|
Mineralne sirovine -
Industrija nemetala i građevnog materijala Hrvatske obuhvaća istraživanje, eksploataciju, oplemenjivanje, proizvodnju i preradu nemetalnih mineralnih sirovina. S obzirom na geološku građu i nastanak nemetalnih sirovina, Hrvatska ima široku osnovu nemetalnih mineralnih sirovina.
-
U eksploataciji su ležišta kvarcnog pijeska, bentonita, keramičkih i ciglarskih glina, gipsa, tufa, lapora, dolomita, vapnenca, eruptivnih materijala i šljunka za građevne materijale i arhitektonskoga kamena. Proizvodi se i morska sol. Poznata su, ali se ne iskorištavaju, ležišta kvarcita, barita, grafita te neka ležišta arhitektonskoga kamena.
-
U Hrvatskoj su registrirana ukupno 664 ležišta koja su prema svom sadržaju podijeljena u skupine metalnih, nemetalnih i energetskih mineralnih sirovina. Da bi došlo do same eksploatacije neke mineralne sirovine, potrebno je proći niz procedura i odobrenja.
-
Mineralne sirovine su važne za pokretanje gospodarstva pojedine države, a samim time njima se mora raspolagati pravilno i učinkovito.
Ležišta metalnih mineralnih sirovina -
Metalne mineralne sirovine na prostorima Hrvatske nemaju vidnog iskoristivog potencijala. Najmanji broj ležišta pripada upravo metalnim mineralnim sirovinama, svega 63, od kojih je najviše boksitnih ležišta (54), dok su ostali metali zastupljeni u zanemarivim količinama. Uzimajući u obzir 10 postojećih boksitnih horizonata na području Hrvatske, ipak postoji mogućnost da znatan broj ležišta još uvijek nije otkriven.
Ležišta nemetalalnih mineralnih sirovina -
Nemetalne mineralne sirovine su najzastupljenije. Čak 534 ležišta registrirana su i već se eksploatiraju. Postoji potencijal u razvoju nemetalnog sektora na temelju istraženog nemetalnog resursa u Hrvatskoj za proizvodnju stakla, građevinskog materijala, izolacijskog materijala, keramike i arhitektonskog kamena.
-
Na području Hrvatske nalazi se značajan broj kamenoloma arhitektonskog kamena. Čak 19% svih eksploatacijskih polja otpada na ovu mineralnu sirovinu, a eksploatiraju se prvenstveno sedimentne stijene. Postoje velike količine dokazanih rezervi na cijelom području Hrvatske. Kada se njegova proizvodnja u Hrvatskoj usporedi s europskim zemljama, zaključuje se da Hrvatska proizvodi više tehničko-građevnog materijala po stanovniku od Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske i Velike Britanije. Mogući problem eksploatacije ovog materijala je relativno niska iskoristivost ukupne stijenske mase (oko 20%), a ostatak se može koristiti kao rezerva tehničko-građevnog kamena ili karbonatne sirovine.
-
Glina i gips predstavljaju sirovine koje u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju primjene. Posebno ciglarska glina, a time i ciglarska industrija. Većina ciglarskih glina pripada kvartarnim lesnim naslagama, ali se koriste i neki trijaskipeliti Dalmacije. Industrijska prerada gipsa prisutna je u Hrvatskoj pokraj velikih ležišta. Uz razvoj tehnologija obrade i značajne rezerve, proizvodi industrije za preradu nemetalnih mineralnih sirovina trebali bi biti važan izvozni proizvod.
-
U Hrvatskoj postoje velike količine dokazanih rezervi kvarcnog pijeska ili kremenog pijeska (drugi naziv) za razvoj staklarske industrije Potencijalna nova ležišta vrlo su izgledna. Trenutna količina procijenjenih rezervi iznosi oko 40 milijuna tona. Postoje ležišta barita koja su istražena u Gorskom kotaru, Lici i na Petrovoj gori.
Ležišta energetskih sirovina -
Energetske sirovine mogu se svrstati u strateške sirovine jer su preduvjet gospodarskog razvoja svake zemlje. Nafta, prirodni plin i ugljen pokrivaju i do 90% svih potreba za energijom. Područje Hrvatske nije se kroz geološku povijest našlo u uvjetima povoljnim za stvaranja značajnih ugljenih naslaga. U Hrvatskoj je eksploatacija ugljena prestala još prije 30 godina.
-
Veliki potencijal za korištenje ugljena u energetskom pogledu imaju ugljeni neogenskog Dinaridskog jezerskog sustava kojem pripada Sinjski bazen. Iako postoje značajna ležišta ugljena na prostoru Hrvatske, trenutno kretanje cijena energije i energetskih sirovina ova ležišta isključuje iz razmatranja za eksploataciju. U Hrvatskoj se najveće količine energetskih sirovina uvoze za proizvodnju električne energije u termoelektranama Plomin I. i II.
