Te u zagrebu filozofski fakultet

C. STRUČNA DJELATNOST

4. Stručni rad objavljen u domaćim časopisima

1. Sjaj zadarskih riznica – Sakralna umjetnost na području zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (prikaz izložbe), Život umjetnosti 48–49, 1991, str. 97–101.

2. Horoskop majstora Radovana (prikaz međunarodnog znanstvenog skupa), Oko, br. 21, 18. listopada 1990, str. 24.
3. Između istoka i zapada – od ikonoklazma do gotike (prikaz međunarodnog znanstvenog skupa Motovun, 23.–25. svibnja 1997.), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 3, XXIX/1997, str. 35–36.
4. Od pletera do Pičmana , prikaz: Radovi instituta za povijest umjetnosti, (ur.) Mirjana Repanić Braun, 29 (2005.), str. 315., Kvartal, III–2, 2006, str. 42 –46.
5. A što je nama Nikola Ivanov Firentinac?, (prikaz knjige, Samo Štefanac, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegova kruga, prev. Vera Hrga, Split, Književni krug, 2006., 334.str.), Kvartal IV–1, 2007., str. 22–26.
6. Novi doktorski studiji povijesti umjetnosti – između želja, mogućnosti i potreba, Kvartal IV–3 2007, str. 10 – 14.
7. Pogovor (recenzija knjige): Damir Demonja, Romaničke crkve u Istri, Vedis d.o.o., Zagreb, 2007.
12. Stručna društva, radne grupe (navesti funkcije)
1990 – član Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske
15. Ostale stručne djelatnosti
2006. g. – (listopad) na prvoj konstituirajućoj sjednici imenovan je predsjednikom "Stručnog savjeta za sakralnu baštinu šibenske biskupije"
2008 – Stručna redakcija jednog dijela knjige "Jansonova povijest umjetnosti, zapadna tradicija", izd. Stanek d.o.o., Varaždin 2008., poglavlje srednji vijek str. 235 – 436.

Na temelju svih podataka iz točaka 1–15. kao i potanje ocjene izabranih radova dr. sc. Predraga Markovića ovo Povjerenstvo iznosi slijedeće

M i š l j e n j e i z a k l j u č a k
Zaključujemo kako pristupnik dr. sc. Predrag Marković, docent, u potpunosti ispunjava sve zakonske uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04 i 46/07) za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, jer ima više od potrebnih uvjeta za izbor, budući da je objavio jednu knjigu (a3) i 14 cjelovitih radova od toga 12 radova a1 (minimalno potrebno dva) te da je time stekao ukupno 79,56 bodova, od potrebnih 34 bodova ostvarivši od izbora u zvanje docenta 63,96 bodova (minimalno potrebno 18).

Pristupnik dr. sc. Predrag Marković docent, ispunjava uvjete Rektorskog zbora (na temelju Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno–nastavna zvanja, od 25.07.2006) za izbor u znanstveno–nastavno zvanje izvanrednog profesora budući da je u svojstvu stalnog nastavnika izvodio nastavu od najmanje 300 norma sati u razdoblju od 1989. godine do danas.

Za izbor u znanstveno–nastavno zvanje izvanrednog profesora potrebno, je osim toga, ispuniti tri od šest uvjeta Rektorskog zbora, a pristupnik je ispunio četiri od šest uvjeta:
Uvjeti rektorskog zbora:

1. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog udžbenika, znanstvene knjige ili priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva;	Ispunjava: s tekstom „Arhitektura renesanse“ koautor je knjige "Hrvatska renesansa“ koja je dio obvezatne literature na sveučilištima u Zagrebu, Zadru i Splitu
2. da je predložio ili uveo novi, ili inovirani sadržaj predmeta, ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne metode na preddiplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog učilišta;	Ispunjava: koautor je reformiranog sveučilišnog programa povijesti umjetnosti za preddiplomski i diplomski studij te autor poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti
3. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) završnih ili diplomskih radova, te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom;	Ispunjava: pod njegovim mentorstvom izrađena su 4 diplomska i dva magistarska rada (ukupno 6), s time da su dva diplomska rada dijelom objavljena u studentskom časopisu; trenutno je mentor i komentor na doktorskom studiju povijesti umjetnosti
4. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom znanstvenom području, struci ili nastavi u uglednim institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine;	Ne ispunjava
5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva (2) na međunarodnim znanstvenim skupovima;	Ispunjava: prezentirao je devet (9) radova na znanstvenim skupovima, od toga četiri (4) na međunarodnim
6. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij.	Ne ispunjava: u humanističkim znanostima nije uobičajeno koautorstvo, a k tome prva generacija studenata doktorskog studija tek je upisala treći semestar

Prema Odluci Rektorskog zbora (točka VI. Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno–nastavna zvanja, od 25.07.2006) pristupnik dr.sc. Predrag Marković je priložio rezultate studentske ankete koji pokazuje da ga studenti ocjenjuju s vrlo dobrim ili s odličnim ocjenama (prosječna ocjena nastavnika 4,65).

Slijedom svega navedenoga p r e d l a ž e m o
da se dr. sc. Predrag Marković, docent, izabere u znanstveno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora, odnosno u višeg znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
povjerenstvo

predsjednik Igor Fisković, red. prof.

član Miljenko Jurković, red. prof.

član Vladimir Marković, red. prof. u miru

Dr.sc. Damir Horga, red. prof,

Dr.sc. Marija Pozojević-Trivanović, red. prof. u mir.

Dr.sc. Juraj Bakran, red. prof.
Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja

za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta

za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika

na Odsjeku za fonetiku

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici od 26. veljače 2009. godine imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika na Odsjeku za fonetiku u sastavu dr.sc. Damir Horga, red. prof., dr.sc. Marija Pozojević-Trivanović, red. prof. u mir. i dr.sc. Juraj Bakran, red. prof.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 1. siječnja 2009. godine i Narodnim novinama br.151/2008. prijavile su se dr.sc. Elenmari Pletikos i Mila Markov-Španović.

Na temelju natječajnog materijala (prijave, domovnice, životopisa, izvještaja pristupnica o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, te na temelju objavljenih radova a u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E
I. Dr.sc. Elenmari Pletikos

2. 
   ŽIVOTOPIS
   

Dr.sc. Elenmari Pletikos rođena je 9. lipnja 1974. godine u Puli gdje je završila osnovnu školu (1981. – 1989.) i jezičnu gimnaziju (1989. – 1993.). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je fonetiku i njemački jezik i književnost (1993. – 1999.) diplomiravši s radom Razlikovanje glasnika č i ć u hrvatskom govoru.

U okviru poslijediplomskog studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2000. – 2008.) 2004. obranila je kvalifikacijski rad pod nazivom Akustički opis naglasaka u hrvatskom jeziku, a 25. veljače 2008. doktorsku disertaciju pod naslovom Akustički opis hrvatske prozodije riječi te je stekla zvanje doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika. .
Osim fakultetskog obrazovanja i doktorskog studija Elenmari Pletikos realizirala je velik broj

studijskih boravaka, seminara i stipendija u inozemstvu: 1. u okviru programa CEEPUS A-5

austrijsku stipendiju za jedan semestar diplomskog studija na Institutu za germanistiku Sveučilišta u Salzburgu (listopad 1995. – veljača 1996.), 2. jednomjesečnu stipendiju za učenja rumunjskog jezika i kulture na Sveučilištu u Craiovi u Rumunjskoj (kolovoz 1997.). 3. dvotjedna seminara literarnog prevođenja na Premudi, u organizaciji Instituta za prevođenje Sveučilišta u Grazu, (1996, 1997. i 1998.), 4. DAAD stipendiju za znanstveno usavršavanje na Institutu za strojnu obradu govora na Institute for Natural Language Processing (IMS) Univerziteta u Stuttgartu (1. 10. 2002. do 28. 2. 2003.) i 5. stipendiju Junior Faculty Development Program (The United States Department of State, Bureau of Educational and Cultural Affairs) za jedan semestar znanstvenog i stručnog usavršavanja na Department of Linguistics, University of Iowa, Iowa City, Iowa, U.S. (siječanj – svibanj 2008).
Od 1. ožujka 2000. radi kao znanstvena novakinja na projektu Hrvatska standardna prozodija riječi (voditelj prof. dr. sc. Ivo Škarić) te kao asistentica na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1. ožujka 2008. u suradničkom zvanju višeg asistenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 28. lipnja 2007 izabrana je u naslovno nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika, na Odjelu za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu pri Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Od siječnja 2000. do listopada 2002. radila je kao vanjski suradnik u Službi za jezik i govor

