Te u zagrebu filozofski fakultet

Sloboda za dobro. Tomistička filozofija o slobodi u kontekstu jezično-analitičke recepcije, u: "Filozofska istraživanja" 1/1994, 33-40. Polazište je jezično-analitičkih domišljanja o slobodi tzv. načelo ubrojivosti: »X je mogao djelovati i drugačije«. Analitičari raspravljaju o tome kako shvatiti to načelo ukazujući na dvo­strukost shvaćanja slobode: kategoričko i hipotetičko. Tvrdnja da je neko djelovanje slobodno izražava u konačnici to da je ono utemeljeno na uzrocima imanentnim djelatelju. Prema kategoričkom shvaćanju navedena rečenica znači »X je mogao i drugačije djelovati da je donio drugačiju odluku (da se odlučio za nešto drugo)«. Neko je djelovanje slobodno ako proizlazi iz odluke djelatelja. Sama je pak odluka determinirana karakterom, željama, uvjerenjima, dakle, uzrocima psihičke, sociološke ili druge vrste. U Kantovoj terminologiji takvu poziciju označavamo kao »komparativan ili psihološki« pojam slobode. Po tom je shvaćanju neko djelovanje slobodno onda ako je ostvareno po »nutarnjim predstavkama koje su nastale po našim vlastitim silama«. Hipotetička pozicija rečenicu »X je mogao djelovati drugačije« shvaća kao »X se pri istom stanju svemira kojemu pripada, karakteru i umskom uvidu mogao odlučiti i za drugačije djelovanje«. Na toj pozadini autor prosuđuje izvode A. Kennya, jednoga od analitičkih interpretatora filozofije Tome Akvinskoga.
„Filozofsko promišljanje o strahu“ u: Strah. Naš životni pratilac (V. Pozaić - uredio), Zagreb 1995, 15-29. Čovjek kao razumno biće svakodnevno sebi postavlja, bolje reći, njemu se nameću, pitanja smisla svega onoga što ga okružuje i što ga izaziva da zauzme svoj stav, da se za nešto odluči. Čovjekovo odlučivanje prati strah – od svakodnevne bojazni do straha od smrti. Emocija straha odnosi se na svako biće koje je po svojoj naravi smrtno, koje jednom mora umrijeti. Strah dolazi od iskustva ili doživljaja prijetnje koja, na razne načine, stavlja u opasnost čovjekov život. Budući da čovjek po svojoj naravi, zbog svoje tjelesne komponente jednom mora umrijeti, on je strukturalno izložen strahu. Autor iz konteksta filozofije promišlja ovaj za filozofiju važan fenomen.