Nacionalna strategija održivog korišĆenja prirodnih resursa I dobara



Download 4,05 Mb.
bet28/35
Sana08.05.2017
Hajmi4,05 Mb.
#8500
1   ...   24   25   26   27   28   29   30   31   ...   35

4.1.3. Geodiverzitet

Geodiverzitet predstavlja komplementarni činilac predeonog diverziteta, koji obuhvata geološke, geomorfološke i pedološke objekte i vrednosti. Elementi geološkog diverziteta, ukoliko predstavljaju jedinstvenu pojavu u razmeri posmatranja, klasifikuju se kao objekti geonasleđa. S obzirom na izraženu polivalentnost, geodiverzitet je od izuzetnog značaja za veći broj privrednih delatnosti, naročito onih koje su zasnovane na korišćenju prirodnih resursa, kao što su mineralne sirovine, vodni resursi, zemljište, obnovljivi izvori energije i biodiverzitet. Jedna od osnovnih karakteristika geodiverziteta, kao prirodnog resursa, jeste njegova neobnovljivost (naročito kada se posmatra u vremenskim okvirima od značaja za društvo i ljudske aktivnosti), usled čega je neophodno usmeriti naročitu pažnju na zaštitu i održivo upravljanje njegovim elementima.

Savremeni pristup karakterizaciji, zaštiti i upravljanju geološkim diverzitetom u Evropi uspostavljen je krajem 20. veka, osnivanjem Evropske asocijacije za konzervaciju geološkog nasleđa (ProGEO). Ključnu i inicijalnu meru u uspostavljanju održivog upravljanja geodiverzitetom predstavlja pristup vrednovanja geonasleđa, odnosno formiranja inventara objekata geonasleđa. Na međunarodnom nivou, vrednovanje geonasleđa prema jedinstvenom konceptu ustanovljeno je od strane Međunarodne unije geoloških nauka (IUGS), Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) i Međunarodnog programa za geonauku (IGCP), pod nazivom GEOSITES - A Global Comparative Site Inventory (Mijović, D. i Stefanović, I. (2008). Inventar objekata geonasleđa Srbije - od ideje do optimalnog modela. Zaštita Prirode 60(1-2), 359-365.). U skladu sa međunarodnim kriterijumima, 2005. godine je formiran Inventar objekata geonasleđa Srbije od strane Zavoda za zaštitu prirode Srbije i Nacionalnog saveta za geonasleđe Srbije.

U skladu sa Inventarom objekata geonasleđa Republike Srbije (Zavod za zaštitu prirode Srbije (2005), Inventar objekata geonasleđa Srbije; iz Arhiva Nacionalnog saveta za geonasleđe Srbije, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd), u okviru geodiverziteta Republike Srbije izdvaja se 651 objekat geonasleđa od istaknutog značaja, odnosno:

1) 130 objekata istorijsko-geološkog i stratigrafskog nasleđa;

2) 58 objekata petrološkog nasleđa;

3) 192 objekata geomorfološkog nasleđa;

4) 42 objekata neotektonske aktivnosti i geofizičkog nasleđa;

5) 80 objekata speleološkog nasleđa;

6) 19 objekata hidrogeološkog nasleđa;

7) 18 objekata pedološkog i geoarheološkog nasleđa;

8) 13 grupa objekata sa klimatskim specifičnostima, kao i

9) 99 objekata ex situ geonasleđa (paleontološke zbirke i zbirke minerala i stena).

Pored navedenog, izvršeno je i formiranje inventara hidrogeološkog nasleđa Srbije (Mijović D, Dragišić V. i Nikić Z. (2008). Inventar hidrogeološkog nasleđa Srbije. Zaštita Prirode 60(1-2), 397-410.), u okviru koga je izdvojeno 212 objekata hidrogeološkog nasleđa, odnosno 51 objekat u Unutrašnjim Dinaridima, 62 u Vardarskoj zoni, 32 u Srpsko-makedonskoj masi, 39 u Karpato-balkanidima, 12 u Dakijskom basenu i 16 u Panonskom basenu.

