Odluku o nastavnom planu I programu za osnovnu školu

5. RAZRED

NASTAVNA CJELINA:

UVOD U UČENJE LATINSKOGA JEZIKA

TEME

1. Glasovni sustav
Ključni pojmovi: fonem (glas), grafem (slovo), vokal (samoglasnik), diftong (dvoglas), konsonant (suglasnik), naglasak.
Obrazovna postignuća: poznavanje razdiobe glasova, poznavanje latinske abecede, određivanje naglaska prema pravilima o naglašavanju, točno čitanje latinskih riječi, rečenica i teksta klasičnim i tradicionalnim izgovorom.

2. Riječi
Ključni pojmovi: nomina, padeži, kategorije glagola, nepromjenjive vrste riječi.
Obrazovna postignuća: poznavanje vrsta riječi, svladavanje imeničkih i glagolskih kategorija.

3. Funkcija riječi u rečenici
Ključni pojmovi: dijelovi rečenice: subjekt, predikat, izravni i neizravni objekt, priložna oznaka mjesta/vremena, načina/uzroka, pridjevski i imenski atribut, apozicija.
Obrazovna postignuća: prepoznavanje funkcije dijelova jednostavno proširenih rečenica, prepoznavanje funkcije dijelova nezavisno složenih rečenica.

NASTAVNA CJELINA:

DEKLINACIJA IMENICA I PRIDJEVA

TEME

1. Imenice 1. ili a-deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: svladavanje dekliniranja imenica a-deklinacije

2. Imenice 2. ili o-deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak
Obrazovna postignuća: svladavanje dekliniranja imenica o-deklinacije.

3. Imenice 3. deklinacije
Ključni pojmovi: genitivna osnova, nastavak, korijen, završetak, sigmatski/asigmatski nominativ.
Obrazovna postignuća: mogućnost razlikovanja sigmatskog i asigmatskog nominativa imenica 3. deklinacije; razlikovanje imenica vokalskih osnova od imenica konsonantskih osnova; mogućnost pronalaženja genitivne osnove imenica 3. deklinacije u rječniku; svladavanje dekliniranja imenica 3. deklinacije.

4. Imenice 4. ili u-deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: svladavanje dekliniranja imenica u-deklinacije.

5. Imenice 5. ili e-deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: svladavanje dekliniranja imenica e-deklinacije; razlikovanje imenica tipa res i imenica tipa dies, osobito u naglašavanju oblika genitiva i dativa jednine.

6. Pridjevi 1. i 2. deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: dekliniranje pridjeva primjenom znanja deklinacije imenica a- i o-deklinacije; tečno dekliniranje pridjeva 1. i 2. deklinacije s imenicama ostalih deklinacija.

7. Pridjevi 3. deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: dekliniranje pridjeva primjenom znanja deklinacije imenica 3. deklinacije; tečno dekliniranje pridjeva 3. deklinacije s imenicama ostalih deklinacija.

NASTAVNA CJELINA:

KONJUGACIJA U OBLICIMA PREZENTSKE OSNOVE

TEMA

1. Glagoli 1. – 4. konjugacije
Ključni pojmovi: glagolsko lice, broj, način, vrijeme, stanje.
Obrazovna postignuća: točno prepoznavanje konjugacije navedenog glagola; konjugiranje glagola 1. do 4. konjugacije u oblicima prezentske osnove (indikativ prezenta, imperfekta i futura I. akt. i pas, imperativ I. i II; infinitiv prezenta akt. i pas, particip prezenta akt.); ispravna uporaba pasivnih glagolskih oblika u rečenici; konjugiranje glagola esse u oblicima prezentske osnove; ispravna tvorba i uporaba participa prezenta aktivnog od glagola 1. do 4. konjugacije.

IZBORNE TEME

Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati gramatičke teme iz latinskog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju antičkog svijeta.

KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA

Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego oni čine jedinstven korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom četiri godine učenja latinskog jezika mora usvojiti. Izbor tema iz kulture, povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koji pojedini učitelj koristi, a učitelj je slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih smjernica za sve četiri godine učenja latinskog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovoga plana i programa. U ovom dijelu postoji suodnos s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost).

