Prirodni toksikanti biljnog podrijetla

Krivotvorenje sastava i oblikovanje proizvoda uz dodatak nedozvoljenih i po ljudsko zdravlje štetnih tvari
Melamin – prva kriza povezana s melaminom iz sredine 2007 godine bila je povezana sa životinjama tako da se u određenu hranu za pse i mačke dodavalo mlijeko koje je bilo razrjeđeno a bjelančevina nadomještena s melaminom . Već tada je utvrđeno da je sirovina koja se dodavala u hranu za životinje proizvedena u Kini.

Kod krivotvorenja mljeka u prahu svrha dodavanja melamina je da se u razrijeđeno mlijeko doda spoj koji se klasičnom kontrolom određivanja bjelančevina mlijeka preko dušika te preračunavanjem preko faktora prikazuje kao očekivani sadržaj bjelančevina za mlijeko.

Melamin je organska baza, molekulske formule C₃H₆N₆ (IUPAC naziva 1,3,5-triazin-2,4,6-triamin) dakle sintetski kemijski spoj koji se koristi u različitim industrijama plastičnih masa i premaza , tvarima za čišćenje, kao dodatak za prehranjivanje biljaka i za proizvodnju pesticida . On je tvar sintetskog podrijetla i nije dozvoljen za dodavanje u hranu . Upravo zbog toga što se ne nalazi u prirodi nego se mora sintetizirati , moguće je doći do izvora ili proizvođača i time postići sljedivost pri prodaji . Za razliku od čistog melamina na tržištu se nalazi melamin tehničke čistoće i sam po sebi sadrži onečišćenje cijanomokračku kiselinu koja zajedno s melaminom stvara netopljive kristale u bubrezima, zatvarajući bubrežne kanale i razarajući tkivo . Kada bi se dodavao čisti melamin , cijena koštanja konačnog produkta bila bi visoka i ne bila prihvatljiva iz ekonomskih razloga . Izvan Kine nisu zabilježeni slučajevi s posljedicama koje bi se povazale s hranom koja je sadržavala melamin, a i većina zemlja svijeta zatvorila je granice za proizvode koji dolaze iz Kine i koji bi možda mogli sadržavati i male količine melamina . Inače u mlijeku u koje je dodavan melamin nađene su količine i do 2.5 g po kg proizvoda . LD ₅₀ ( lethal dose , količina koja izaziva smrt polovice onih koji su konzumirali štenu tvar) za melamin za ljude nije utvrđen ali kod štakora iznosi 3161 mg po kg tjelesne mase a za miševe iznosi 3248 mg po kg tjelesne mase . Zbog niske toksičnosti na miševima i štakorima može se zaključiti da ljudi nisu akutno ugroženi .

Znanstvenici EFSA-e i Svjetke zdravstvene organizacije (WHO) , kao i drugih zemlja s dobro ustrojenim sustavom zaštite zdravlja , sigurnosti hrane , smatraju da unošenje malih količina kratkoročno ne predstavlja akutni rizik , ali kroz duže vrijeme unosa te male količine predstavljaju opasnost .

Na temelju poznatih podataka smatra se da količina od 0.35 * - 0.5 mg po kg tjelesne mase dnevno (TDI – toksični dnevni unos) , unošena kroz cijeli život neće uzrokovati posljedice na zdravlje . Ta toksikološka procjena količine melamina koji se može unositi dnevno koristi faktor sigurnosti 100 i odnosi se na sve dobne skupine ljudi. Količina označena zvjezdicom granica je sigurnosti unosa koji su postavili kanadski znanstvenici dok je 0.5 mg po kg tjelesne mase postavljeno za EU. Za čovjeka težine od 75 kg to bi iznosilo 25.25 mg – 37.5 mg dnevno iz svih izvora.
Monaskus red - U nizu bojila koje se zlorabe u svrhu "nuđenja" ili prikazivanja nečega boljeg izgleda nego što je , javljaju se i bojila koja nastaju kao produkt fermentacije kvasaca roda Monascus na riži kao podlozi. To su kvasci :

