Prirodni toksikanti biljnog podrijetla

Istraživanja koja se odnose na određene aditive
Istraživanja unosa aditiva osim ADI ili prihvatljivog dnevnog unosa uzimaju u obzir i najviše dopuštene tehnološke količine uporabe (NDTK) koje se ne smiju prekoračiti u proizvodnji hrane. Obično je količina dodavanja pojedinog aditiva puno niža od NDTK. NDTK znači da za pojedini aditiv postoji ograničenje bilo da je ono povezano s prekoračenjem ADI ili bi povećano dodavanje pojedinog aditiva bilo suprotno osnovnim, jasnije općim zahtjevima i uvjetima koji su propisani za dodavanje aditiva u hranu.

Neki aditivi se mogu dodavati (quantum satis) određenoj hrani u količinama koje nisu određene ili numerički ograničene u propisima. Iako ne postoje propisima određene količine ipak se ovi aditivi ne smiju koristiti suprotno dobroj proizvođačkoj praksi više nego je to tehnološki nužno ili dodavati pojedinoj hrani ako bi takvim dodavanjem smanjili kvalitetu hrane.

Istraživanja kojima se utvrđuje dnevni unos aditiva temelje se na slojevitom (tier) pristupu. Tier 1 provodi se izračunom dnevnog unosa aditiva prema teoretskim podacima o dnevnom unosu hrane po određenom godištu populacije i najvećim propisima određenim količinama aditiva koji su dopušteni u svakoj pojedinoj hrani (10). Na taj način istaknu se pojedine vrste hrana i aditiva koji se teoretski smatraju sumnjivom što se tiče prekoračenja ADI-ja, unosa pojedinog aditiva ili se krug istraživanja smanjuje na određene aditive ili hranu, ali i dijelove populacije po godinama starosti.

Tier 2 bazira istraživanja procjene unosa aditiva na nacionalnim podacima o dnevnom unosu pojedine vrste hrane po određenom godištu populacije i najvećim dopuštenim količinama aditiva koji su propisani za svaku pojedinu hranu. Pri tome odabir aditiva i hrane je rezultat istraživanja tier 1.

Tier je relativno dobra ocjena unosa aditiva kojim se za određene vrste hrane koje su sumnjive u tieru 2 temeljenom na nacionalnim podacima unosa hrane) analiziraju na stvarne količine aditiva u takvoj hrani i izračunava dnevni unos aditiva.

Ovakav način piramidalnog istraživanja dnevnog unosa aditiva nužan je radi širine istraživanja kao i cijene tog istraživanja. No glavna pretpostavka je istovrsnost istraživanja da bi rezultati bili valjani za svaku zemlju pojedinačno kao i da bi se mogli uspoređivati upravo radi istovjetnosti postupaka .

Prvo veliko detaljnije istraživanje o unosu aditiva u EU u kojem je sudjelovalo 10 zemalja EU i Norveška utvrdilo je da je unos najvećeg broja aditiva ispod ADI. Osnovna zamjerka istraživanju bila je nejednaka metodologija istraživanja, prikupljanja podataka kao i dnevnog unosa za pojedine vrste hrana. Ipak utvrđeno je da unos nekih aditiva treba biti pomnije ispitan, a odnosi se na konzervanse (na osnovi sumpora te benzoata i nitrita), emulgatore (polisorbate i steroil laktilate, sorbitan monolaureate; monooleate), tvari protiv zgrudnjavanja na osnovi aluminija, regulatore kiselosti na osnovi fosfora i sladilo acesulfam K (posebno za malu djecu). Upravo zbog nesigurnosti u prikazane rezultate dogovoreno je da će ista studija biti ponovljena za tri godine, ali to se nije dogodilo (9).

Slično, ali ujednačeno i detaljno istraživanje, s više ciljanih skupina potrošača, obavljeno je u Japanu tijekom 2000 godine i utvrđeno je da je unos većine aditiva niži od ADI-ja, osim nitrata čiji unos prelazi ADI. Utvrđeno je da izvor nitrata nisu dodani aditivi nego povrće kao rezultat intenzivnog uzgoja (11).

Norveška znanstvena komisija za sigurnost hrane istraživala je unos sladila u napitcima u kojima je šećer zamijenjen i zaključila da je unos acesulfama K vrlo blizu ADI-ju u prehrani male djece ne računajući unose iz drugih izvora. Kako su takva pića često konzervirana za malu djecu do 4. godine unos konzervansa benzoata prelazi dozvoljeni ADI. Ovo je važan podatak jer u dnevni unos nisu računate konverzije benzilnih derivata iz aroma koje se u tijelu metaboliziraju u benzojevu kiselinu, a ni unos benzojeve kiseline iz kozmetičkih proizvoda i sirupastih lijekova (12).

Znanstveni institut iz Bolonje „The cancer research centre of the European Foundation of Oncology and Environmental sciences„ B.Ramazzini“ objavio je studiju o sladilu aspartamu 2005. i 2006. godine navodeći da je aspartam višepotencijalna kancerogena tvar koja uzrokuje maligne tumore kod životinja, leukemiju/limfome posebno kod ženki štakora, rak mokraćnih putova, kao i perifernih živaca (13).

EFSA je odbacila isto istraživanje argumentirano pobijajući protokol istraživanja, incidenciju pojave karcinoma uz činjenice da su količine aspartama korištene u prehrani eksperimentalnih životinja prevelike (13). Pri tome su uzete u obzir činjenice iz studije Znanstvenog odbora za hranu DG SANCA o sigurnosti aspartama iz 2002. godine u kojoj se tvrdi da ADI od 40 mg/kg tjelesne mase nije kod potrošača prekoračen, čak što više da kod potrošača koji unose veće količine namirnica u koje je dodan aspartam, dnevni unos ne prelazi 10 mg/kg tjelesne mase (15). Europska fondacija „B.Ramazzini“ u kasnijim izjavama nije se slagala s mišljenjem EFSA-e smatrajući da su količine aspartama od 5000 mg, 2500 mg, 1000 mg, 500 mg, 20 m , 4 mg i 0 mg po kg tjelesne mase štakora dnevno upravo one kojima se može usporediti dnevni unos kod čovjeka.

Druga studija provedena u Finskoj utvrdila je da je kod najvećeg broja aditiva uključujući i sladila, posebno kod dijabetičara adolescenata, ADI ispod utvrđenog za pojedina sladila. Izdvojili su nitrite čiji dnevni unos kod djece doseže između 39-89% ADI-ja (16).

Najviše kontroverza izazvali su radovi koji su povezivali određene aditive (bojila i konzervanse) s promjenom ponašanja djece. Prvi radovi na tu temu objavljeni su 1978 godine, a kasniji 2004., 2005. i 2007. godine (17,18,19,20). McCannovo istraživanje podržao je i znanstveni odbor FSA (Food Standard Agency) Velike Britanije što je rezultiralo upitom Europske Komisije i brzim očitovanjem EFSA-e mišljenjem od 25.3.2008.

EFSA je objavila da se navedeno istraživanje koje se je odnosilo na utjecaj pojedinih bojila (E102, E104, E110, E124, E129, E122) i konzervans E211 na ponašanje djece od 3 godine i djece 8-9 godina ne mogu uzeti kao konačan odgovor i to iz nekoliko razloga:

1. Ne odnosi se na cijelu populaciju, a pouzdani podaci o osjetljivosti na pojedina bojila nisu dobro razrađeni u studiji tako da nije jasno uzrokuje li jedno bojilo ili više bojila (sinergistički) registrirane promjene na ponašanju djece. Klinički značaj promatranih učinaka je također nejasan budući da nije poznato da li te male promjene u koncentraciji i aktivnosti mogu ometati obavljanje školskih zadataka i ostale intelektualne funkcije.

2. Imajući u vidu značajne neodređenosti kao što je nedostatak dosljednosti i relativno slabi učinak te nedostatak informacija o kliničkom značaju uočenih promjena u ponašanju, Odbor EFSA , Panel on Food Additives and Nutrient Sources added to Food, zaključuje da studija ne može biti osnova za promjenu ADI-ja ili možda zabrane dotičnih bojila ili natrij-benzoata.

McCann-ova studija obuhvatila je djecu (preko 300) za provođenje istraživanja što pokazuje da su roditelji bili upoznati da osim očekivanog promatranja hiperaktivnosti, djeca neće biti izložena bilo kakvim drugim promjenama zdravlja. To je na neki način odbacivalo sumnje da pojedina azo bojila sigurno štetno djeluju na zdravlje, posebno djece . Bojila su dodavana u pojedine napitke kako bi se na taj način tijekom dana bojila unijela u organizam.

