Epistemologija je područje filozofije koje se bavi problemima znanja. U knjizi je epistemologija, međutim, shvaćena u širem smislu od onog u kojem se epistemologija razumijeva kao puka teorija znanja



Download 2,91 Mb.
bet6/35
Sana23.06.2017
Hajmi2,91 Mb.
#13290
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   35

Reid s pravom uočava da je najveći problem za njegovo stajalište činjenica da je naša percepcija pogrešiva. Kako objasniti da mi direktno percipiramo objekt onakvim kakav on nije? Zato i nalazi potrebnim odgovoriti na Humeov izazov poziciji direktnog realizma u vidu tzv. argumenta iz iluzije. Kako iz pozicije direktnog realizma objasniti nepodudarnosti u obliku i veličini koju percipiramo i stvarne veličine i oblika objekta? Reid predlaže razlikovanje između stvarne veličine (koja se može mjeriti u centimetrima) i veličine koja je relativna u odnosu na naše oko koje percipira objekt. Objekt od kojeg se udaljavamo može izgledati manji, ali ne zato jer mi neposredno percipiramo njegovu predodžbu nego zato što vidimo stvarni objekt kakav je relativno prema našem oku.

C. Izbor iz djela i pitanja


Platon

Teetet, 151e-152c; 155d-157b

Sokrat: Kušaj dakle, Teetete, opet iznova kazati što je znanje. Da si nisi nikada rekao da nisi sposoban! Ako naime bog hoće i ako se pokažeš hrabar, bit ćeš sposoban.

Teetet: Zaista bi, Sokrate, bilo ružno kad na tvoje poticanje ne bi netko na svaki način bio voljan da iznosi ono što ima na pameti. Meni se dakle čini da onaj koji nešto zna percipira ono što zna i kako se upravo sada čini znanje nije ništa drugo nego percepcija (opažaj).

Sokrat: To je dobro i iskreno, moj sinko! Tako treba iznositi svoje mišljenje. No deder razmotrimo zajednički tu misao da li je sposobna za rađanje ili je jalova. Tvrdiš li ti da je percepcija znanje?

Teetet: Da.

Sokrat: Čini se doista da nisi dao lošu definiciju znanja nego onu koju je dao i Protagora. No on je na neki drugi način rekao to isto. On naime radije govori da je čovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu. Valjda si to čitao?

Teetet: Čitao sam, i to mnogo puta.

Sokrat: Zar ne govori on nekako ovako da kakve se sve stvari meni čine, takve za mene i jesu, a kakve se tebi čine, takve su opet za tebe. Čovjek si naime i ti i ja.

Teetet: Govori zaista tako.

Sokrat: Vjerojatno je da mudar čovjek ne govori gluposti. Povedimo se dakle za njegovim načinom rasuđivanja! Zar nije gdjekad, kad puše isti vjetar, jednome od nas hladno, a drugome nije, jednome je hladno malo, a drugome veoma mnogo?

Teetet: Dabogme.

Sokrat: Da li ćemo onda vjetar sam po sebi nazvati hladnim ili ne hladnim ili ćemo vjerovati Protagori da je hladan za onoga kojemu je hladan, a za onoga kojemu nije hladno nije hladan?

Teetet: I zaista.

Sokrat: Zar se ne čini tako i jednome i drugome?

Teetet: Da.

Sokrat: Izraz „čini se“ znači li „percipira“?



Teetet: Znači.

Sokrat: Pojava dakle percepcija kod toploga i svega takvoga je jedno te isto. Kako naime svatko osjeća tako se svakome i čini da jest.

Teetet: Čini se.

Sokrat: Percepcija se dakle uvijek odnosi na biće i nelažna je ako je znanje.

Teetet: Čini se.

[...]


Sokrat: Otvori oči i dobro pazi i dobro pazi da nas ne čuje tko od neupućenih u tajne! To su ljudi koji misle da ništa drugo ne postoji osim ono što mogu čvrsto rukama primiti, a djelovanja i nastajanja i sve što je nevidljivo ne prihvaćaju jer nemaju udjela u biću.

Teetet: Zaista, Sokrate, spominješ krute i tvrdoglave ljude.