Objekti geonasleđa u Republici Srbiji se pretežno koriste u naučne i obrazovne svrhe, dok neki od njih predstavljaju i lokalitete za sport i rekreaciju i značajnije turističke destinacije, iako "geoturizam" kao posebna vrsta turizma još uvek nije široko rasprostranjen u Srbiji.

Pitanje zaštite i upravljanja geodiverzitetom u okviru nacionalne legislative Republike Srbije još uvek nije regulisano na zadovoljavajući način. U relevantnim pravnim dokumentima, među kojima se za oblast geodiverziteta po značaju ističe Zakon o zaštiti prirode, nije prisutan Geopark kao kategorija zaštite značajnih elemenata geonasleđa Srbije. Geopark je međunarodno priznata kategorija zaštite, i predstavlja područje od posebnog značaja za proučavanje razvoja Zemljine kore, koje ima skup raznovrsnih pojava i procesa geodiverziteta nacionalnog ili međunarodnog značaja. Odsustvo ovakve kategorije zaštite u nacionalnom zakonodavstvu predstavlja jednu od osnovnih prepreka adekvatnoj zaštiti i upravljanju geonasleđem Republike Srbije.

Pored navedenog, treba istaći i nezadovoljavajući stepen zaštite geonasleđa u Republici Srbiji. I pored značajnog broja identifikovanih objekata geonasleđa od nacionalnog i međunarodnog značaja, pod zaštitu je do sada direktno stavljeno samo 78 objekata kao spomenika prirode - objekata geonasleđa (Zavod za zaštitu prirode Srbije (2010), Pregled zaštićenih prirodnih dobara, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd, www.natureprotection.org.rs), dok je izvestan broj objekata geonasleđa pod zaštitu stavljen indirektno, drugim kategorijama zaštite (nacionalni parkovi, parkovi prirode i sl.). Objekti geonasleđa Republike Srbije su takođe nedovoljno uključeni u međunarodne kategorije zaštite. Na teritoriji Republike Srbije za sada nisu prisutni lokaliteti koji su uključeni u Evropsku mrežu geoparkova (European Geoparks Network) i Globalnu mrežu geoparkova Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO Global Geoparks Network), mada postoje inicijative da se neka područja (Lesni profili - "Loessland", Fruška gora, Đerdapska klisura i Stara planina) predlože za uključenje u Evropsku mrežu geoparkova. Određen broj objekata geonasleđa se nalazi i na listi kandidata svetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO): Đerdapska klisura, Deliblatska peščara, Đavolja varoš, Šar planina i Tara sa kanjonom reke Drine. Kao prepreke uspostavljanju efikasne zaštite i upravljanja geodiverzitetom u Republici Srbiji, važno je istaći i nedovoljna finansijska ulaganja u mere uređenja objekata geonasleđa, kao i nedostatak ili potpuno odsustvo kadrova obučenih za pitanja zaštite i upravljanja geonasleđem u institucijama koje upravljaju zaštićenim područjima.

Geodiverzitet Srbije, kao bazna komponenta prirode i životne sredine, izložen je različitim antropogenim pritiscima koji dovode do njegove trajne degradacije. Najznačajnije antropogene aktivnosti koje utiču na promenu ili dovode do nestanka segmenata geodiverziteta su: rudarenje (naročito površinsko), izgradnja infrastrukture, izgradnja industrijskih postrojenja, energetski sektor, urbanizacija prostora, šumarstvo, poljoprivreda, i drugo. Pored degradacije elemenata ili delova geodiverziteta, događa se i uništavanje objekata geonasleđa, bez kojih, s obzirom da predstavljaju ključne momente razvoja Zemljine kore, neće biti moguća potpuna naučna rekonstrukcija geološke prošlosti Srbije. Iako objekti geonasleđa predstavljaju prirodna dobra, koja su delom i zaštićena prema važećem zakonu, značajno su ugroženi i različitim antropogenim uticajima na lokalnom nivou, u prvom redu nekontrolisanim turističkim i rekreativnim aktivnostima (odnošenje "suvenira" - delova pećinskog nakita, minerala, odlomaka stena, mehanička oštećenja od planinarenja, itd.). Neprimereno korišćenje prostora, a time i elemenata geodiverziteta, može da dovede do gubitka geodiverziteta. S obzirom da skup elemenata geodiverziteta čini sastavni deo prirodnih staništa, ekosistema i predela, njihovo oštećivanje ili trajno uništavanje predstavlja faktor koji posredno doprinosi i gubitku biodiverziteta i predeonog diverziteta.