Hrvatske televizije individualne fonetske vježbe s televizijskim govornicima.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST
U svojem dosadašnjem znanstveno-istraživačkom radu dr.sc. Elenmari Pletikos zahvatila je široko polje fonetskih tema kao što su prozodija, tipologija prozodijskih sustava, intonacija, ortoepija hrvatskoga jezika, sinteza govora, proizvodnja i percepcija govora te pravila retoričkoga govora. To je bilo uvjetovano njezinim sudjelovanjem kao znanstvene novakinje u radu na znanstveno-istraživačkim projektima, ali i nastojanjem da kao mlada znanstvenica zadovolji široko polje svojih fonetskih interesa. Bila je suradnik na trima projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske voditelj kojih je bio prof. dr. sc. Ivo Škarić: Hrvatska standardna prozodija riječi, Istraživanje općega svehrvatskoga govora te Slobodne i uvjetovane izgovorne mijene jezičnih čestica u općem hrvatskom. Elenmari Pletikos surađuje i na tri međunarodna projekta. Od 2005. do 2007. godine surađuje na hrvatsko-slovenskom projektu Hrvatski i slovenski u jezičnom kontaktu, (voditelji prof. dr. sc. D. Horga i prof. dr. sc. V. Požgaj Hadži), od 2007. Razlike između bosanskog-bošnjačkog, hrvatskog i srpskog (voditelj prof. dr. sc. B. Tošović) te od 2008.Challenges of applying new teaching techniques in South East European Universities (koji podupire American Councils for International Education).
U okviru tih projekata i poslijediplomskog studija lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izradila je doktorski rad pod naslovom Akustički opis hrvatske prozodije riječi. Do sada je sama ili u koautorstvu objavila devet znanstvenih radova (sedam izvornih, jedno prethodno priopćenje i jedan pregledni znanstveni rad), pet stručnih radova te prevela nekoliko znanstvenih i književnih tekstova s njemačkoga na hrvatski jezik. Većina objavljenih znanstvenih radova bavi se istraživanjem hrvatske prozodije riječi: akustičkim svojstvima hrvatskih naglasaka, sposobnošću percepcije naglasaka, sociolingvističkim sudovima o naglascima, razlikama akustičkih svojstava naglasaka pojedinih hrvatskih dijalekata, pozicijom hrvatskog naglasnog sustava prema tipološki drugim prozodijskim sustavima te percepcijom granice prozodijske riječi.
2.1. Znanstveni radovi
2.1.1. Doktorska disertacija
1. Doktorska disertacija dr.sc Elenmari Pletikos Akustički opis hrvatske prozodije riječ (2008) vrijedan je sociolingvistički prinos perceptivnom i akustičkom opisu hrvatske prozodije riječi u idiomu javne komunikacije, ili nadorganskom i naddijalektalnom idiomu kojim govore obrazovani govornici hrvatskoga kad nastoje govoriti standardnim književnim jezikom. Iako se uzorku ispitanika i izboru govornog materijala mogu staviti neke zamjerke to je bilo uvjetovano strogo kontroliranom eksperimentalnom procedurom nužnom za precizna akustička mjerenja. Uvodni teorijski dio rada predstavlja pregledan relevantan i recentan opis mnogostrukih fonetskih i lingvističkih pitanja vezanih uz prozodiju riječi kako općenito tako i za hrvatski jezik posebno. U eksperimentalno istraživačkom dijelu rada upotrijebljena je metodologija i novi istraživački alati za opis akustičkih karakteristika hrvatskih akcenata riječi koji mogu poslužiti u daljnjim istraživanjima prozodije te su sami po sebi vrijedan znanstveni prinos istraživačkoj metodologiji. Konačno sami rezultati istraživanja i njihova interpretacija izvedena na temelju skrupulozne statističke obrade otkriva sociolingvistički status hrvatskog akcenatskog sustava i njegove otklone od klasične četveronaglasne norme. Ispitanici su tako svrstani u tri skupine: u najveću – četveronaglasnu (40,4%), u skupinu dinamičkoga naglasnoga sustava (33,7%) i u skupinu prijelaznoga dinamičko-tonskoga sustava (25,9%). Na temelju perceptivnih procjena kvalificiranih slušača i preciznih akustičkih mjerenja prozodije riječi, istraživanje je pokazalo da se u današnjem hrvatskom javnom govoru može izdvojit barem pet naglasnih entiteta i raslojiti uzorak ispitanika u nekoliko naglasnih, tonskih i dinamičkih sustava s jednim, dva, tri i četiri različita naglaska. U istraživanju je jasno pokazana tendencija gubljenja zanaglasnih duljina, kraćenje dugih naglasaka u poluduge i neutralizacija tonskih razlika, osobito za kratke naglaske, u odnosu na klasičnu ortoepsku normu.