6. RAZRED

NASTAVNA CJELINA:

KOMPARACIJA

TEME

1. Komparacija pridjeva
Ključni pojmovi: komparacija, pozitiv, komparativ, superlativ, elativ, ablativ usporedbe.
Obrazovna postignuća: tvorba komparativa i superlativa pridjeva 1., 2. i 3. deklinacije; deklinacija komparativa i superlativa; uporaba komparativa i superlativa u rečenici; razlikovanje superlativa i elativa; aktivno znanje nepravilne komparacije pridjeva bonus,3; malus,3; magnus,3; parvus,3; multus,3; aktivno znanje komparacije pridjeva koji imaju superlativ na –illimus,3.
2. Tvorba i komparacija priloga načina
Ključni pojmovi: prilog, komparacija, pozitiv, komparativ, superlativ/elativ.
Obrazovna postignuća: tvorba priloga načina od pridjeva 1., 2. i 3. deklinacije; komparacija priloga načina.

NASTAVNA CJELINA:

ZAMJENICE, BROJEVI, PRIJEDLOZI

TEME

1. Zamjenice
Ključni pojmovi: lične (osobne)/posvojne /povratna/povratno –posvojna/pokazne/upitne/odnosne/neodređene zamjenice, zamjenički pridjevi/nezavisno-upitne rečenice, upitne čestice.
Obrazovna postignuća: svladavanje deklinacije ličnih, posvojnih, povratne, povratno-posvojne, pokaznih, upitnih, odnosnih i neodređenih zamjenica; usvajanje značenja zamjenica; uočavanje osobitosti zamjeničkih pridjeva i učenje njihovog značenja i deklinacije, usvajanje strukture nezavisno – upitne rečenice.

2. Brojevi
Ključni pojmovi: glavni, redni, dijelni, priložni brojevi.
Obrazovna postignuća: uočavanje razlika zapisivanja brojeva rimskim ili arapskim brojkama; aktivno poznavanje glavnih brojeva od 1 do 20, desetica, stotica i tisućice; aktivno poznavanje rednih, dijelnih i priložnih brojeva od 1 do 10.

3. Prijedlozi
Ključni pojmovi: prijedlog, prijedložni izraz.
Obrazovna postignuća: usvajanje oblika prijedloga s akuzativom, s ablativom, s akuzativom i ablativom, te prijedložnih izraza causa i gratia; usvajanje značenja češće upotrebljavanih prijedloga.

NASTAVNA CJELINA:

OBLICI PERFEKTNE I PARTICIPSKE OSNOVE

TEME

1. Glagolski oblici aktivne perfektne osnove
Ključni pojmovi: perfektna osnova, perfekt, pluskvamperfekt, futur II.
Obrazovna postignuća: konjugiranje svih pravilnih glagola i esse u oblicima perfektne osnove (indikativ perfekta, pluskvamperfekta i futura II. aktivnoga), tvorba infinitiva perfekta aktivnoga.

2. Glagolski oblici pasivne perfektne (participske) osnove
Ključni pojmovi: particip perfekta pasivnog, particip futura aktivnog, infinitiv perfekta pasivnog, infinitiv futura aktivnog.
Obrazovna postignuća: tvorba i uporaba oblika participske osnove (indikativ perfekta, pluskvamperfekta i futura II. pasivnog, particip perfekta pasivnog, particip futura aktivnog, infinitiv perfekta pasivnog i futura aktivnog).

3. Deponentni i semideponentni glagoli
Ključni pojmovi: deponentan i semideponentan glagol.
Obrazovna postignuća: usvajanje oblika i značenja češćih deponentnih i svih semideponentnih glagola; pravilno prevođenje pojedinih oblika deponentnih i semideponentnih glagola.

4. Bezlični glagoli
Ključni pojmovi: bezlični glagol.
Obrazovna postignuća: pravilna uporaba bezličnih glagola; poznavanje bezličnih glagola koji se češće pojavljuju u tekstu.

5. Supini
Ključni pojmovi: supin na –um, supin na –u.
Obrazovna postignuća: usvajanje oblika i uporabe supina na –um; usvajanje oblika i uporabe supina na –u; tvorba infinitiva futura pasivnog.

IZBORNE TEME

Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati gramatičke teme iz latinskog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju antičkog svijeta.

KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA

Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego oni čine jedinstven korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom četiri godine učenja latinskog jezika mora usvojiti. Izbor tema iz kulture, povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koji pojedini učitelj koristi, a učitelj je slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih smjernica za sve četiri godine učenja latinskog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovoga plana i programa. U ovom dijelu postoji korelacija s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost).

7. RAZRED

NASTAVNA CJELINA:

KONJUNKTIV

TEMA

1. Konjunktivi
Ključni pojmovi: konjunktiv, jusivni konjunktiv, adhortativni konjunktiv.
Obrazovna postignuća: ispravno konjugiranje svih glagola u aktivnim i pasivnim oblicima konjunktiva prezenta, imperfekta, perfekta i pluskvamperfekta; okvirno shvaćanje značenja konjunktiva kao načina; uporaba jusivnog i adhortativnog konjunktiva, prepoznavanje ostalih konjunktiva u nezavisnim rečenicama ako se pojave u tekstu (prohibitivni, potencijalni, irealni).