• 
  Monascus purpureus
  
• 
  Monascus pilosus
  
• 
  Monascus ruber
  

Kao podloga koristi se polirana riža koja se najprije potapa u vodu, nakon močenja sterilizira, inokulira čistom kulturom Monscusa, fermentira 7 dana na 25-35 ^oC , prosijava, melje, suši na 60 ^o C, pasterizira , pakira i prodaje. U ovom slučaju fermetirana riža sadrži i biomasu kvasaca iz roda Monascus, a iz biomase kvasaca roda Monascus mogu se ekstrahirati čisti pigmenti crvene, narančaste i žute boje. Tako izdvojeni pigmenti koriste se u azijskim zemljama kao bojila za prehramne proizvode. Odnedavno se koriste i u zemljama EU, ali je njihovo korištenje nelegalno i nije zakonski uređeno ne samo s pozicije utvrđenih kriterija čistoće nego i pozicije krivotvorenja hrane .

Kemijska ispitivanja su pokazala da laboratorijski uzgojene kulture Monascus purpureus DSM1379 fermentiraju rižu stvarajući mikotoksin citrinin u količinama 600 - 800 mg/kg. U paralelnim istraživanjima fermentirane riže s tržišta, nađene količine citrinina su manje od 50 mg/kg , što je i razumljivo jer različiti tipovi proizvoda sadrže različitu količinu fermentirane riže pa time i bojila. Ipak po nekim drugim svojstvima može se zaključiti da su nuđeni proizvodi nestandardni po sastavu i načinu pripreme.

Kemijski naziv citrinina je (3R-trans)-4,6-dihidro-8-hidroksi-3,4,5-trimetil-6-okso-3H-2-benzopiran-karboksilna kiselina . Proizvode ga i razne vrste Pencilliuma i Aspergillusa koje kontaminiraju hranu, a nađen je kod voća, povrća i naročito kikirikija. Čovjek oralnim putem unosi citrinin u organizam . U kontroliranim testovima na karcenogeno djelovanje kod muških štakora nađeno je da citrinin izaziva tumore na bubrezima, a kod nekih drugih pokusa na glodavcima i promjene na embrijima.

U pogledu kancerogenog djelovanja na čovjeka nema epidemiološki prijavljenih slučajeva.

Ipak za razliku od mikotoksina koji nastaju u namirnici kontaminacijom sa mikotoksikotvornim plijesnima , kvasci iz roda Monascus se uzgaja za namjerno dodavanje namirnicama radi bojenja ( u zemljama izvan EU) , a posebno dobro pročišćen koristi se u hrani za posebne prehrambene potrebe kao „crvena riža“(7).
Tablica 1 - Vrste proizvoda i količine Monaskus red , fermentirane riže / bojila kojima se postižu očekivana boja

Naziv proizvoda	Preporučene količine u %	Naziv proizvoda	Preporučene količine u %
Kobasica/šunka/meso	0.005 - 0.2	morski proizvodi	0.1 - 0.2
Sladoled	0.02 - 0.1	Umak	0.02 - 0.1
Koncentrat rajčice	0.5 - 2	Đem/konfitura	0.02 - 3
Curry /začin	0.005	Slastice	0.001 - 0.005
Sneck proizvodi	0.02 - 0.1	Ferm. bean curd	0.2 - 2
Pečena patka/pile	0.5 -1	Crveno vino	0.2 - 1
Voćni sokovi/pulpa	0.002 - 0.005	Za umak pri kuhanju	0.5 - 2 žličice ili tabletice

Bojila koja nastaju fermentacijom Monascusa na riži samo potvrđuju traženja proizvođača za manje skupim ali atraktivnim bojilima iz kategorije "prirodnih bojila". Krivotvorenje hrane samim time podrazumjeva ali se može teško dokazati.

Metilensko žutilo (Methyl yellow , C.I. 11020 ) u začinima tipa curry - Belgijska agencija za sigurnost hrane (AFSCA/FAVV) je 2009 godine tijekom rutinske provjere začina carry u prahu proizvođača Madras , Indija, našla nedozvoljeno bojilo metilensko žutilo (methyl yellow). Kemijki naziv metilenskog žutila je 4-dimetilaminoazobenzen i koristi se i kao indikator koji pod određenim uvjetima mijenja svoju osnovnu boju ukazujući na kraj kemijske reakcije. U začinima je nađeno 1.6 mg/kg ili 1600 g/kg dok je granica osjetljivosti metode 15 g/kg. Metil žutilo je potencijalni kancerogen i mutagen a količine koje su određene u začinima su vrlo male kao i količina začina koja se konzumira (8).

