Za islamski poziv i odgovoriti na misionarima, pa šeik odlučio ostaviti sve druge poslove

37 NOVI ZAVJET I STATUS četiri evanđelja

|

Evanđelja po Mateju, Luka i Marko.

|

1 Svi su drevni kršćanski pisci i veliki broj moderno

pisci su jednoglasni u trenutku da Evanđelje po Mateju

je izvorno na hebrejskom jeziku, te je u potpunosti

zaklonjen zbog narušavanja i promjene od strane kršćana.

Ovaj Evanđelje je samo prijevod i nije podržan od strane

nikakav argument ili vlast. Čak i ime njegovog prevoditelj nije

svakako poznat. Postoje samo nagađanja da je možda ovo ili

ta osoba možda ga prevesti. Ovakav argument ne može

biti prihvatljiva nekršćansku čitatelja. Knjiga ne može biti

pripisuje svom autoru samo na temelju neizvjesna

izračuni.

|

2. Kršćanski autor Meezan-ul-Haq ne može proizvesti bilo

autoritet u vezi autor ove knjige. On je samo pretpostavka

i rekao da je Matej eventualno mogao to zapisano u Greek

jezik. S obzirom na ove činjenice ovaj prijevod nije prihvatljiva

i odgovoran je treba odbaciti.

|

3 Penny enciklopedija kaže pogledu evanđelja

Matthew:

|

4 "Ovo Evanđelje je napisano u hebrejskom jeziku i

jezik koji je bio u modi između Sirije i Kaldeji u 41

AD samo grčki prijevod je dostupan. I prisutni

Hebrejski verzija je samo prijevod istog grčke verzije. "

|

5 Thomas Ward, katolički pisac, kaže u svojoj knjizi:

"Jerome izričito navedeno u pismu da su neki drevni

znanstvenici su sumnjičavi oko posljednjeg poglavlja Evanđelja

Marko; a neki od njih imali sumnje oko neke stihove poglavlja

23 Evanđelja po Luki; i neki drugi znanstvenici su upitan

o prva dva poglavlja ove Evanđelja. Ta dva poglavlja

nisu uključene strane Marchionites [koji ne priznaju

th Starom zavjetu i vjeruju u dva boga, jedan od dobra i jedan od

zla] u svojoj knjizi. "

|

6 Norton piše u svojoj knjizi tiskanoj 1837. u Bostonu:

"To Evanđelje sadrži prolaz izvodi iz stiha devet do

kraj posljednjeg poglavlja koja se poziva na istraživanje. To je

čudi da Griesbach nije stavio nikakav znak sumnje o njegovoj

tekst, jer on je predstavio brojne argumente kako bi dokazali da je ova

dio je bio dodatak nekih kasnijih ljudi. "

|

7 Kasnije u svojoj knjizi, dajući još argumenata, rekao je:

"To dokazuje da je prolaz u pitanju je upitna,

pogotovo ako imamo na umu naviku pisaca u tome što

obično vole dodati u tekstu, a ne da se izostavi iz njega. "

Griesbach je jedan od najpouzdanijih učenjaka protestantskom

vjera.

|

38 neautentičnosti Evanđelja po Ivanu

|

1. Ne postoji autoritet za tvrdnju da je Evanđelje po Ivanu je

Knjiga je apostol Ivan kojemu je pripisano. Na

suprotno, postoji nekoliko argumenata koje je jako opovrgnuti ovu

tvrdnja.

|

39 Prvi argument:

|

1. Prije i nakon razdoblja od proroka Isusa, stil

pisanje i metoda prikupljanja knjiga je slična stilu

od prisutnih pisaca. Iako je ovo Evanđelje je Ivan posjedovati izgleda

da je pisac to nije sam Ivan.

|

2. To nije moguće opovrgnuti očite dokaze koji

Sam tekst nudi, osim ako su jaki argumenti prezentirani negirati

to.

|

40 Drugi argument:

|

1 Ovaj Evanđelje sadrži ovu izjavu u 21:24:

"To je učenik koji svjedoči o tim stvarima: i mi

znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo ", opisuje apostol Ivan.

