Prirodni sustavi

Biocenoze morskih oseklina naglog ili polaganog sušenja razvijene su na pokretnim valutičastim ili pješčanim plažama. Duž gornjeg dijela zapadno istarske obale na mjestima gdje se u more povremeno izlijevaju oborinske vode putem prirodnih ili reguliranih "kanala", obično na dnu većih uvala nailazimo na slijedeće bentoske životne zajednice:

Zajednice priobalnih slatina, razvijene na horizontu eulitorala gdje razina morske vode oscilira nastupom vala morskih mjena. To stanište je karakterizirano konzistentnim naslagama terigenog mulja koji se putem kišnih voda slijeva u na morsku obalu i zadržava na dnu mirnih uvala. U geomorfološkom smislu to su tipične priobalne "slatine", koje se duž zapadne obale Istre nazivaju i salinama (Najznačajnije i najveće takve formacije prisutne su duž Slovenskog Primorja a prema jugu postaju sve manjeg obima da bi se ponovo pojavile unutar Medulinskog zaljeva. Istog je porijekla bila močvarna uvala na dnu luke Vrsar, između naselja Vrsar i brežuljka Montearsa, koja je sada zatrpana). Gornji horizont te zajednice odlikuje se prisustvom većeg broja halofitnih biljaka (Athrocnemum glaucum, Salsola soda, Statice angustifolia i druge vrste) a u kompaktnom mulju nalazimo veliki broj životinja bušača koji izgrađuju u tom kompaktnom mulju kanale za svoj boravak i zaklon. To su prvenstveno školjkaši vrste Pholas dactilus, desetonožni raci roda Upogebia i Calianassa, crvi roda Arenicola i Nereis a na površini prisutne su male rakovice roda Carcinus i Xanthus.

Hridinasto dno se najčešće spušta blagim padom a već u dubinama od 5-8 metara tipično hridinasto dno prelazi u pješćano dno, koje se spušta do dubina od preko 20 metara i zatim prema pučini nastavlja u obliku obalnog detritičnog dna. Taj slijed je često isprekidan zbog pojave usamljenih ili skupine podvodnih hridina i brakova. Tu, ovisno o vrsti dna, dubini i dinamici morskih struja nalazimo na slijedeće bentoske životne zajednice:
Zajednica mediolitoralne stepenice s vrstama Patella coerulea, Mytilus galloprovincialis, Actinia equina i Fucus virsoides. Na lokalitetima koji su pod utjecajem otpadnih voda iz kanalizacije (naselja, hotelski kompleksi, kampovi) u toj zajednici prevladavaju vrste Mytilus galloprovincialis, Ulva rigida, Cladophora sp. i ponegdje Enteromorpha intestinalis.
Zajednica fotofilnih algi (Cystoseiretum) je u najtipičnijem obliku bila razvijena na hridinastom dnu od otoka Konversade prema Poreču od površine do dubine od 5-8 metara, na usamljenim brakovima i na izloženim hridinastim rtovima. Biomasa zajednice (mokra težina) mogla je dostići i više od 5 kg/m². Međutim zadnjih desetljeća, iz za sada još neobjašnjenih razloga, došlo je do degradacije te pridnene zajednice. Uglavnom nestaju smeđe makroalge roda Cystoseira i Sargassum, i dolazi do prevladavanja manjih algi vrste Padina pavonia, Halopteris scoparia, Codium tomentosum i C. bursa i drugi oblici. Uzrok tome pokušavao se pripisati zagađenju, ali još se nije došlo do pouzdanog objašnjenja tog fenomena. Krajnji stepen degradacije te zajednice predstavlja gotovo golo (neobraslo) hridinasto dno naseljeno gustim populacijama hridinastog ježinca Paracentrotus lividus. Takvom obliku hridinastog dna uveliko je doprineo i intezivni izlov prstaca, kada dolazi do dugotrajnog, a u većini slučajevima i nepovratnog uništenja izvornog staništa hridinaste obale.

