Prirodni toksikanti biljnog podrijetla

Nitrati i nitriti se analiziraju kolorimetrijski i pomoću tekućinske kromatografije visokog učinka, a pripravljanje uzorka za analizu je u RH propisano Pravilnikom o planu uzorkovanja i metodama analiza za službenu kontrolu količina nitrata u hrani (NN, 42/2008)




PESTICIDI

UVOD
U uvjetima moderne poljoprivredne proizvodnje iz različitih razloga 35 % svjetske proizvodnje hrane ne dođe do potrošača, dodatnih 20% propadne u procesu skladištenja, a sve se to događa unatoč potrošnji od 2,5 miliona tona pesticida godišnje. Bez primjene kemijskih sredstava za uništavanje štetočina gubici bi bili dvostruko veći zbog čega se pesticidi čine neizbježnim pratiocem modernog čovjeka. Međutim istovremeno, njihovom primjenom čovjek je primoran suočiti se s ozbiljnim problemima kao što su: trovanje ljudi pesticidima, stradavanje riba i ptica, narušavanje prirodne ravnoteže, rezistencija na pesticide, kontaminacija vode i hrane njihovim ostacima i sl. Da bi slika bila potpunija treba dodati i nužnu uspostavu skupog i zahtjevnog sustava kontrole kako proizvodnje i upotrebe pesticida tako i prisutnosti njihovih ostataka u hrani, vodi i okolišu općenito.

Slika 1. Tretiranje polja pesticidom

Pojam pesticid (pestis = kuga, pošast ; concido = uništenje) označava kemijsku ili biološku tvar proizvedenu u svrhu kontrole štetočina, korova i bolesti, prvenstveno u proizvodnji hrane. Treba naravno uvijek imati na umu da se u samoj definiciji pojam štetočina i štetnost uopće odnosi prvenstveno na ekonomsku štetu za čovjeka, odnosno na smanjenje prinosa ili količine i kvalitete dobivene hrane.

U biljnoj zaštiti koristi se termin '' sredstvo za zaštitu bilja''.

Sredstva za zaštitu bilja su, prema definiciji iz Zakona o sredstvima za zaštitu bilja , konačni oblici aktivnih tvari i pripravci namijenjeni za:

• 
  zaštitu bilja i biljnih proizvoda od štetnih organizama ili za sprječavanje djelovanja tih
  
• 
  organizama
  
• 
  utjecaj na životne procese bilja na način drukčiji od hranjiva
  
• 
  čuvanje biljnih proizvoda ako nisu predmet drugih propisa
  
• 
  uništavanje neželjenog bilja, biljnih dijelova, zadržavanje ili sprječavanje neželjenog rasta bilja
  

Aktivne tvari jesu tvari ili mikroorganizmi uključujući viruse, koje imaju opći ili poseban učinak na štetne organizme ili na bilje, biljne dijelove ili biljne proizvode. Popis aktivnih tvari koje su dopuštene za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj usklađuje se kontinuirano s listom aktivnih tvari dopuštenih u Europskoj uniji.

O masovnom i globalnom korištenju pesticida može se govoriti unazad 60-tak godina, točnije od kako je 1943.g. počela komercijalna proizvodnja DDT-a, najpoznatijeg pesticida uopće.

Međutim, zaštita usjeva od štetočina datira još od antičkih vremena, kada se u tu svrhu koristio duhan, sumpor, dim. Tijekom 19.st. s boljim poznavanjem biljnih bolesti počinje i razvoj sredstava za zaštitu bilja. Polovinom stoljeća bili su poznati i primjenjivali su se prirodni insekticidi poput nikotina, piretrina i rotenoida. Također se primjenjivao i petrolej kao i arsenovi preparati, nitrokarbazoli, tiocijanati te cijanovodična kiselina.

Antinonin, prvi nemetalni organski insekticid upotrijebljen je u Njemačkoj 1892.g. protiv omoričinog prelca, ali se zbog visoke toksičnosti brzo odustalo od njegove upotrebe.

