Odluku o nastavnom planu I programu za osnovnu školu

8. RAZRED

NASTAVNO PODRUČJE

PLOŠNO OBLIKOVANJE/2D
TEME

1. Crta kao dominanta
Ključni pojmovi: dominanta, dominacija, suprotstavljanje.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati crtu kao dominantan element kompozicije.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Piet Mondrian, Drvo jabuke u cvatu, ulje na platnu, 1912.; Piet Mondrian, More, ulje na platnu, 1912.; Paul Klee, Starac koji računa, bakropis, 1929.

2. Sklad likova
Ključni pojmovi: horizontalna, vertikalna, dijagonalna, kružna/ovalna, piramidalna kompozicija.
Obrazovna postignuća: uočiti izraziti, vrjednovati i spoznati sklad i harmoniju likova u različitim kompozicijama.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Vasilij Kandinski, Skica I za »Kompoziciju VII«, ulje na platnu, 1913.; Frans Hals, Portret W. van Heythusena, ulje na platnu, 17. st. (za dijagonalnu kompoziciju); Leonardo da Vinci, Bogorodica sa Sv. Anom, ulje na drvenoj ploči, 1510. (za piramidalnu kompoziciju); Paška čipka, niti agave, Etnografski muzej (za kružnu); Henry Matisse, Ples, ulje na platnu, 1910. (za ovalnu); Pierre Bonnard, Žene u vrtu 1–4, tempera na papiru, 1891.; Charles R. Sheeler, Prozori, ulje na platnu, 1965., El Greco, Krist na Maslinskoj gori (vertikalna kompozicija); Boris Bućan, Nedjelja na selu, ugljen, pastel, voštane krede na papiru, 1985–86.; Paul Gauguin, Tržnica (Ta matete), ulje na platnu, 1892.; Vincent iz Kastva, Ples mrtvaca, freska, 1474., Crkva sv. Marije na Škrilinah, Beram (horizontalna kompozicija); Giovanni Bellini, Bogorodica i pejzaž (»Madona na livadi«), ulje na dasci, oko 1505. (za piramidalnu ili trokutastu kompoziciju).

3. Kompozicija linearnih tekstura
Ključni pojmovi: crtačke teksture, grafička modelacija.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati različite kompozicije linearnih tekstura.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Albrecht Dürer, Rinoceros, drvorez, 1515.; Albrecht Dürer, Pasija (Kristove muke), drvorez, 15. st.; Albrecht Dürer, Borba Sv. Mihaela sa zmajem, drvorez, 1498.; Dušan Džamonja, Crtež BX-1, tuš, lavirani tuš, pero, valjak, 1993.; Ante Kuduz, Zagorski pejzaž 10, tuš i pero, 1982.; Michelangelo, Studija figure, tuš i pero, 1495.

4. Izražajnost boje
Ključni pojmovi: izražajnost boja, asocijativnost boja, simbolika.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati izražajnost i simboliku boja.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Franz Marc, Veliki plavi konji, ulje na platnu, 1911.; Eduard Munch, Krik, 1893.; Vincent van Gogh, Kavana noću, 1888.; Paul Gauguin, Tržnica (Ta matete), ulje na platnu, 1892.; Paul Gauguin, Odakle dolazimo? Tko smo? Kuda idemo?, ulje na platnu, 1897.; Slavonski ponjavac, Etnografski muzej; Moreška, maskirani pantomimički ples, koji se pleše u Korčuli, španjolskog podrijetla iz 15. st.; Joan Miród, Osobe i pas pred suncem, tempera na platnu, 1949.

5. Prostorno djelovanje boje
Ključni pojmovi: dinamika boja, planovi prostora.
Obrazovna postignuća: izmjenom kontrasta toplih i hladnih boja uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati prostorno djelovanje boje.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Paul Gauguin, Tržnica (Ta matete), ulje na platnu, 1892.; Mark Rhotko, Crveno, crno, bijelo na žutom, ulje na platnu 1955.; Piet Mondrian, Kompozicija, ulje na platnu1929., 1925.; Auguste Macke, Gospođa u zelenom haljetku, ulje na platnu, 1913.

