Te u zagrebu filozofski fakultet

Potreba i značenje etike danas. Personalističko utemeljenje etike, u: Ljepota istine (M. Steiner, ed.), Zagreb 1996, 199-206. Na mnogim se razinama danas govori o potrebi i značenju etike. U tim se raspravama ipak često zaboravlja da u središtu etike stoji čovjek kojemu je već prije nekoliko stoljeća postalo jasno da je na ovoj zemlji kao u nekom malom zvrku, koji oko vatrene kugle kruži svemirom. I kada je shvatio da je naše Sunce samo patuljak izgubljen među milijardama drugih zvijezda, negdje na periferiji male sporedne galaksije, čovjek je počeo gubiti svaku unutarnju sigurnost u vlastiti položaj, zadatak i smisao. I već se odavno pred njega, i prije danas aktualne grožnje nad ekološkom i kulturnom katastrofom, postavljalo pitanje: ide li svijet i čovječanstvo u praskozorje trećega tisućljeća ususret svojem boljitku ili svojem potpunom porazu? Danas se odgovor na to pitanje gubi u strahu i nesigurnosti, živimo, često ne računajući na posljedice svojega ponašanja, na planeti koja se kotrlja od danas do sutra. Umorni, živimo samo na površini, izolirani i osamljeni. Kao da smo se pomirili s tim da se ništa više ne treba očekivati. Živimo u doba »hipotetske civilizacije«, u doba u kojem se stvari definiraju i procjenjuju prema funkcionalnosti. U takvoj se civilizaciji rijetko išta priznaje bezuvjetnim. Sve je tu nadomjestivo, zamjenjivo, relativno. Kob se današnjega vremena može prepoznati u rastakanju i razaranju sidrišta čovjekove egzistencije. Tu se ne priznaju nikakvi principi. Etika je u krizi. Ako se danas širom svijeta nastali problemi ne prepoznaju odmah kao etički, u konačnici se, ipak, očituju kao pitanja: Kako djelovati? Kako živjeti? I u eko-etičkim postavkama jasno je da je davno prije negoli je razum sudio, osjećaj već izvršio svoje vrednovanje. No, etika ima vezu s razumom. Istina, emocionalni su razlozi ukorjenjeni dublje u nas negoli argumenti uma.