2.1.2. Znanstveni članci
Osim u doktorskoj disertaciji Elenmari Pletikos obrađuje prozodiju riječi u pet objavljenih radova: Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija (2001), Akustički opis hrvatskih standardnih naglasaka (2003), Percepcija sličnosti prozodije riječi stranih jezika s hrvatskim naglascima (2005), Acoustic description of Croatian accents (2007), Akustičke i perceptivne osobine naglasaka riječi u hrvatskim naddijalektalnim govorima (2008). Prikazat ćemo najvažnije članke.
1. U radu Percepcija sličnosti prozodije riječi stranih jezika s hrvatskim naglascima (2005) na uzorku od 31 hrvatskog slušača ispituje stupanj perceptivne sličnosti između hrvatskih naglasaka i različitih prozodijskih sustava dinamičkog, ograničenog tonskog i tonskog sustava. Rad predstavlja psiholingvistiko istraživanje odnosa prozodije različitih jezika u perceptivnom kontaktu u svijesti govornika kojima je materinski jezik hrvatski te imaju fonološki izgrađen hrvatski četveronaglasni sustav. Hrvatskom je suprotstavljeno deset drugih jezika a rezultati su pokazali da različiti jezici imaju različiti stupanj identifikacije/sličnosti s pojedinim hrvatskim naglascima. Rezultati ovog rada su važni, jer osim opće lingvističkih odgovora na pitanja kontrastivne analize različitih prozodijskih sustava, daju informacije koje bi mogle poslužiti u učenju prozodije stranih jezika kada ih usvajaju hrvatski govornici.

2. U koautorskom radu Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija (2001) analizira se utjecaj četiriju zvučnih dimenzija (mjesto naglaska, trajanje segmenata prije naglaska, trajanje segmenata poslije granice i trajanje stanke) na percepciju granice fonetske riječi bez utjecaja jezičnih slojeva. U inventivno provedenom eksperimentu rezultati su pokazali da granicu fonetske riječi nije moguće odrediti samo na temelju prozodijskih parametara, iako oni dozvoljavaju točnost od oko 69%, ali se isto tako pokazalo da različiti parametri različito pridonose njezinoj percepciji. Rezultati su važni jer mogu poslužiti kao osnova za istraživanje granice percepcije fonetske riječi u nepoznatom stranom jeziku te u rješavanju problema strojnog prepoznavanja govora.