To označava da je pisac ovog teksta nije da sam Ivan. To

dovodi nas pogoditi da pisac je našao neki scenarij napisao

John i opisao sadržaj u svoj jezik što neki

propusti i dopune sadržaja.

|

41 TREĆI ARGUMENT:

|

1. U drugom stoljeću poslije Krista, kada su vlasti odbile

prihvatiti ovaj Evanđelje kao knjigu Ivana [učenik],

Irenej - učenik Polikarpa, učenika Ivana - bio je

žive.

|

2. On nije bi bilo izjavu negirati one koji su odbili

prihvati knjigu i nije svjedoči da je čuo Polikarp

rekavši da je to Evanđelje je knjiga Ivana, apostola. Imalo

je knjiga Ivana, Polikarp mora ga znati. To ne može biti

Istina je da je čuo Polikarp govori mnoge tajne i duboka

ono što je vezana, ali nije čuo ni jednu riječ o

stvar takve važnosti.

|

3 I to se još unbelievble da ga je čuo i

zaboravili, jer mi znamo o njemu da je imao veliko povjerenje u verbalni

izjave i koristiti ih pamtiti. To je vidljivo iz

Sljedeća izjava Euzebija vezi mišljenju Irenej

o verbalnim izjavama:

|

4 Slušao sam te riječi s velikom pažnjom milošću Božjom,

i napisao ih ne samo na papiru, ali i na mom srcu. Za

dugo vremena, ja sam to moj običaj držati čitajući ih napravio. "

|

5. Također je nezamislivo da ga se sjeti i nije

stanje

što zbog straha od njegovih neprijatelja. Ovaj argument nas spašava od

krivnja odbijanja istinitost ovog Evanđelja iz

vjerska predrasuda. Vidjeli smo da je odbio u sekundi

stoljeće, a ne može se brani od starih kršćana.

Celzo, koji je bio poganski učenjak drugom stoljeću poslije Krista,

neustrašivo je izjavio da su kršćani su iskrivljene njihovi Evanđelja

tri ili četiri puta ili više. Ova promjena ili narušavanja mijenjati

Sadržaj teksta.

|

6 Fest, načelnik Manichaeans i znanstvenik javno

najavio je u 4. stoljeću:

|

7 "Utvrđeno je da su knjige Novoga zavjeta

nisu ni knjige o Kristu, niti su knjige njegovih

apostoli, ali nepoznati ljudi su ih napisali i pripisuje

ih apostolima i njihovim prijateljima. "

|

42 Četvrti argument:

|

1. Katolička Herald, tiskana 1844. godine, uključuje izjavu u

vol. 3 na stranici 205. koji je rekao Stapelin u svojoj knjizi da je Evanđelje

Ivana nesumnjivo je napisao učenik škole u

Aleksandrija. Pogledajte kako napadan on tvrdi da je knjiga

Student.

|

43 PETA ARGUMENT:

|

1 Bertshiender, veliki učenjak, je rekao:

"Cijeli ovog Evanđelja i svim poslanicama Ivana

su definitivno nije napisao njega već neke druge osobe u

drugog stoljeća poslije Krista "

|

44 ŠESTA ARGUMENT:

|

1. Grotius, poznati znanstvenik, priznao je:

"Tu se dvadeset poglavlja u ovom Evanđelju.

dvadeset i prvo poglavlje dodan nakon smrti Ivana, po

Crkva Efezu. "

|

45 SEDMA ARGUMENT:

|

1 Allogin, sekta kršćana u drugom stoljeću poslije Krista,

odrekli ovo Evanđelje i sve spise Ivana.

|

46 OSAM ARGUMENT:

|

1. U prvih jedanaest Stihove poglavlju 8 nisu prihvaćeni od strane bilo koje od

kršćanski pisci i uskoro će se pokazati da ovim stihovima

ne postoje u sirijske verziji.

Ako ih je bilo autentični dokaz da ga podržava većina

Kršćanski pisci ne bi napravili takve izjave. Dakle

mišljenje Bertshiender i Stapelin je nesumnjivo istina.

|

47 DEVETA ARGUMENT:

|

1 Horne, u poglavlju dva od sv. 4. svom komentaru kaže:

"Informacije koje je prenio nam je

povjesničari crkve odnose na razdoblje od četiri evanđelja

neispravan i neodređen. To ne pomaže nam doći bilo

smislen zaključak. Drevni teolozi su potvrdili

apsurdne izjave i napisan ih. Naknadni ljudi prihvatili

ih samo iz poštovanja prema njima. Ove lažne izjave čime su

komunicirao s jednog pisca u drugu. Dugo vremensko razdoblje

je prošao, a postalo je vrlo teško otkriti

istina. "

|

2. Nadalje u istom volumenu kaže:

"Prvi Evanđelje je napisano bilo u 37 AD i 38 AD ili

u 43 AD ili 48 AD ili 61,62,63 i 64 AD drugom

Evanđelje je napisano u 56. poslije Krista, ili u bilo koje vrijeme nakon toga do 65 godina