Svrha dodavanja metilenskog žutila je dobivanje atraktivne boje pri primjeni začina .

AFSCA ( Agence federale pur la securite de la chaine alimentare ) je izjavila da za potrošače koji su i konzumirali curry s dodanim bojilom rizik akutne toksičnosti sigurno ne postoji ali rizik kronične toksičnosti trebalo bi ipak pomnije istražiti jer nije poznato od kada su navedeni proizvodi obojani metilenskim žutilom.

Povučeni su curry-ji koji u dodavani Cayenne pepper trgovačke marke Delhaize robnog lanca , ali i začinjeni proizvodi od piletine, paelje, crveni curry, neke riblje proizvoda, Topaz curry te Antarcticov Ciagalou curry.

Druga kancerogena bojila

Grupa Sudan bojila sastoji se od više crvenih bojila:

Sudan 1 (CI12055) , Solvent yellow 14

Sudan 2 (CI 12140 ), Solvent Orange 7

Sudan 3 ( CI26100 ) , Solvent red 23

Sudan 4 ( CI 26105 ), Solvent red 24

Ova grupa, zajedno s bojilima 4-(dimetilamino) azobenzen i Para Red ( CI12070) (paranitraniline red - Pigment Red 1 ) , spada u grupu sintetskih azo-bojila, topivih u ulju.

Do prije 1956 godine neke zemlje su koristile navedena bojila za bojanje hrane , ali je tijekom uspostave lista aditiva, temeljem toksikološke evaluacije nađeno da ta bojila predstavljaju zdravstveni rizik i zabranjena su za korištenje u hrani. Raspadni produkti ovih bojila su kancerogeni i teratogeni, a prema IARC (International Agency for Research on Cancer) spadaju u treću kategoriju kancerogena.

Sudan bojila inače se koriste se za bojenje sintetskih materijala, voskova, naftnih derivata, otapala, pasta za cipele i pasta za parkete. Slijedom navedenog, nisu na pozitivnoj listi aditiva EU. U svibnju 2003. identificirano je bojilo Sudan u hrani u Francuskoj (podaci AFSSA). Do kraja 2003. godine Europski žurni sustav obavješćivanja (RASFF) dao je ukupno 119 obavijesti o nalazu spornog bojila u uzorcima čili paprike u prahu kao i u hrani koja je sadržavala čili Tijekom 2004 godine žurni sustav obavještavanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) izvijestio je o 282 uzorka hrane sa spornim bojilima, a 2005 godine o 70 uzoraka hrane. Zemlja proizvodnje čilija u prahu najčešće je Indija, a zemlje proizvodnje gotove hrane (umaci, mesni proizvodi i dr.) su zemlje EU (9).

Najčešće, sporni uzorci hrane su čili paprika u prahu, curry, umaci s čili paprikom u prahu, worchester umaci, umaci za pizzu, snack proizvodi okusa čilija pa sve do mesnih proizvoda u koje se dodaju mješavine začina.

Intenzitet boje začina čilija kao i postojanost boje, vrlo je bitna za kupca. Neki proizvođači čilija posebno iz Indije, koristili su sporna azo bojila za krivotvorenje, odnosno  pojačanje boje proizvoda.

U cilju sprječavanja stavljanja hrane sa spornim bojilima u promet, donijete su odluke o mjerama za kontrolu nedozvoljenog bojila (dir .2003/460/EC; dir .2004/92/EC) ali se i danas se s vremena na vrijeme nađu proizvodi , obično ljutog okusa koji sadrže Sudane.

Zaključak

Razne štetne tvari koje se mogu naći u hrani posljedica su prirodne interakcije pojedinih sastojaka u hrani, utjecaja okoliša i tehnologije, loše provedenog tehnološkog postupka, loše primjenjenih agrotehničkih mjera ili odabira loših sirovina. Zajedničko im je akutan ili kroničan utjecaj na zdravlje ljudi.

