|
i z v j e š ć e
Magistarski rad I. Majnarića pod naslovom Papinski legati na istočnojadranskoj obali (1159.-1204. )ima ukupno 247 stranica kompjutorski ispisanog teksta s 591 bilješkom ispod crte.
Rad se sastoji od tri tekstualne cjeline s dodacima. Prva cjelina pod naslovom Uvodna razmatranja (4-47) podijeljena je u četiri poglavlja: Važnost poznavanja legatskih misija na istočnojadranskom prostoru (4-8), Vrela i historiografija (9-23), Osvrt na europske prilike druge polovice XII. stoljeća (24-29) i Crkveno-pravni položaj institucije papinskih legata u drugoj polovici XII. stoljeća (30-47). Druga cjelina pod naslovom Papinski legati na istočnojadranskoj obali 1159.-1204. (48-184) sastoji se od jednog, temeljnog poglavlja (Rekonstrukcija djelovanja) i nizom potpoglavlja u kojima se raspravlja o djelovanju pojedinih legata u navedenom razdoblju počevši od kardinala Petra do Petra Kapuanskog (48-184). Treća cjelina rezimira Djelovanje papinskih legata kao odraz papinskih crkveno-upravnih političkih stajališta s obzirom na istočnojadransku obalu tijekom druge polovice XII. stoljeća (185-198) te završava potpoglavljem Prema zaključku (199-201). Nakon toga slijede Vrela i literatura (202-224), Prilog koji sadrži Pregled vrela o papinskim legatima na istojadranskoj obali krajem XII. i početkom XIII. stoljeća (225-241), Sažetak (242-243), Summary (244-245) i Bilješku o autoru (246-247)
Tema magistarskog rada I. Majnarića obrađuje jednu specifičnu, ali u srednjem vijeku izuzetno važnu djelatnost, onu papinskih legata, koja je u historiografiji nazočna tek u malim crticama, ali nesustavo obrađivana. I. Majnarić istražuje osobito važno razdoblje druge polovine XII. st. kada dolazi do prekretnice odnosno procesa „renesanse XII. st.“ u kojima su papinski legati na pojedinim područjima odigrali važnu ulogu. Autor se opredjeljuje za istraživanje razdoblja od 1159. do 1204. godine, jer ono predstavlja zaokruženu cjelinu povijesnih zbivanja koja završava zahlađenjem odnosa pape Inocenta III. i ugarsko-hrvatskog kralja Emerika te njegovom smrću, a nakon tih događaja papinstvo se temeljito mijenja. Istočnojadranska obala, pak, kao odabrana prostorna odrednica omogućuje da se shvati kompleksnost situacije tog vremena kao i uloga papinstva i njezin odraz na kasnija zbivanja na istom prostoru gdje se isprepliću i izmjenjuju razni politički interesi (ugarsko-hrvatskog kralja, bizantskog cara, Mlečana, Nemanjića, Normana).
I. Majnarić pri obradi teme postavlja niz istraživačkih pitanja te nastoji odgovoriti kroz razrađena potpoglavlja. Tako istražuje utjecaj legatskih misija na crkvene i političke prilike šireg prostora, proučava međuodnos političkih i crkvenih prilika, zatim odgovara na pitanje koliko su procesi i događaji na istočnojadranskoj obali s aspekta papinstva bili odraz širih zbivanja u Europi. Autor je naročito pozornost usmjerio na pojašnjenje i potvrdu hipoteze je li djelovanje papinskih legata na istočnojadranskom prostoru bilo sastavni dio procesa karakterističnih za „renesansu XII. st.“ te kakva je općenito bila važnost papinstva, poglavito tijekom sukoba Aleksandra III. i cara Fridrika I. Barbarosse.
Istraživanje je utemeljeno na arhivskim vrelima kojih je vrlo mnogo objavljeno u nizu europskih i hrvatskih edicija građe. Vrlo minucioznim istraživanjem i analizama podataka iz svih relevantnih zbirki vrela I. Majnarić je riješio niz pitanja koja su omogućila sustavno izlaganje i povezivanje činjenica u jedinstveno i logično objašnjenje procesa međusobno ovisnih o djelovanju papinskih legata na istočnojadranskoj obali. Pri tom kao metodološka osnovica s postavljenim modelima istraživanja poslužila je najnovija europska literatura, koju autor obilno koristi za potkrijepu vlastitih rezulata. Autor se osvrće na šire europske prilike u drugoj polovini XII. st. koje su bile determinirane specifičnim odnosima Carstva i Papinstva, ali i aktivnom politikom koju je prema Zapadu vodio bizantski car Emanuel Komnen. Nadalje I. Majnarić pojašnjava općenito službu papinskih legata, njihovu klasifikaciju, ovlasti i formule legacije, pa i odnos pape i legata. U zasebnim potpoglavljima obrađen je na temelju vrela uz njihovu kritičku i znanstvenu valorizaciju svaki pojedinačni legat koji se pojavljuje na navedenom prostoru u drugoj polovini XII. st., kao i njihova djelatnost, osobito onih čije se djelovanje odvijalo na hrvatskom prostoru te čija obrada omogućuje shvaćanje niza zbivanja ovoga razdoblja hrvatske povijesti. U drugoj polovini XII. st. zabilježeno je djelovanje trinaest legata s različitim obvezama. Autor je naglasio ulogu Splita kao metropolitanskog središta, ali i važnost ovog grada u političkim odnosima hrvatsko-ugarskog vladara i splitskog metropolita. Na kraju autor zaključuje da su u vrijeme koje istražuje crkvene prilike bile neraskidivo isprepletene s političkim, ali i da su papinski legati znali uspostaviti granicu između jednih i drugih. Vrlo je važan također zaključak koji se nameće nakon provedene analize vrela i literature da su procesi koji su bili karakteristični za Europu druge polovine XII. st. istodobno prisutni i prepoznatljivi na istočnojadranskoj obali, a nešto kasnije i u njezinu zaleđu.
Zaključujući smatramo da vrijednost magistarskog rada I. Majnarića proizlazi iz naprijed navedenih činjenica te osobito ističemo znanstveno-stručnu i problematsku obradu teme. Djelovanje papinskih legata na prostoru istočnog Jadrana u drugoj polovini XII. st. rasvijetljeno na temelju vrela i protumačeno u europskom kontekstu na suvremenim metodološkim osnovama europske literature tek je ovim magistarskim radom temeljito problematizirano. I. Majnarić prvi se prihvatio ove kompleksne zadaće te je u svom magistarskom radu pridonio ne samo crkvenoj povijesti nego također i istraživanjima i spoznajama općenito hrvatske, ali i europske povijesti, posebno zbog toga što situaciju na navedenim prostorima razmatra u širem i obuhvatnijem kontekstu s europskom situacijom.
Stručno povjerenstvo na temelju navedenoga utvrđuje da je I. Majnarić u magistarskom radu Papinski legati na istočnojadranskoj obali (1159.-1204.) pokazao sposobnost kritičkog pristupa povijesnim vrelima, utvrđivanja povijesnih činjenica, njihove interpretacije te prezentiranja problematike.
Stoga
Do'stlaringiz bilan baham: |