4.1.4. Predeoni diverzitet

Prema Zakonu o zaštiti prirode, predeoni diverzitet (raznovrsnost) je struktuiranost prostora nastala u interakciji (međudejstvu) prirodnih i/ili stvorenih predeonih elemenata, određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, hidroloških, kulturno-istorijskih i socioloških obeležja. Evropska konvencija o predelu definiše predeo kao "određeno područje, onako kako ga ljudi vide i dožive, čiji je karakter rezultat delovanja i interakcije prirodnih i/ili ljudskih faktora" (European Landscape Convention, Council of Europe, 2000).

Republika Srbija je dinarska i karpatsko-balkanska, podunavska i posavska zemlja, sa složenom tektonskom strukturom i vrlo heterogenim geološkim sastavom, raznorodnim reljefom, sa više klimatskih varijeteta, relativno gustom rečnom mrežom i velikim specijskim, genetičkim i ekosistemskim diverzitetom, što sa bogatstvom istorijsko-kulturnog razvoja rezultuje značajnim predeonim diverzitetom.

Predeo ima važnu ulogu od javnog interesa u oblasti očuvanja i zaštite prirode i životne sredine, kulture i kulturnog nasleđa i predstavlja značajan privredni resurs i element održivog razvoja. Održivo korišćenje predela obuhvata očuvanje i unapređenje predela kroz planiranje i sprovođenje sveobuhvatnih mera kojima se sprečavaju neželjene promene, degradacija i destrukcija prirodnih, prirodi bliskih ili stvorenih predela, sa ciljem da se sačuvaju i održe značajna obeležja i karakter predeonog lika, njihova raznovrsnost, jedinstvenost, estetska vrednost i omogući trajna sposobnost korišćenja prirodnih i kulturnih vrednosti za dobrobit stanovništva.

 

Turizam je izdvojen kao značajni element privrednog razvoja Republike Srbije: "Osnovni cilj razvoja turizma u Republici Srbiji je: znatno veći obim i kvalitet turizma usaglašen sa prirodnim i kulturnim potencijalima i resursima pojedinih regionalnih celina, uz veće učešće lokalnog stanovništva i uz jačanje kooperacije među opštinama, regionima i transgranično, uz poštovanje prirodnog i kulturnog nasleđa kao i kapaciteta životne sredine." (Zakon o prostornom planu Republike Srbije 2010-2020. godine). Evropska konvencija o predelu prepoznaje predele kao suštinski faktor u uspostavljanju ravnoteže između očuvanja prirodnog i kulturnog nasleđa, a njihovo korišćenje kao ekonomski potencijal koji može da omogući otvaranje novih radnih mesta, u kontekstu procvata održivog turizma. Jedinstveni spoj prirodnih i stvorenih vrednosti uz nematerijalno nasleđe, različitih kulturno-istorijskih i socioloških obeležja, pružaju Srbiji dobre mogućnosti za sprovođenje savremenog modela održivog turizma.