Krivotvorenje hrane je za razliku od prethodnog , osmišljena namjera korištenja sirovina koje su manje vrijedne, mijenjanja obilježja podrijetla, uporabe aditiva suprotno dopuštenom načinu i uporaba sirovina ili kemikalije koje su zabranjene za dodavanje hrani. Za razliku od drugih štetnih tvari koje se mogu naći u hrani, namjerno krivotvorenje je posao koji nekome donosi korist a potrošaču može utjecati na zdravlje. U najvećem broju slučajeva krivotvorenja hrane može se slijediti tijek krivotvorenja i sumnjati ili ući u trag krivotvoriteljima s imenom i prezimenom.

Krivotvorenje se temeljem nedefiniranja kategorija hrane često ne može jasno prepoznati, a krvotvoritelji tu činjenicu koriste da bi „razvijali“ nove proizvode upitne prehrambene vrijednosti. Prehrambena vrijednost hrane je glavni čimbenik kada se procjenjuje prehrambeni profil hrane. Prehrambeno vrijedna hrana donosi organizmu potrebne sastojke koji utječu na metabolizam čovjeka dajući mu sve ili najviše od potrebnog. Kada se prehrambeno vrijedni sastojci mijenjaju manje vrijednim ili čak bezvrijednim sastojcima, moguć je utjecaj na zdravlje potrošača. Ako su punovrijedni sastojci zamjenjeni sa štenim sastojcima tada je zdravlje potrošača sigurno ugroženo.

Danas zdravstvena statistika upozorava na porast broja pretilih osoba , porast kardiovaskularnih bolesti, bolesti probavnog trakta što ima za posljedicu porast dijebetesa tipa 2, moždanih i srčanih udara, pojave karcinoma. Jedan od čimbenika je hrana koju konzumiramo kao i prehrambene navike i kretanje. No ako je hrana koju konzumiramo manje vrijedna što se postiže krivotvorenjem i proizvodnjom hrane lošeg prehrambenog profila, tada je ljudima koji njeguju prehrambene navike i kretanje teško prepoznati ili odabrati.

Dakle, potenciranje problema sigurnosti hrane s pozicije kontaminanata i pesticida, zdravstvena ispravnost hrane služi kao Trojanski konj koji u svojoj utrobi nosi razarače u obliku loše kakvoće hrane u najvećoj mjeri posljedice krivotvorenja hrane. Jasnije, hrana koja se nalazi na stolu može biti zdravstveno ispravan, bez kontaminanata i pesticida, mikrobiološki čista a da isto tako putem sastava i osnovnih sastojaka štetno djeluje na zdravlje ljudi.
LITERATURA

1. 
   Marjanović B.; M.Laušić, ; S.Peter (2008) : Jeste li sigurni da ste sigurni ? , Mozaik knjiga, 251.
   
2. 
   Ministarstvo poljoprivrede,ribarstva i ruralnog razvoja (2007): Zakon o hrani, čl. 94, str. 42
   
3. 
   Lasztity R.; M. Petro-Turza; T.Foldesi (2004) ; History of food quality standards, in Food Quality standards, in Encyclopedia of Life Support System (EOLSS), Developed under the Auspice of the UNESCO, Eolss Publishers, Oxford, UK (http:// www.eolss.net)
   
4. 
   Tarnavolgyi G. (2003); Analysis of Consumers' Attitudes Towars Food Additives Using Focus Group Survay, Agiculture Conspectus Scinetificus, Vol.68, No.3.(193-196).
   
5. 
   Serdar M.; M.Katalenić (2006) : Optimalna količina aditiva u mesnim proizvodima, Meso, Vol VII, No2, 78-85.
   
6. 
   Wison B.(2008) ; The Dark History of Food Fraud From Poisoned Candy to Counterfeit Coffee, Princeton University Press, Princeton,USA, 1- 364 .
   
7. 
   Calvo C .;A. Salvador  (2002) :Comparative study of the colorants monascus and cochineal used in the preparation of gels made with various gelling agents
   Food Hydrocolloids, Vol. 16, Issue 6, 523-526.
   
8. 
   Chung K.T; G. E .Fulk; A .W. Andrews (1981) : Mutagenicity testing of some commonly used dyes, Appl Environ Microbiol. , 42(4): 641–648.
   