AD a većina eventualno u 60 ili 63 AD Treći Evanđelje je

napisano u 53 ili 63 ili 64 AD Četvrti Evanđelje je napisano

68,69,70 ili 89 ili 98 A.D. "

|

3. Sljedeći izjavu Euzebija vezi mišljenju

Irenej o usmenim izjavama:

|

4 Slušao sam te riječi s velikom pažnjom milošću Božjom,

i napisao ih ne samo na papiru, ali i na mom srcu. Za

dugo vremena, ja sam to moj običaj držati čitajući ih napravio. "

|

5. Također je nezamislivo da ga se sjeti i ne navode

što zbog straha od njegovih neprijatelja. Ovaj argument nas spašava od

krivnja odbijanja istinitost ovog Evanđelja iz

vjerska predrasuda. Vidjeli smo da je odbio u sekundi

stoljeće, a ne može se brani od starih kršćana.

|

6 Celzo, koji je bio poganski učenjak drugom stoljeću poslije Krista,

neustrašivo je izjavio da su kršćani su iskrivljene njihovi Evanđelja

tri ili četiri puta ili više. Ova promjena ili narušavanja mijenjati

Sadržaj teksta.

|

7 Fest, šef Manichaeans44 i znanstvenik javno

najavio je u 4. stoljeću:

|

8 "Utvrđeno je da su knjige Novoga zavjeta

nisu ni knjige o Kristu, niti su knjige njegovih

apostoli, ali nepoznati ljudi su ih napisali i pripisuje

ih apostolima i njihovim prijateljima. "

|

48 Četvrti argument:

|

1. Katolička Herald, tiskana 1844. godine, uključuje izjavu u

vol. 3 na stranici 205. koji je rekao Stapelin u svojoj knjizi da je Evanđelje

ofJohn nesumnjivo je napisao učenik škole u

Aleksandrija. Pogledajte kako napadan on tvrdi da je knjiga

Student.

|

49 PETA ARGUMENT:

|

1 Bertshiender, veliki učenjak, je rekao:

"Cijeli ovog Evanđelja i svim poslanicama Ivana

su definitivno nije napisao njega već neke druge osobe u

drugog stoljeća poslije Krista "

|

50 ŠESTA ARGUMENT:

|

1. Grotius, poznati znanstvenik, priznao je:

"Tu se dvadeset poglavlja u ovom Evanđelju.

dvadeset i prvo poglavlje dodan nakon smrti Ivana, po

Crkva Efezu. "

|

51 SEDMA ARGUMENT:

|

1 Allogin, sekta kršćana u drugom stoljeću poslije Krista,

odrekli ovo Evanđelje i sve spise Ivana.

|

52 OSAM ARGUMENT:

|

1. U prvih jedanaest Stihove poglavlju 8 nisu prihvaćeni od strane bilo koje od

kršćanski pisci i uskoro će se pokazati da ovim stihovima

ne postoje u sirijske verziji.

|

2. Ako ih je bilo autentični dokaz da ga podržava većina

Kršćanski pisci ne bi napravili takve izjave. Dakle

mišljenje Bertshiender i Stapelin je nesumnjivo istina.

|

53 DEVETA ARGUMENT:

|

1 Horne, u poglavlju dva od sv. 4. svom komentaru kaže:

"Informacije koje je prenio nam je

povjesničari crkve odnose na razdoblje od četiri evanđelja

neispravan i neodređen. To ne pomaže nam doći bilo

smislen zaključak. Drevni teolozi su potvrdili

apsurdne izjave i napisan ih. Naknadni ljudi prihvatili

ih samo iz poštovanja prema njima. Ove lažne izjave čime su

komunicirao s jednog pisca u drugu. Dugo vremensko razdoblje

je prošao, a postalo je vrlo teško otkriti

istina. "

|

2. Nadalje u istom volumenu kaže:

"Prvi Evanđelje je napisano bilo u 37 AD i 38 AD ili

u 43 AD ili 48 AD ili 61,62,63 i 64 AD drugom

Evanđelje je napisano u 56. poslije Krista, ili u bilo koje vrijeme nakon toga do 65 godina