Na teritoriji Republike Srbije se ističe pet glavnih geografskih regiona: (1) nizijski deo u Vojvodini na severu, odlikuje se lesnim i aluvijalnim dolinama i terasama; (2) centralni (brežuljkasti) region sa malim poljoprivrednim domaćinstvima i raznolikom poljoprivrednom proizvodnjom, sa dosta intenzivnom proizvodnjom visokokvalitetnog voća i povrća i mlečne rase stoke; (3) Peri-panonski istočni deo; (4) region Gornje Morave i (5) Kosovo (autonomni region). Svaki od ovih regiona ima svoje ekosisteme, uključujući stepe, veoma vlažna zemljišta, planinske pašnjake i šume, koji daju bogatu raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta. Kao rezultat svega navedenog, proizilazi bogatstvo predeonog diverziteta Republike Srbije. Predeoni diverzitet se ogleda, sa jedne strane, u prirodno uslovljenom diverzitetu (vojvođansko-panonski-podunavski makroregion sa relativno homogenom strukturom i središnji srpsko-balkanski makroregion sa mnogo složenijom strukturom), i sa druge strane, diverzitetom tipova i podtipova "kulturnih" predela, nastalih interakcijom čoveka i prirode u istorijskom pojmu vremena. Obrasci korišćenja zemlje u ovim predelima su tradicionalni i raznoliki i doprineli su njihovoj biološkoj raznovrsnosti i drugim prirodnim vrednostima. Tradicionalni vidovi korišćenja prostora i prirodnih resursa doprinose očuvanju kulturnih predela i značajnog dela izvornog biodiverziteta. Kulturne tradicije lokalnog stanovništva čuvaju iskustvo brojnih generacija, što se najvećim delom preklapa sa onim što nazivamo mudro ili održivo korišćenje prirodnih resursa.

Uz relativno mali procenat zastupljenosti prirodnih staništa (onih na koja čovek nije imao direktan uticaj), u velikoj meri su zastupljena poluprirodna staništa - staništa na kojima je uticaj čoveka doveo do neznatne izmene prirodnih pojava i procesa i gde su se zadržale pretežno životne zajednice tipične za takva prirodna staništa (npr. neke šume, ekstenzivni travnjaci itd.). Usled toga, u predeonoj strukturi Srbije, veliki je procenat poluprirodnih (prirodi bliskih) predela. U proteklom periodu predeli u Srbiji nisu tretirani na adekvatan način. Za celokupnu teritoriju Srbije nisu vršena, na savremenim naučnim osnovama, sistemska istraživanja predela, te do sada nije urađena karakterizacija, inventarizacija i klasifikacija predeonih tipova kao kompleksnog sistema.

Promene u predelu nastaju, uglavnom, kao rezultat društvenog i privredno-ekonomskog razvoja. Poljoprivredno zemljište, koje danas čini 63,7 % teritorije Republike Srbije (bez Kosova i Metohije), prvobitno je bilo pokriveno šumama, grmljem, stepskom vegetacijom i močvarama. Ta prvobitna vegetacija je uklonjena da bi se dobili ili planinski pašnjaci ili obradivo zemljište u nizijama. Međutim, trenutni trend pokazuje da će se do 2020. godine u Republici Srbiji poljoprivredne površine različite strukture smanjiti za 50%. S druge strane, dejstvom erozije, klizišta, površinske eksploatacije rudnog bogatstva i odlaganja otpada, oko 20% površine teritorije Republike Srbije bi moglo da se klasifikuje kao u manjoj ili većoj meri degradirano. Najveći izvori degradacije i zagađivanja zemljišta su ujedno i uzroci degradacije predela (degradacija prostora i zemljišta je najprimetniji tip degradacije predela). Glavni tipovi izvora zagađenja zemljišta u Srbiji su: komunalne deponije (preko 40% ukupnog zagađenja), lokaliteti sa rasutim naftnim derivatima (oko 30%), deponije industrijskog otpada, industrijski i komercijalni lokaliteti, rudnici, bušotine, skladišta nafte i elektrane. Eksploatacija mineralnih sirovina je naročito prisutna u Kolubarskom i Kostolačkom basenu i Boru i Majdanpeku, dok je nekontrolisano i neadekvatno odlaganje industrijskog otpada prisutno u okolini velikih industrijskih centara (Bor, Pančevo, Novi Sad, Smederevo, Beograd, Kragujevac). Pored zagađenja zemljišta, značajni izvori degradacije predela su i zagađenje vazduha, vode i celokupne životne sredine, zatim neobrađenost poljoprivrednog zemljišta, odnosno konverzija poljoprivrednog u građevinsko zemljište, neplanska izgradnja, kao i ekološki stres prouzrokovan nekontrolisanim razvojem turizma u ekološki vrednim predelima. Posebno je trenutno izražen problem bespravne, nekontrolisane gradnje, kao i izgradnje infrastrukture za potrebe razvoja zimskog turizma, koji se širi na najvrednije predele u okviru zakonom zaštićenih područja. Dugoročne posledice bespravne gradnje su višeslojne i ugrožavaju vrednost ukupnog prostora Republike Srbije i nisu usklađene sa održivim korišćenjem predeonog diverziteta.