No tijekom studenog 2009. godine EFSA mijenja ADI za žuta bojila Quinolline Yellow (E104) i Sunset Yellow (E110) te crveno Ponceau 4R (E124), ali ne za žuto bojilo Tartrazine (E104) i ostala crvena bojila E122, E129 (21,22,23,24,25,26).

Cijelo istraživanje ili McCann-ova studija temelji se na prethodnim istraživanjima provedenim u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u kojima je izražena sumnja da bi se bojilo Tartrazine E102 moglo povezati s hiperaktivnošću kod djece .

„Prirodni aditivi „ , tvari iz prirode

Često se postavlja pitanje da li su aditivi za čiju se proizvodnju koriste sirovine iz prirodnih izvora „sigurniji” od aditiva za čiju se proizvodnju koriste čisti sintetizirani kemijski spojevi. U osnovi ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se nalaze u prirodnim sirovinama kao i aditivi sintetizirani kemijskim putem podvrgnuti kontroliranom kemijskom postupku pri njihovom dobivanju. Svaki kemijski postupak, pa i kuhanje omiljenog jela s prirodnim sirovinama nosi sa sobom moguće zagađenje ili nastajanje štetnih tvari za ljudsko zdravlje.

Tako je pri pripremanju hrane bogate ugljikohidratima moguće nastajanje akrilamida kao rezultat interakcije prirodnih sastojaka hrane bogate asparaginom, esencijalnm aminokiselinama i nekim šećerima na visokim temperaturama (>120^oC). Nađene su visoke količine u prženim krumpirima, ali i proizvodima od žitarica. Nije u potpunosti jasan utjecaj akrilamida, ishodne sirovine za neke plastike, na zdravlje, a u tijeku su brojne studije koje pokušavaju otkriti moguće bolesti povezane s akrilamidom (27,28,29).

Tijekom pripreme mesnih proizvoda koji se dime pri nižim temperaturama nastaje benzopiren koji može uzrokovati rak želuca, a 3-MCPD koji također ima kancerogeno djelovanje, nastaje u termički obrađenoj hrani, prženom siru ili prženim žitaricama te umacima na bazi soje.

Sirovine iz prirode sadrže i prirodne tvari koje u zavisnosti od unesenih količina i učestalosti konzumacije mogu štetno utjecati na zdravlje. Tako češnjak, smeđa gorušica i hren sadrže alil izocijanat koji se povezuje s nastankom tumora, gorki bademi sadrže cijanide koji su poznati otrovi, bosiljak, komorač, estragon sadrže estragole koji se povezuju s nastankom tumora, sladić sadrži glicirizinsku kiselinu koja utječe na povišeni krvni tlak i rad srca, sirove gljive sadrže hidrazine koji se povezuju s nastankom tumora, krumpir sadrži solanin poznatu toksičnu tvar, špinat sadrži oksalnu kiselinu koja uzrokuje kamence u bubregu, školjke mogu sadržavati saksitoksin koji uzrokuje paralizu i smrt dok neke biljke sadrže tanine i taninsku kiselinu koja se povezuje s nastankom raka grla i ustiju (30).

Većina današnjih aditiva proizvod su izvajanja prirodnih sastojaka iz neke hrane ili sintetiziranja tih spojeva. Jaje sadrži izvrstan emulgator lecitin (E322), kora jabuke sadrži zgušnjivač pektin (E440), octena kiselina (E260) ukoncentrirana je iz octa, antioksidans askorbinska kiselina (E300) nalazi se u soku limuna, niz zgušnjivača dobiva se iz algi (E400–E404), drveća, biljaka, prirodna bojila nalaze se u mrkvi (E160a), grožđu (E163), cikli (E162), zelenom lišću (E140), dok je natrijev bikarbonat (E500) ili tvar za rahljenje tijesta, sintetiziran iz anorganskih spojeva prije 210 godina kao spoj koji zadržava ugljični dioksid i otpušta ga onda kada je to potrebno. Također mnoge tvari protiv zgrudnjava su silikati prirodnog su podrijetla kao talk E533 , bentonit E558, silicijev dioksid E551, kalcijev silikat E552 i natrijev aluminosilikat E554.

