Te u zagrebu filozofski fakultet

«Od Eve do Laure» u Dani hvarskoga kazališta : Hrvatska književnost i kazalište i avangarda dvadesetih godina 20. stoljeća, 2004. str.311-321, nastavak je promišljanja kolegice Gjurgjan o Krleži kojega iščitava s pomoću anglofone kritičke aparature, prvenstveno feminističke i poststrukturalističke kritike. Promišljajući funkciju ženskih likova u Krležinim djelima, od Eve do barunice Castelli, Filipove majke Regine ili Bobočke, Gjurgjan zaključuje da svi oni pripadaju, u skladu s Barthovom kodifikacijom, proairetski kodu. Drugim riječima, one su antagonisti u dramskoj ili narativnoj strukturi u funkciji razvoja radnje i karakterizacije muških likova. Za razliku od njih, smatra Gjurgjan, Laura je lik koji fascinira Krležu i upravo se on nalazi u središtu dramske radnje U agoniji.. S jedne strane, Laura je lik koji mora biti kažnjen za moralni prijestup. No, svojim samoubojstvom, Laura se uzdiže iznad moralnih normi. Katarza koju nam donosi njezina smrt pretvara je u heroinu izvan dobra i zla. Zato, da bi nam ostala simpatična, da bismo je mogli voljeti, Laura mora umrijeti.