DDT je sintetiziran još 1874.g., ali kad je Švicarac Müller 1939.g. otkrio njegova insekticidna svojstva, za što je 1948.g nagrađen i Nobelovom nagradom i od kada je u jeku 2.svjetskog rata počela njegova proizvodnja, DDT je našao univerzalnu primjenu kako u zaštiti bilja tako i u općoj higijeni. Njegov značaj u suzbijanju epidemijskih bolesti poput tifusa i malarije je nemjerljiv. Istovremeno uz DDT otkriveni su i mnogi drugi njemu slični spojevi, poznati kao klorirani insekticidi. Uslijedio je razvoj organofosfornih spojeva za čije je otkrivanje prvenstveno zaslužan Gerhard Schrader, koji je 1944.g. otkrio paration, u čijoj su sjeni po opsegu djelovanja i ekonomičnosti proizvodnje ostali drugi organofosforni spojevi.

Klorirani insekticidi, uz organofosforne spojeve i karbamate, predstavljali su okosnicu čovjekove borbe protiv štetočina, prvenstveno insekata, kroz 20.st.

70-tih godina 20.st. u svim razvijenim zemljama svijeta došlo je do zabrane upotrebe DDT-a i mnogih drugih kloriranih insekticida i to ne zbog njihove akutne toksičnosti nego zbog njihove izuzetne kemijske stabilnosti, spore biorazgradljivosti, ukoncentriravanja u prehrambenom lancu, nakupljanja u okolišu, u humanom masnom tkivu, serumu i majčinom mlijeku .

U nerazvijenim zemljama, prema brojnim informacijama, mnogi klorirani spojevi se međutim i dalje koriste prvenstveno zahvaljujući jeftinoj proizvodnji.

Nakon zabrane, relativno mali broj spojeva iz grupe kloriranih insekticida nadomjestili su brojni novi spojevi od kojih se tražilo da budu jednako učinkoviti, ekološki prihvatljivi (biorazgradljivi) i što manje toksični za neciljane organizme.

Danas se procjenjuje da ima oko 1000 aktivnih tvari koje se koriste ili su se koristile u zaštiti bilja od čega ih je unutar zemalja EU više od 850. Kako prema sistematizaciji Svjetske zdravstvene organizacije postoje 363 različite vrste hrane, lako je doći do brojke od oko 300 000 mogućih kombinacija hrana/pesticid.
Kao rezultat primjene pesticida, mali dio korištenog sredstva zaostaje na tretiranoj kulturi i taj dio nazivamo '' ostatkom sredstva za zaštitu bilja''.
Ostaci mogu biti prisutni u :

• 
  svježem ili prerađenom voću i povrću
  
• 
  procesuiranoj hrani i pićima (kruh, voćni sokovi)
  
• 
  svježim ili procesuiranim proizvodima animalnog porijekla
  

Ostaci mogu također proizići iz okolišnih ili drugih indirektnih izvora kao što je to slučaj s DDT-em, čiji se ostaci unatoč prestanku korištenja, a zahvaljujući izuzetnoj stabilnosti i perzistentnosti i dalje pronalaze.

Pod ostacima pesticida podrazumijevaju se izuzetno male količine aktivnih tvari, koje se izražavaju u miligramima po kilogramu hrane u kojoj su nađene, znači u milijuntim dijelovima . Tako je na primjer omjer 0,01 mg/kg identičan omjeru 1 sekunde u 3,2 godine.

Tijekom života čovjek je međutim izložen pesticidima na više načina, kroz hranu, vodu i putem okoliša. Pojedina hrana može sadržavati smjesu različitih pesticida, a jednako se tako i raznolikom hranom istovremeno mogu u organizam unijeti pesticidi iz raznih izvora.

Posebnim propisima regulirani su zahtjevi koje mora zadovoljiti svaka aktivna tvar i sredstvo za zaštitu bilja prije nego što se odobri njegova upotreba, a jednako su tako regulirane i najveće dopuštene količine ostataka pojedinih pesticida u hrani, tzv. MDK vrijednosti (MDK = maksimalno dopuštena koncentracija)
Prema ciljnim organizmima, kojima su namijenjeni, pesticide možemo podijeliti u slijedeće grupe :

• 
  insekticidi - za kontrolu infestacije insektima
  

• 
  fungicidi - za kontrolu gljivičnih oboljenja
  
• 
  herbicidi - za kontrolu korova
  
• 
  limacidi - za suzbijanje puževa
  
• 
  akaricidi - za kontrolu grinja
  
• 
  nematocidi – za kontrolu glista
  
• 
  avicidi - za odbijanje napada ptica
  
• 
  rodenticidi – za kontrolu glodavaca
  
• 
  regulatori rasta i fiziotropi
  
• 
  repulzivna sredstva za odbijanje zečeva i druge divljači
  

Osim po namjeni pesticidi se mogu dijeliti i prema kemijskom sastavu pa tako razlikujemo:

- klorirane ugljikovodike

• 
  organofosforne spojeve
  
• 
  karbamate
  
• 
  sintetske piretroide
  
• 
  neonikotinoide
  
• 
  bakrena sredstva
  
• 
  sumporna sredstva
  
• 
  derivate fenoksi karbonskih kiselina
  
• 
  derivate feniluree
  
• 
  triazine
  
• 
  dinitroaniline
  
• 
  kloracetamide
  
• 
  dipiridile
  
• 
  imidazolinone
  

Tu je i niz pojedinačnih spojeva koji nisu nužno dio neke veće kemijski definirane grupe.

Po načinu djelovanja pesticidi mogu biti sistemici i nesistemici. Sistemični pesticidi mogu

'' putovati'' na mjesta različita od mjesta aplikacije pa se tako preko korijena širiti cijelom biljkom i uništavati insekte koji sišu biljne sokove ili putovati krvlju kralježnjaka s istom namjenom. Nesistemici djeluju samo na mjestu primjene, kontaktno.

Obzirom na komponente pesticidnog pripravka razlikujemo: prašiva, granule, koncentrate, otopine, paste i td.

Posljednjih godina može se govoriti o brzom razvoju nove grupe pesticida tzv biopesticida.

Biopesticidi su pesticidi dobiveni iz prirodnih materijala kao što su biljke, životinje i neki minerali; zajednički su naziv za kukce, grinje, bakterije, gljivice, viruse i druge prirodne neprijatelje biljnih štetočina. Razlikuju se :

• 
  mikrobiološki biopesticidi: bakterije (Bacillus thuringiensis), gljivice, virusi
  
• 
  inkorporirani protektivni agensi (PIPs): spojevi koje producira sama genetski modificirana biljka
  
• 
  biokemijski pesticidi: prirodni netoksični spojevi pesticidnog djelovanja (feromoni)
  

Prednosti biopesticida su niska toksičnost, djelotvornost u malim količinama i brza razgradljivost, ali su, kao i svi živi sustavi, ograničeni trajanjem, imaju uzak spektar djelovanja i skupi su.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pesticidi su na osnovu prvenstveno akutne oralne otrovnosti za štakora razvrstani u 4 grupe:
Ia grupa – ekstremno opasni: LD₅₀ oralno za krute tvari 5 ili < 5 mg/kg tjelesne mase

LD₅₀ oralno za tekuće tvari 20 ili < 20 mg/kg tjelesne mase

-aldikarb, kaptafol, klormefos, HCB, mevinfos, paration, forat,

paration-metil, fosfamidon

Ib grupa – visoko opasni: LD₅₀ oralno za krute tvari 5 – 50 mg/kg tjelesne mase

LD₅₀ oralno za tekuće tvari 20 – 200 mg/kg tjelesne mase

-kumafos, klorfenvinfos, karbofuran, metidation, DDVP

azinfos-metil, zeta-cipermetrin, metamidofos

II grupa – umjereno opasni: LD₅₀ oralno za krute tvari 50 -. 500 mg/kg tjelesne mase

LD₅₀ oralno za tekuće tvari 200 – 2000 mg/kg tjelesne mase

-bifentrin, karbaril, klordan, klorpirifos, ciflutrin, DDT,

cihalotrin, cipermetrin, cifenotrin, deltametrin, imazalil, fosalon,

pirazofos, lindan
IIIgrupa – slabo opasni : LD₅₀ oralno za krute tvari > 500 mg/kg tjelesne mase

LD₅₀ oralno za tekuće tvari > 2000 mg/kg tjelesne mase

-acefat, malation, ciram, tiram, aletrin, miklobutanil

Bez rizika za akutnu toksičnost su slijedeći pesticidi: benomil, maneb, diklofluanid, bromopropilat, bifenil, atrazin, karbendazim i td.

Intencija moderne biljne zaštite je zamjena pesticida I skupine spojevima slabije otrovnosti.
Na tragu toga treba spomenuti dvije važne inicijative u službi ljudskog zdravlja i ekološki prihvatljivog korištenja pesticida , a to su Roterdamska i Stockholmska konvencija.

Roterdamska konvencija o postupku prethodnog informiranog pristanka ('' prior inform consent'' = PIC ) za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, usvojena je na Diplomatskoj konferenciji u Roterdamu 10. rujna 1998.g. (Tablica 1), a osnovni su joj ciljevi slijedeći:

• 
  promicanje zajedničke odgovornosti i suradnje u međunarodnoj trgovini opasnim
  

kemikalijama i pesticidima radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša

• 
  doprinos ekološki zdravoj uporabi poticanjem razmjene podataka o svojstvima ciljanih
  

spojeva te utvrđivanjem nacionalnih postupaka o njihovom uvozu i izvozu i prenošenjem tih odluka ugovornim stranama

Tablica 1 – popis pesticida obuhvaćenih Roterdamskom konvencijom

Spoj	Kategorija
2,4,5-T i njegove soli	Pesticid
Aldrin	Pesticid
Binapakril	Pesticid
Kaptafol	Pesticid
Klordan	Pesticid
Klordimeform	Pesticid
Klorobenzilat	Pesticid
DDT	Pesticid
Dieldrin	Pesticid
DNOC i njegove soli	Pesticid
Dinozeb i njegove soli	Pesticid
EDB	Pesticid
Etilendiklorid	Pesticid
Etilenoksid	Pesticid
Fluoroacetamid	Pesticid
HCH (miješani izomeri)	Pesticid
Heksaklorbenzen	Pesticid
Heptaklor	Pesticid
Lindan	Pesticid
Živini spojevi	Pesticid
Monokrotofos	Pesticid
Paration	Pesticid
Pentaklorofenol i njegove soli i esteri	Pesticid
Toksafen	Pesticid
Praškasta formulacija koja sadrži kombinaciju: Benomil =ili> od 7% Karbofuran =ili> 10% Tiram =ili> 15%	Vrlo opasna formulacija pesticida
Monokrotofos (topive tekuće formulacije s više od 600g aktivne tvari/l)	Vrlo opasna formulacija pesticida
Metamidofos (topive tekuće formulacije s više od 600g aktivne tvari/l)	Vrlo opasna formulacija pesticida
Fosfamidon (topive tekuće formulacije s više od 1000 g aktivne tvari/l)	Vrlo opasna formulacija pesticida
Metil-paration (emulgativni koncentrati s 19,5%, 40%, 50%, 60% aktivne tvari i praškovi s 1.5%, 2%, i 3% aktivne tvari)	Vrlo opasna formulacija pesticida

*crveno su označeni spojevi I grupe otrovnosti i POO.
Zbog izuzetne važnosti međunarodne trgovine opasnim tvarima, vlade zemalja potpisnica sporazumjele su se i prihvatile Roterdamsku konvenciju na dobrovoljnoj bazi kao Privremeni PIC postupak. U Hrvatskoj je 25.travnja 2007. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini( N.N. - MU 4/2007).
Stockholmska konvencija usvojena je 23.svibnja 2001.g., a stupila je na snagu ratifikacijom konvencije od strane 50 država. Usmjerena je na smanjenje i sprječavanje ispuštanja 12 postojanih organskih onečišćivala, POO (''persistant organic pollutants'' ili POPs), među kojima je najviše kloriranih pesticida, zabranjenih u zemljama razvijenog svijeta još 70-tih godina prošlog stoljeća: aldrin, klordan, DDT, dieldrin, endrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mirex i toksafen. Konvencijom se propisuju uvjeti koje svaka zemlja potpisnica treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza POO spojeva na globalnoj razini .

Zakon o potvrđivanju Stockholmske konvencije u Hrvatskoj je prihvaćen 2006.g. ( N.N.-MU 11/2006). Gotovo svi pesticidi iz skupine POO uvršteni na listu Stockholmske konvencije, u Hrvatskoj su zabranjeni krajem šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Posljednji zabranjeni pesticid iz POO grupe bio je lindan , za koji je zabrana u Hrvatskoj nastupila 2001.g., iste godine kad i u Europskoj uniji.

Niti jedna aktivna tvar od njih 280 koje se danas koriste u sredstvima za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj, nije uvrštena u listu onečišćivala ni Rotterdamske ni Stockholmske konvencije.