9. 
   Food Standards Agency (2007) : Report of the Sudan I Review Panel, (http://www.food.gov.uk/multimedia/pdfs/sudanreview.pdf
   

FIZIKALNE OPASNOSTI
Fizikalni kontaminanti su primjese i onečišćenja u hrani koji uključuju komadiće stakla, plastike, gume, metala (od sačme u ustrijeljenim životinjama do vijaka i sličnih dijelova procesne opreme), kosti, tkanine, drveta, kamena, kukaca, malih životinja, hrđu, itd. Najčešće u hranu dospijevaju nenamjerno, ali mogu biti i namjerno dodavani u svrhu patvorenja ili sabotažom od strane zaposlenika, pri čemu narušavaju estetiku proizvoda i/ili su izvor opasnosti za potrošača. Ponekad i sama namirnica, temeljem svojih dimenzija i fizikalnih svojstava, može predstavljati opasnost.
IZVORI

Strana tijela se mogu pronaći u svim vrstama hrane. Računajući udjele opasnosti u hrani i krmivima na području EU (tzv. RASFF obavijesti u četverogodišnjem razdoblju, 2003-2007), utvrđen je ukupni doprinos fizikalnih opasnosti od 1%. Iako ozbiljni slučajevi kontaminacije nisu česti, mogu, pak, rezultirati teškim, kako kratkoročnim, tako i dugoročnim ekonomskim posljedicama za proizvođača ukoliko uslijedi povlačenje proizvoda s tržišta. Najčešće pritužbe i problemi vezani su uz komadiće plastike i stakla (otprilike po 40%) te metalna onečišćenja (13%). Udio proizvoda koji predstavljaju opasnost gušenja, u gore spomenutom četverogodišnjem periodu, iznosio je 23% i odnosio se uglavnom na slatkiše. Primjerice, želirani slatkiši, npr. tzv. jelly mini-cups (na slici), na bazi konjaka (popularna dalekoistočna biljka Amorphophallus konjac), zabranjeni su u EU 2002. godine zbog zabilježenih slučajeva gušenja djece i starijih osoba od kojih je nekolicina završila kobno. Upravo su se dimenzije ovih proizvoda, u kombinaciji s povećanom tvrdoćom i smanjenom topljivošću želatine od konjaka, pokazali problematičnim. Nakon slatkiša, najčešći izvori fizikalnih kontaminanata bila su složena jela, začini i bezalkoholna pića.

Ponekad se u konzervama s morskom ribom (naročito losos) i školjkašima mogu pronaći kristali koji podsjećaju na staklo. Riječ je o bezopasnom mineralu struvitu (amonijmagnezij fosfat) koji nastaje spontano iz sastojaka konzerve.
ZDRAVSTVENI RIZIK

Ozljede i druge štetne posljedice ovise o svojstvima i veličini materijala te tipu namirnice. Praćenjem ozljeda izazvanih stranim primjesama tijekom gotovo tri desetljeća, FDA je uočila da jedino tvrde i oštre čestice promjera između 7 i 25 mm mogu biti opasne. Čestice veće od 25 mm dovoljno su velike i uočljive te su male šanse da ih potrošač proguta. Potencijalni izvori opasnosti, prvenstveno za dojenčad i starije osobe, su i tvrde i oštre primjese promjera 2-7 mm, uz mogućnost porezotina, oštećenja zuba, gastrointestinalnih trauma (perforacija) i/ili izvora infekcija, itd. Sposobnost izazivanja gušenja djece ispod tri godine testira se posebnom procedurom s cilindrom (promjera 31,7 mm, dužine 57,1 mm). Ukoliko proizvod ili dio proizvoda namijenjenog djeci do tri godine starosti, ispunjavaju cilindar koji dimenzijama odgovara grlu djeteta te dobi, proizvod se povlači s tržišta.

Neizravna opasnost od fizikalnih onečišćenja u hrani posljedica je unosa kemijskih kontaminanata (npr. komadićima procesne opreme s hidrauličkim uljem) ili uslijed uvođenja i/ili podržavanja bioloških opasnosti. Primjesama se mogu unijeti opasni mikroorganizmi u namirnicu ili komadići izolacije u ambalažnom materijalu mogu smanjiti učinkovitost termičke sterilizacije.