NASTAVNA CJELINA:

NEPRAVILNI I NEPOTPUNI GLAGOLI

TEME

1. Nepravilni glagoli
Ključni pojmovi: nepravilan glagol.
Obrazovna postignuća: usvajanje oblika i značenja nepravilnih glagola: ferre, ire, posse, prodesse, fieri, velle, nolle, malle.

2. Nepotpuni glagoli
Ključni pojmovi: nepotpuni glagol.
Obrazovna postignuća: usvajanje oblika i značenja nepotpunih glagola.

NASTAVNA CJELINA:

SINTAKSA PADEŽA

TEMA

1. Osnove sintakse padeža
Ključni pojmovi: sintaksa padeža: akuzativ cilja/ablativ odvajanja/uspoređivanja/mjesta i vremena; posvojni, subjektni i objektni genitiv.
Obrazovna postignuća: shvaćanje uporabe padeža u latinskom jeziku u dijelu u kojem se razlikuje od uporabe u hrvatskom; aktivna uporaba akuzativa cilja, ablativa odvajanja, uspoređivanja, mjesta i vremena, posvojnog, subjektnog i objektnog genitiva; prepoznavanje ostalih načina specifične uporabe padeža po izboru učitelja u tekstovima.

NASTAVNA CJELINA:

SINTAKSA GLAGOLSKIH IMENA – KONSTRUKCIJE

TEME

1. Akuzativ s infinitivom (ACI)
Ključni pojmovi: akuzativ s infinitivom.
Obrazovna postignuća: shvaćanje i usvajanje strukture i konteksta pojavljivanja konstrukcije ACI; usvajanje najčešćih glagola i izraza uz koje se pojavljuje ACI; usvajanje postupka prevođenja ACI na hrvatski jezik; prevođenje hrvatskih izričnih objektnih rečenica na latinski konstrukcijom ACI.

2. Nominativ s infinitivom (NCI)
Ključni pojmovi: nominativ s infinitivom.
Obrazovna postignuća: shvaćanje i usvajanje strukture i konteksta pojavljivanja konstrukcije NCI; usvajanje najčešćih glagola i izraza uz koje se pojavljuje NCI; usvajanje postupka prevođenja NCI na hrvatski jezik; prevođenje hrvatskih izričnih rečenica na latinski konstrukcijom NCI.

3. Perifrastična konjugacija aktivna (PKA)
Ključni pojmovi: perifrastična konjugacija aktivna, izricanje namjere.
Obrazovna postignuća: shvaćanje i usvajanje definicije oblika PKA; usvajanje postupka prevođenja PKA na hrvatski jezik.

4. Gerund i gerundiv
Ključni pojmovi: gerund, glagolska imenica, gerundiv, glagolski pridjev.
Obrazovna postignuća: usvajanje tvorbe gerunda i gerundiva; prevođenje oblika gerunda i gerundiva.

5. Perifrastična konjugacija pasivna (PKP)
Ključni pojmovi: perifrastična konjugacija pasivna, dativ vršitelja radnje.
Obrazovna postignuća: shvaćanje i usvajanje definicije oblika PKP; usvajanje postupka prevođenja PKP na hrvatski jezik; shvaćanje funkcije dativa vršitelja radnje.

NASTAVNA CJELINA:

SINTAKSA ZAVISNO SLOŽENIH REČENICA

TEME

1. Pravilo o slaganju vremena
Ključni pojmovi: glavno vrijeme, sporedno vrijeme, vrijeme radnje zavisne rečenice u odnosu na glavnu.
Obrazovna postignuća: usvajanje podjele vremena na glavna i sporedna; ispravno prepoznavanje vremena radnje zavisne rečenice u odnosu na glavnu rečenicu; usvajanje uporabe konjunktiva prema pravilu o slaganju vremena.

2. Zavisno upitne rečenice
Ključni pojmovi: zavisno upitne rečenice, upitne riječi, pravilo o slaganju vremena.
Obrazovna postignuća: uočavanje primjene pravila o slaganju vremena u zavisno upitnim rečenicama; prepoznavanje vrsta riječi kojima počinju zavisno upitne rečenice (upitne zamjenice, prilozi i čestice); prevođenje jednostavnijih zavisno upitnih rečenica s hrvatskog na latinski.

IZBORNE TEME

Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati gramatičke teme iz latinskog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju antičkog svijeta.

KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA

Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego oni čine jedinstven korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom četiri godine učenja latinskog jezika mora usvojiti. Izbor tema iz kulture, povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koji pojedini učitelj koristi, a učitelj je slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih smjernica za sve četiri godine učenja latinskog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovoga plana i programa. U ovom dijelu postoji suodnos s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost).

8. RAZRED

NASTAVNA CJELINA:

SINTAKSA GLAGOLSKIH IMENA – KONSTRUKCIJE

TEMA

1. Ablativ apsolutni
Ključni pojmovi: ablativ apsolutni s participom, ablativ apsolutni bez participa.
Obrazovna postignuća: prepoznavanje i usvajanje dijelova konstrukcije; prevođenje konstrukcije na hrvatski na više načina; učenje imenica i pridjeva koji mogu zamijeniti particip u konstrukciji; prepoznavanje i prevođenje abaltia apsolutnog u tekstu; prevođenje s hrvatskog na latinski.

NASTAVNA CJELINA:

SINTAKSA ZAVISNO SLOŽENIH REČENICA

TEME

1. Vremenske rečenice
Ključni pojmovi: vremenski veznik, cum historicum.
Obrazovna postignuća: učenje vremenskih veznika s indikativom; uporaba cum historicum s konjunktivom; prepoznavanje i prevođenje vremenskih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih vremenskih rečenica s hrvatskog na latinski.

2. Uzročne rečenice
Ključni pojmovi: uzročni veznici, stvaran uzrok, pomišljen uzrok.
Obrazovna postignuća: učenje uzročnih veznika s indikativom; učenje uzročnih veznika s konjunktivom; razlikovanje značenja uzročnih rečenica s indikativom i onih s konjunktivom; prepoznavanje i prevođenje uzročnih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih uzročnih rečenica s hrvatskog na latinski.

3. Namjerne rečenice
Ključni pojmovi: namjerni veznici.
Obrazovna postignuća: učenje namjernih veznika; poznavanje izraza koji se pojavljuju u glavnoj rečenici; poznavanje ograničenja pravila o slaganju vremena za namjerne rečenice; prepoznavanje i prevođenje namjernih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih namjernih rečenica s hrvatskog na latinski.

4. Rečenice uz glagole zahtijevanja, sprječavanja i strahovanja
Ključni pojmovi: glagoli zahtijevanja, sprječavanja, strahovanja.
Obrazovna postignuća: usvajanje najčešćih glagola uz koje dolaze ove rečenice; poznavanje ograničenja pravila o slaganju vremena za ove rečenice; prepoznavanje i prevođenje ovih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih rečenica ove vrste s hrvatskog na latinski; djelatno poznavanje značenja uporabe veznika ut i ne uz glagole strahovanja.

5. Posljedične rečenice
Ključni pojmovi: prave posljedične rečenice, rečenice uz quin, apsolutna uporaba konjunktiva.
Obrazovna postignuća: usvajanje izraza uz koje konjunktiv stoji apsolutno; usvajanje izraza uz koje konjunktiv stoji po pravilu o slaganju vremena; usvajanje izraza uz koje stoji quin u funkciji veznika; prepoznavanje i prevođenje posljedičnih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih posljedičnih rečenica s hrvatskog na latinski.

6. Pogodbene rečenice
Ključni pojmovi: protaza, apodoza, pogodbeni veznici, realne, potencijalne i irealne rečenice.
Obrazovna postignuća: učenje pogodbenih veznika; usvajanje naziva protaza i apodoza za zavisnu i glavnu rečenicu; usvajanje osnovnih tipova pogodbenih rečenica: realne, potencijalne i irealne pogodbene rečenice; usvajanje uporabe glagolskih načina i vremena u različitim tipovima pogodbenih rečenica; prepoznavanje i prevođenje pogodbenih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih pogodbenih rečenica s hrvatskog na latinski.

7. Dopusne rečenice
Ključni pojmovi: dopusni veznici.
Obrazovna postignuća: učenje dopusnih veznika s indikativom; učenje dopusnih veznika s konjunktivom; prepoznavanje i prevođenje dopusnih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih dopusnih rečenica s hrvatskog na latinski.

8. Poredbene rečenice
Ključni pojmovi: poredbeni veznici, stvarna poredba, nestvarna ili pomišljena poredba.
Obrazovna postignuća: učenje poredbenih veznika s indikativom; učenje poredbenih veznika s konjunktivom; razlikovanje značenja poredbenih rečenica s indikativom i onih s konjunktivom; prepoznavanje i prevođenje poredbenih rečenica u tekstu; prevođenje jednostavnijih poredbenih rečenica s hrvatskog na latinski.

