Te u zagrebu filozofski fakultet

Mladi u okružju postmoderne, u: Josip Jelenić (ur.), Mladi u postmodernoj. Kamo ide mladi naraštaj?, Zagreb 2002, 205-217. Postmoderni čovjek više nije spreman podnosti žrtve (u odanosti i potpunoj vjernosti velikim idealima moderne) umu, naciji, rasi, pravednosti, solidarnosti, revoluciji. Naprotiv, zahtjev za malom ljudskom srećom ispred svake je velike ideologije. Postmoderna zagovara “vrednote” prolaznosti, nepostojanosti i naročito poželjnosti. Razonoda je iznad dužnosti, a sloboda iznad solidarnosti. Ljudi postmoderne ne žele toliko divljenje i čuđenje koliko zavođenje i isticanje sklonosti prema lijepome. U takvom je vremenu otvoren lov na doživljaje. Estetizira se svakodnevica. Svakodnevne stvari (odjeća, auto, slobodno vrijeme) oblikuju se tako da sve dobiva kvalitetu doživljaja, da izaziva, provocira. Snovi i doživljaji postaju stvar neke nove civilne religije u koju ulazi naša mladost. Neispunjeni snovi i lepršavi doživljaji uvode u prostor praznine i poraza. Strastveni igrač navijački traži revanš. On vjeruje u onoga za koga navija. Navijač daje neograničenu mjenicu drugima da raspolažu njegovim osjećajima. Njega na kraju ne zanima igra, nego rezultat. Ne uživa u majstorstvu, nego u "majstorima". Tako ludičkoga pustolova s kraja 20. stoljeća nasljeđuje navijački naslinik - čovjek mržnje i zgovornik revanša. Svakako, tipično za postmoderno vrijeme jest udioništvo čovjeka na onome što je brže od njega. Čovjek želi sve što ovisi o njegovu djelovanju usmjeriti na sudjelovanje u toj akceleraciji. Put do toga cilja vodi u automatizaciju i skraćenja procesa komunikacije. Oslikali smo vrijeme u kojem živi današnja mladost. Za to je vrijeme potrebna promjena. Postoje promjene na bolje i promjene na gore. Želi li se pak znati što je bolje mora se znati što se želi. Želi li se znati što se želi mora se znati tko smo. U tom smislu treba današnje mlade suočiti s ispravnom slikom o sebi.