AD a većina eventualno u 60 ili 63 AD Treći Evanđelje je

napisano u 53 ili 63 ili 64 AD Četvrti Evanđelje je napisano

68,69,70 ili 89 ili 98 A.D. "

|

54 poslanicama i OTKRIVENJE

|

1. Poslanica Hebrejima, Druga Petrova poslanica,

Drugo i treće poslanice Ivana, Poslanica Jakovljeva,

Judina poslanica i nekoliko stihova iz Prva Ivanova poslanica su

pogrešno pripisuje apostolima. Ove knjige su općenito

trebao biti upitan do 363 AD i dalje biti

Smatra lažne i neprihvatljive za većinu kršćanina

pisci do današnjega dana. Stihove je Prva Ivanova poslanica

su izostavljeni u sirijskim verzijama.

|

2. Arabian crkve su odbacili druga poslanica

Peter, obje poslanice Ivanove, Judina poslanica i

Otkrivenje. Slično crkve Siriji su ih odbacili

od početka svoje povijesti.

|

3 Horne izjavio je u drugoj knjizi svom komentaru (1822)

na stranicama 206 i 207 :)

|

4 "Sljedeći Poslanice i stihovi nisu uključeni u

Sirijski verziju i isti je slučaj s arapske

crkve: Druga Petrova poslanica, Judina poslanica, i

poslanice Ivana, u Otkrivenju, stihovi 2-11 od

poglavlje 8 u Evanđelju po Ivanu, a poglavlje 5 stih 7 od prvog

Ivanove poslanice. Prevoditelj sirijske verzije izostavljeni tih

stihovi jer nije ih vjeruje da je pravi. Ward potvrđuje

u svojoj knjizi (1841) na stranici 37: "Rogers, veliki učenjak

protestantska vjera je spomenuo ime niza

Protestantski znanstvenici koji su proglašeni sljedeće knjige kao lažna i

izuzeti ih iz svetih spisa: Poslanice Hebrejima,

Poslanica Jakovljeva, druga i treća poslanica Ivanova,

i Otkrivenje. "

|

5 Dr. Bliss, učenjak protestantske vjere izjavio:

"Sve knjige su sve do razdoblja Euzebija nalaze

prihvatljivo ", a on inzistira na toj točki:

|

6 "Poslanica Jakovljeva, Druga Petrova poslanica i

Drugi i treći poslanice Ivana nisu spisi

Apostoli. Poslanica Hebrejima ostao odbačen zbog duga

razdoblje, na sličan način sirijska crkva nije priznaju

Druga Petrova poslanica, drugi i treći poslanice Ivana, THC

Poslanica Jude i Otkrivenja. "

|

7 Lardner rekao je u sv. 4. svom komentaru na stranici 175:

|

"Cyrillus i Crkva Jeruzalemu nisu priznati

Knjiga Otkrivenja u svom razdoblju. Osim toga, ime

ove knjige uopće ne pojavljuju u popis kanonskih knjiga

koje je napisao. "

|

8. Na stranici 323. istog volumena je još rekao:

|

"Otkrivenje nije bio dio sirijske verzije.

Barhebroeus i Jakov nisu uključili ovu knjigu za komentare u

njihov komentar. Abedjessu izostavio Druga Petrova poslanica,

drugi i treći poslanice Ivanove, Judina poslanica i

Otkrivenje iz svog popisa. Svi ostali Sirijci imaju isto mišljenje

o tim knjigama. "

|

9 Katolička Herald (1844) sadrži sljedeću izjavu

na stranici 206. god. 7: "Rose je napisano na stranici 161 svoje knjige

da su mnogi protestantski znanstvenici razmotre knjigu Otkrivenja ne-

uvjerljivi. Profesor Ewald proizvodi snažne argumente za

dokazati da Evanđelja po Ivanu i Poslanicama Ivana i

Objave Ivana ne može biti spisi iste osobe.

|

10 Euzebije daje sljedeću izjavu u poglavlju 25. god.

7 njegove povijesti:

"Dionizije kaže da su neki antički pisci isključeni knjigu

Objave iz Svetog pisma i imaju completelv

opovrgnuo je. On je rekao da je ova knjiga je besmisleno i velika

primjer neznanja. Svaka udruga ove knjige s Ivanom ili

s pravednika ili bilo kršćanina nije u redu. U stvari, to

Knjiga se pripisuje Ivanu heretik Cerinthus. Volio bih da sam imao

ovlasti ga isključuje iz Svetog pisma. Što se tiče moje

vlastito mišljenje je u pitanju, vjerujem da je to od nekoga tko

bio inspiriran. No, ono što ja ne mogu lako vjerovati je da je pisac

je bilo koji od apostola, ili da je bio Zebedejeva ili

brat Jakovljev. "

|

11 Naprotiv idiom teksta i njegov stil snažno

ukazuju na to da pisac ne može biti apostol Ivan, koji je

spominje u Djelima apostolskim, jer je njegova prisutnost u Maloj Aziji

nije poznato. To Ivan je potpuno drugačiji čovjek koji je

Azijska. Postoje dvije grobnice u gradu Efezu, i ležaj

Natpis Ivana. Sadržaj i stil ove knjige

ukazuju na to da je Ivan, evanđelist, nije pisac ove knjige.