9. Odnosne rečenice
Ključni pojmovi: odnosna zamjenica, odnosni prilozi, izjednačavanje načina.
Obrazovna postignuća: ponavljanje oblika odnosne zamjenice i usvajanje odnosnih priloga; uporaba konjunktiva u odnosnoj rečenici zbog promjene značenja rečenice; uporaba konjunktiva u odnosnoj rečenici zbog izjednačavanja načina; prepoznavanje i prevođenje odnosnih rečenica u tekstu; prevođenje odnosnih rečenica s hrvatskog na latinski.

10. Upravni i neupravni govor
Ključni pojmovi: upravni govor, neupravni govor.
Obrazovna postignuća: prebacivanje izjavnih i upitnih rečenica u neupravni govor; prepoznavanje i prevođenje neupravnog govora u tekstu.

NASTAVNA CJELINA:

TEKSTOVI

TEME

1. Tekstovi – izbor iz Cezarovih, Salustijevih i Ciceronovih djela, a po želji nastavnika i Nepota
Ključni pojmovi: diskurs, relativno povezivanje, višestruko složene rečenice, stil, stilistika.
Obrazovna postignuća: upoznavanje života i djela pisaca koji se čitaju; povezivanje života i djela autora s najvažnijim događanjima njihovog vremena; uporaba rječnika; mogućnost samostalnog prevođenja dijelova teksta; utvrđivanje dosad stečenog znanja latinskog jezika; proširivanje dosad stečenog znanja latinskog jezika pojmovima kao što su npr. relativno povezivanje, višestruko složene rečenice, diskurs i sl.

IZBORNE TEME

Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati gramatičke teme iz latinskog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju antičkog svijeta.

KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA

Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego oni čine jedinstven korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom četiri godine učenja latinskog jezika mora usvojiti. Izbor tema iz kulture, povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koji pojedini učitelj koristi, a učitelj je slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih smjernica za sve četiri godine učenja latinskog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovoga plana i programa. U ovom dijelu postoji korelacija s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost).
U drugom polugodištu osmog razreda učenici se upoznaju s tekstovima klasika koji nisu priređeni nego samo opremljeni komentarom. Uz te se autore i njihova djela vežu kulturni, povijesni i civilizacijski sadržaji koji se obrađuju. Oni djelomično zavise od učiteljevog izbora tekstova zadanih autora.
 

GRČKI JEZIK

UVOD

PRIKAZ PREDMETA:
Tradicija učenja klasičnih jezika u Hrvatskoj traje već gotovo četiristo godina, od trenutka kad su isusovci osnovali Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Učenje klasičnih jezika u tadašnjoj je osmogodišnjoj gimnaziji u svim razredima bilo uobičajeno. To danas zovemo »rano učenje klasičnih jezika«, po kojem se grčki uči u 7. i 8. razredu u dvogodišnjem programu po tri sata tjedno.

Nastavna područja koja obuhvaća predmet:

1. Vokabular (rječnik)
Učenje riječi treba započeti sustavno, od prvog susreta s tekstom. Rad na satu mora početi od provjere usvojenog rječnika. Pri tome nastavnik može izvršiti i izbor naučenih riječi, jer se u tekstovima nužno javljaju i neke rijetko česte riječi. Redovito treba zahtijevati da učenici riječi uče i u pisanom obliku, kako bi sva obilježja grčkog pisma i grčke fonologije bila primjereno svladana.
Pri ponavljanju i ispitivanju riječi treba povezivati prema srodnosti, suprotnosti ili prema nekom drugom kriteriju. Posebice ih treba povezivati s riječima koje su dio hrvatskog jezika kao internacionalizmi.

2. Gramatika (slovnica)
a) Fonologija
– grčko pismo - alfabet
– osobitosti u čitanju i pisanju
– podjela fonema
– vrste naglasaka i pravila naglašavanja
– proklitike i enklitike
b) Morfologija
– sastavni dijelovi riječi
– oblici i deklinacija člana
– deklinacija imenica: A, O, treća deklinacija
– deklinacija pridjeva: A i O deklinacije, treća deklinacija
– komparacija pridjeva
– tvorba i komparacija priloga
– zamjenice
– brojevi
– konjugacija:
– infektum - prezentska osnova - glagola na -w i na -µi
– konfektum - aorisna osnova - glagola na -w
– futur - futurska osnova
c) Sintaksa
– određivanje funkcije riječi u rečenici
– sintaksa glagola (način, vrijeme, glagolska vrsta, imenski oblici glagola)
– osobitosti u strukturi rečenice - negacije, imenski atribut, atributni i predikatni položaj, način uporabe i značenje participa, nerefleksivno izricanje pripadnosti
– jednostavne i jednostavno proširene rečenice, sastavne i suprotne rečenice
– razumijevanje konteksta u kojem se pojavljuju konstrukcije - akuzativ s infinitivom, genitiv apsolutni

3. Čitanje
Učenici moraju svladati izgovor i akcentuaciju riječi te intonaciju rečenice.

