Te u zagrebu filozofski fakultet

Filosofia de Jaspers, u Broteria (Cultura e informaçao), Lisabon 1990, str. 104-110. Autor pokazuje kako K. Jaspers shvaća ljudski identitet. Aktualnost problema identiteta i čovječnosti donosi na površinu mnoštvo zabluda. Današnje se interdisciplinarno traganje za identiteom pokazuje nekomunikativno prema tradiciji. Poziv se "spoznaj samoga sebe", naime, u tradiciji starogrčke filozofske baštine shvaćao kao poziv na umnost samoodnosnosti, kao poziv na samoidentitet uma. U sjeni židovske tradicije isti se poziv tražio u susretu s Drugim (u primatu Drugoga). Rasprava o identitetu i čovječnosti treba započeti od spoja obiju tradicija. Jaspersova se filozofija upravo u toj točki čini plodonosnom, jer potajna je intencija njegove misli zametnuti dijalog između filozoske i biblijske tradicije, i na toj osnovi riješiti aporiju čovječnosti i samoidentiteta. Prostor shvaćanja samoidentiteta ostaje, tako Jaspers, elipsa s dvama žarišta: biti-sam i biti-s-Drugim. Odnosno temelj samoidentiteta, pronađen u diferenciji slobode drugoga, jest bezuvjetna odnosnost - komunikativnost. Samo tamo, naime, gdje je sloboda shvaćena kao odnosnost, kao komunikativna volja uma, postoji razlog nadanja. Nije više, prema Jaspersu, dovoljno s Kantom tražiti mogućnost nade u postulatu uma. Temeljni tekst čovjekova bitka izražen u primatu slobode kao susreta s Transcendencijom (s Drugim) ostaje optimum samoidentiteta i osnova čovječnosti. I ako se danas izlaz iz krize traži putem jednoga novoga humanizma, onda ove Jaspersove misli ne bi smjela pokriti prašina zaborava.