-
U Hrvatskoj postoje potencijalne zalihe ugljikovodika koje treba istražiti. Hrvatska spada u skupinu zemalja koje dio svojih potreba za ugljikovodicima pokrivaju iz vlastite proizvodnje. Do prije nekoliko godina nafta i plin su se isplativo crpili samo u Panonskom bazenu, ali u novije vrijeme otkriven je velik potencijal Jadranskog podmorja. Proizvodnja ugljikovodika u Panonskom bazenu započela je još pedesetih godina dvadesetog stoljeća i do sada je otkriveno 40 naftnih i 25 plinskih polja. Godišnje se proizvede oko 700.000 tona sirove nafte, koja se dalje prerađuje u naftne derivate i koristi za proizvodnju energije.
-
Glavni geotermalni potencijali nalaze se u panonskom području Hrvatske gdje postoje velike mogućnosti za njihovo iskorištavanje.
-
Iako slabo istražen sa svega 23 duboke strukturne istražne bušotine prostor Dinarida ima veliki potencijal za pronalazak novih ležišta nafte i plina. Visoka cijena energije i energenata može pogodovati budućim ulaganjima u istraživanja ovih prostora.
-
Trenutno hrvatska proizvodnja ne može zadovoljiti svoje potrebe za energijom iz postojećih ležišta energetskih mineralnih sirovina. Da bi se stekla energetska neovisnost ili smanjio uvoz energetskih mineralnih sirovina, potrebna su dodatna ulaganja u istraživanja postojećih ležišta ili raspisivanje koncesija na potencijalna, nedovoljno istražena područja na prostoru Hrvatske. Također bi trebalo ulagati u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. S obzirom na velik broj bušotina i pogodan geotermalni gradijent, potencijal Hrvatske u geotermalnim resursima je značajan.
Učinkovitost gospodarske uporabe prirodnih resursa -
Metalne mineralne sirovine na prostorima Hrvatske nemaju gotovo nikakvog potencijala. Ležišta boksita brojna su i značajna, ali se sirovina ne koristi za proizvodnju metala (Al) već se većinom koristi u prerađivačkoj industriji kao sirovina za proizvodnju cementa i pigmenata u industriji boja.
-
Sve nemetalne mineralne sirovine u Hrvatskoj imaju relativno velike rezerve osim ležišta barita. Građevinska industrija važan je čimbenik koji određuje potrebu za eksploatacijom tehničko-građevnog kamena, šljunka i pijeska, ali i sirovine za proizvodnju cementa i vapna koje imaju i izvozni značaj. Arhitektonsko-građevni kamen je sirovina koja se također koristi u graditeljstvu, ali kao proizvod u završnim radovima što mu daje na vrijednosti i zbog čega postiže znatno veću cijenu. Sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne sirovine za industrijsku preradu, gips, ciglarska, keramička i vatrostalna glina te kremeni pijesak svoj značaj dobivaju tek nakon prerade, što je temelj prerađivačke industrije koja treba biti izvozno orijentirana gospodarska grana.
-
Hrvatska velik dio svojih energetskih potreba zadovoljava uvozom. U Hrvatskoj ne postoji ekspoloatacija ugljena pa se sva potrebna količina uvozi. S ugljikovodicima je situacija nešto drugačija. Trend je smanjenja uvoza nafte i plina, i to za oko 4% godišnje.
-
Potencijalna proizvodnja toplinske energije iz geotermalnih izvora u Hrvatskoj iznosi oko 500 MW od čega se ne može sve koristiti za proizvodnju električne energije. Moguća je i prenamjena pojedinih ležišta nafte i plina, nakon obustave proizvodnje tog energenta, u proizvodne bušotine geotermalne energije.
Poljoprivredna zemljišta -
Iako je početkom dvadesetog stoljeća poljoprivreda bila temeljna djelatnost u Hrvatskoj, današnja slika je uvelike drugačija pa tako proizvodnja s poljoprivrednih zemljišta sudjeluje s manje od 6% u bruto domaćem proizvodu. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj ima ukupno 2.695.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Od toga je u privatnom vlasništvu 67%, a u državnom 33%. U strukturi državnog poljoprivrednog zemljišta prevladava neobradivo poljoprivredno zemljište (71%), dok na obradivo poljoprivredno zemljište (oranice, vrtovi, vinogradi, voćnjaci, maslinici i livade) otpada 29%.