6. Rekompozicija, fotomontaža
Ključni pojmovi: rekompozicija, fotomontaža.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati različite mogućnosti rekomponiranja.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Robert Rauschenberg, Buffallo II, 1964.; Raoul Hausmann, Tatlin kod kuće, fotomontaža, 1920.; Max Ernst, Autoportret, fotomontaža, 1920. Jiř Kolář, Nasmiješeni pejzaž, kolaž, 1967.; Boris Bućan, Plakat za predstavu Roko i Cicibela, serigrafija, 1983.; David Hockney, Terasa sa sjenama, fotografski kolaž, 1985.

7. Kontrast – ritam suprotnosti
Ključni pojmovi: dinamično, statično.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati uz pomoć kontrasta ploha statični i dinamični ritam.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: David Hockney, Terasa sa sjenama, fotografski kolaž, 1985.; David Hockney, Mulholland Drive, akrilik na platnu, 1980.; Boris Demur, Spira Mirabilis (Čudesna spirala), grafika (suha igla i akvatinta), iz mape grafika Spira mirabilis, 2002.

8. Ritam i simetrija likova
Ključni pojmovi: alternacija, repeticija, ornament, simetrija, ritam ploha.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati kroz ornament alternaciju, repeticiju i simetriju likova.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: hrvatska kulturna baština – Ponjavac iz okolice Slavonskoga Broda, Etnografski muzej, Đakovo; Victor Vasarely, Vega, sitotisak, 1957.; Etnografski muzej, Zagreb; Čoha iz Velike Gorice, 19. st., Etnografski muzej, Zagreb.

NASTAVNO PODRUČJE

PROSTORNO OBLIKOVANJE/3D
TEME

1. Kontrast
Ključni pojmovi: kontrast (suprotnost), puno – prazno.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati različite stupnjeve kontrasta masa u prostoru te osvijestiti izražajnost kompozicije masa kao cjeline.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Alesandar, Atenodor, Polidor, Laokont i sinovi, mramor, II. st. pr. Kr.; Henry Moore, Ležeća figura, kamen, 1938., Tate Gallery, London.

2. Kompozicija
Ključni pojmovi: kompozicija: piramidalna, dijagonalna, vertikalna, horizontalna, kružna.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati kontrast mase i prostora u odabranoj kompoziciji.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Stonehenge, kamen, 2200. – 1300. g. pr. Kr.; Constantin Brancusi, Ptica u prostoru, bronca, 1928.; Rozeta s katedrale u Rabu; Amfiteatar u Puli, 1. st.; Michelangelo, Pičta (Oplakivanje), mramor, kapela Medici, Firenza, 1555.; Brancusi, Beskrajni stup, lijevano željezo, 1937.; Šime Vulas, Jedra, brački kamen, spomenik pomorcima na Silbi, 2000.

IZBORNE TEME
NASTAVNO PODRUČJE
PLOŠNO OBLIKOVANJE/2D
TEME

1. Odnos slike i teksta
Ključni pojmovi: kadar, kadrirati, strip.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati odnos slike i teksta te izraziti vlastitu ideju točkom i crtom kroz nekoliko kadrova stripa.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Andrija Maurović, Sedma žrtva, tuš, pero, kist, lavirani tuš, 1936.; Majstor iz Flémallea, Rođenje, ulje na drvenoj ploči, 1420.; Dubravko Gjivan, Konj (strip), pero, kist, tinta tuš, tuš u boji, olovka, 1974.; Roy Lichtenstein, Whaam!, ulje na platnu, 1963.; Andy Warhol, Velika poderana limenka Campbell juhe, akrilik na platnu, 1962.; Keith Haring, Bez naslova, vinil-tuš na gumiranom platnu, 1982.; Jean-Michel Basquiat, Zydeco, akrili ulje na platnu u 3 dijela, 1984.