SISTEMATIZACIJA PESTICIDA

INSEKTICIDI
Insekticidi su uz herbicide i fungicide najbrojnija i najpoznatija grupa pesticida. Po kemijskoj strukturi insekticidi pripadaju kemijski različitim grupama, koje karakteriziraju mnoga zajednička svojstva posebno ako se govori o otrovnosti. Najveći broj insekticida nalazi se u grupi organofosfornih spojeva, koji se opet dalje mogu dijeliti u organofosfate, organotiofosfate, fosfonate, fenil organotiofosfate, piridin organotiofosfate, organoditiofosfate i td. Iza organofosfornih spojeva najbrojnije su grupe karbamata i piretroidnih insekticida. Zbog velikog značaja u prošlosti u ovom poglavlju biti će riječi i o kloriranim insekticidima premda je njihova upotreba danas gotovo potpuno napuštena. Pored ovih nekoliko najbrojnijih grupa u insekticide ubrajamo i antibiotske insekticide, botaničke insekticide, diamidne insekticide, dinitrofenolne insekticide, fumigante, anorganske insekticide, nikotinoide, ftalimidne insekticide, pirazolne i još mnoge druge klasificirane i neklasificirane spojeve.
KLORIRANI INSEKTICIDI
Svojstva
Bez obzira na činjenicu da postoji čitav niz spojeva pesticidnog karaktera koji u svom sastavu sadrže klor, pod pojmom kloriranih insekticida podrazumijevamo relativno malu grupu spojeva, kojima je osim sličnih kemijskih svojstava zajednički i globalni utjecaj na čovjekovu borbu protiv insekata u 20.stoljeću. U grupu kloriranih insekticida ubrajamo slijedeće spojeve:

• 
  DDT i metabolite
  
• 
  Heksaklorcikloheksan – HCH (alfa, beta i delta izomer)
  
• 
  Lindan (gama izomer HCH)
  
• 
  Aldrin
  
• 
  Dieldrin
  
• 
  Endrin
  
• 
  Heptaklor
  
• 
  Heptaklor epoksid
  
• 
  Dikofol
  
• 
  Klordan
  
• 
  Toksafen
  
• 
  Metoksiklor
  
• 
  endosulfan
  

Zbog stabilnosti strukture kloriranog prstena, svi su izrazito perzistentni u okolišu iz čega proizlazi mogućnost ugradnje u hranidbeni lanac i unosa u ljudski organizam. Po kemijskoj strukturi to su derivati aromatskih odnosno alicikličkih ugljikovodika .

Lipofilni su i sporo podliježu biorazgradnji uslijed čega kronična izloženost vodi do akumulacije u masnom tkivu raznih organizama.

Uglavnom su u obliku bijelog ili žućkastog praha, najčešće bez mirisa (izuzetak HCH).U vodi su praktički netopivi, ali se dobro otapaju u organskim otapalima i mastima.

Kemijsku stabilnost može im narušiti samo hidroliza alkalijama.

Kada su 70 –tih godina prošlog stoljeća podaci o pronalaženju ostataka DDT-a u biološkom materijalu neciljanih organizama (humano masno tkivo, majčino mlijeko, arktička fauna) otkrili da njegova izuzetna stabilnost dovodi do akumuliranja u okolišu, do višestrukog ukoncentriravanja u prehrambenom lancu te do narušavanja ravnoteže cjelokupnog ekosistema, bilo je jasno da, bez obzira na njegovu nisku akutnu toksičnost, više nije podoban za upotrebu i došlo je do njegove postepene zabrane. Ista sudbina zadesila je i ostale pripadnike skupine.

Primjena i ostaci u hrani
DDT je sintetiziran 1874.g, a komercijalna proizvodnja započela je 1943. godine. Na vrhuncu proizvodnja je dostizala 400 000 t godišnje da bi 1971.g iznosila 200 000 t , u vrijeme kad su razvijene zemlje počele strogu restrikciju upotrebe kloriranih pesticida. Postoje podaci da se DDT proizvodio još i dugi niz godina poslije u Italiji, Indiji, Indoneziji i Kini , a jednako tako i u SAD-u . DDT je prvobitno korišten u borbi protiv malarije, tifusa i sličnih bolesti za vrijeme II svjetskog rata, a kasnije je primjena proširena na poljodjelstvo i šumarstvo.