Kada na hrani piše jasna oznaka „bez konzervansa“ isto se želi istaknuti kao „posebnost“ hrane iako se time zavarava potrošač. Svaka hrana koja sadrži aditive u količini propisanoj za tu hranu, zdravstveno je ispravna i ne razlikuje se od druge slične hrane bez dodanih konzervansa ili nekih drugih aditiva. Primjerice kemijski spojevi vrlo slični benzojevoj kiselini (E210) mogu se naći u većim količinama u prirodi u voću sličnom malini (Scandinavian Cloudberry), dok se sorbinska kiselina (E200) može naći u nekim biljkama Sumporni dioksid se kao takav koristio kao konzervans u vrijeme Homera (7. i 8. st. pr. Krista), a danas se njime obrađuju neke sirovine za proizvodnju hrane jer njegovo antioksidatovno i konzervirajuće djelovanje čuva proizvod od promjena i kvarenja. Već tragovi istih daju izjavi „bez konzervansa“ sumnju da proizvođač nije provjerio svoje sirovine.

Dimetildikarbonat E242 je konzervans koji se dodatkom u bezalkoholna pića ili druge takve napitke raspada na metanol i ugljični dioksid prethodno inhibirajući enzime acetat kinazu i glutaminsku kiselinu dekarboksilaze. Time utječe na produženje trajnosti proizvoda. Analitički ga je gotovo nemoguće dokazati, a sve to može biti poticaj da proizvođač s određenom sigurnosti koristi natpis „bez konzervansa“ iako to ne bi smio. Riječi „bez konzervansa“ također može biti negativno upozorenje da je hrana nezaštićena i da je možda mikrobiološki kontaminirana. Toksini koje proizvode plijesni i bakterije su najjači otrov koji se može naći u hrani kao toksin botulin, Clostridium botulinum (neurotoksičan učinak) i sekundarni metaboliti plijesni - mikotoksini i posebno toksični aflatoksni i sl.

Pritisak javnosti da se aditivi označeni E brojevima izbace iz hrane, često ima svoju drugu ne baš lijepu stranu što se može ilustrirati na primjeru bojila. Određeni proizvođači hrane, želeći na svaki način postići učinak bojenja hrane i dati bojilu prefiks „prirodan“, smatraju da su definicijom aditiva spriječeni u zamjeni sintetskih organskih bojila „prirodnim“ inačicama. Za razliku od aditiva koji se svrstavaju u kategoriju bojila i imaju točno određene parametre zdravstvene ispravnosti kao i parametre kvalitete, „prirodne“ inačice to nemaju pa su upravo zbog toga problematični u ocjeni zdravstvene ispravnosti i količini koja se može ili smije nalaziti u hrani (31).

Primjer je Spirulina koju jedna tvrtka koristi kao plavu boju (bomboni). Spirulina je trivijalni naziv za ekstrakt dobiven iz algi Arthrospira platensis i Arthrospira maxima. Kao takva povezuje se s hranom posebnog djelovanja uz pripisivanje pozitivnih preventivnih i djelatnih učinaka na zdravlje. Osim te tvrtke, nisu poznati proizvodi, hrana u kojoj se Spirulina koristi za dobivanje tražene boje, ali je industrija sladoleda posebno zainteresirana. Pigmenti i druge tvari iz Spiruline koje daju boju hrani su: chlorophyll-a, xanthophyll, beta-carotene, echinenone, myxoxanthophyll, zeaxanthin, canthaxanthin, diatoxanthin,3'-hydroxyechinenone,beta-cryptoxanthin,oscillaxanthin, phycobiliproteins, c-phycocyanin allophycocyanin. Neki od njih kao čiste tvari svrstane su u kategoriju bojila prema Pravilniku o prehrambenim aditivima (5).

Prema uputama koje su priložene kod proizvoda koji sadrže čistu Spirulinu u tabletama ili kapsulama što se nalaze na tržištu, ograničava se dnevni unos na jednu tabletu dnevno, a nakon određenog vremena količina se povećava do 6 tableta dnevno. Ne prejudicirajući konačno mišljenje o uporabi Spiruline za bojenje hrane nije poznato nekoliko važnih činjenica, kao npr. količina čiste Spiruline koja će se dodavati u proizvod da bi proizvod dobio traženu nijansu boje i mogući pozitivan, ali i negativan učinak te količine na zdravlje.

Pored toga prirodna bojila koja se svrstavaju u prehrambene aditive, kao i drugi izvori prirodnih pigmenata (kao Spirulina) koji se po definiciji ne svrstavaju u bojila, imaju osnovnu zamjerku u stabilnosti u složenom prehrambenom proizvodu. Kemijska reaktivnost ili lipofilna priroda prirodnih pigmenata traži dodatne obrade hrane ili samih pigmenata, kao što je emulgiranje, uklanjanje kisika iz proizvoda, zaštitu od propadanja pigmenata te zaštitu od mijenjanja boje u smeđu. Isto poskupljuje konačan proizvod, ali i mijenja samu prirodu drugih važnih sastojaka hrane.

