Te u zagrebu filozofski fakultet

"Bunim se, dakle, postojimo. A Camus filantrop i/ili ontofilist", u A. Bošnjak (ur.), Pobuna u apsurdu. Zbornik radova o filozofiji A. Camusa, Zagreb 2004, 11-18. U predavanju na sveučilištu Uppsala (a u svezi s primanjem Nobelove nagrade) Camus je rekao: "Mi književnici 20. stoljeća nećemo nikada biti sami. Naprotiv, moramo znati da ne možemo izmaknuti zajedničkoj bijedi i da je naše jedino opravdanje (ako ono uopće i postoji) govoriti u ime onih koji to ne mogu. Naše je poslanje vikati u ime onih koji ovoga trena pate." Siromaštvo i patnju svoje mladosti Camus je opisao u ranijim pripovijetkama objavljenim 1937. godine u Alžiru pod naslovom "Svjetlo i sjena". Već je tu moguće prepoznati misli koje će ga pratiti cijeli život. "Istinska je hrabrost" - piše – "u tome ne zatvarati oči niti pred svjetlom niti pred smrću" i "sve ovisi o tome da se bude ljudski i jednostavan. Još više, sve ovisi o onome biti istinit – k tome se sve drugo pridodaje, ljudskost i jednostavnost." Ljubav, prijateljstvo, sloboda bili su za Camusa ono što mu je određivalo život. "Prijateljstvo je umjetnost slobodnoga čovjeka. Nema slobode bez obostranoga razumijevanja." I sunce. "Ako je smrt jedino rješenje onda jamačno nismo na pravome putu. Ispravni put vodi u život, na sunce..." U govoru prigodom dodjele Nobelove nagrade Camus je rekao: "Nikada nisam ništa učinio da se odreknem svjetla, sreće bitka, slobodnoga života u čemu sam i sam odrastao." Tako Camus - filantrop i ontofilist! Autor to u članku argumentima pokazuje.