Te u zagrebu filozofski fakultet

============================================================
U razdoblju od prošloga izbora (u zvanje izvanrednoga profesora 2003 godine) Gjurgjan se u najvećoj mjeri bavila irskim pjesnikom W. B. Yeatsom. Izradila je studiju o recepciji Yeatsa za The Reception of British and Irish Authors in Europe. Na skupu u Dublinu «Bloomsday 100: International James Joyce Symposium”, 13. – 20. lipnja 2004 predsjedala je sekciji “Joyce i psihoanaliza” te u okviru te sekcije održala i izlaganje pod naslovom “Is It Right to Kiss Your Mother: The Return of the Repressed“. Iste godine je s Mortom Levittom organizirala dvotjedni tečaj o Joyceu pri IUC Dubrovnik. Na skupu “20th International James Joyce Symposium» u Budimpešti u psihoanalitičkoj sekciji ponudila je alternativno čitanje priče «Ilovača».
Kao rezultat bavljenja engleskim romantizmom za potrebe nastave, Gjurgjan je izradila dva teksta. Referat «The Greenest Isle of My Imagination: Byron, Romanticism and Decadentism» kojeg je izložila u Dublinu 2005 godine bavi se odnosom između romantičnog i dekadentnog kod Byrona. Za projekt «Romantizam: formiranje modernoga subjekta i europska ideja” prof. dr. sc. Josipa Užarevića, Gjurgjan je izradila rad «Engleski romantizam: Između reprezentacijske i semantičke funkcije jezika» u kojemu promišlja odnos između sjećanja, imaginacije i jezika.
U okviru kroatističkih komparativnih studija izradila je nekoliko radova o Krleži, pretežito iz postkolonijalnog i feminističkog aspekta (objavljeno u zbornicima Dana hvarskog kazališta). O Brešanu i Paljetku izlagala je u nekoliko navrata od kojih je posljednji bio referat na ESSE-u 2004. te u IUC-u u Dubrovniku 2006. godine. Oba ova rada tematiziraju reinskripciju Hamleta u Brešanovom i Paljetkovom tekstu. U prvome radu Gjurgjan propituje odnos između estetike avantgarde i postmodernizma i načina na koji one koriste svoj metatekstualni predložak. U drugome radu propituje se žanrovska zadanost ovih dvaju tekstova. Pri tome Gjurgjan posebno inzistira ne nemogućnosti katarze koja je rezultat, ali i povod žanrovske rekodifikacije. Iz radova izrađenih u ovome razdoblju posebno izdvajamo:
“Fetišizam, vampirizam i pogled Drugoga u drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže”, Dani hvarskog kazališta: hrvatska književnost i kazalište dvadesetih godina 20. stoljeća, HAZU i Književni krug Split, Zagreb – Split 2003, str. 55-65. izvorni je znanstveni rad. Temeljeći svoje čitanje na psihoanalitičkoj kritici, prvenstveno na Lacanovoj reinterpretaciji Freudove analize Edipova kompleksa, Gjurgjan pokazuje kako je sukob između oca i sina izazvan željom onog drugog da bude prepoznat, da postane ‘vidljiv’. Polazeći od motiva monokla kao simbola pogrešne, nepotpune slike o drugome, koja stvara krizu identiteta, Gjurgjan borbu između oca i sina svodi na problem “ne/vidljivosti”. Ženski likovi u toj borbi za prevlast i samopotvrđivanje imaju ulogu fetiša. Ističući da su ubojstva u drami Gospoda Glembajevi te u Povratku Filipa Latinovicza inačice vampirizma, a žrtve žene, Gjurgjan u Gospodi Glembajevima povezuje vampirizam s incestuoznom, homoerotskom žudnjom. S obzirom da je tabuizirana, takva se žudnja može ostvariti samo posredno. U ovom provokativnom, dobro argumentiranom eseju, autorica zaključuje da je barunica Castelli fetiš Leoneove frustrirane žudnje