Budući da je tekst evanđelja i poslanica kao rafiniran kao

stil Grka. Nasuprot tome Knjiga Otkrivenja

sadrži tekst vrlo različite u stilu od Grka, pun

rijetki izrazi.

|

12 Osim toga evanđelista imaju zajedničku praksu u tome

da ne otkrivaju svoje ime u evanđeljima, niti u

Poslanice, ali se opisuju u prvom licu ili

Treća osoba, dok je pisac ove knjige je spomenuo svoju vlastitu

Ime. U otkrivenju Isusa u poglavlju sam kaže: "

otkrivenje Isusa Krista koji je Bog dao mu pokazati svome

sluge stvari koje je ubrzo moraju dogoditi; i on je poslao i

to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu. "

|

13 On također piše u poglavlju 4:

"Ivan se sedam crkava koje su u Aziji." U poglavlju 9 on

kaže: "1, Ivan, koji je sam tvoj brat i drug u nevolji

iu tom kraljevstvu, i strpljenja Isusa Krista "Opet u 22:. 8

On kaže: "Ja Ivan vidio te stvari i čuli ih."

|

14 On spominje njegovo ime u svim navedenim stihovima protivno

opće prakse od evanđelista. Objašnjenje da

Pisac je objavljeno njegovo ime protiv svoje uobičajene prakse u cilju

predstaviti sebe ne može biti prihvatljivo, jer ako je to bio

njegov predmet on bi koristi određene riječi zajedno sa svojim imenom

definiranja svoju namjeru. Na primjer, mogao je napisao Ivan,

Zebedejeva i brata Jakovljeva. On koristi samo su neki

Opći riječi poput "vaš brat", pratitelja na strpljenju i sl

koji ne služe svrsi njegovog uvođenja

|

15 Euzebije također kaže u poglavlju 3. sv. 3. svojoj knjizi:

"Prva poslanica Petra je pravi, ali njegova druga poslanica

nikada ne bi trebali biti uključeni u Svetom pismu. Četrnaest poslanice

Paul je, međutim, čitati. Poslanica Hebrejima je

isključeni od strane nekih ljudi. "

|

16 On je dalje razrađuje u poglavlju 25 iste knjige:

"To je bila točka rasprave je li poslanicama do Jakova,

i Jude, Druga Petrova poslanica, a poslanice Ivana I.

a 11 je napisao evanđelista ili nekim drugim piscima

Ista imena. Treba razumjeti da su Djela Pavla, u

Otkrivenje Petrovo, poslanica Barnaba i knjiga pod naslovom,

"Ustanova učenici" su odbacili knjige, a to može

dokazati. Otkrivenje također trebali biti uključeni u ovaj popis. "

|

17 Euzebije citira izjavu Origen vezi

Poslanica Hebrejima u poglavlju 25. god. 6. svojoj knjizi:

"To je popularna ideja među ljudima da je ovaj Poslanici

(Hebrejima) je napisao Klement iz Rima (150-22 ()) i neki

ljudi misle da je to napisao Luke. "

|

18 irski misionar Lyon (178) i Hippolitus (220) i

Nouclus, misionar Rimu (251), odbio prihvatiti

prokušanost Poslanice Hebrejima. Turtullien, biskup

Kartage (d. 200), kaže da je ova poslanica pripada Barnabi.

Caius, prezbiter Rima (d. 251) broje trinaest poslanice u

Paul i ne računati ovoj poslanici. Cyprien, biskup

Kartaga (248), ne bi bilo kakvo spominjanje ove Poslanice.

Monofizitskih crkve i dalje odbijaju priznati drugi

Poslanica Petra i drugi i treći poslanice Ivana.

|

19 Scaliger disowns Poslanice Hebrejima rekavši da

tko je autor ove poslanice je gubio svoje vrijeme.

