Odluku o nastavnom planu I programu za osnovnu školu

ZNANJA

 

LEKSIČKA PODRUČJA

Do kraja pete godine učenja u 8. razredu osnovne škole učenici bi trebali usvojiti i samostalno se služiti s približno sa 650 leksičkih jedinica, a na razini razumijevanja i mehaničkoga reproduciranja do 800 (pjesmice, recitacije, skečevi, rap…). To bi iznosilo po svakom nastavnom satu prilikom obradbe novoga gradiva 7 do 8 leksičkih jedinica usvojenih na razini samostalne produkcije. Leksička područja naznačena su u predloženim nastavnim temama za 8. razred. Na kraju osmoga razreda, u drugom stranom jeziku predviđa se dosezanje razine A1+ prema deskriptorima definiranim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje, a to znači da u prethodno navedenim područjima jezične djelatnosti učenici stječu razinu višu od A1, ali ne uspijevaju u svim vještinama doseći razinu A2.

 

GRAMATIČKE STRUKTURE

Gramatička se znanja usvajaju analitički, tj. eksplicitno uz uporabu gramatičkih naziva i usustavljenje gradiva iz prethodnih razreda. Ispitivanje gramatičkih pravila i paradigmi izvan konteksta situacije nije dopušteno. Preporučuje se usvajati gramatičke strukture u situacijama svakodnevnoga života ili na tekstovima s aktualnim temama.

Glagoli

– sva do sada obrađena vremena glagola 1. 2. i 3. skupine (utvrditi) i naučiti nepravilne glagole connaître, voir, découvrir, offrir, falloir, boire, dormir, savoir                                                                

– gerund (legérondif)

– voix passive                                        

 Imenice

– imenice s različitim oblicima za muški i ženski rod

– množina imenica, pravila u pisanju

– nepravilna množina imenica

– imenice kod kojih se u množini mijenja samo član, (primjerice, des gratte-ciel)

Član

– uporaba člana u ustaljenim izrazima

– izostavljanje člana

Zamjenice

– utvrđivanje naglašenih osobnih zamjenica u nominativu i nenaglašenih COD, COI (le, la, les, lui leur)

– utvrđivanje odnosnih zamjenica i neodređene zamjenice on

Pridjevi

– utvrđivanje ženskoga roda i množine

– slaganje pridjeva s imenicom u rodu i broju

Brojevi

– izuzetci u izgovoru nekih brojeva uz imenicu (hui(t) filles/si(x) livres)

– glavni brojevi od 1 – 1000 (na pisanoj razini)

– redni brojevi do 21 (na pisanoj razini)

Prijedlozi

– uporaba najučestalijih prijedloga

– uporaba prijedloga u ustaljenim izrazima

Prilozi

– prilozi vremena, mjesta i načina

– stupnjevanje priloga (pravilno) i stupnjevanje priloga bien

Negacija

– pojačana negacija (plus, jamais, rien personne)

Upitne riječi

– qui, comment, qu'est-ce que, où, quand, pourquoi, pour qui, avec qui, de qui/quoi

Rečenice

– 1. i 2. tip pogodbenih rečenica

– neupravni govor (direktna pitanja i zapovjedni način, uvodna rečenica u prezentu)

– odnosne rečenice                                                 

– izricanje namjere (pour/afin de + infinitiv)

– izricanje potrebe/zabrane/upozorenja (il faut/faudrait, il est nécessaire/interdit/dangereux de + infinitiv)

Na razini prepoznavanja

– pluskvamperfekt

– il faut + konjunktiv prezenta najčešćih tematskih glagola

– konjunktiv uz glagole htijenja, naredbe, osjećaja i iza veznika afin que, pour que                      

– slaganje vremena

– slaganje participa perfekta s objektom uz glagol avoir

– osobne zamjenice COD i COI (me, te, nous, vous)

– posvojne zamjenice

– pokazne zamjenice

– prilozi na –ment (specifičnosti)

 