Zajednica grubog pijeska biogenog porijekla pod utjecajem jačih pridnenih struja ograničena je na području otoka Konversada na dubini od 10-tak metara. Ta zajednica karakterizirana je prisustvom kopljače Branchiostoma lanceolatum.

Zajednica finog ujednačenog pijeska dijelom sa pomješanim česticama mulja terigenog porijekla najčešće se nastavlja ispod zajednice fotofoilnih alga. U toj zajednici redovito su razvijena naselja morske trave (rese) Cymodocea nodosa, kojom su pokrivene velike površine kod ulaza u Limski kanal i duž čitave obale na dubinama od 5 do 10 metara.
Zajednica obalnog detritičnog dna na dubinama od preko 25 metara prostire se od vanjskog dijela obalnog ruba prema pučini. Karakterizirana je prisustvom spužava vrste Geodia cydonium, mahovnjacima, plaštenjacima Microcosmus sulcatus i Distoma adriaticum, školjkašima vrste Arca noae i Modiola barbata, bodljikašima Psamechinu microtuberculatus, Holoturia forskali i druge vrste.
Zajednica obalnog terigenog mulja prisutna je unutar Limskog i Raškog kanala u Plominskom zaljevu. Vodeće vrste su puževi Turritella communis, školjkaši Cardium paucicostatum te vrste Schizaster canaliferus, Oestergrenia digitata, Amphiura filiformis, Sternapsis scutata i predstavnici rodova Glycera i Terrebellides. Biomasa te zajednice je vrlo siromašna i prosječno iznosi 4.7 g mokre težine/dm³. Na većim dubinama od 25-30 metara u Kvarneru u biocenozi terigenog mulja obitava škamp, Nephrops norvegicus, vrsta od znatnog gospodarskog značenja. Od navedenih pridnenih životnih zajednica najzanimljivije sa stanovišta ribarske privrede su zajednice fotofilnih alga na hridinastoj podlozi i zajednica finog ujednačenog pijeska na kojima borave najveći dio komercijalnih riba visoke vrijednosti: na prvoj tzv. bijela riba od kamena, odnosno pridnena riba od koče ili mreža popunica kao i netom spomenuta zajednica terigenog mulja u Kvarneru. Preostali dio priobalja nije do sada sustavno istraživan.
Planktonske zajednice
Fizičke i kemijske promjene u moru, uključujući čovjekov utjecaj, najprije se odražavaju na biomasu i sastav planktonskih zajednica. Fitoplankton i cijanobakterije, kao primarni proizvođači organske tvari, predstavljaju izvor hrane biljoždernom zooplanktonu kojim se hrani mesožderni zooplankton i tako dalje u prehrambenom lancu do riba, morskih sisavaca i čovjeka. Bakterioplankton ima s jedne strane ulogu regeneratora anorganskih tvari od kojih započinje primarna proizvodnja organske tvari, a s druge je izvor hrane protozoa, koji su sami hrana za sitnije metazoe iz mikrozooplanktona. Značajna je uloga heterotrofnih bakterija da mogu koristiti i razgraditi otopljene organske spojeve. Kemotrofne bakterije, posebno u ekstremnim uvjetima (nedostatak svjetla i kisika), proizvode također organsku tvar, ali nisu pravi primarni proizvođači jer koriste jednostavne anorganske spojeve nastale prilikom primarne proizvodnje (amonijeve soli, nitrit, željezne i sumporne spojeve, metan, ugljikov monoksid i dr.).

Budući da su planktonske zajednice osnova života u moru, promjene izazvane utjecajem čovjeka mogu se negativno odraziti na cjelokupni morski život. Jedan od najvećih problema je vjerojatno prekomjerna eutrofikacija izazvana ispustom gradskih otpadnih voda. U ovim slučajevima prekomjerni rast fitoplanktona ne prati dovoljno brzi rast potrošača u zooplanktonu, te dolazi do "kratkog spoja" između fito- i bakterioplanktona. Posljedica ovog "kratkog spoja" je ubrzana potrošnja kisika, često s ozbiljnim posljedicama za više organizme.