-
Najveći udio (44,8%) u poljoprivrednom zemljištu zauzima „mozaik različitih načina poljoprivrednog korištenja” koji predstavlja usitnjene poljoprivredne površine pod različitim usjevima. Druge po zastupljenosti (oko 23%) su poljoprivredne površine sa značajnim udjelom prirodne vegetacije koja također predstavlja usitnjene poljoprivredne površine s različitim usjevima između kojih su mozaično raspoređene površine pokrivene prirodnom vegetacijom. Oranice obuhvaćaju oko 16% ukupnog poljoprivrednog zemljišta, slijede livade/pašnjaci s 13%, a vinogradi, maslinici, navodnjavane poljoprivredne površine i voćnjaci redom zauzimaju 1,27%, 0,88%, 0,43% i 0,42% ukupne poljoprivredne površine.
-
Analiza proizvodnje pokazala je da se u posljednjih 15 godina bilježi porast u proizvodnji krušnog i stočnog žita i proizvodnji industrijskog bilja (prvenstveno uljarica i šećerne repe). Proizvodnja duhana stagnira, a proizvodna tekstilnih vlakana je gotovo potpuno zamrla. Većina proizvodnje navedenih kultura odvija se u Slavoniji, Podravini i Baranji. Što se uzgoja voća tiče, situacija je slična. Proizvodnja grožđa stagnira zadnjih osamdesetak godina (oko 350.000 tona godišnje). Kako se grožđe sve više konzumira kao stolno, i proizvodnja vina se smanjila, iako u posljednjih nekoliko godina bilježi lagani oporavak. U razdoblju od 2000. do 2005. godine pad bilježe i maslinarstvo i proizvodnja maslinovog ulja, ali nakon toga se bilježi oporavak uzgoja maslina te se trenutno proizvodi oko 40.000 hektolitara maslinovog ulja.
-
Prema dostupnim podacima, Hrvatska godišnje uvozi oko 800 milijuna dolara vrijednosti hrane, a izvozi upola manje.
Šume -
Temeljna načela hrvatskoga šumarstva su gospodarenje i očuvanje prirodne strukture i raznolikosti šuma te trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. Šume u Hrvatskoj zauzimaju gotovo polovicu kopnene površine (oko 47%), što je ukupno 2.688.687 hektara. Oko 79% šuma (2.106.917 hektara) je u državnom vlasništvu, od čega gotovo cijelim prostorom raspolaže poduzeće Hrvatske šume, dok je 21% u privatnom vlasništvu (581.770 hektara).
-
Najveću površinu prekrivenu šumama zauzima bjelogorična šuma, oko 1.700.000 hektara. Crnogorična šuma prekriva oko 102.500 hektara, a mješovita šuma oko 270.000 hektara. Ostatak od ukupne površine prekriven je prirodnim pokrovom, grmolikim biljem, travnatim površinama te zemljištima u zarastanju. Glavne vrste drva koje se prerađuju u Hrvatskoj su hrast, bukva, jela-smreka, jasen, grab, joha, javor te druge vrste drva, pretežito listače.
-
Šumama se upravlja na dugoročnoj osnovi održivoga gospodarenja. Siječe se 80% od prirasta pa se šumske zalihe stalno povećavaju. Prerada drva i proizvodnja namještaja u Hrvatskoj razvila se na šumskoj sirovini, a svoj rad temelji na njezinu iskorištavanju, dugogodišnjoj tradiciji prerade drva te na kvalitetnim ljudskim potencijalima.
-
Hrvatska, na temelju drva kao sirovine, proizvodi piljenu građu svih vrsta i dimenzija, furnir i furnirske ploče te otpreske, ploče od usitnjenog drva, parkete, podne i zidne obloge, građevne elemente od drva i druge proizvode od drva, pluta i pletarskih materijala, impregnirano drvo za razne potrebe (željeznički pragovi, stupovi za elektrovodove i drugo), brojne galanterijske proizvode (glazbala, sportski rekviziti, četke, kistovi), drvenu ambalažu te brikete i pelete.
Vode -
Vode su opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti u ničijem vlasništvu te kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.
-
Vodno područje Hrvatske može se podijeliti na dvije cjeline - Jadransko vodno područje i Dunavsko vodno područje. Površina Dunavskog vodnog područja iznosi oko 35.000 km2, dok Jadransko vodno područje zauzima 18.000 km2 kopnenog prostora i oko 3.000 km2 otoka. Ove dvije cjeline međusobno su odvojene razvodnicom koja odvaja Crnomorski sliv od Jadranskog sliva.
-
Plan upravljanja vodnim područjem Hrvatske usmjeren je na zaštitu i poboljšanje ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda, odnosno količinskog i kemijskog stanja podzemnih voda. Dodatni zahtjevi vrijede za zaštićena područja voda (vode namijenjene za ljudsku potrošnju, vode pogodne za zaštitu gospodarski značajnih vodenih organizama, vode za kupanje i rekreaciju, područja podložna eutrofikaciji, uključujući područja loše izmjene voda u priobalnim vodama, područja ranjiva na nitrate, područja namijenjena zaštiti vodnih i o vodi ovisnih staništa i vrsta), sukladno propisima na temelju kojih je uspostavljena zaštita.
