|
Tri priloga istraživanju gotičke sakralne arhitekture u Slavoniji
Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27 (2003); 55-64
U tekstu se donose rezultati najnovijih istraživanja triju gotičkih crkvi u Slavoniji. Uz otprije poznatu crkvu Sv. Marije u Kobašu, katalog gotičkih sakralnih građevina Slavonije obogaćen je dvama novim objektima - crkvama Dvanaestorice Bosonogih u Črešnjevici i Sv. Mihovila u Viljevu - u kojima do danas nisu bile uočene srednjovjekovne faze izgradnje.
Umjetnička svjedočanstva srednjeg vijeka,
u: Kulturna baština Požege i Požeštine (ur. Čerti, Natalija), 164-181
Požega: Spin Valis, 2004, str. 164-181
Najstarija sačuvana srednjovjekovna izgradnja povučena je iz Požeške doline prema obroncima Požeškog gorja. Romanička benediktinska opatija iz XII. Stoljeća, utvrđena arheološki, prva je sačuvana srednjovjekovna arhitektura. U slijedećem stoljeću počinje izgradnja burgova Velike, Dolca, Viškovaca, Doljanovca, te Požege. Prema sačuvanoj dokumentaciji stilskih su oznaka romanike i gotike. Burg Velika najbolje je sačuvani srednjovjekovni grad u požeškom kraju, čitkog tlocrta i mogućeg očitavanja faza u zidinama. Uz njega je najsačuvaniji grad Viškovci, pa se i on potanko opisuje s naglaskom na okrugloj branić kuli. Koja postaje karakteristična i za Burg Vrhovci, slabije očuvan, kao i za burg Požega. Oblik grada poznat je iz grafičke dokumentacije, ali su ruševine obaju međusobno različitih gradova uklonjene su 1877. godine prilikom uređenja šetališta. Svojim karakteristikama burgovi Požeškog kraja pripadaju srednjoeuropskim umjetničkom krugu.
Nešto mlađi Kamengrad i Kaptol nastali su početkom XVI. stoljeća i nemaju oznake burgova, već su utvrđeni kašteli koji su definirani obrambenim pojasom zida duž kojeg su raspoređene okrugle polukule. Oni izražavaju težnje suvremene talijanske fortifikacijske tehnologije nastale u novom načinu ratovanja vatrenim oružjem. Takvo se utvrđivanja pojavljuje u kontinetalnom dijelu Hrvatske od početka XVI. stoljeća, a paralele su mu u obliku obrambenog prstena Dubrave i Kamengrada. U srednjovjekovnoj crkveno-adminstrativnoj podjeli Požeški kraj pripada Pečujskoj biskupiji a najstarija sakralna izgradnja pripada crkvenim redovima. Benediktinci se nalaze na kasnoantičkom lokalitetu Rudini od XII. stoljeća, u XIII. stoljeću Cisterciti u Kutjevu, te Franjevci i Dominikanci u Požegi. Augustinska kuća spominje se u Velikoj, a templarska u Požegi. Sačuvani su bendiktinski samostan s crkvom Sv. Mihovila na Rudini u arheološkim tragovima, te franjevačka crkva u Sv. Dimitrija u Požegi. Smatra se da je crkva Sv. Lovre u Požegi pripadala dominikancima. Samostanski kompleks na Rudini čuva troapsidalnu crkvu s osobinama standardne romaničke samostanske arhitekture iz XII. stoljeća. Njezina arhitektonska plastika, figuralno ukrašene konzole potkrovnog vijenca s početka XIII. stoljeća najznačajnija su skupina romaničke skulpture u kontinetalnoj Hrvatskoj.
Danas sačuvani istočni dio crkve Sv. Roka u Orljavcu, te arheološki istražena crkva Sv. Kuzme i Damjana su romaničke rotunde XIII. stoljeća koje su izvorno bile feudalne kapele. Franjevačka crkva Sv. Dimitrija (Sv. Duh) pokazuje oznaka prijelaznog romaničko gotičkog stila. Sagrađena je početkom XIV. Stoljeća kad su prvi put u Slavoniji ovom jednobrodnom crkvom poligonalnog svetišta franjevci potvrdili prodor srednjoeuropske gotike. Barokni samostan sagrađen je na mjestu srednjovjekovnog u XVIII. Stoljeću a u doba turske okupacije crkva je pretvorena u džamiju. Glavni brod i svetište crkve Sv. Lovre nastali su u XIV. stoljeću, a sjeverni na prijelazu XV. u XVI. Zidovi svetišta su oslikani freskama u XV. stoljeća a taj ciklus je jedini očuvani u Slavoniji. Na svodu svetišta prikazana je Apokalipsa, na zidovima Kristov ovozemaljski život, te apostoli i proroci. Freske svoda su linearnije i rustičnije, dok prikazi apostola već imaju naznake prostora. Freske na južnom zidu lađe i zapadnoj strani trijumfalnog luka imaju više slojeva, te je čitvljiv rukopis više majstora. Raspeće na sjevernoj strani trijumfalnog luka je iz XIV. stoljeća nosi oznake srednjoeuropskog naturalizma, dok se u kompozicijama Raspeća na južnom zidu broda i svetica Katarina i Margareta iz početka XVI. stoljeća naslućuje prostorni okvir.
Crkva Sv. Augutina u Velikoj jedina je crkva s kvadratričnim svetištem u Požeštini, a njezini kamenarski radovi vrlo bliski onima iz Drenovca svjedoče radionicu XIV. stoljeća. Crkva Sv. Mihovila u Stražemanu sačuvana je u tlocrtu i prostoru kao jednobrodna crkva s poligonalnim svetištem s kontraforima, ustvari primjer standardne srednjoeuropske gotičke sakralne izgradnje. Početkom XVI. stoljeća usporedo s gotikom probija se novo stilsko razdoblje renesansa. Najreprezentativniji primjeri su fortifikacije Kaptol i Kamengrad. Renesansna kamenarska radionica nije ustanovljena u Slavoniji, te se može zaključiti da je renesansno svetohranište iz crkve Sv. Lovre u Požegi kupljeno je u Mađarskoj. Srednjovjekovna oprema crkava i liturgijski predmeti gotovo su u potpunosti propali tijekom turske okupacije. Danas zatečeni liturgijski predmeti u požeškim crkvama nisu nastali u Slavoniji. Kasnogotički kalež kod franjevaca u Požegi potječe iz Bosne. A kaleži župne crkve Sv. Tereze u Požegi, (danas u biskupiji) te župne crkve u Kaptolu potječu iz sjeverozapadne Hrvatske.
U svim prikazanim tekstovima osim zavidnog istraživačkog mara, dr.sc. Diana Vukičević-Samaržija je pokazala široko poznavanje znanstvene problematike kojom se predano bavi. Osim visoke analitičke vještine dokazala je i uzornu sposobnost sintetičkog zaključivanja, te u cjelini ostavila neizbrisivi trag u proučavanju inače u nas slabo predočene baštine kontinentalne Hrvatske iz srednjeg vijeka i renesanse. Posebni je prinos dala objavljivanjem svojih tekstova na stranim jezicima i u priznatim časopisima.
Do'stlaringiz bilan baham: |