Iseljavanje stanovništva, napuštanje zemljišta i tradicionalnog upravljanja zemljištem u udaljenim brdsko-planinskim oblastima negativno utiče na očuvanje predeonog diverziteta i ekološke vrednosti predela (podjednako kao i na očuvanje biodiverziteta). Posebno u udaljenim i brdsko-planinskim oblastima, poljoprivreda može igrati veoma važnu ulogu u očuvanju atraktivnih karakteristika predela, ekološke raznolikosti i razvoju turizma.

5. RIBOLOVNE VODE I RIBLJE VRSTE

Sve ribolovne vode Republike Srbije organizaciono su podeljene na šest ribarskih područja, koja se konkursom, pod definisanim zakonskim uslovima i obavezama, ustupaju korisnicima na desetogodišnje korišćenje. Za svako ribarsko područje propisan je vid ribolova koji se može vršiti, rekreativni i privredni, ili samo rekreativni. Poslove upravljanja ribarskim područjima vrše preduzeća u bilo kom obliku svojine koja zadovoljavaju zakonom utvrđene uslove. Na osnovu Zakona o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda, ribolovne vode su kopnene (prirodne i veštačke) tekuće i stajaće vode u kojima žive ribe. Ukupna dužina vodotokova u Srbiji iznosi oko 66 000 km (Gavrilović Lj. & D. Dukić (2002). Reke Srbije. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd); prirodnih jezera ima oko 50, sa ukupnom površinom od približno 5 000 ha; akumulacija ima oko 150, ukupne površine oko 25 500 ha; kanalski sistem DTD, najveći i najznačajniji u Srbiji, dugačak je 840 km sa površinom od 3 600 ha. Ukupna dužina kanala u Srbiji iznosi oko 30 000 km. (Stanković, S. M. (2005), Jezera Srbije, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd).

Za kopnene vode Republike Srbije do sada je izvešteno o ukupno 98 vrsta paklara i košljoriba (Simonović P. (2001), Reke Srbije, NNK International, Zavod za zaštitu prirode Srbije & Biološki fakultet, Beograd, 247. str.), od čega je 23 vrsta (23.5 %) alohtono, a 12 od njih se može okarakterisati invazivnim (Simonović, P. (2009), Invazija riba, Flogiston 17: 43-64. i Simonović P., Stefanović K. & J. Tomović (2010), Influence of invasive alien fish species to the ecological status of the Danube River and its main tributaries in Serbia after terms of the EU Water Framework Directive (in press), In: Paunović M, Simonović, S. Simić, V. & S. Simić (eds.), Danube through Serbia - Results of the National Programme of the Joint Danube Survey 2. Ministry of Agriculture, Forestry and Water Management & Institute for Biological Research "Siniša Stanković", Belgrade). Od ukupnog broja vrsta, 53 vrste (54.1%) riba (uključujući i deset alohtonih vrsta) predmet su privrednog i rekreativnog ribolova. Sa gledišta privrednog ribolova, 29 vrsta riba ima veći ili manji ekonomski značaj, od čega 12 vrsta predstavlja ciljnu grupu na čiji su izlov uglavnom usmerene ribolovne aktivnosti. Ostale vrste predstavljaju prateći i sporadični ulov, od sekundarnog ekonomskog značaja. Rekreativnim ribolovom obuhvaćeno je oko 45 vrsta, ali i u ovom slučaju oko 50% od ovog broja predstavlja ciljnu grupu.