2. Ploha – Ritam
Ključni pojmovi: video, film, digitalna slika, svjetlost, kompozicija u filmu, kadriranje, svjetlo, sjena i kontrast u filmu, vrijeme i pokret u filmu.
Obrazovna postignuća: uočiti, vrjednovati i spoznati značenje kompozicije, kadriranja, crta, boja, svjetla, sjena i kontrasta te vremena i pokreta u stvaranju filma.
Primjeri likovno-umjetničkih djela: Norman Mc Laren, Begone Dull Care, ručno bojani celuloid, 1949.; Dušan Vukotić, Surogat, animirani film, 1961.; Borivoj Dovniković, Uzbudljiva ljubavna priča, animirani film, 1989.; Goran Petercol, Sjene, instalacija na podu i zidovima prostora: tri naizmjenična osvjetljenja, aluminijski elementi, 1994.

3. Boja – Oblik i boja
Ključni pojmovi: industrijski dizajn, funkcija, asocijativnost, primijenjena umjetnost.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati značenje boje i oblika u funkciji industrijskoga dizajna.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Gerrit Rietveld, Stolac, 1917., drvo; Boris Ljubičić, Prijedlozi novog dizajna hrvatskih nacionalnih simbola, oko 1990.; Sonia Delaunay, Nacrt za odjeću i namještaj, 1924.; Ron Arad, Stolac za ljuljanje, APOC, 2003.

IZBORNE TEME

NASTAVNO PODRUČJE
PLOŠNO OBLIKOVANJE/2D
TEME

1. Harmonija, ritam, kontrast tekstura
Ključni pojmovi: kostimografija, modni dizajn, harmonija.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati raznovrsna značenja i vrste površina u ostvarenju skladnosti oblika.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Issey Miyake, Modeli iz kolekcije »Pleats Please«, 1988.; Modeli s likovne izložbe »Issey Miyake Making Art«, Centar Cartier fondacije, Pariz, 1998. – 1999.; Gustav Klimt, Portret Emilie Floge, ulje na platnu, 1907.; Alan Hranitelj, Izložba kostima (»Ćelava pjevačica«, »Mala trgovina užasa«, »Pigmalion«...), Galerija Međunarodnoga grafičkoga likovnog centra, Ljubljana, 2006. – 2007., G. Klimt, Portret Adele, ulje i zlatna boja na platnu, 1907.; Uzorci za friz u palači Stoclet, tempera, zlatna, srebrna, bijela i boja bronce, kreda, olovka na papiru, 1905./1906.

NASTAVNO PODRUČJE

PROSTORNO OBLIKOVANJE/3D 
TEMA

1. Oblikovanje prostornih površina
Ključni pojmovi: umjetnička instalacija, urbanizam, nacionalna baština, engleski park/francuski park, perfomance i land art.
Obrazovna postignuća: uočiti, izraziti, vrjednovati i spoznati mogućnosti oblikovanja prostornih površina i umjetničkih instalacija kroz primjere urbanizma, graditeljstva, nacionalne baštine, engleskoga/francuskoga parka, perfomansa i land arta.
Primjeri likovnoumjetničkih djela: Robert Smithson, Spiral Jetty, nasip zemlje, 1970., Great Salt Lake, Utah; Zelena (Lenuzzijeva) potkova, 1860. – 1980.; Bunja ili kažun, kamen, narodno graditeljstvo, Dalmacija; Drvena kurija, Lomnica kod Velike Gorice, autohtona arhitektura Turopolja i Posavine; Kapela sv. Barbare, Velika Mlaka pokraj Zagreba, drvo, oko 1867.; Maksimir, pejzažni perivoj, engleski tip parka, Zagreb, kraj 18. st.
 