Sokrat: Moj sinko, i te kako su oni neobrazovani! No drugi su mnogo uglađeniji i njihove ti tajne kanim saopćiti. Počelo od kojeg zavisi i sve ono što smo upravo govorili za njih je ovo da je Sve bilo kretanje i izvan toga ništa drugo nije. Dvije su vrste kretanja, svaka od njih neizmjerna mnoštvom, jedna ima moć da djeluje, a druga da trpi. Iz njihova međusobnog spajanja i trenja nastaje neograničeno mnoštvo rođenog, ali uvijek u parovima, i to ono što se osjetilima može opažati (percipirano) i percepcija koja se zbiva i rađa istodobno s onim što se osjetilima može opažati. Percepcije imaju u nas takva imena: gledanje, slušanje, mirisanje, hladnoća i toplota, i tako zvana naslada i bol i požuda i strah i druge od kojih bezbrojne nemaju imena, a veoma mnoge imaju. Rod percipiranog rađa se u isto vrijeme sa svakom pojedinom percepcijom. Tako se na primjer s mnogim percepcijama vida rađaju u isto vrijeme svakojake boje, a tako i sa sluhom svakojaki tonovi i s drugim percepcijama rađa se drugo u srodnoj vezi što se može percipirati. Što nam dakle, Teetete, želi kazati ovaj mit u odnosu na ono prije? Razumiješ li?

Teetet: Ne osobito mnogo.

Sokrat: No pripazi da li taj mit na neki način dolazi do kraja. On nam naime želi kazati da se sve te stvari, kao što smo govorili, kreću, a u njihovu kretanju postoji brzina i sporost. Ono što je sporo kreće se na istome mjestu i prema onome što se približava i tako rađa, a one stvari što se tako rađaju brže su. Bivaju naime nošene i u tom nošenju je njihovo kretanje. Kad dakle oko i neki drugi njemu primjeren objekt međusobnim približavanjem rode bijelu boju i njoj srodnu percepciju, što se nikada ne bi rodilo da je svako od njih u drugom pravcu pošlo, tada pak jer se oboje kreće nastaje na strani oka gledanje, a na strani predmeta koji zajedno s okom rađa boju nastaje bjelina. Tada je dakle oko ispunjeno percepcijom vida i vidi te je tada postalo ne više percepcija vida nego oko koje gleda, a predmet koji zajedno s okom rađa boju napuni se unaokolo bjelinom i postao je ne više bjelina nego bijeli predmet, i to drvo ili kamen ili koji god se predmet pokaže da je obojen takvom bojom. Tako i o ostalome, tvrdom i toplom i svemu drugom, treba misliti na isti način, tj. da samo po sebi ništa nije, što smo već ranije govorili, nego da sve i raznovrsno nastaje kretanjem u međusobnom druženju. Jer se ne može, kako oni kažu, pouzdano prosuditi po jednome od njih da i ono što djeluje i ono što trpi jest nešto. Niti naime jest nešto ono što djeluje prije nego se združi s onim što djeluje. Ono što se s nečim združi kao dječatno namjerivši se opet na drugo pokaže se trpno. Zato iz svega toga slijedi, što smo već u početku govorili, da ništa nije jedno samo po sebi nego uvijek sve postaje u odnosu na nešto drugo, a bitak treba odasvud ukloniti premda smo mi sami mnogo puta i maločas bili običajem i neznanjem prinuždeni da se njime služimo.

Preuzeto iz: Bošnjak, B. (ur), (1979), Platon: Teetet i Fileb, Zagreb: Naprijed, preveo: Milivoj Sironić

Download 2,91 Mb.

Do'stlaringiz bilan baham:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   35




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©hozir.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling

kiriting | ro'yxatdan o'tish
    Bosh sahifa
юртда тантана
Боғда битган
Бугун юртда
Эшитганлар жилманглар
Эшитмадим деманглар
битган бодомлар
Yangiariq tumani
qitish marakazi
Raqamli texnologiyalar
ilishida muhokamadan
tasdiqqa tavsiya
tavsiya etilgan
iqtisodiyot kafedrasi
steiermarkischen landesregierung
asarlaringizni yuboring
o'zingizning asarlaringizni
Iltimos faqat
faqat o'zingizning
steierm rkischen
landesregierung fachabteilung
rkischen landesregierung
hamshira loyihasi
loyihasi mavsum
faolyatining oqibatlari
asosiy adabiyotlar
fakulteti ahborot
ahborot havfsizligi
havfsizligi kafedrasi
fanidan bo’yicha
fakulteti iqtisodiyot
boshqaruv fakulteti
chiqarishda boshqaruv
ishlab chiqarishda
iqtisodiyot fakultet
multiservis tarmoqlari
fanidan asosiy
Uzbek fanidan
mavzulari potok
asosidagi multiservis
'aliyyil a'ziym
billahil 'aliyyil
illaa billahil
quvvata illaa
falah' deganida
Kompyuter savodxonligi
bo’yicha mustaqil
'alal falah'
Hayya 'alal
'alas soloh
Hayya 'alas
mavsum boyicha


yuklab olish