5.1. Riblji resursi ribolovnih voda

Ribolovne vode su mesta obavljanja rekreativnog i privrednog ribolova. Privredni ribolov se obavlja isključivo iz čamca opremljenog vanbrodskim motorom na ribolovnim vodama četiri od ukupno šest ribarskih područja: Dunavu, Savi i Tisi. U ribolovne alate u širokoj upotrebi spadaju: mrežarski (pokretni i stajaći); samolovni (senkeri, vrše i bubnjevi) i udičarski (samica, struk i bućka). U okviru mrežarskih alata, postoji široka lepeza raznovrsnih tipova i veličina alata-mreža koje se koriste u zavisnosti od vrste ribe kao ciljnog ulova i od prilika na ribolovnoj vodi. Korišćenje samolovnih alata uglavnom je vezano za iste činioce koji utiču na privredni ribolov. Rekreativni ribolov obavlja se na svim ribolovnim vodama Republike Srbije. Broj ribolovaca koji se bave rekreativnim ribolovom i ribara koji se bave privrednim ribolovom, kao jedan od pokazatelja ribolovnog pritiska, jako varira na godišnjem nivou (Tabela 5.1 - Podaci Agencije za zaštitu životne sredine o broju izdatih dozvola za privredni i rekreativni ribolov za period 2001-2009. godina).

Tabela 5.1. Broj izdatih godišnjih ribolovnih dozvola za privredni i rekreativni ribolov za period 2001-2009. godine

Godina

Privredni ribolov

Rekreativni ribolov

2001

845

58657

2002

890

104000

2003

832

92365

2004

605

93089

2006

387

89697

2009

375

99258

5.1.1 Trend ulova

Analiziran je vremenski period 1991-2009. godina, za koji postoje zvanično publikovani podaci (Statistički godišnjaci Republike Srbije za period 1991-2000. godine i podaci Agencije za zaštitu životne sredine od 2001. godine). Nivo ukupnog ulova do 2001. godine u odnosu na nivo posle nje može se objasniti potpunim odsustvom ribarstvene statistike u delu koji se odnosi na eksploataciju ribolovnih resursa kopnenih voda pre 2001. godine, kada je evidencija ulova (privrednih) ribara iz obaveznog otkupa ribe od strane korisnika bila neprecizna, a evidencija ulova (rekreativnih) ribolovaca najčešće odsustvovala u potpunosti. Od 2002. godine, po uspostavljanju evidentiranja ulova od strane ribočuvarskih službi korisnika ribarskih područja kao obaveze utemeljene Privremenim, Desetogodišnjim i Godišnjim programima upravljanja ribarskim područjem i po napretku u primeni i izvršavanju te obaveze, pokazatelji o ulovu postaju daleko realniji i pokazuju stalni trend povećanja evidentiranog ulova, o čemu se podaci dostavljaju Agenciji za zaštitu životne sredine (Slika 5.1).



Slika 5.1. Trend ukupnog ulova u vodama Srbije tokom perioda 1997-2009. godine.

Po pojedinim vrstama riba ekosistema nizijskih kopnenih voda koje su ciljni ulov rekreativnog i privrednog ribolova, od 2003. godine do danas evidentiran je uglavnom blag porast ulova svih vrsta riba, dok je porast ulova evidentiran za šarana, soma, smuđa i donekle štuku među ribama ekosistema nizijskih kopnenih voda izrazito veliki (Slika 5.2). To govori o pojačanoj aktivnosti službi korisnika ribarskih područja pri evidentiranju ulova na ribarskim područjima, o zadovoljavajućem stanju ribljeg fonda ovih vrsta riba u ribolovnim vodama na ribarskim područjima gde su ulovi evidentirani, kao i o povećanom ribolovnom naporu koji se ulaže u lov riba koje su ciljni ulov kao vrste koje su kako ribolovno, tako i tržišno najcenjenije u Srbiji (šaran, som i smuđ), uz istovremeni pad ulova u kategoriji "ostala riba" posle 2004. godine na relativno stabilan nivo koji se održava u zadnjih pet godina. Imajući u vidu da najveći deo "ostale ribe" predstavlja kategoriju tzv. "bele ribe" koju čine deverika, kečiga, jaz, mrena, nosara, skobalj i dr., a koje su tržišno najmanje cenjena grupa, pad udela ove kategorije ribe u ulovu sa 66% - 80% na svega 11% -15% ukazuje da su se zahtevi tržišta promenili, a time i standard nakon 2005. godine. Blagi porast ulova kečige i štuke govori o stabilnosti fonda ove dve vrste riba koje su ekosistemski i ribarstveno potpuno suprotne i kao takve predmet su različitih vidova ribolova (privrednog i rekreativnog, respektivno).