GLAZBENA KULTURA

UVOD

Kako je glazba vrlo značajan dio ljudske kulture, ona mora imati svoje mjesto u općem odgoju i obrazovanju. Nastavu glazbene kulture prožimaju dva temeljna načela: jedno je psihološko, a drugo kulturno-estetsko. Psihološko načelo uzima u obzir činjenicu da učenici u pravilu vole glazbu i da se njome žele i aktivno baviti (pjevati, svirati). Koliko je to moguće, toj želji učenika treba izlaziti ususret, jer njihova dob, pa zatim i škola, nisu samo vrijeme i mjesto pripreme za život, nego su i život sam. S druge strane, kulturno-estetsko načelo polazi od toga da nastava glazbe mora učenika i pripremati za život, tj. osposobljavati ga da već za vrijeme, ali i nakon škole, bude kompetentan korisnik glazbene kulture. U današnjoj poplavi svakovrsne glazbe to je izvanredno važno.

Glazba je u nižim razredima osnovne škole idealno područje za snažno poticanje pozitivnih emocija, osjećaja pripadnosti, zajedništva i snošljivosti. Ona može dati snažan doprinos rastućoj potrebi poticanja i izgradnje kulture nenasilja među školskom djecom. Djeca u razrednoj nastavi neka pjevaju, neka slušaju odabranu glazbu i neka se igraju (ritmiziraju imitirajući učitelja, plešu, kreću se na glazbu, improviziraju, sviraju i sl.). Nepotrebno je uvođenje notnoga pisma i drugih glazbenoteorijskih sadržaja. Isto tako, učenicima su nepotrebni udžbenici i radne bilježnice. Sav tekstovni nastavni materijal može stajati u školi i nije potrebno da ga djeca nose kući.
Predmetna nastava glazbene kulture može započeti u 4. razredu.
Nastava glazbene kulture nužno u središte pozornosti stavlja učenikovu glazbenu aktivnost. U činu pjevanja, sviranja (bilo koje dobre i primjerene pjesme) i slušanja (bilo koje dobre i primjerene skladbe), na samome mjestu, doživljava se i uči glazba, obogaćuje se učenikov osjećajni svijet i izoštruje njegov umjetnički senzibilitet. Učinak toga procesa nije moguće izravno količinski odrediti. Ta se činjenica izravno odražava i na ocjenjivanje utoliko što učitelj mora, osim pokazanoga (npr. znanje pjesme), uzeti u obzir i skrivene učinke (nastave) glazbe (npr. promijenjeni odnos prema predmetu, odnosno glazbi), kao što mora voditi računa o pojedinačnim glazbenim sposobnostima učenika. Stoga se nastavna područja izvođenja glazbe, pjevanje i sviranje, u pravilu ne ocjenjuju. Mogu se ocjenjivati razine obrazovnih postignuća kod nastavnih tema upoznavanja glazbe te uočavanja glazbenih sastavnica (glazbala, pjevački glasovi, glazbeni oblici i vrste, glazbeno-stilska razdoblja i sl.).
Program je nastave glazbene kulture otvoren, što znači da daje slobodu učitelju da, uz obvezatne sadržaje, sam uobličuje dobar dio nastave uzimajući u obzir i želje i mogućnosti učenika. Obvezni dio nastavnoga sadržaja mora biti slušanje i upoznavanje svih pojavnih oblika glazbe: od tzv. umjetničke glazbe, preko narodne (domaće i strane), do jazza i popularnih žanrova svih vrsta. Učitelj je slobodan u izboru načina aktivnoga muziciranja – po načelu realne ostvarivosti i mogućnostima glazbeno relevantnoga dosega.
I popise pjesama u nastavnom području pjevanje treba shvaćati kao preporuku. Uz slobodu njihova izbora s predloženoga popisa i/ili izvan njega, učitelja obvezuje samo naznačena količina pjesama.
Učitelj je slobodan u konkretnom odabiru primjera za određenu nastavnu jedinicu i u područjima, cjelinama i temama u kojima se nastavni rad temelji na slušanju glazbe, a to su folklorna glazba, glazbala, pjevački glasovi, oblikovanje glazbenoga djela, glazbene vrste i glazbeno-stilska razdoblja.
Otvorenost programa ogleda se i u obradbi područja glazbenoga opismenjivanja. Ono je svedeno na najmanju moguću mjeru, na razinu (pre)poznavanja grafičkih znakova. Glazbeno će se pismo upoznavati samo »kao fenomen« osobito u vezi sa sviranjem. Operativnu razinu glazbene pismenosti u osnovnoj školi nije moguće postići, pa se na tome ne smije inzistirati. Učitelj će sam odlučiti koliko će vremena posvetiti tomu području. Kako je svaki učinak u razredu relativan, uspjeh učenika u tom području ne može utjecati na njegov konačan uspjeh u predmetu.
Nastavne cjeline Folklorna glazba postavljene su posebno, izvan tablica po razredima. U odgovarajućim razredima naznačeno je samo koliko takvih cjelina treba obraditi. Učitelju je prepušten izbor redoslijeda obradbe kako bi se moglo poštovati načelo zavičajnosti.
Osim redovne nastave, glazbena nastava u osnovnoj školi uključuje izbornu nastavu, izvannastavne aktivnosti (zbor, instrumentalne i vokalne skupine, folklor, ples, glazbenu slušaonicu, raznovrsne glazbene projekte) te nastavu izvan učionice, u prvom redu posjete glazbenim priredbama (Hrvatska glazbena mladež i dr.) Posebnu pozornost zaslužuju ansambli: zbor i mogući orkestri. Oni su, a ne nastava u razredu, prava mjesta aktivnoga muziciranja.
Nužno je da se nastava glazbe održava svakoga tjedna. Blok--satovi ne odgovaraju prirodi predmeta.
Specijalizirana učionica je conditio sine qua non uspjele nastave glazbe.