3. Rad Akustički opis hrvatskih standardnih naglasaka (2003) predstavlja akustičku analizu hrvatskih prozodema na primjeru uzornih govornika hrvatskog jezika. Akcenti su opisani na temelju akustičkih dimenzija trajanja, formantske strukture samoglasnika, tijeka intonacije i tijeka intenziteta. Ako se prosječno trajanja kratkosilaznog naglašenog vokala (115 ms) uzme kao mjera ostalih akcenata onda kratkouzlazni traje 109%, dugosilazni 234% a dugo uzlazni 243% trajanja kratkosilaznog naglaska. Fonološki kratki zanaglasni vokal prosječno traje 40-80% trajanja naglašenog a dugi zanaglasni vokala 80-180% naglašenog vokala. Formantska struktura samoglasnika nije korelat pojedinih naglasaka. Silazni naglasci imaju silazni oblik fundamentalne frekvencije čiji je raspon za dugosilazni veći nego za kratkosilazni dok se za uzlazne naglaske drži ravni ton koji se produžava na zanaglasnom vokalu. Intenzitetski je obrazac varijabilniji nego frekvencijski i pretežito je silazan a ukupni je intenzitetski raspon kod silaznih naglasaka veći na naglašenom a kod uzlaznih na nenaglašenom slogu. Rad je vrijedan jer preciznom mjernom aparaturom određuje akustičke parametre hrvatskih naglasaka u prihvaćenoj varijanti standardnog govora.
4. U radu Acoustic description of Croatian accents (2007) opisuju se akustičke karateristike hrvatskih naglasaka na uzorku od 20 mladih govornika (uglavnom studenata prosječne dobi od 21 godine) što omogućuje da se uoče neke tendencije sociolingvističkog razvoja današnje hrvatske prozodije riječi. Na temelju stanovitih odstupanja od „idealnih“ govornika standardnog hrvatskog autorice zaključuju da se hrvatski akcenti samo djelomično realiziraju u kategorijama koje se mogu i perceptivno prihvatiti kao jasne kategorije četveronaglasnog sustava (52,4%). U odnosu na klasični idiom razlike između četiri leksička naglaska u ovom uzorku ispitanika reduciraju se iako se još uvijek akustički jasno razlikuju. Tonske razlike između silaznih i uzlaznih naglasaka na sličan su način ostvarene kod dugih i kratkih naglasaka s tom razlikom da su kod kratkih naglasaka ukodirane i u početnom dijelu zanaglasnog vokala.
Tri objavljena znanstvena rada bave se analizom nekih retoričkih svojstava govora te metodologijom podučavanja govorništva: Uvodni dio govora: kako privući pozornost i stvoriti naklonost publike? Analiza percepcije (2006), Uvodi glasovitih govora: kako steći naklonost publike i stvoriti zanimanje za temu (2007), Kriteriji procjene govornoga izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika (2008).
5. Od radova iz tog područja prikazat ćemo rad objavljen 2007. godine: Uvodi glasovitih govora: kako steći naklonost publike i stvoriti zanimanje za temu. U radu se istražuje funkcija uvoda i načini na koje se pojedine funkcije ostvaruju te se na uzorku od 43 ispitanika istražuje koliko uvod može zainteresirati slušatelje za temu. Odabrana su 33 uvodna dijela iz zbirke Glasoviti govori (1999.) te su procijenjeni sa stajališta motiviranosti za slušanje, zanimljivosti, duhovitosti, uvjerljivosti, skromnosti i poetičnosti. Koeficijenti korelacije između odluke slušatelja da neki govor sluša i nabrojanih karakteristika uvodnog dijela govora su sljedeće: zanimljivost 0,86; uvjerljivost 0,64; poetičnost 0,40; duhovitost 0,29 i skromnost 0,19. Vrijednost rada je u brojčanom određivanju doprinosa pojedinih retoričkih funkcija u uvodnom dijelu govora na odluku slušatelja da govor sluša i da za to slušanje bude motiviran
