Te u zagrebu filozofski fakultet

H. Ostala znanstvena djelatnost
I. Ostala stručna djelatnost
J. Ocjena znanstvenog i stručnog rada
Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola, red prof. objavio je 5 knjiga (tri iz muzeologije, jednu kao bibliofilsko izdanje iz muzeologije i jednu s područja umjetnosti) , te preko 90 stručnih i znanstvenih radova, recenzija i preglednih članaka iz muzeologije i informacijskih znanosti. Održao je velik broj pozivnih predavanja (cca 250 sati), te niz izlaganja u zemlji i inozemstvu.
Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola, red. prof. je tip suvremenog profesora sa višestrukim interesima. Struktura njegovih profesionalnih interesa objašnjava njegove angažmane i inovativnost.
Dvije su glavne teme njegovih interesa, istraživanja i predavanja: Kibernetički muzej i Opća teorija baštine.
Kibernetički muzej je onaj koji ispravlja, suprotstavlja se i prilagođava, - ukratko, "hic et nunc" muzej koji aktivno sudjeluje u upravljanju suvremenim društvom i njegovom razvoju; takav podrazumijeva kvalitete tradicijskog muzeja, ali i novu odgovornost, novu sposobnost komunikacije, te nove perspektive za struku; takvi muzeji su zamašnjak razvoja i šansa malih zemalja; Ova tema uključuje: svijet i potreba velikih sustava ravnoteže, poslanje institucija kao rad na setu praktičnih strateških ciljeva, muzejski proizvod i njegova kvaliteta, komunikacija kao način djelovanja, ekomuzeji, održivi razvoj, turizam itd.
Opća teorija baštine (heritologija, menmozofija) je reformirana muzeologija. S tom širom perspektivom, otkriva novu važnost i šanse baštinskih ustanova u suvremenom svijetu, te bitno pomaže i objašnjava rastuću konvergenciju struka koje su osnovane na kolektivnoj memoriji. Tema uključuje razumijevanje svijeta, potrebu velikih racionalizacijskih koncepata, kritiku teorije i struka, poslanje baštinskih ustanova, budućnost struka, institucija, ali i same baštine.
Takav široki, reformatorski zahvat vodio ga je do marketinga baštine, kojeg definira kao način poimanja institucije i njenog poslanja, kvalitete proizvoda, te kao poznavanje upravljačkih tehnika razmjene koji se osnivaju na razumijevanju fenomena baštine i struke te njihove svrhe u suvremenom društvu.
Zahvaljujući činjenici da je petnaest godina proveo u strukovnoj praksi, smatra svojim osobitim interesom komuniciranje baštine koje, kako zagovara, mora usvojiti umjetničku kvalitetu da bi bilo učinkovito, na način sličan teatru ili filmu. U svojim brojnim predavnjima zastupa provokativnu tezu o "osmoj umjetnosti" kao praktičnoj, kreativnoj komunikaciji vrijednosti baštine.
Polazeći s tako širokog uvida, autor je sintagme o mega-profesiji čuvara i posrednika baštine koja će se razviti kako tvrdi iz pojedinačnih baštinskih zanimanja.
Uvjeren u poslanje baštinskih struka, pristupnik u cijeloj karijeri pokazuje inovativnost i snagu uvjerenja koja mu priskrbljuje velik broj pozivnih predavanja, i sudjelovanje s prilogom na mnogobrojnim znanstvenim skupovima.
Autor je mnogobrojnih projektnih prijedloga i stvarnih stručnih projekata što pokazuje njegovu stalnu uključenost u praksu. Pristupnik je time omogućio studentima i kolegama pristup velikom iskustvu, pa su odatle njegova predavanja uvjek prožeta što primjerima što iskustvima iz prakse.
Autor je i voditelj međunarodne godišnje manifestacije Najbolji u baštini /The Best in Heritage, koja je jedini događaj te vrste na svijetu. Riječ je o smotri nagradjenih muzjskih, baštinskih i konzervatorskih projekata iz cijelog svijeta. Koncepcija i uspostava te manifstacije su matrijalizacija njegovih postulata o kulturnoj i profsionalnoj akciji te o kvalitei kao osnovu napretka struke.
Tijekom karijere, pristupnik je aktivan po stručnim komitetima i skupovima po cijelom svijetu. Pristupnik je jedini Hrvat koji je bio član Izvršnog savjeta svjetske muzejske organizacije (International Council of Museums, ICOM/Unesco). Bio je sedam godina član prestižnog žirija European Museum of The Year Award (EMF/Europski savjet), i autor i voditelj Međunarodne ljetne škole za studij baštine u Jyvaskyla, u Finskoj. To mu je, uz smotru najboljih muzeja svijeta (The Best in Heritage, Dubrovnik), - priskrbilo osobit međunarodni image. Čak bi se moglo reći da je zbog naših ograničenih okolnosti, veći dio svoje strukovne afirmacije znalca na području baštine i relevantnog teoretičara izgradio u inozemstvu. Time je na najbolji način predstavljao i kulturni i nacionalni identitet vlastite sredine.
Ističemo i podatak koji samo kontekstualizira pristupnikov načelni stav prema svijetu i struci: u proteklih 17 godina pristupnik nije tražio domaća sredstva za sudjelovanje na svojim brojnim stručnim skupovima u inozemstvu nego se oslanjao na finannciranje organizatora.