4. Razumijevanje
Tekstu se pristupa formalnom gramatičkom raščlambom pri kojoj se neprekidno uvježbava osnovna metoda: uočavanje gramatičkog oblika i njegove uloge u rečenici/tekstu. Razumijevanje teksta podrazumijeva spoznaju o gramatičkom ustrojstvu rečenice i povezivanje tako spoznatog ustrojstva s kontekstom i sa značenjima riječi i izraza.

5. Prevođenje
Prvi pristup prevođenju mora biti doslovan, a zatim se prelazi na slobodniji prijevod povezan sa zahtjevima hrvatskog jezika. Pravilno konstruiranje i povezivanje rečeničnih dijelova dokaz je da je učenik razumio strukturu grčkog teksta.

6. Kultura, Povijest, Civilizacija
Učenje klasičnih jezika podrazumijeva kulturno-povijesni i civilizacijski kontekst.
Putem prevođenja grčkog teksta učenici usvajaju različite spoznaje o grčkoj civilizaciji. Kroz dvije godine učenja grčkog jezika učenici moraju upamtiti sljedeće sadržaje iz područja:
– književnosti
– povijesti
– kulture i civilizacije.
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego čine jedinstveni korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom dvije godine učenja grčkog jezika mora usvojiti.
– književnost: učenike treba upoznati s glavnim predstavnicima grčke književnosti
– povijest: učenike treba upoznati s osnovnim događajima i razdobljima grčke povijesti. Povezivati ih s temeljnim pojmovima arheologije i hrvatskom kulturnom baštinom.
– kultura i civilizacija: učenike treba upoznati s glavnim značajkama grčke kulture, mitologije i s bitnim obilježjima i običajima starih Grka.

Vertikalna i horizontalna povezanost unutar predmeta:
Nastavne teme se ne ponavljaju iz razreda u razred, ali se neke u skladu s potrebama za uvježbavanjem ili proširivanjem znanja trajno pojavljuju tijekom dvogodišnjeg programa.
Podrazumijeva se da se prethodno stečena znanja i umijeća te sposobnosti nastavljaju razvijati i primjenjivati na sljedećim stupnjevima (npr. učenici se na nižoj razini susreću s jednostavnijim morfološkim i sintaktičkim oblicima, koje postupno primjenjuju i razvijaju kroz program). Time se učenicima omogućuje stjecanje trajnih znanja.

Posebnosti predmeta:
Učenje grčkog jezika pripada u izborni program u osnovnim školama u RH i uvijek je povezano s učenjem latinskog jezika. Grčki se jezik uči samo u sedmom i osmom razredu, dok se latinski jezik uči od petog do osmog razreda. Učenici se u petom razredu samostalno odlučuju za klasični program koji uključuje oba klasična jezika, no kad se odluče, postaje im obvezan.
Specifičnost je grčkog jezika da se zapisuje vlastitim pismom – alfabetom – te da omogućuje uvid u cjelinu indoeuropskih jezika i daje temelje za bolje poznavanje i razumijevanje modernih jezika.
Grčki jezik je medij koji nam prenosi obavijesti o temeljnim vrijednostima zapadno europske civilizacije, jer društveno-humanističke i prirodoslovne znanosti imaju svoje podrijetlo u dostignućima antičke civilizacije.

CILJ

Cilj je nastave grčkog jezika osposobiti učenika da:
– spozna i razumije jezičnu strukturu grčkog jezika
– razumije grčke tekstove i može ih prevesti na hrvatski jezik
– spozna civilizacijsko okruženje u kojem se grčki jezik razvijao
– prevodi s hrvatskog na grčki.

ZADAĆE

Nastava grčkog jezika:
– obrazuje jezične i misaone sposobnosti i razvija sposobnost izražavanja i interpretiranja
– otvara pristup važnim sferama duhovnog i društvenog svijeta
– budi povijesnu svijest i olakšava snalaženje u suvremenosti
– razvija samostalno i stvaralačko mišljenje i tako omogućuje doprinos razvoja čovjeku usađenih moći
– daje učeniku uvid u grčku kulturu i njezin doprinos oblikovanju Europe i to na zaokruženom i vremenski udaljenome modelu koji mu je dostupan u obliku tekstova
– kroz tekstove učeniku prezentira kako se pojedina kultura iskazuje u samoprikazivanju, kako se oblikuje diferencirajući se kroz integraciju s jednom stranom kulturom – rimskom, kako stvara i razvija osebujnu socijalnu strukturu i kako dalje prenosi bitne vlastite elemente
– dovodi do spoznaje o isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom
– potiče prihvaćanje humanističkih vrijednosti
– budi svijest o poštovanju drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija i poštovanje prema vlastitim korijenima
– razvija sposobnost kritičke prosudbe.

