno seminara i kabineta, izgradnja garaže i dodatne zgrade uz istočnu fasadu FF-a.

Svima su nam iz iskustva dobro poznati problemi koji opterećuju sadašnje stanje na Fakultetu, sazrelo je uvjerenje da je to stanje potrebno temeljito promijeniti, a i vizije kako bi Fakultet trebao izgledati u neposrednoj budućnosti postaju sve razgovjetnije. Postoji samo jedan način na koji se one mogu ostvariti – riječ je o ulaganju zajedničkih napora, aktiviranju svih potencijala i znanja u iznalaženju optimalnih rješenja u danim nam prilikama. Svakako da tim procesima ne mogu upravljati sâm već očekujem pomoć tima koji bi morao kroz uspješan zajednički rad morao pokazati novo lice uprave Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

prof. dr. sc. Marko Tadić
Odsjek za lingvistiku
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
-- ovdje --

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu
-- ovdje --

Poštovani,

iskazujem suglasnost za prijavu u postupak izbora dekana Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za sljedeće mandatno razdoblje.

S poštovanjem

prof. dr. sc. Marko Tadić
U Zagrebu, 2009-03-12