Euzebije, u poglavlju 23. god. 2. svojoj knjizi kaže:

"Općenito, ova poslanica trebao biti lažna i nekoliko

antički pisci su to spomenuo. Naše mišljenje o Poslanice

od Jude se ne razlikuje, ali mnoge crkve i dalje djelovati u skladu s

to. "

|

20 Povijest Biblije (1850) sadrži ovu izjavu:

"Grotius, kaže da je ova poslanica, to jest, Judina poslanica je

napisao Jude Oskolf (nadbiskupa) 15. Oskolf Jeruzalema

žive u razdoblju od cara Hadrijana. "

|

21 Euzebije je naveo u svojoj povijesti vol. 6, poglavlje 25:

", Rekao je Origen u vol. 5 njegovog komentara na Evanđelju

Ivan Pavao da nije napisao ništa crkvama, a ako je on

pisao bilo crkve nije bilo više od nekoliko redaka. "

|

22 Prema Origen, sve poslanice koje se pripisuju

Pavao, nije napisao njemu. Oni hipotetički pripisuju

s njim. Možda nekoliko redaka Pavla također može biti prisutna u tim

Poslanice.

|

23 Imajući sve ove izjave na umu, mi smo doveli do vjeruju

istina sljedeću izjavu Festa:

"Autor Novom zavjetu nije ni Isus Krist ni

njegovi apostoli, ali čovjek iz nepoznatog identiteta napisao

ih, te ih pripisuje evanđelista. "

|

24 Istina ove izjave je dokazano izvan svake sumnje. Mi

već pokazali ranije u ovoj knjizi koja ovih šest poslanice i

Knjiga Otkrivenja nisu vjerovali i ostalo odbacio

do 363; a oni nisu priznali ni vijeće

od Niceji u 325. Zatim u 364 članova vijeća

Liodesia priznao šest poslanice. Knjiga Otkrivenja

ostala isključena ni u ovom susretu, ali kasnije u 397 bio je

priznat od strane Vijeća Kartage.

|

25. Odluka o dvije vijeća o tim knjigama ne može biti

smatra kao argument za očitih razloga. Prvo sve

vijeća je priznao Knjigu Jude. Vijeće

Liodesia tada prihvatio deset stihove poglavlja 10 iz Knjige

o Esteri, a šest poglavlja slijede poglavlja 10.

Pjesma nad pjesmama, Tobija, Baruh, Propovjednika i Makabejaca

su priznati od strane vijeća Kartage, dok su sve

naknadne vijeća potvrdio odluku iznad tri

vijećima.

|

26 Sada, ako su odluke tih vijeća su utemeljena na

ovjerene argumenata, kojima zasigurno nije, tada

protestanti bi ih prihvatili, ali s druge strane,

ako njihove odluke bile proizvoljne, kao što je bio slučaj u stvari, to je bio

potrebna za protestanti odbacuju sve ove knjige. Mi smo

jako iznenađeni na umu da su oni prihvatili vijeća "

Odluka u vezi šest poslanica, kao i knjige

Otkrivenje, ali ga je odbio u vezi druge knjige, pogotovo

Knjiga Judite koja je jednoglasno priznali su

svi vijeća. Ova odluka je opet proizvoljna i bez

opravdanje.

|

27 Njihov jedini ponuđenih razlog, kako izvornim verzijama

Ove knjige su se izgubili, ne može se prihvatiti, jer Jeronima

potvrdila činjenicu da je pronašao izvorni verzije Jude i

Tobija u kaldejskoj jezika i izvorne knjige

Ecclesiasticus na hebrejskom, i ove su knjige prevedene

od izvorne verzije. Na temelju toga, protestanti trebali

barem prihvatiti te knjige, a oni bi trebali u stvari odbiti

Evanđelje po Mateju od izvornika te knjige je izgubljen.

|

28 izjava Horne, već je ranije izjavio, dokazuje

Činjenica da su stari kršćani nisu bili vrlo posebice o

gleda u istinitost njihovih tradicija. Oni koriste za

prihvaćaju i pisati sve vrste mitskim i nevjerojatnih priča i

običaji koji su uslijedili i djelovao na strane naroda

naknadne puta. S obzirom na to, najprihvatljiviji zaključak

je da su znanstvenici ovih vijeća moraju imati čuli neke od

ove tradicije, koji je, nakon što su odbijeni stoljećima,

su priznati od strane njih bez autorizacije)

|

29 Budući da su sveti spisi postupa prema kršćanima u