Izvori prirodnih bojila su skupi pa se sve češće uporabom određenim mikroorganizama sintetiziraju bojila koja su po sastavu skoro u potpunosti slična aditivima, prirodnim bojilima. Takav je slučaj i s antocijanima (E163) čiji je najčešći izvor lupina crnog grožđa, bobičasto voće, crveni korijen te neke vrste povrća i cvijeća, ali zbog nesigurnosti izvora, patentiraju se novi tehnološki postupci dobivanja antocijana fermentacijom (firma ChromaDex). Postupkom fermentacije mogu se dobiti antocijani, leukoantocijani i antocijanidini kao smjesa i pojedinačno. Upravo je njihovo razdvajanje prednost pri kreiranju boje hrane jer uz malu promjenu pH, mijenja se i nijansa crvene boje što predstavlja prednost nad antocijanima iz prirodnih sirovina. Tako dobiveni aditivi nemaju još ocjenu zdravstvene ispravnosti povezanu s tehnološkim postupom pripreme.

Međutim u novoj Uredbi (EC) No 1333/2008 predviđa se da kada je aditiv već uvršten na liste aditiva, a nastane značajna promjena u načinu proizvodnje istog ili u korištenju ulaznih sirovinama, ili dođe do primjene nanotehnologije, aditiv se smatra različitim aditivom i potrebno je novo uvrštavanje na liste ili promjena u specifikacijama prije njegovog stavljanja na tržište (32,33).

Antocijani kao najvažniji predstavnici prirodnih bojila crvene nijanse nestabilni su između pH 3-4.5 pa se umjesto njih ili zajedno s njima za postizanje stabilne boje iznad pH 3 koriste prirodna bojila betacijani i betaini (E162) koji se dobivaju iz cikle.

Betaini se mogu stabilizirati dodatkom vitamina C (antioksidans) i dodavati u hranu s visokim sadržajem vitamina C, ali u tim slučajevima antocijani koji se nalaze u hrani postaju nestabilni. Ipak betaini imaju nekoliko slabih točaka, kao aromu koju je teško ukloniti, moguća mikrobiološka kontaminacija koja se teško uklanja jer se ne smiju radi očuvanja boje, primjenjivati sterilizacijski postupci nakon ekstrakcije iz cikle. Zbog toga se traže alternativni izvori i zamjene za ciklu te su patentirani načini ekstrakcije iz kaktusa, ali za sada nisu komercijalno prihvatljivi.

Bojila koja uvjetno možemo zvati prirodnim i nalaze se na listi prehrambenih aditiva i daju žute nijanse su anato, beta karoten, lutein, mješavina karotenoida, riboflavin i kurkumin, a promjenama koncentracija mogu dati žutu do narančastu boju. Istraživanja dobivanja žutih bojila iz drugih izvora proširuju se i na neke kaktuse i nus produkte kod dobivanja jabukovače, a takav žuti pigment naziva se POP (phloridizine oxidation product). Pročišćen daje žutu boju kod pH manjeg od 5, a narančastu kod pH 6. Osim navedene Spiruline plavu boju mogu dati i određeni antocijani iz različitih izvora u pH području 5.5-8.

Različita istraživanja provedena su u Francuskoj na plavo zelenim pigmentima mikroalgi odgovornih za zelenu boju oštriga koje ih jedu. Aktivna tvar naziva se marenin iz alge Haslea osteraria, a koja osim posebne otpornosti nijanse boje na različite uvjete u području pH 6–8 ima i antioksidativna svojstva primjerena prirodnim antioksidansima u hrani.

Nova definicija bojila u Uredbi (EC) No 1333/2008 kaže da su „bojila“ tvari koje daju, pojačavaju ili obnavljaju boju u hrani, a obuhvaćaju osim sintetiziranih bojila i prirodne sastojke hrane i prirodne izvore koji se obično ne uzimaju kao hrana i koji se obično ne koriste kao tipični sastojci hrane. Pripravci dobiveni iz hrane i drugih sirovina iz prirodnih izvora dobivaju se fizičkom i/ili kemijskom ekstrakcijom sa selektivnim izlučivanjem pigmenata za bojenje koji je dominantan u odnosu na prehrambene ili aromatske sastojke.