HCH bi se povijesno mogao smatrati najstarijim kloriranim insekticidom, sintetiziranim još davne 1825.g. U ranim 40-tim godinama 20.st. otkriveno je njegovo insekticidno djelovanje za što je zaslužan uglavnom gama izomer (lindan). Koristio se u zaštiti voća i povrća, a također i za zaštitu stoke kao ektoparaziticid te za kontrolu malarije. Preparati na bazi HCH zabranjeni su 80-tih godina 20.st. s iznimkom lindana koji je u EU zabranjen 2001.g..

Premda endosulfan nije u Hrvatskoj na listi dopuštenih pesticida, jedan je od rijetkih kloriranih koji se koristio do nedavno (dopuštenja povučena 2005.g.). Koristio se intenzivno u poljoprivredi za kontrolu velikog broja insekata i crva i to na velikom broju kultura. Glavni razlog njegova neuvrštavanja na listu dopuštenih aktivnih tvari u EU bila je pojavnost ostataka u neciljanim organizmima.

Aldrin se uglavnom koristio za suzbijanje štetnika u tlu, ali jednako tako i za suzbijanje skakavaca, krumpirove zlatice pa čak i voluharica . Dieldrin, stabilniji od aldrina insekticid je širokog spektra djelovanja pa je osim u poljoprivredi korišten i u komunalnoj higijeni i u veterinarstvu . Klordan se primjenjivao kao ektoparaziticid kod domaćih životinja, u kontroli zemljišnih insekata, a slično je bilo i s heptaklorom, koji je i dolazio kao sastavni dio tehničkog klordana. Toksafen se primjenjivao uglavnom za suzbijanje miševa, voluharica, skakavaca, ali i za zaštitu pamuka, u voćarstvu i kao ektoparaziticid. Veliku primjenu imao je u SAD-u.

Klorirani pesticidi ubrajaju se u globalna onečišćivala okoliša. U vrijeme korištenja, njihovi ostaci pronalaženi su u gotovo svim medijima okoliša, daleko šire od područja uporabe, kamo su dospijevali nošeni zrakom, vodom i živim organizmima.U uzorcima zraka, snijega, leda i morske vode Arktika dominirali su HCH izomeri, a u bioti ostaci DDT-a. Pokusi su pokazali da u krajevima umjerene klime treba proći 25 – 40 godina da bi se razgradilo 90 % prvobitne količine DDT-a unijetog u tlo; 6 – 7 godina potrebno je da se razina ostataka u organizmu biljojeda vrati na nivo prije tretiranja dok je kod mesoždera i nakon 9 godina razina ostataka značajno viša nego prije unosa.

Procjenjuje se da je u razdoblju 1970 – 1993.,dakle nakon ograničenja i mnogostrukih zabrana, širom svijeta upotrijebljeno čak 990 000 t DDT-a . Uz ilegalna korištenja te brojke su vjerojatno i daleko veće. Zanimljiv je podatak da je analiza dnevnog unosa kloriranih pesticida u Japanu pokazala da je u razdoblju 1992 – 93. porastao unos lindana 167% u odnosu na razdoblje 1980 – 84., što se objašnjava povećanjem uvoza mesa i mesnih proizvoda iz Kine, Koreje i Australije .

Dodamo li tome otpornost kloriranih pesticida na kemijsku i mikrobiološku razgradnju, lipofilnost i bioakumulativnost, jasno je da su njihovi ostaci godinama nakon prestanka korištenja pronalaženi u tkivima životinja, ribi, mlijeku i jajima, namirnicama koje se općenito smatraju primarnim izvorima čovjekove izloženosti .
Otrovnost
Toksično djelovanje kloriranih pesticida uglavnom je kroničnog karaktera. Akutna trovanja su rijetka, vezana uz zloupotrebe ili nesreće. Klorirani pesticidi su kontaktni otrovi, resorbiraju se kroz kožu, ali i probavnim putem te respiratorno. Stupanj apsorpcije i toksičnosti ovisi o kemijskoj strukturi spoja, ali i o otapalu u kojem je spoj otopljen. Dermalna absorpcija je brža ako su otopljeni u aromatskim otapalima.