NAPOMENA

Upute za učitelje
Nastavne teme ne moraju se nužno usvajati redom kojim su navedene u nastavnom programu.
Nastava grčkog jezika kroz dvije godine u osnovnoj školi temelji se na sličnim metodičkim načelima.
Dvije se preporučljive prihvatljive metode rada na satovima nastave klasičnih jezika: frontalni tip rada i rad u grupama (parovima i/ili nekim drugim oblicima učeničkog zajedničkog rada na satu).
Frontalni tip sata nužno je neophodan zbog specifične strukture klasičnih jezika koju je ne moguće usvojiti bez jasno ocrtanih gramatičkih okvira. Da bi se postigao konačni cilj učenja klasičnih jezika, a to je razumijevanje teksta u izvorniku i stjecanje vještine prevođenja originalnog teksta pisanog na klasičnim jezicima, potrebno je sustavno i kontinuirano provoditi mnoge vježbe gramatičkog sadržaja, ponavljanje vokabulara i redovito prevoditi zadane tekstove. O inventivnosti nastavnika ovisi kojim će metodama učenicima olakšati ovaj veliki napor koji iziskuje dosta koncentracije. Vježbe ponavljanja moraju biti dobro osmišljene, tipovi zadataka raznovrsni, zanimljivi i poticajni za rješavanje. Etape sata, ponavljanje gradiva, usvajanje novog gradiva i provjera usvojenog gradiva moraju biti u skladnoj povezanosti, a osobito je važno naglasiti primjenu suvremene nastavne tehnologije koja će osvježiti sat zamišljen kao frontalni.
Nastavnik mora neprekidno inzistirati na povećanju leksika. Gramatičke sadržaje treba jasno objasniti i često provjeravati razumijevanje različitim tipovima vježbi i zadacima koji ne zahtijevaju samo reprodukciju. U radu na tekstu naglasak treba staviti na rečeničnu analizu i razumijevanje poruke koju tekst prenosi. Pri razumijevanju teksta ključan je element poznavanje kulturno-civilizacijskog konteksta u kojem se radnja događa, od mitoloških do povijesnih ili drugih tema.
Program se temelji na receptivnoj koncepciji koja polazi od teksta kao čvorišta u kojem se gramatičko znanje, vokabular i civilizacija spajaju u jednu cjelinu. Učenje bilo kojeg segmenta nije cilj ni svrha učenja već upravo obrnuto, cilj i zadaće učenja nužno sve segmente usmjeravaju prema tekstu kao mjestu konačne provjere učenikova znanja.
Dinamika sata i motivacija učenika povećava se na razne načine koji ovise o domišljatosti i iskustvu nastavnika u radu s učenicima određene životne dobi i njihovim kognitivnim sposobnostima. Posebno treba upozoriti na široki spektar primjene korelacija među predmetima. Gdje god je moguće potrebno je vući paralele osobito s hrvatskim i stranim jezicima, poviješću, likovnom kulturom. Iz prakse je poznato da ne postoji niti jedan nastavni predmet s kojim klasični jezici, i grči i latinski, barem u nekom dijelu ne bi imali dodirnih točaka ili bili integrirani u nastavne predmete (spomenimo samo objašnjavanje stručne terminologije odnosno etimologije.) Uspješnost uočavanja korelacija ovisi o velikoj međusobnoj povezanosti i suradnji predmetnih nastavnika. Mogućnosti korelacija su nebrojene, a njima se razvijaju kognitivne spoobnosti koje učenicima koriste u apsolutno svim segmentima života – od učenja do percepcije svijeta oko sebe.
Rad u grupama, parovima ili nekim drugim oblicima učeničkog udruživanja može se primjenjivati ili kao dio frontalnog tipa sata (osobito u uvodnom dijelu sata kao sredstvo ponavljanja i postizanja većeg stupnja motivacije kao i u dijelu sata koji se odnosi na uvježbavanje i provjeru usvojenosti novih nastavnih sadržaja) ili kao posebni satovi. Usvajanje vještina u ovim oblicima rada vježba su za primjenu zakonitosti timskog rada s kojim će se učenici svakako susresti u kasnijoj fazi svog poslovnog ali i privatnog života. Preporučuju se različiti oblici usmenog ili pisanog izlaganja kao npr. referati, debate, radionice, izrada plakata, kvizovi i sl. Preporučuje se izrada mentalnih mapa posebice nakon svake tematske cjeline.

