Te u zagrebu filozofski fakultet

ZNANSTVENI RADOVI

Gjurgjan je autor dviju knjiga i više od četrdeset znanstvenih i stručnih radova. Ključna područja njezinoga znanstvenog interesa su moderna irska književnost i kulturološko komparativno izučavanje hrvatske i irske književnosti, moderna britanska književnost, žensko pismo te moderna hrvatska književnost. U razdoblju do izbora u zvanje izvanrednoga profesora izdvajamo nekoliko važnijih, tematski reprezentativnih radova:

Kamov i rani Joyce (HFD, Zagreb 1984, 96 str.) prerađen je magistarski rad. U toj studiji Gjurgjan problematizira rastakanje tradicionalnog žanra Bildungsromana na dva primjera pripovjedne proze – Joyceovu Portretu umjetnika u mladosti i Kamovljevoj Isušenoj kaljuži. Promatrajući ta dva romana kao ona mjesta u objema kulturama – irskoj i hrvatskoj – koja označavaju raskid s tradicionalnim pripovjednim obrascima i nagovještavaju avangardizam, Gjurgjan detaljnom i pronicavom analizom odabranih ulomaka eksplicira postupke kojima se potkopavaju tradicionalne tehnike žanrovskog usustavljenja pripovijedanja. Između Joycea i Kamova nema izravnih, biografski utemeljivih dodirnih točaka. Premda su čak u isto vrijeme živjeli u Trstu, nisu se poznavali niti bilo kako jedan na drugoga utjecali. No ono što im je zajedničko patrijarhalna je sredina strogih vjerskih i nacionalnih nazora i jednako strogog morala, restriktivnog obrazovnog sustava, tradicionalnih očekivanja. Obojici autora zajedničko je suprotstavljanje takvoj sredini, ali i jeziku (diskursu) koji vrijednosti te sredine usustavljuje. U prvom dijelu studije Gjurgjan posvećuje pozornost podudarnostima dvaju kulturnih supstrata, dok u drugom dijelu analizira različite pozicije do kojih pobuna protiv tradicionalnih zasada u dvojice pisaca dovodi. Kamov – mlad, slabo obrazovan, buntovan – svoju pobunu izražava avangardnim prevrednovanjem svoje tradicije, osporavajući ne samo tu tradiciju već i komunikaciju samu. Tako nastaje roman koji nagovještava egzistencijalnu problematiku osamljenog pojedinca, ali i modernističku disperziju subjekta kao duhovnog entiteta. Joyce, s druge strane, ustanovljuje Gjurgjan, tradiciju u svojem prvom romanu još ne prevrednuje. On je podriva iznutra: proizvodi tekst koji je istodobno i negacija i afirmacija tradicionalnog romana, izražavajući tako svoj umjetnički program, ali i nagovještavajući polisemičnost svojih kasnijih tekstova. Važnost ove studije potvrđena je i činjenicom da se na nju referira u djelu Ive Frangeša Povijest hrvatske književnosti, zatim u knjizi Aleksandra Flakera o avangardi, u radu Krešimira Nemeca “Inovativni postupci u Isušenoj kaljuži J. P. Kamova” (Dani hvarskoga kazališta XXII), u knjizi Viktora Žmegača Književni protusvjetovi (u suautorstvu s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) i drugdje.