Te u zagrebu filozofski fakultet

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Martine Fabris Elektroničko nakladništvo u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine obaseže ukupno 119 stranica računalnog ispisa. Tekst je nakon uvoda podijeljen u devet poglavlja uključujući literaturu (49 bibliografskih jedinica) i upitnik za elektroničke nakladnike u dodatku radu. Bogato je ilustriran sa stotinu slika u bojama.

U "Uvodu" magistrandica ukratko prikazuje razvoj elektroničkog nakladništva koje se u svijetu može pratiti u posljednjih tridesetak godina. U Hrvatskoj se ono intenzivnije razvija posljednjih petnaestak godina. Prvo istraživanje o tome na kojem mediju nakladnici objavljuju u Hrvatskoj provedeno je 1998. godine, a kasnija su obuhvatila razdoblje do zaključno 2001. godine. Stoga je tema ovog rada razvoj elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine.

Hipoteza rada jest da se nakon 2001. godine sve više nakladnika odlučuje za objavljivanje na elektroničkom mediju.

Cilj istraživanja bio je sakupiti podatke o što većem broju elektroničkih knjiga i drugih, uglavnom omeđenih, elektroničkih publikacija te dati što iscrpniji popis elektroničkih nakladnika i prikaz njihovih djelatnosti. Posebna je pažnja posvećena objavljivanju elektroničkih knjiga te je jedan od neposrednih ciljeva bio utvrditi u kojoj se mjeri u Hrvatskoj objavljuju elektroničke knjige u materijalnom, a koliko u mrežnom obliku.

Jedan od ciljeva rada bio je i iscrpnim popisom elektroničkih nakladnika i prikazom njihovih izdanja dokumentirati ovo razdoblje nakladništva više nego što je to pruženo uvidom u kataloge. Poznato je da se o novim elektroničkim izdanjima sporije šire vijesti nego o tiskanima te ona često ostaju neevidentirana i gotovo nepoznata.

Prvo poglavlje "Temeljni pojmovi u elektroničkom nakladništvu" donosi definicije petnaest pojmova ključnih za elektroničko nakladništvo.

Drugo poglavlje "Pojava elektroničkog nakladništva u svijetu" uspoređuje karakteristike tradicionalnog i elektroničkog nakladništva (tablica 1). Magistrandica objašnjava prednosti elektroničkih publikacija koje su prepoznali autori, izdavači i čitatelji. No istovremeno ukazuje i na nedostatke elektroničkih publikacija s korisničkog gledišta. Zaključuje kako bez obzira na prednosti i nedostatke tradicionalnog i elektroničkog medija silnice na tržištu knjige će s vremenom odrediti koja će se vrsta građe tiskati, a koja objavljivati elektronički, uzimajući u obzir korisnike, njihove potrebe i vrstu podataka koju određeni medij na najprikladniji način nosi.

Treće poglavlje "Nakladnici elektroničkih izdanja u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine" daje uvodno pregled dosadašnjih istraživanja elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj. Magistrandica napominje u uvodu vlastitom istraživanju kako se u području elektroničkog nakladništva veličina nakladnika još ne može mjeriti većim brojem naslova, no to ne umanjuje njihovo značenje. Uz komercijalne nakladnike kojima je nakladništvo osnovna djelatnost, brojne su ustanove koje objavljivanjem dokumentiraju svoj znanstveni i stručni rad. To su prije svega knjižnice, muzeji, galerije i udruge, od kojih neke imaju vrlo razvijenu nakladničku djelatnost. Svoje istraživanje autorica je usmjerila primarno na komercijalne nakladnike. Do uzorka svojeg istraživanja došla je sustavnim prikupljanjem podataka o nakladnicima iz Hrvatskog ureda za ISBN i kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o što većem broju elektroničkih knjiga objavljenih u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine, iscrpno ih opisati dajući usto prikaz djelatnosti pojedinog nakladnika. Istraživanje je provedeno metodom upitnika i intervjua. U prvoj fazi istraživanja upitnik je upućen na adrese 130 nakladnika, no odgovorilo ih je 80. Šesnaest od tih 80 nakladnika, komercijalni su elektronički nakladnici koji objavljuju isključivo na jednom od elektroničkih medija. Ostala 64 nakladnika bave se tradicionalnim i elektroničkim nakladništvom, a uz komercijalna izdanja objavljuju i nekomercijalna. U opetovanim kontaktima s nakladnicima magistrandica je prikupila podatke o više stotina elektroničkih publikacija hrvatskih komercijalnih nakladnika. Njihove je elektroničke knjige jasno opisala podijelivši ih u sljedeće skupine, ovisno o temi ili vrsti publikacije: turizam i promidžba, rječnici, leksikoni i enciklopedije, tečajevi stranih jezika, književnost i obrazovanje, priručnici za nastavnike na CD-ROM-u, elektroničke knjige za djecu, informatika, religija, viševrsna građa, baze podataka, imenici, adresari. Posebno potpoglavlje posvetila je djelatnosti nekomercijalnih nakladnika kao što su ministarstva, instituti i fakulteti, galerije, muzeji, udruge i proizvođači elektroničkih knjiga kao nakladnici, koji objavljivanjem bogato dokumentiraju svoju osnovnu djelatnost te predstavljaju važan segment hrvatskog nakladništva.