CILJ

Cilj nastave glazbe u općeobrazovnoj školi uvođenje je učenika u glazbenu kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenoga jezika, razvijanje glazbene kreativnosti, uspostavljanje i usvajanje vrijednosnih mjerila za (kritičko i estetsko) procjenjivanje glazbe.

ZADAĆE

Učenike treba:
– upoznati (metodički vođenim slušanjem) s različitim glazbenim djelima,
– upoznati s osnovnim elementima glazbenoga jezika,
– poticati na samostalnu glazbenu aktivnost (pjevanje, sviranje).
– Zadaća pjevanja pjesama u prvom je redu pjevanje kao takvo a ne (samo) učenje pjesme.
– Zadaća sviranja jest sviranje kao takvo a ne (samo) učenje konkretnoga glazbenog komada.
– Zadaća slušanja jest razvoj glazbenog ukusa ali i upoznavanje konkretnih glazbenih djela i odlomaka.
– Zadaća glazbenoga opismenjivanja je stjecanje samo osnov­nih obavijesti o notnom pismu.
– Zadaća obradbe glazbenih vrsta i oblika u prvom je redu aktiv­no slušanje glazbe. Sami su oblici i vrste pritom u drugome planu i verbalno znanje o njima u načelu ne ide dalje od onoga što se može sluhom otkriti na glazbenom primjeru.