6. Jedan znanstveni rad bavi se analizom percepcije razumljivosti i ugode glasa sintetiziranoga govora: Ograničenja manipulacije F0 u difonskoj sintezi (2003). U radu se opisuje utjecaj variranja fo na razumljivost i na dojam o kvaliteti sintetiziranog glasa sustavom difonske sinteze MBROLA. Sintetizirani logatomi i rečenice frekvencijski su transponirani za jednu oktavu niže i dvije oktave više od početno zadane frekvencije. Maksimalna razumljivost logatoma postignuta je na početno zadanoj frekvenciji (70-140 Hz) i iznosi 70,5%. Promjenom frekvencijskog područja razumljivost se mijenja bitno. Najugodnije sintetiziran govor je u području od 50 do 100 Hz što je za pola oktave niže od područja u kojem je govor najrazumljiviji. Unatoč ekstremnom variranju prosječne frekvencije osnovnog tona u rasponu od tri oktave, test razumljivosti pokazuje samo neznatno pogoršanje, dok u isto vrijeme dojam o ugodnosti glasa sintetiziranog govora očitije propada što se prosječna frekvencija osnovnog tona više udaljava od vrijednosti početno snimljenih difona. Ovi su rezultati važni za sintezu govora jer ukazuju na važnost ugode glasa u govornoj percepciji.
2.2. Izlaganja i sudjelovanja na znanstvenim skupovima
Rezultate svoga znanstvenoga rada Elenmari Pletikos do sada je prezentirala na tri međunarodna znanstvena skupa u inozemstvu: Fonetsko-fonološke, ortoepske i ortografske razlike između bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika (Graz, Austrija, 2007); Second TIE Conference on the Typology of Tone and Intonation (ZAS, Berlin, 2006).; 1. slovenska mednarodna fonetična konferenca (Ljubljana, Slovenia, 2006.) te na četiri hrvatska znanstvena skupa s međunarodnim sudjelovanjem: Glas/Voice (Opatija, 2001); Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika, HDPL (Opatija, 2002) i Istraživanja govora (Zagreb, 2001. i 2004).
Elenmari Pletikos održala je tri pozvana predavanja: Akustički prikaz hrvatske prozodije riječi (u Odjelu za fonetiku Hrvatskoga filološkoga društva, u Zagrebu, 26. travnja 2004), Ostvarenje leksičkih naglasaka u različitim jezgrama u hrvatskome jeziku (u Zagrebačkom lingvističkom krugu, u Zagrebu, 23. svibnja 2006) i Kriteriji procjene govornog izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika (na 2. simpoziju učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika, u Poreču, 7. studenoga 2008).
Radi znanstvenog usavršavanja u području prozodije sudjelovala je i na četiri inozemna skupa bez izlaganja: Experimental and Theoretical Advances in Prosody (Cornell University, Ithaca, NY, USA, 2008.); 11th Meeting of the International Clinical Phonetic and Linguistics Association (Dubrovnik, Hrvatska, 2006.); Between Stress and Tone (Leiden, Nizozemska, 2005) i 15th International Congress of Phonetic Sciences (Barcelona, Španjolska, 2003).
2.3. Ocjena znanstvenog rada
Cjelokupni se znanstveni rad dr.sc. Elenmari Pletikos može ocijeniti visokom ocjenom. Dakako, najvažniji je njezin rad u području prozodije hrvatskog jezika u čemu je pokazala inventivnost u pronalaženju relevantne teme i širinu općeg fonetskog i lingvističkog znanja, zatim metodološku vještinu i poznavanje eksperimentalnih fonetskim instrumenata u mjerenjima akustičkih parametara promatranih govornih fenomena, vladanje metodama obrade podataka i generalizacijom pojedinih podataka te, konačno interpretativnu strogost u donošenju zaključaka o provedenom istraživanju. To je sve moguće jer je dr.sc. Elenmari Pletikos uložila mnogo truda u svoje znanstveno-istraživačko obrazovanje ne samo kroz redoviti diplomski i poslijediplomski studij nego i na studijskim boravcima, seminarima i radionicama u istaknutim domaćim i svjetskim fonetskim institucijama.