Svi organoklorni insekticidi su stimulatori središnjeg živčanog sustava i prouzrokuju konvulzije epileptičnog karaktera. Mjesta primarnog toksičnog učinka DDT-a su membrane aksona motornih i senzibilnih vlakana perifernih živaca te središnjeg živčanog sustava, posebno kore velikog mozga. Tu se stvara molekularni kompleks DDT-a s adenozin-trifosfatazama, čime se inhibiraju ti enzimi i usporava izlazak natrija i povratak kalija u unutrašnjost živčanog vlakna, a što se očituje kao ekscitacija živčanog sustava. Dolazi i do promjene ponašanja u smislu poremećaja ravnoteže i osjetilnih funkcija.

Javlja se smušenost, razdražljivost, vrtoglavica, glavobolja, dezorijentiranost, slabost, trnci, tremor, grčevi, nesvjestica. Česti su mučnina i povraćanje.

Klorirani pesticidi induciraju mikrosomske enzime, pojačavaju aktivnost alkalne fosfataze i aldolaze. Izazivaju kardiovaskularne smetnje: dispneju, povišeni srčani ritam, povećani srčani volumen. Dovode do poremećaja poput trombopenije, anemije, agranulocitoze i sl. Mogu prouzročiti oštećenje jetre i bubrega.

Klinička slika akutnog trovanja javlja se nekoliko sati do 24 sata nakon izloženosti, ovisno o dozi, stupnju otrovnosti i mjestu ulaska u organizam te o vrsti i dobi ciljnog organizma. Znakovi akutnog trovanja traju 24 sata do nekoliko dana. Pri smrtnoj ( ili letalnoj) dozi spoja do smrti dolazi uslijed zatajenja centra za disanje.

Klinička slika kroničnog trovanja slična je samo blaže naravi, trovanje može završiti i ozdravljenjem bez oštećenja središnjeg živčanog sustava.

Jedno od važnijih subletalnih djelovanja jest estrogeno odnosno antiestrogeno djelovanje i to prvenstveno DDT-a, ali i lindana .Molekula DDT-a nalikuje molekuli sintetičkog nesteroidnog estrogena dietilstilbestrola (DES). Biokemijska osnova estrogenog djelovanja jest vezanje pesticida za receptore estradiola u materičnom tkivu, gdje poput estrogena potiču sintezu proteina, promjenu u epitelu endometrija, inhibiciju lučenja žutog tijela u hipofizi i aktivaciju mikrosomske enzimatske razgradnje estradiola. Posljedica takvog djelovanja je stimulacija tkiva rodnice i maternice, prijevremeno otvaranje rodnice, brži rast uterusa i brže spolno sazrijevanje. Veće doze zbog stimulacije mikrosomskih enzima pojačavaju metabolizam estradiola pa je učinak antiestrogen., a iz istih razloga može doći i do nestašice kortikosteroida.

Klorirani pesticidi su i imunomodulatori , oslabljuju humoralnu i celularnu imunost snižavanjem koncentracije globulinske frakcije krvnih bjelančevina za 30%. Uzrokuju redukciju germinativnih centara u slezeni i atrofiju timusnih kortikalnih stanica. Smanjuju koncentraciju imunoglobulina G (IgG), povećavaju koncentraciju imunoglobulina M (IgM) te umanjuju metaboličku aktivnost limfocita.

Što se karcinogenosti tiče, nema dovoljno dokaza za karcinogenost DDT-a u čovjeku, ali postoje dostatni dokazi za eksperimentalne životinje. Uzrokuju tumore jetre kod miša i štakora, a postoje i podaci o povećanoj učestalosti tumora pluća i štitnjače. Nema podataka o genotoksičnim učincima. Postoje indicije da DDE (metabolit DDT-a) slabo inducira kromosomske aberacije u stanicama glodavaca i uzrokuje mutacije u stanicama sisavaca. Međunarodna agencija za istraživanje raka klasificirala je DDT u grupu 2B kao mogući karcinogen za ljude.

Kako točan mehanizam djelovanja kloriranih insekticida nije u potpunosti razjašnjen, nisu poznati ni etiološki antidoti već se liječenje provodi simptomatski. Bitno je osigurati i održavati prohodnost dišnih puteva, protiv grčeva dati diazepan. Eliminaciju otrova s kože osigurati temeljitim pranjem, a iz probavnog trakta ispiranjem želuca i davanjem aktivnog ugljena odmah nakon zaustavljanja grčeva.