NAPOMENA

Nastava glazbe mora se odvijati u ugodnom ozračju lišenom svake napetosti. Ako je to ikako moguće, treba napustiti uobičajeni raspored sjedenja u dvoredovima kako bi se učionica doživjela kao slobodan prostor u kojem učenici mogu ne samo sjediti, nego i hodati i kretati se više ili manje stilizirano (plesati, koračati). Temeljna metoda rada mora biti razgovor učitelja s učenicima – pa i razgovor između samih učenika. Sve što je važno znati, uči se tu, na samome mjestu, razgovorom, ponavljanjem, vježbanjem (pjevanje, eventualno sviranje), koncentriranim slušanjem glazbe. Nastava glazbe mora biti lagana, ugodna aktivnost koja ničim ne opterećuje učenike. Kod njih treba stvarati dojam kako je dovoljno da budu opušteni da se prepuste djelovanju glazbe i da o tome slobodno razgovaraju s učiteljem kao partnerom.
Pjesme se uče po sluhu. Neke pjesme mogu se iskoristiti za (retrogradno) uvježbavanje intonacije dura i mola – pjevanjem solmizacijom – sve shvaćati kao neobveznu igru. Naučene pjesme pjevati tako da se gledaju note, radi povezivanja notne slike s kretanjem melodije. Mogu se pjevati i druge pjesme po slobodnom odabiru učitelja ako odgovaraju dobi, glazbenim mogućnostima djece i svrsi predmeta.
Treba postići lijepo, izražajno pjevanje, jasan izgovor i razumijevanje, teksta, te ostvariti primjerenu glazbenu interpretaciju.
Skladbe se slušaju postupkom aktivnoga slušanja u kojem učenici prate oblikovne elemente, kretanje teme (melodije), ritam, tempo, dinamiku i druge glazbene značajke.
Intonacijske i ritamske pojave osvješćuju se na naučenim pjesmama po sluhu – bez ulaženja u teoriju i bez uvježbavanja.
Zbog posebnosti ove teme, svaki je rezultat u razredu relativan. Stoga uspjeh učenika u toj temi ne može utjecati na njegov konačan uspjeh u predmetu.
Glazbala se upoznaju na temelju slušanja odgovarajućih glazbenih primjera. Kako bi se osvijetlile sve značajke zvuka pojedinoga glazbala, potrebno je za svakoga od njih imati više glazbenih primjera:
Primjeri su ilustracijski i ne moraju se slušati u cjelini, ali se slušanje u cjelini preporučuje ako to raspoloživo vrijeme dopušta. Tada je to aktivno slušanje s aktivnim praćenjem glazbenih sastav­nica: melodije, ritma, tempa.
Cjelinu Slobodno, improvizirano ritmiziranje, kretanje na glazbu, ples, sviranje učitelj organizira i ostvaruje potpuno slobod­no, vodeći računa samo o njenoj glazbenoj relevantnosti. U ovim aktivnostima važniji je proces od ishoda. Samim sudjelovanjem u glazbenoj djelatnosti kod učenika se izoštravaju pojedine glazbene sposobnosti (intonacijska, ritamska) i razvija senzibilnost za glazbu. Aktivnosti toga tipa imaju i rekreativan učinak na učenike.
Glazbeni se oblici upoznaju na temelju slušanja i aktivnoga praćenja predloženih glazbenih primjera. Učenici sami izvode zaključke. Temeljna metoda: razgovor (nakon slušanja). Primjeri nisu ilustracijski. Izabrani primjeri slušaju se višekratno i u cjelini. Glazbeni se oblici prepoznaju na glazbenim primjerima. Ne uče se definicije.
Glazbene vrste upoznaju se tako da se za svaku vrstu upoznaju po dva do tri stavka (broja) – već prema raspoloživom vremenu. Verbalne obavijesti svode se na određenje vrste, na glavne značajke, glavne skladatelje (informativno). Temeljna metoda: razgovor (nakon slušanja). Primjeri nisu ilustracijski nego se slušaju višekratno i u cjelini. Ne uče se verbalne definicije.
Napomena za teme iz folklorne glazbe
Svi se pojmovi izvode iz slušanja glazbenih primjera po sljedećem načelu: najprije se sluša glazbeni primjer a zatim se – razgovorom – iz glazbe izvode zaključci. Gdje god i kad god je to moguće, treba se poslužiti i video komponentom, te uvesti i ostale folklorne elemente: običaje, nošnje. Samo se po sebi razumije da će se pjevati pjesme s obrađivanih folklornih područja.
Učenici moraju znati prepoznati glazbu prema folklornoj pri­padnosti, na glazbenom primjeru opisati značajke, te prepoznati glazbala po zvuku i opisati ih prema slici. Znanje učenika provjeravati isključivo uz upotrebu glazbenih primjera!