Prema citiranoj definiciji za bojila, može se pretpostaviti da će prirodni nedovoljno pročišćeni proizvodi koji nisu u potpunosti sukladni definiciji aditiva, ali služe za bojenje biti u tu svrhu korišteni. Prema navedenom, bojilom bi se zvao i npr. ekstrakt ploda bazge pa bi pri deklariranju takvog sastojka bilo naznačeno: tvar za bojenje: ekstrakt ploda bazge. Ekstrakt bobica bazge vjerno bi zamijenio druge vrste antocijana koji su prirodno vezani za borovnicu i uz dodatak arome borovnice ( makar i prirodne), senzorski bi proizvod odgovarao očekivanju potrošača koji voli borovnicu.

Umjesto zaključka
Procjena rizika za postojeće aditive, promjene područja uporabe aditiva kao i proširenje liste novim aditivima su posljedica stalnog praćenja i novih kretanja u području aditiva. Tako je osnovna direktiva EU (1) već zamijenjena Uredbnom 1333/2008 dok se promjene ostalih temeljnih propisa (2,3,4) dopunjuju i mijenjaju tijekom vremena.

U nacrtu materijala koji se dostavlja na raspravu znanstvenim odborima za aditive agencija za hranu pojedinih zemalja članica, ali i kandidatkinja, pripremaju se i neke promjene direktive (4), koje se odnose na aditive koji se ne svrstavaju u područje bojila i sladila. U čemu se sastoje nove dopune:

1. 
   Zgušnjivači koji stabiliziraju proizvod kao što su agar E406, karagenan E407, brašno sjemenke rogača E410, guar guma E412, ksanatan guma E415, pektini E440, celuloza E460, CMC E466, oksidirani škrob E1404, škrob monofosfat E1410, diškrob fosfat E1412, fosfatirani diškrob fosfat E1413, acetilirani diškrob fosfat E1414, acetilirani škrob E1420, acetilirani diškrob adipat E1422, hidroksi propil škrob E1440, hidroksi propil diškrob fosfat E1451, natrijev oktenil sukcinat škrob E1450, acetilirani oksidirani škrob E1451 i emulgator mono i digliceridi masnih kiselina E471, nalaze se u grupi aditiva kod kojih preporučeni dnevni unos (ADI) nije određen. Do sada nije postojala dozvola njihove uporabe kod nearomatiziranih fermentiranih kremoznih proizvoda i zamjena za mliječne proizvode sa sadržajem masnoća manjom od 20%, a u svrhu stabilizacije i ujednačavanja emulzije. Predloženo je da se njihova namjena, dodavanje proizvodima dozvoli i za te svrhe.
   
2. 
   Natrijeva i kalijeva sol mliječne kiseline (E325 i 326), kalijev acetat (E261), natrijev acetat (E261) i natrijev hidrogen acetat (E262) ii, inače su prisutni kao prirodni sastojci u nekim hranama u malim količinama i nalaze se u grupi aditiva u kojima ADI nije određen. Predlaže se njihova uporaba u konfekcioniranom svježem mljevenom mesu kao kontrola rasta mikroorganizama općenito s naglaskom na patogene mikroorganizme kao što je Listeria spp., E.coli O157.
   
3. 
   Sorbinska kiselina (E200) i njezine soli (E202, E203) kao i benzojeva kiselina (E210) i njezine soli (E211,E212, E213) koriste se u proizvodima koji su slični proizvodima od riblje ikre ili preciznije, zamjenama za kavijar. Kako je ADI za sorbate 25 mg/kg/tjelesne mase dnevno, a benzoate 5 mg/kg/tjelesne mase dnevno, smatra se da dozvola produženja konzerviranja takvih proizvoda zbog male konzumne količine, neće utjecati na povećanje dnevnog unosa navedenih konzervansa. Iz istih razloga smatra se nepotrebnim bojazan o utjecaju na zdravlje potrošača.
   
4. 
   Također se predlaže da se isti konzervansi dozvole i za pivo u bačvama s više od 0.5% šećera s ili bez voćnog soka. Kako su takve bačve nakon otvaranja povezane s pipom za natakanje i stoje tako određeno vrijeme dok se ne potroši sadržaj, otvara se mogućnost kontaminacije. Predlaže se konzerviranje jer procjenom rizika u „najgorem scenariju“ unesena količina bila bi ispod ADI-ja.
   