JEZIČNE FUNKCIJE

Komunikacijski obrasci za pisanje razglednica/čestitaka/pisama, predstavljanje sebe i drugoga, postavljanje pitanja/odgovaranje na pitanja, aktivna uporaba obrađenih glagolskih vremena i glagolskih načina (zapovjedni način i kondicional sadašnji), vođenje kratkoga dijaloga i rasprava o poznatoj temi, prepričavanje sadržaja na temelju obrađene tematike i primjena u nekoj sličnoj situaciji (nekoliko rečenica), imenovanje, opisivanje, uspoređivanje predmeta, osoba, pojava i situacija, opisivanje pojava i situacija i određivanje odnosa između predmeta i osoba služeći se poznatim prilozima, izricanje aktivnih i trpnih radnji, izricanje odnosa u vremenu i prostoru, izricanje namjere i pogodbe, izricanje potrebe, zabrane i upozorenja, izricanje želje i uljudno traženje, traženje i davanje informacija, predlaganje, prihvaćanje i odbijanje prijedloga, čestitanje (blagdana, rođendana...), zahvaljivanje, izražavanje osjećaja, raspoloženja, izražavanje slaganja i neslaganja, suosjećanja, kritike, samokritike, izražavanje ukusa i osobnoga stava prema nečemu, izražavanje zahtjeva, naredbe, obveza i dužnosti, snalaženje u prostoru, snalaženje u vremenu, izricanje vremena, izražavanje atmosferskih prilika potvrđivanje i nijekanje

 

KULTURA I CIVILIZACIJA

Učenicima treba sustavno ukazivati na sličnosti i različitosti u hrvatskoj kulturi i kulturi nekih država frankofonoga govornoga područja, tradiciji, običajima, uljudnom ophođenju, vodeći računa o komparativnom pristupu sadržajima. Senzibilizacija učenika i ukazivanje na kulturalne sličnosti i različitosti vrši se kroz odgojne i socijalizirajuće sadržaje, radi razvijanja tolerancije i empatije prema drugome i drukčijem (primjerice, kulturni šok, razgovor o iskustvima...) Dakle, učenike treba privikavati na prepoznavanje kulturno uvjetovanih razlika u značenju i uporabi pojedinih jezičnih izričaja, u načinu ponašanja u komunikaciji i sl., privikavati ih na prepoznavanje stereotipa i predrasuda, kao i na potrebu njihova uklanjanja. Isto tako, kod učenika treba razvijati svijest o ulozi vlastite i strane kulture. Svi ti sadržaji, uključujući odgojne i socijalizirajuće, integrirani su u navedene nastavne teme za 8. razred.

 

VJEŠTINE I SPOSOBNOSTI

 

Slušanje

– pozorno slušanje drugoga

– uzvraćanje na naputke i naredbe na stranom jeziku

– razumijevanje izjavnih rečenica i pitanja te nekih zavisno-složenih rečenica

– globalno i selektivno razumijevanje teksta poznate tematike

– usvajanje što pravilnijeg izgovora i intonacije oponašanjem izvornih govornika

– uočavanje različitog izgovora glasova i glasovnih skupina francuskoga jezika u odnosu na hrvatski jezik i mogućnost reproduciranja

 

Govorenje: izgovor, govorna interakcija i produkcija

– sposobnost raspoznavanja, razumijevanja i ponavljanja fonoloških, ritmičkih i intonacijskih/melodijskih osobina francuskoga jezika prema uzorku

– sustavno uvježbavanje izgovora specifičnih glasova francuskoga jezika (nazali, glas r...)

