Te u zagrebu filozofski fakultet

Smrt kao osobno i krajnje iskustvo nade. Filozofsko-fenomenološko istraživanje o smrti, u: Pred licem smrti ed. V. Pozaić, FTI Zagreb 1990, str. 63-89. Oduvijek je činjenica prolaznosti i neminovna smrt zaokupljala misao i djelovanje čovjeka. Nepoznata je smrt odvajkada i na razne načine poticala ljudsku znatiželju da pronikne u svoj misterij. Jedino čovjek živi "in umbra mortis", jedino on zna da će umrijeti, jedino za njega vrijedi "incerta omnia, sola mors certa". I smrt je, kao destruktivna moć svih životnih tendencija, fenomen gdje čovjekova nemoć prema tajni života postaje najočitija i najdublja. Smrt se, naime, pred čovjeka postavlja kao granica života, kao granica i zid. A kao granica i zid koji se ne može zaobići smrt je i pitanje koje se osobno ne može zaobići. Slijedeći misao nekih velikih filozofa (od Sokrata do Heideggera) autor izvodi misao da je smrt zapravo granica i iskustvo ljudske nade.