Te u zagrebu filozofski fakultet

Priđi da možeš čuti. Etika u sjeni globalizacije i postmoderne, Zagreb 2005., 272 stranice
Postmoderna oluja opustošila je čovjekovu svijest i savjest. Posljedice te oluje prepoznatljive su u oblikovanju novoga stila i modela života. Riječ je u prvom redu o svojevrsnom i svestranom globalnom "umrežavanju". Zapanjujuća je učinkovitost tog integriranog sustava. Zahvaljujući globalnom komunikacijskom sustavu današnji čovjek pod očima ima sve-svjetska događanja. Masovnu kulturu i globalnu ekonomiju kroje mediji ujedinjujući svijet u ono što bi se šaljivo moglo izreći "McWorld". U tom smislu doista živimo u globalnom selu. Život unutar globalnoga sela nadahnjuje svoje građane živopisnom svjesnošću o kulturalnoj različitosti našeg planeta - svjesnošću koja nas ohrabruje da usvojimo novi pluralistički umski sklop - drugotnost i različitost. Veličanje te kulturne različitosti zauzvrat traži novi stil razmišljanja - lepršavost, protočnost ali i svojevrsnu neozbiljnost. Ove tek naznačene značajke duhovne situacije vremena u kojemu živimo ukazuju na to da je upravo "gubitak središta" uvjetovao današnji postmoderni ethos. Čini se da ne postoji zajedničko mjerilo kojem bi se ljudi mogli uteći u svojim nastojanjima da odmjere, prosude ili ocijene ideje, mišljenja ili izbore životnih stilova - etiku. U tome se lako može zapaziti da je prošlo vrijeme velikih tradicionalnih okvira neke "opće" etike. Niti Božje zapovijedi niti kategorički imperativ, niti sveopća zapovijed ljubavi, niti demokratske norme nisu više dovoljne da uvjerljivo i plauzibilno predstave sveopći zahtjev za etikom - a još manje i da ga zajednički ostvare. S takvim razvojem otvaraju se brojni problemi. Upravo zato postaje hitnija potraga za etikom koja svoje utemeljene treba tražiti u ljudskom dostojanstvu. Takva etika, polazeći od temeljnih načela kršćanske vjere, želi biti istinski dijalog; "proročki moral" koji je kadar raskrinkati ono što se suprotstavlja Božjem planu, i istovremeno u svijetu trajne mijene i promijene navijestiti vrijednosti kršćanske vjere – istinsku slobodu i autentičnu ljubav. Uvjeti dohvaćanja tih mogućnosti nisu dostupni niti samo instrumentalnoj racionalnosti niti samoj iracionalnoj emocionalnosti. Oni se pokazuju praktičnom umu koji zna svoju povijesnu ograničenost, svjestan je mogućnosti svojih zabluda ali i svoje apsolutnosti. Riječ je o poslušnom umu ili o etici kao slušanju. Autor ovom knjigom želi potaknuti na slušanje preko kojega gradi novi, zapravo stari model etike. U tome bitnu pomoć traži u religiji. Naime, religija živi od slušanja. Religiozni je čovjek, vjernik, bitno čekatelj, pozornik... Riječ se slušatelju približava, dotiče ga, potiče, nosi ga… čini ga refleksivinijim i ozbiljnijim - odgovornijim. A o tome je u etici zapravo riječ.
Među člancima se ističu sljedeći: