Te u zagrebu filozofski fakultet

Postanak i filozofska pozadina značenja „Opće deklaracije o ljudskim pravima“, u: Zbornik radova – 395 godina Klasične gimazije, Zagreb 2002, 117-125. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 10. prosinca 1948. godine Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Tim se proglasom prvi put u povijesti internacionalizirala težnja da su svakom čovjeku osigurana njegova prava. Činjenica je da je borba za ljudska prava tom deklaracijom dobila novu kvalitetu. No, ta borba još nije završena. Govor će o ljudskim pravima biti trajno aktualan. Pravo kao osobni zahtjev upućuje neposredno na drugoga ili na zajednicu. Pravu jednoga stoji nasuprot dužnost drugoga. Čovjekovo pravo u najužem smislu znači samo to da mu život i za život nužno, slobodu i slično, ne smije nitko oduzeti ili na bilo koji način umanjiti više nego što je nužno zbog prava drugih osoba ili zajednice. Pojedinac može postaviti pravilan zahtjev za pravedan i jednak postupak, uzimajući u obzir različite okolnosti, radne sposobnosti i potrebe. Jedino u tom smislu vrijedi tradicionalni obrazac subjektivnog prava kao »potestas moralis in rem suam«. Pravo nije odnos osobe i neke stvari, nego odnos među osobama s obzirom na stvari i činjenice; odnosno poredak ravnoteže među osobama prema mjerilu pravde. U tekstu autor sažeto predstavlja povijesni kontekst i nastanak „Opće deklaracije o ljudskim pravima“ i zaključuje da je nakon njezina izglasavanja održano mnoštvo drugih konferencija i napisan velik broj dokumenata. Mogli bismo reći da su svi oni tek zajednički ideal koji trebaju postići svi narodi i sve države.