Slika 5.2. Ulov vrsta riba svojstvenih nizijskim vodenim ekosistemima u periodu 1997-2008. godine.

Evidencija ulova vrsta riba koje su predmet isključivo rekreativnog ribolova u ekosistemima brdsko-planinskih voda u periodu 1997-2008. godine pokazala je manji pad ulova mladice i veliki pad ulova potočne i dužičaste pastrmke posle 2004. godine, kao i stabilnost evidentiranog ulova lipljena.

Slika 5.3. Ulov vrsta riba svojstvenih brdsko-planinskim vodenim ekosistemima u periodu 1997-2008. godine.

Uzrok lošeg trenda ulova pastrmskih vrsta riba teško je zasad objasniti, ali on sam po sebi ukazuje da je neophodno nastaviti sa praćenjem podataka o ulovu u narednim godinama, kako bi se ustanovilo potiče li od metodološke greške zbog širenja pristupa "uhvati-i-pusti" među mušičarima i varaličarima pastrmke, ili je odraz realno pogoršanog stanja fonda potočne pastrmke, za šta nema realnih pokazatelja. U smanjenom ulovu dužičaste pastrmke u navedenom periodu velikog udela bi mogla imati zabrana poribljavanja planinskih reka ovom alohtonom vrstom i njen aklimatizacioni status u prirodnim vodotocima, bez postignute naturalizacije. Pad izlova mladice može biti rezultat metodološke greške u skupljanju podataka o ulovu zbog primene legislative usvojene 2003. godine, sa minimalnom dozvoljenom dužinom za izlov od 110 cm SL, kao i drugih zaštitnih mera koje su od tada primenjivane. Stabilnost ulova lipljena potiče od velike ograničenosti fonda ove vrste kao ribolovnog resursa i rezultat je srazmerno malog ribolovnog-mušičarskog pritiska na tu vrstu i uvedenih zaštitnih ribarstvenih mera. Primeri za pastrmke i mladicu ukazuju (1) da ima mesta izmenama u metodologiji sakupljanja podataka o ulovima svih, a ne samo izlovljenih, odnosno iz vode iznesenih jedinki date vrste ribe; (2) na ekosistemsku osetljivost kad su ove ribolovno atraktivne vrste u pitanju i (3) na potrebu za velikim oprezom prilikom upravljanja fondovima ovih vrsta.


Download 4,05 Mb.

Do'stlaringiz bilan baham:
1   ...   24   25   26   27   28   29   30   31   ...   35




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©hozir.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling

kiriting | ro'yxatdan o'tish
    Bosh sahifa
юртда тантана
Боғда битган
Бугун юртда
Эшитганлар жилманглар
Эшитмадим деманглар
битган бодомлар
Yangiariq tumani
qitish marakazi
Raqamli texnologiyalar
ilishida muhokamadan
tasdiqqa tavsiya
tavsiya etilgan
iqtisodiyot kafedrasi
steiermarkischen landesregierung
asarlaringizni yuboring
o'zingizning asarlaringizni
Iltimos faqat
faqat o'zingizning
steierm rkischen
landesregierung fachabteilung
rkischen landesregierung
hamshira loyihasi
loyihasi mavsum
faolyatining oqibatlari
asosiy adabiyotlar
fakulteti ahborot
ahborot havfsizligi
havfsizligi kafedrasi
fanidan bo’yicha
fakulteti iqtisodiyot
boshqaruv fakulteti
chiqarishda boshqaruv
ishlab chiqarishda
iqtisodiyot fakultet
multiservis tarmoqlari
fanidan asosiy
Uzbek fanidan
mavzulari potok
asosidagi multiservis
'aliyyil a'ziym
billahil 'aliyyil
illaa billahil
quvvata illaa
falah' deganida
Kompyuter savodxonligi
bo’yicha mustaqil
'alal falah'
Hayya 'alal
'alas soloh
Hayya 'alas
mavsum boyicha


yuklab olish