5. 
   Predlaže se uporaba prethodno navedenih konzervansa kao zamjena za tretiranje citrus plodova pesticidima imazalilom i tiabendazolom u svrhu zaštite protiv plijesni. Nanošenje na koru citrusa bilo bi preko dozvoljenih voskova (E901, E902, E903 i E904) koji služe za zaštitu od isušivanja. Takva primjena ne smatra se rizikom za povećanje unosa određenih konzervansa.
   
6. 
   Nastavno na prethodno predlaže se uporaba sorbata i benzoata u smjese vitamina A i D koji se koriste kao dodaci prehrani u praškastom stanju, jer je smjesa higroskopna i sadrži određenu količinu vezane vode uz škrob i šećere pa je nužno zaštititi proizvod od kvarenja.
   
7. 
   Uporaba konzervansa na osnovi sumpornog dioksida i sulfita (E220, E221, E222, E223, E224, E226, E227 i E228) ima pozitivnu ulogu u primjeni kao aditivi protiv kvarenja, djelovanja mikroorganizama posebno kvasaca i plijesni i kao antioksidans jer priječi enzimsku djelatnost u mijenjaju boje voća i povrća tijekom stajanja na zraku. Ipak ti aditivi u određenim, relativno malim količinama, izazivaju alergije. Koristeći pozitivno djelovanje sumpornog dioksida i sulfita predlaže se proširenje njegove uporabe i na konzerviranje svježih borovnica u transportu putem brodova u prijevozu preko oceana. Posebno se želi isključiti rast plijesni koje zbog dužine putovanja, ne uvijek stabilnih uvjeta u međunarodnom transportu mogu utjecati na bitno smanjenje kvalitete proizvoda i gubitke. Ovakav način proširenja nužan je kao osnova za međunarodno priznanje i dozvolu uporabe supornog dioksida i sulfita.
   
8. 
   ADI za spojeve na bazi sumpora koji služe za konzerviranje i antiksidativno djelovanje iznosi 0.7 mg/kg tjelesne mase po danu utvrđeno 1993. g. od SCF (Znanstvenog povjerenstva za hranu europske komisije). Tada se očekivalo da će uporaba te grupe aditiva biti ograničena i s tendencijom smanjivanja zbog alergijskog djelovanja, posebno astmatične reakcije. Ipak prihvaćen je novi prijedlog da se obavlja fumigacija kore izvornog cimeta (Cinnamomum ceylanicum), ne kasije (Cinnamomum cassia Blume ) , a u svrhu zaštite od insekata i mikrobiološke kontaminacije u tropskim uvjetima s visokom vlagom.
   
9. 
   Nizin je aditiv iz grupe konzervansa koji je po načinu dobijanja i djelovanja blizak antibioticima. Prema mišljenju EFSA-e koja je potvrdila utvrđeni ADI od 2006. g. od 0.13 mg/kg tjelesne mase po danu za nizin, nizin ne stvara otpornost na antibiotike niti postoji međudjelovanje s terapeutskim antibioticima. Isto se objašnjava drugačijim mehanizmom djelovanja tih različitih antibiotskih grupa. Prema navedenom, ostaje odluka uporabe nizina kod tekućih pasteriziranih jaja u količini od 6.25 mg/l kao nužnost radi mogućeg preživljavanja spora bakterije Bacillus cereusa pri procesu pasterizacije.
   
10. 
    Dimetil dikarbonat E242 ili kraće DMDC dozvoljen je za uporabu u bezalkoholnim pićima, bezalkoholnim vinima i tekućim koncentratima čaja. ADI se ne može utvrditi jer se DMDC vrlo brzo nakon uporabe raspada na ugljični dioksid i metanol .Godine 2001. podnesen je zahtjeva SCF da se DMDC koristi u vinu umjesto sumpornog dioksida. Osim nastanka metanola pri uporabi DMDC u vinu stvarali su se i drugi spojevi kao alkilkarbamat istim mehanizmom kao i kod bezalkoholnih pića. SCF je ocijenio da i pri ozbiljnom konzumiranju vina ne bi postojala opasnost od djelovanja metanola i alkilkarbamata. Zahtjev za uporabu DMDC odnosio se na prevenciju fermentacije u zatvorenim nesterilnim bocama i kao zamjena za sumporni dioksid i sulfite u pićima kao što je jabukovača, kruškovača i voćna vina, vina sa smanjenom količinom alkohola, pića na bazi vina i slična pića. U tom smislu prijedlog je podržan.
    