Najosjetljivija na fizikalne opasnosti su mala djeca (naročito ona do tri godine starosti) te starije osobe. Procijenjeno je da oko 80% svih potencijalno štetnih ingestija stranih tijela iz hrane otpada na djecu i da će do 5% istih izazvati ozljedu.

STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Hrvatskim Zakonom o hrani izrijekom su spomenute fizikalne opasnosti te odgovarajućim pravilnicima i normama detaljnije regulirano ispitivanje sukladnosti propisanim zahtjevima kakvoće.

Proizvođači moraju uključiti metode spriječavanja kontaminacije sirovina i namirnice, pri čemu se to najučinkovitije postiže primjenom Dobre proizvođačke prakse i prepoznavanjem kritičnih točaka u proizvodnom procesu uz HACCP pristup. Jedinične operacije, npr. u preradi voća i povrća, trebaju biti u mogućnosti ukloniti nenamjerne strane primjese poput kamenja, korova, kukaca, i sl. Dodatni razlog je i zaštita procesne opreme koja oštećenjem može povećati vjerojatnost fizikalne kontaminacije. U tom smislu je nužno i redovito, preventivno održavanje opreme. Osmišljavanjem odgovarajućeg načina distribucije i skladištenja proizvoda može se eliminirati mogućnost kontaminacije u tim stadijima proizvodnje. Minimalna je mogućnost kontaminacije hermetički zatvorenog proizvoda. Sabotaže od strane zaposlenika kontroliraju se dobrim upravljanjem i edukacijom o pravilnom rukovanju hranom i HACCP načelima uz osvještavanje činjenice da je sigurnost hrane obveza svih i da se eventualni propusti mogu odraziti na samo poslovanje tvrtke i radna mjesta. Preporučuje se da plastične vrećice ili zavoji koje imaju zaposlenici budu intenzivnih boja da se lakše uoče u proizvodu ukoliko u njemu završe. Nezaštićeni izvori svjetla trebaju biti zabranjeni u pogonu zbog mogućnosti rasprskavanja stakla žarulje. Također, sitni predmeti (olovke, termometri, itd.) ne bi se trebali unositi u pogon ukoliko nisu doista nužni. Način čišćenja pogona, ovlašćivanje radova u pogonu te rukovanje i smještanje otpadaka od ambalaže, i sl., još su neki od brojnih načina nadzora zagađenja. Strateška procjena stanja kod razvoja i primjene odgovarajućeg preventivnog HACCP programa trebala bi uključivati:

• 
  procjenu sustava nadzora štetnika, procjenu opreme za uklanjanje fizikalnih kontaminanata, opće stanje pogona i njegovo održavanje te načine zaprimanja sirovina i distribucije gotovog proizvoda,
  
• 
  pregled ambalažnog materijala i načina rukovanja njime, naročito ako je riječ o staklu,
  
• 
  pregled poljoprivrednih postupaka (ako je primjenjivo),
  
• 
  pregled navika i rada zaposlenika, uključujući zaposlenih na održavanju opreme,
  
• 
  evaluaciju ambalažiranog proizvoda uz provjeru hermetičnosti i
  
• 
  pregled evidencije žalbi potrošača radi uvida u eventualne prijave ozljeda.
  

Tijekom vremena razvijeno je niz domišljatih i učinkovitih metoda detekcije i izdvajanja stranih materijala iz hrane. Tri glavne metode se koriste u eliminaciji neželjenih fizikalnih kontaminanata: ručna inspekcija i odvajanje, separacijske tehnike te automatska detekcija i odbacivanje. Većina prerađivača i dalje koriste ljudsku radnu snagu, iako povećanjem kapaciteta raste i primjena metoda iz druge dvije skupine za dodatnu učinkovitost i sigurnost.

Separacijske tehnike podrazumijevaju razdvajanje na temelju različitih fizikalnih ili kemijskih svojstava kao što su: oblik, veličina, masa, sposobnost plutanja, aerodinamički otpor, magnetska propusnost, itd. Tehnike koje se koriste su prosijavanje, filtracija, flotacija, membranske tehnike, magnetska separacija, primjena aeroklasifikatora, i dr.