RAZREDNA NASTAVA

Program nastave glazbene kulture, u prva tri razreda osnovne škole, temelji se na glazbenim područjima pjevanja, sviranja, slušanja glazbe i glazbene kreativnosti.
Nastavno područje pjevanja razvija osjećaj točne intonacije i ritma, glazbeno pamćenje i samopouzdanje. Pjevanje podrazumijeva kontinuirano izvođenje pjesama bez obvezatnoga zapamćivanja teksta.
Nastavno područje sviranja razvija osjećaj ritma, metra, precizne koordinacije i suradnje.
Nastavno područje slušanja glazbe razvija sposobnost slušne koncentracije, specifikacije sluha (mogućnost prepoznavanja zvukova i boja različitih glasova i glazbala), analize odslušanog djela i uspostavlja osnovne estetske kriterije vrjednovanja glazbe.
Nastavno područje glazbene kreativnosti izoštrava pojedine glazbene sposobnosti (intonacija, ritam), razvija senzibilitet za glazbu, potiče maštovitost glazbenoga izraza i samopouzdanje pri iznošenju novih ideja.
Sve ključne pojmove potrebno je rabiti na razini prepoznavanja, a ne njihovoga definiranja i teorijskoga obrazlaganja.
Praćenje i vrjednovanje nužno je prilagoditi individualnom razvoju glazbenih sposobnosti, nakon utvrđenoga inicijalnog stanja na početku te završnoga, na kraju školske godine.
Učenici tijekom prva tri razreda trebaju:
– uočiti i slušno razlikovati visinu tona (viši i niži ton) i trajanje tona (duži i kraći ton)
– slušno razlikovati i odrediti dinamiku skladbe (tiho, glasno) i odrediti tempo skladbe (polagano, umjereno, brzo)
– razvijati intonativne i ritamske sposobnosti
– razvijati glazbeno pamćenje
– prepoznati i slušno razlikovati vokalnu, instrumentalnu i vokalnoinstrumentalnu glazbu
– prepoznati i slušno razlikovati izvodilački sastav skladbe (zvuk pojedinačnih glazbala na razini prepoznavanja)
– razvijati glazbeni izričaj
– razvijati zvukovnu radoznalost i glazbenu kreativnosti
– obogaćivati emocionalni svijet i izoštravati umjetnički senzibilitet
– razvijati glazbeni ukus uspostavljanjem vrijednosnih kriterija za kritičko i estetski utemeljeno procjenjivanje glazbe.

1. RAZRED

NASTAVNO PODRUČJE

1. Pjevanje
Pjesme:
Ljiljana Goran: Semafor; Vera Gerčik: Kišica; Hristo Nedjalkov: Jesen; Janez Bitenc: Mlinar Mišo; Vladimir Tomerlin: Združena slova; Zlatko Špoljar: Veseljak; Dragutin Basrak: Padaj, padaj snježiću; Janez Bitenc: Tika-taka; Primož Ramovš: Dijete pjeva; Stjepan Mikac: Prvoškolci; Makso Pirnik: Zvončić u proljeće; Milan Majer: Ale, bale, biri; Josip Kaplan: Čestitka majčici; Josip Kaplan: Zeko pleše.
Narodne:
Iš, iš, iš, ja sam mali miš; En ten tini; Teče, teče, bistra voda; Moj dom; Dječja poskočica; Sveti Niko svijetom šeta; Spavaj mali Božiću; Djeca i maca; Kad si sretan; Mi smo djeca vesela; Pliva riba; Kako se što radi.
Ključni pojmovi: brojalica, glazbena igra, dječja pjesma (umjetnička, narodna), solopjevač.
Obrazovna postignuća: izražajno pjevati i jasno izgovarati tekst obrađenih pjesama, percipirati i izvoditi pjesme glasno i tiho, polagano i brzo, visinu tona (viši i niži ton), pratiti smjer kretanja melodije (uzlazno, silazno).
NAPOMENA
Mogu se pjevati i druge pjesme po slobodnom odabiru učitelja poštujući načelo zavičajnosti, ako odgovaraju dobi i glazbenim mogućnostima djece. Obraditi najmanje 15 pjesama.