11. 
    EFSA je predložila da se ekstrakt ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) zbog svog antioksidativnog djelovanja može koristiti kao aditiv u hrani i biti će mu dodijeljen broj E392. Količine su različite za vrste hrane, a kreću se 30–1000 mg/kg hrane.
    
12. 
    U sportskim pićima na bazi sirutke dozvoljava se veća uporaba fosfata i polifosfata (E338, E339, E340, E341, E343, E450 i E451) i to u količini do 4 g/kg izraženo kao P₂O₅.
    
13. 
    Pčelinji vosak E901 dozvoljava se za uporabu u vaflima u koje se stavlja sladoled, a u svrhu smanjivanja vlaženja samih vafli, zadržavanja hrskavosti i produžavanja roka trajanja.Prema tome pčelinji vosak postaje tvar za poliranje kod vafel proizvoda.
    
14. 
    Također pčelinji vosak E901 postaje i nosač za arome kod bezalkoholnih aromatiziranih pića.
    
15. 
    Trietil acetat (E1505) do sada se koristio kao nosač aroma i aditiv kod sušenog bjelanca jaja. Sada se predlaže da se koristi kao tvar za poliranje tableta, dodataka prehrani. Utvrđeni ADI je 20 mg/kg tjelesne mase i u najgore postavljenom modelu njegov dnevni unos preko takvih proizvoda iznosio bi 0.25% ADI.
    
16. 
    Predložen je i novi aditiv, polivinil alkohol (PVA) te mu je dan broj E1203. Tehnološka uporaba je stvaranje zaštitnog filma za proizvode iz kategorije dodataka prehrani u obliku kapsula i tableta. EFSA smatra da je količina PVA koja se unosi u organizam vrlo mala dok mu je i apsorpcija tijekom konzumacije zanemariva.
    
17. 
    Nekoliko gradacija polietilen glikola (PEG 400, PEG 3000, PEG 3350, PEG 4000, PEG 6000 i PEG 8000) dobili su kao novi aditivi jedinstven broj E1521. Osnovna namjena im je stvaranje zaštitnog filma kod tableta i kapsula koje nose dodatke prehrani.Isti spojevi korišteni su u farmaceutskoj industriji od koje je i uzeta procjena rizika za njih. PEG 6000 veća sada se koristi kao nosač za sladila i pri izradi materijala koji dolazi u kontakt s hranom. Grupa navedenih PEG-ova imati će jedinstveni TDI.
    
18. 
    Predlaže se i novi aditiv iz grupe tvari za želiranje i zgušnjivača i to Kasija guma (Cassia gum) i dobija broj E427. Za sada nije određen ADI za kasija gumu, ali se zna da će tijekom probave biti razgrađena na sastojke koji će ući u uobičajeni metabolitički ciklus.Također njen tehnološki značaj biti će izražen kao potpora, sinergističko djelovanje, uz druge zgušnjivače.
    
19. 
    Novo sladio neotam E 961 može se koristit i kao pojačivač okusa s utvrđenim ADI-jem od 2 mg/kg tjelesne mase dnevno.
    
20. 
    L cisteinu (E920) je dozvoljena uporaba u biskvitima za djecu jer ti biskviti imaju posebnu konzistenciju za grickanje, određenu količinu masnoće i šećera što stvara poteškoće pri oblikovanju i pečenju proizvoda. Uloga L-cisteina je poboljšanje teksture konačnog proizvoda.
    
21. 
    EFSA je razmatrala uporabu enzimskog preparata na osnovi trombina s fibrinogenom proizvedenih od goveda i svinja kao prehrambeni aditiv. Osnovna uloga navedenog je dodavanje u meso u malim komadima gdje trombin pretvara fibrinogen u fibrin koja u interakciji s kolagenom spaja manje komade mesa u veći oblikovani komad. U nekim slučajevima ovakav postupak može dovesti u zabludu potrošača o pravoj prirodi hrane koju kupuje što je suprotno osnovnim načelima uporabe aditiva pa se ograničava taj postupak ako se proizvodi prodaju direktno potrošaču uz obvezu da se potrošač obavijesti o pravoj prirodi hrane. Goveđi i/ili svinjski trombin će se autorizirati kao prehrambeni aditiv u uporabi zajedno s fibrinogenom kao dodatkom, sastojkom mesnog pripravka ili proizvoda. Goveđi i/ili svinjski trombin kada se ustanovi lista prehrambenih enzima biti će preneseni s područja aditiva na tu listu.