-
Značajni generatori opterećenja na vodni resurs (zahvaćanjem voda iz prirodnih ležišta) su: javna vodoopskrba; zahvaćanje vode za opskrbu stanovništva (kućanstva, ustanove, mali poduzetnici); pojedine djelatnosti prerađivačke industrije; zahvaćanje vode za tehnološke potrebe; energetski sektor; zahvaćanje vode za hlađenje termoenergetskih postrojenja; turizam; značajno povećanje potreba za vodom u turističkoj sezoni; razdoblja hidroloških minimuma; opskrba vodom ribnjaka.
-
Prema Očevidniku koncesija za gospodarsko korištenje voda, na vodnom području rijeke Dunav izdano je 490 koncesija za korištenje vode. Na Jadranskom vodnom području izdano je preko 130 koncesija za korištenje voda.
-
Hidroenergija je važan izvor primarne energije u Hrvatskoj. Ovisno o hidrološkim prilikama, na nju otpada i više od 50% vlastite proizvodnje električne energije, najvećim dijelom na Jadranskom vodnom području. Pravo iskorištavanja vodnih snaga za proizvodnju električne energije stječe se na osnovi ugovora o koncesiji. Na području Hrvatske izdane su ukupno 34 koncesije, od čega 18 na Dunavskom vodnom području (3 na podslivu Drave i Dunava, 15 na podslivu Save) i 16 na Jadranskom vodnom području.
-
U hidroenergetske svrhe na Dunavskom vodnom području koriste se vode Drave, na kojoj su izgrađene tri hidroelektrane (Varaždin, Čakovec i Dubrava), ukupne instalirane snage 242 MW. Hidroenergetsko korištenje voda Drave omogućeno je izgradnjom višenamjenskih akumulacija, ukupnog volumena 164,5 hm3. Ukupna instalirana snaga hidroelektrana na Jadranskom vodnom području je 1.750 MW. Za potrebe tih elektrana izgrađen je niz višenamjenskih akumulacija na podvelebitskim, ličkim i dalmatinskim slivovima od kojih su najveće Peru
-
a na Cetini (571 hm3) i Kruščica na rijeci Lici (142 hm3).
-
Jadransko more je more zatvorenoga tipa, ukupne površine zajedno s otocima oko 138.600 km2. Prema geomorfološkim osobinama, Jadran se može podijeliti u tri dijela: plići sjeverni Jadran s dubinom do 75 metara, srednji Jadran s najvećom dubinom od 270 metara u Jabučkoj kotlini te duboki južni Jadran s najvećom dubinom u Južnojadranskoj kotlini od 1230 metara.
-
Osnovne djelatnosti koje se odvijaju u i na moru su ribolov, uzgoj morskih vrsta i pomorski promet.
-
U Registar ribarske flote upisano je 4.039 plovila. Najveći postotak flote (preko 80%) čine plovila do 12 metara duljine. Najznačajniji dio ukupne tonaže hrvatske ribolovne flote čine plivarice, a najznačajniji dio ukupne snage čine višenamjenska plovila. Najveći dio ulova (preko 80%) čini mala plava riba (srdela i inćun). Od ukupnog ulova, udio ulova bijele i plave ribe iznosi oko 96%, glavonožaca oko 2%, a rakova i školjkaša oko 2%. Najznačajnija iskrcajna mjesta u 2010. za malu plavu ribu bila su Kali, Zadar, Biograd na Moru te Pula, a za koćarske ulove i ulove bijele ribe Mali Lošinj, Tribunj i Zadar.
-
Posljednjih godina pojačani su napori za poticanjem uzgoja riba i školjkaša. U Hrvatskoj se godišnje iz uzgoja ukupno proizvede oko 12.000 tona. U uzgoju bijele ribe prevladavaju lubin i komarča, i to u količinama od oko 4.000 tona godišnje. Istovremeno se u hrvatskim mrjestilištima proizvodi oko 20 milijuna komada mlađi lubina i komarče godišnje. Godišnja proizvodnja plave ribe iznosi oko 5.000 tona, oko 3.000 tona dagnji i oko 2 milijuna komada kamenica.
-
Hrvatsko stanovništvo ne konzumira značajne količine ribe i ribljih proizvoda, oko 9 kg po stanovniku godišnje, što je daleko ispod EU prosjeka. Mogućnost razvoja ribarstva u Hrvatskoj postoji, ali je potrebno orijentirati proizvodnju na izvoz, što se uvelike i događa zadnjih nekoliko godina.
Do'stlaringiz bilan baham: |