2. Sviranje
– sviranje ritma – ritamska pratnja obrađenim brojalicama i pjesmama
– sviranje doba – sviranje doba kao pratnja obrađenim brojalicama i pjesmama
Ključni pojmovi: brojalica, ritam, dobe, nazivi ritamskih udaraljki kojima sviramo
Obrazovna postignuća: izvoditi ritam i dobe jednostavnih pjesama i brojalica

3. Slušanje glazbe
Skladbe:
Antun Mihanović – Josip Runjanin: Lijepa naša domovino; Ludwig van Beethoven: Ptičja tuga; Jean-Baptiste Lully: Dok mjesec sja (dječji zbor); Robert Schumann: Divlji jahač (iz Albuma za mlade, op. 68.); Robert Schumann: Radostan seljak (iz Albuma za mlade, op. 68.); Dmitrij Šostakovič: Koračnica; Miroslav Miletić: Bubnjar; Modest Petrovič Musorgski: Ples pilića (iz ciklusa Slike s izložbe); Camille Saint-Saëns: Pijetao i kokoši (iz ciklusa Karneval životinja); Ludwig van Beethoven: Za Elizu (samo tema); Wolfgang Amadeus Mozart: Sonata za klavir u A-duru, KV 331, 3. stavak (Alla turca); Sergej Prokofjev: 1. simfonija u D-duru (»Klasična«), op. 25: 3 stavak Gavota; Pero Gotovac: En, ten, tini; Georg Philipp Telemann: Allegro (Koncert za trubu i orkestar); Boris Krnic: Medo pleše; Bela Bartok: Igra.
Narodna: Narodi nam se.
Ključni pojmovi: skladba, pjevanje (pjevač, zbor), sviranje (pojedina glazbala, orkestar), himna.
Obrazovna postignuća: slušno percipirati glazbeno izražajne sastavnice skladbe (percipirati izvodilački sastav, tempo, dinamiku, ugođaj).
NAPOMENA
Upoznati najmanje 5 – 10 novih skladbi na razini prepoznavanja, prema pojednačnim sposobnostima učenika. Po izboru učitelja, a prema raspoloživu vremenu, slušati i upoznati još pokoju skladbu.

4. Elementi glazbene kreativnosti
Improvizacija ritma
– izmišljanje malih ritamskih cjelina ostvarenih neutralnim slogom, govorom, spontano izgovorenim skupinama glasova, udaraljkama
– slobodna zvukovna improvizacija rukama, nogama, glazbalima kojima učenici raspolažu
– slobodni improvizirani dijalozi glazbalima i glasom
Improvizacija melodije
– slobodni improvizirani dijalozi glasom
Improvizacija pokretom
– male, dogovorom sastavljene glazbene igre uz pokret
Tonsko slikanje
– obilježavanje pojedinih riječi ili fraza zvukom nekih glazbala prema izboru učenika
– oponašanje zvukova neposrednog okoliša spontanom ili dogovorenom improvizacijom
Ključni pojmovi: kreativnost, pokret, zvuk
Obrazovna postignuća: izmišljati male ritamske/melodijske cjeline, realizirati ih glasom, udaraljkama i pokretom, obilježavati pojedine riječi i fraze zvukom nekih glazbala prema izboru učenika.