– reproduciranje rečenica s odgovarajućom rečeničnom intonacijom (jesne, niječne, usklične i upitne rečenice)

– reproduciranje govorenih ili snimljenih zvučnih modela

– verbalno uzvraćanje na verbalne i neverbalne poticaje u sklopu jednostavnih jezičnih funkcija

– odgovaranje na pitanja koja se odnose na obrađene strukture i teme

– postavljanje pitanja koja se odnose na obrađene strukture i teme

– sposobnost opisivanja na temleju usvojenih elemenata uz izmjenu nekih elemenata prema predlošku i prema vlastitu nahođenju učenika

– reproduciranje dijaloga u kojima učenici samostalno mijenjaju neki element

– sposobnost sudjelovanja u dijalozima i diskusijama o poznatoj tem

– sposobnost traženja informacija i objašnjenja

– sudjelovanje u dramatizacijama

– recitiranje kraćih autentičnih pjesmica

– opisivanje slikovnoga predloška

– imenovanje i opisivanje radnje

– povezivanje elemenata prethodno obrađene priče s pomoću aplikacija/slikovnih kartica

– sposobnost uporabe nekoliko rečenica za opisivanje osoba, predmeta i situacija

– izricanje kratkoga teksta uz slikovni predložak kao poticaj (primjerice, strip)

 

Čitanje

– glasno čitanje tekstova koji sadrže poznate strukture i leksik poštujući naglasak i intonaciju

– izražajno čitanje dijaloga/tekstova

– čitanje po ulogama

– svladavanje i primjena rečenične intonacije

– razumijevanje kraćih tekstova poznatoga sadržaja

– čitanje i razumijevanje izvornih poruka, odabranih tekstova iz tiska/časopisa, uputa za uporabu, reklama, TV programa, SMS-a, internet...

 

Pisanje

– uvježbavanje osnovnih razlika između grafije i izgovora      

– uvježbavanje samostalnoga pisanja znakova u francuskom jeziku (akcenti, apostrof, sedij, trema)

– dopunjivanje rečenica riječima koje nedostaju (prema predlošku i prema vlastitu izboru učenika)

– slaganje ponuđenih riječi/rečenica u logičan slijed

– pisanje čestitaka/pozivnica i kraćega pisma prema predlošku

– pisanje kraćega vođenoga sastava

– pisanje diktata na poznatu temu

– samostalno snalaženje u pisanju ispita znanja na temleju prethodno uvježbanih sadržaja

 

STRATEGIJE UČENJA I SLUŽENJA ZNANJEM

– uporaba vizualnih elemenata radi što uspješnijega zapamćivanja jezičnih sadržaja (boje, crteži, podcrtavanje i sl.)

– uporaba ilustracija radi lakšega razumijevanja sadržaja teksta

– razvrstavanje leksika prema tematskim sadržajima

– osamostaljivanje učenika za služenje rječnikom u udžbeniku, slikovnim, dvojezičnim,

– jednojezičnim i višejezičnim rječnikom

– privikavanje na samostalno zaključivanje (analogija na temelju primjera)

– postupno stjecanje znanja na temelju promatranja, istraživanja te izvođenje zaključaka u školi tijekom nastave i izvan škole (istraživačko učenje)

– uporaba novih medija u učenju francuskoga jezika (primjereno dobi učenika)

– prezentacija individualnoga rada o nekoj obrađenoj temi (kratki opis s pomoću postera,

– aplikacije...)

– prezentacija rezultata skupnoga rada (o nekoj od obrađenih tema)

– uporaba udžbenika, radne bilježnice, gramatike i drugih izvornih materijala (internet, televizija, CD-Rom, DVD...)

– uporaba i mogućnost izbora najučinkovitijih i najsuvremenijih strategija u učenju jezika

– razvijanje samostalnoga i zajedničkoga učenja

– razvijanje odgovornosti svakoga pojedinca prema skupini učenika koji rade na zajedničkome zadatku

– jednostavnim aktivnostima učenike se postupno privikava na sposobnost vrjednovanja kolektivnoga/ suradničkoga rada kao i na razvijanje sposobnosti samoprocjene i samoocjenjivanja te međusobnog ocjenjivanja učenika (EJP). Na taj način i roditelji mogu sustavno pratiti proces učenja i napredovanja svojega djeteta.

 

^[1] Usp. Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje, Vijeće Europe, Školska knjiga, Zagreb, 2005..

^[2] Vidi str. 79.