Detekcijske tehnike se baziraju na uočavanju razlike između strane tvari i sirovina / hrane što aktivira tzv. mehanizme odbacivanja (ručni ili automatizirani, npr. foto okidači, poluge, zračne mlaznice, povratni transporteri, itd.). Detektori metala uklanjaju strane tvari od željeza, nehrđajućeg čelika, bronce, olova i aluminija, itd., i osim samog metala, njegove magnetske permeabilnosti i električne vodljivosti, na učinkovitost utječu svojstva samog proizvoda, okoliš detektora, i dr. Primjena strojnog vida (mjerenjem reflektiranog vidljivog, ultraljubičastog, infracrvenog ili fluorescentnog zračenja) u detekciji je korisna zbog primjenjivosti na komadiće plastike, gume ili stakla. Opsežnim programiranjem, uređaji koji rade na ovom principu automatizirano će prikupljati i obrađivati sliku dobivenu kamerom uz kriterije poput boje (na slici), oblika, veličine, prisutnosti, orijentacije, itd. Neispunjenje programiranih kriterija pokreće odbacivanje segmenta proizvoda na pokretnoj traci. Još jedna tehnika rastuće popularnosti, a i primjenjivosti uslijed sve niže cijene, su detektori rendgenskim zračenjem. Mogu se koristiti za nadzor materijala u cijevima ili gotovog proizvoda u ambalaži (na slici). Osim metala, kosti i kamena, detektiraju i gumu, staklo, kosti i plastiku visoke gustoće.

Nove detekcijske tehnike poput primjene mikrovalova, ultrazvuka, lasera, magnetske rezonancije, odziva zvučnog impulsa, i sl., pokazale su se primjenjivim u pokusnim uvjetima. Treba imati na umu da prije industrijske primjene moraju proći inicijalnu validaciju, kontinuirane provjere tijekom rada i promjena postupka proizvodnje, i dr., da bi bile doista učinkovite.

LITERATURA ZA FIZIKALNE KONTAMINANTE
Bowser T: Metal detectors for food processing. Food and Agricultural Products Center, Oklahoma State University. http://www.fapc.okstate.edu/files/factsheets/fapc105.pdf [22.04.2010.]

European Commission: Commission decision of 27 March 2002 suspending the placing on the market and import of jelly confectionery containing the food additive E 425 konjac. Official Journal L 084, P. 0069 – 0070, 2002.

Hrvatski sabor: Zakon o hrani. Narodne novine 46/07, 2007.

Kleter GA, Prandini A, Filippi L, Marvin HJP: Identification of potentially emerging food safety issues by analysis of reports published by the European Community’s Rapid Alert System for Food and Feed (RASFF) during a four-year period. Food and Chemical Toxicology 47:932-950, 2007.

Kurosawa T, Hosotani A, Matsumoto H, Ohmiya T, Horikoshi M, Kanazawa M, Katto M, Kubodera S, Kurosawa K: Novel laser detection system of foreign materials in food. The Review of Laser Engineering Suppl. 1258-1260, 2008.

Olsen AR: Regulatory action criteria for filth and other extraneous materials I. Review of hard or sharp foreign objects as physical hazards in food. Regulatory Toxicology and Pharmacology 28:181-189, 1998.

Peariso D: Fine-tuning your foreign material control investment. Food Safety Magazine August/September, 2005.

Stier RF: The dirty dozen: Ways to reduce the 12 biggest foreign materials problems. Food Safety Magazine April/May, 2003.

US Consumer Products Safety Commission: Small parts regulations. Toys and products intended for use by children under three years old. 16 C.F.R. Part 1501 and 1500.50-53, 2001.

United States Department of Agriculture, Agricultural Research Service: Machine vision sees the food contaminants we can't see. Agricultural Research, USDA ARS, 2002. http://www.ars.usda.gov/is/AR/archive/aug02/food0802.htm [22.04.2010.]

Zhao B, Basir OA, Mittal GS: Detection of metal, glass and plastic pieces in bottled beverages using ultrasound. Food Research International 36:513-521, 2003.