Izvanučioničke aktivnosti
Nesumnjivo je da će učenici uključeni u ovakav oblik rada stjecati trajno i u životu kasnije primjenljivo znanje. Ovakvi su oblici nastave idealni za provođenje korelacije više nastavnih predmeta. Ovdje se savršeno mogu uklopiti oblici timskog rada. Dva su tipa izvanučioničke nastave: terenska i projektna nastava.

Terenska nastava

Provodi se u trajanju od jednog do optimalno četiri dana, i nije nužno vezana uz postojeći plan i program, već nastavnici sami osmišljavaju temu i odredište te rade poseban plan i program. U većini slučajeva radi se o odlasku izvan mjesta škole iako to nije nužno. Terenska se nastava ako za to postoje uvjeti i razlozi može održavati i u mjestu gdje se se nalazi škola, a učenici se mogu baviti npr. zavičajnom arheologijom. Tih dana učenici ne pohađaju redovnu nastavu nego su koncentrirani isključivo na temu te terenske nastave i predmete koji su u njoj zastupljeni. Idealno je učenike podijeliti u grupe i raditi cirkularne radionice, tako da svaki učenik sudjeluje u svemu.

Projektna nastava
Podrazumijeva uključivanje učenika u različite tematske projekte. Može trajati jedan školski sat ili čitavu školsku godinu ovisno o planiranju jednog ili više nastavnika i barem je u jednom segmentu povezana s planom i programom pa se ostali korelirajući predmeti nadovezuju svojom građom. U projektnoj nastavi zastupljeni su svi tipovi rada – frontalni u razredu (priprema napočetku projekta i zaključak na kraju), grupni rad u razredu i izvan njega (istraživanja, pronalaženje relevantnih elemenata za projekt, prezentacija), samostalni rad (pronalaženje građe u literaturi ili na Internetu, pisanje eseja, referata i sl.).
Prijedlozi nekih izvanučioničkih oblika koji se mogu ostvariti i kao vid projektne nastave:
– posjet muzejima – trajne i prigodne postave – dragocjena je suradnja s muzejskim pedagozima koji dobro poznaju načine kako zainteresirati određeni profil posjetitelja za neku temu (ovdje govorimo u učeničkoj dobi)
– postavljanje izložbi u školi s temom iz antike
– posjet kazališnim i filmskim predstava s temama iz antičkog svijeta ili reminiscencijama na antiku
– rad dramske ili filmska grupe antičkog usmjerenja
– izdavanje školskog lista s temom antičke kulture i civilizacije
– održavanje međurazrednih i međuškolskih natjecanja u poznavanju grčkog jezika i kulturno-civilizacijskog konteksta
– kontinuirano praćenje antičkih sadržaja na internetu, održavanje video projekcija, praćenje školskih emisija na radiju i televiziji
– suradnja s kulturnim institucijama (knjižnice, arhivi, muzeji, instituti, razne udruge...)

Pisani radovi
Dva su tipa pisanih radova u svim godinama učenja:
– kontrolni radovi sa zadacima iz poznavanja gramatike
– školske zadaće – prijevodi s grčkog jezika na hrvatski jezik i obrnuto.
Broj pisanih radova treba biti usklađen s Pravilnikom o ocjenjivanju. Za kontrolni rad i školsku zadaću predviđen je jedan sat izvedbe i jedan sat ispravka.

Samostalan rad učenika
Od samog početka učenja klasičnih jezika treba inicirati samostalne radove učenika u obliku referata, predavanja, skupljanja likovnog materijala i njegove prezentacije. Ovisno o informatičkoj opremljenosti škole, učenici mogu samostalno prezentirati svoje radove koristeći suvremene medije što bitno pospješuje učeničku motivaciju.
Posebno treba učenike poticati na timski rad što se postiže podjelom učenika u grupe.

Lektira
Obzirom na razinu gramatičkog znanja koja se postiže u dvogodišnjem programu učenici ne mogu samostalno čitati tekstove u izvorniku. Preporuča se da što više čitaju tekstove grčkih autora u prijevodu i tako upoznaju grčku mitologiju, povijest i civilizaciju. Učenike treba poticati na korištenje sekundarne literature koja će im pomoći da stvore cjelovitu sliku antičkog svijeta. Također učenike treba poticati da kontinuirano usvajaju mudre izreke te da izrađuju svoje zbirke poslovica kao male tezauruse.