Četvrto poglavlje "Pravni propisi o elektroničkoj knjizi u Hrvatskoj" opisuje pravne propise i međunarodne preporuke koje uređuju elektroničko nakladništvo imajući u vidu da je elektronička knjiga istovremeno kulturno i gospodarsko dobro. Posebnu pažnju posvećuje prikupljanju elektroničke građe na temelju propisa o obveznom primjerku kojima se elektroničke publikacije uključuju u fondove nacionalnih knjižnica i postaju dio čuvane kulturne baštine. Autorica opisuje i identifikacijske oznake ISBN, DOI i URN koje su važne za uspješno poslovanje elektroničkom knjigom u knjižnicama i knjižarama.

Peto poglavlje "Elektronički časopisi u Hrvatskoj" popisuje elektronička izdanja na CD-ROM-u koja se prodaju kao prilog tiskanom.

Šesto poglavlje "Neke zbirke elektroničkih knjiga u Hrvatskoj" govori o projektu Besplatne elektroničke knjige.

Sedmo poglavlje "Zaključak" sažima rezultate. Rezultati istraživanja provedeni među hrvatskim nakladnicima pokazuju da je od 2001. do 2005. godine 16 nakladnika objavljivalo isključivo elektroničke publikacije, što je znatno veći broj u odnosu na ranije razdoblje kada ih je bilo svega 11. Uz povećan broj nakladnika zamjetan je i velik porast elektroničkih izdanja koja su objavljena isključivo u materijalnom obliku. Magistrandica zaključuje da je tome svakako doprinijela i bolja informacijska pismenost stanovništva kao i opremljenost računalima. Ukazuje na vrste publikacija po sadržaju koje u elektroničkom obliku po njezinoj ocjeni imaju budućnost. To su prvenstveno interaktivni multimedijski CD-ROM-ovi namijenjeni učenju i svladavanju informatičkih aplikacija i stranih jezika. Na drugom mjestu su edukativne igre i kvizovi znanja namijenjeni djeci predškolske i mlađe školske dobi. Dobro zastupljena područja su ekonomija i turizam. Magistrandica je ispitala i raspačavanje elektroničkih publikacija Internetom te ustanovila da ima važnu ulogu u prodaji elektroničke knjige. Zaključuje kako je istraživanjem potvrđena hipoteza da se u Hrvatskoj elektroničko nakladništvo kontinuirano razvija. Efikasna i uspješna uporaba elektroničkih knjiga svakako ovisi o kulturi, potrebama i znanju korisnika. Smatra da bi dodatna motivacija nakladnicima za objavljivanje elektroničkih izdanja bilo i izjednačavanje stope poreza na dodanu vrijednost s onom za tiskane knjige.

Na temelju iznesenog u ovom izvještaju, predlažemo sljedeću OCJENU:

Magistarski rad Martine Fabris Elektroničko nakladništvo u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine pokazuje da je autorica u svojem istraživanju primijenila i svladala metodologiju znanstveno-istraživačkog rada proučivši domaću i inozemnu literaturu.

Znanstveni doprinos rada jest u tome što je autorica na temelju malobrojnih i teško dostupnih podataka istražila i opisala elektroničko nakladništvo u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2005. godine. Temeljitim istraživanjem klasificirala je i opisala (de visu) više od stotinu elektroničkih knjiga te opise popratila i slikom. Posebnu je pažnju posvetila osjetljivoj temi kategorizacije nakladnika te ju je za potrebe rada i dalje razvila.

Rad dokumentira riječju i slikom određeno razdoblje suvremenog elektroničkog nakladništva te svojim kontinuitetom predstavlja vrijednost u istraživanju sektora knjige koje se inače u malom broju zemalja sustavno provodi.

Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Martine Fabris Elektroničko nakladništvo u Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine

.

.

U Zagrebu, 31. ožujka 2007.

dr. Aleksandra Horvat, red. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

član povjerenstva

dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

član povjerenstva

Stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskoga rada Ljiljane Mokrović