Prirodni toksikanti biljnog podrijetla



Download 12,72 Mb.
bet1/27
Sana08.09.2017
Hajmi12,72 Mb.
#19845
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   27
PRIRODNI TOKSIKANTI
TOKSIKANTI BILJNOG PODRIJETLA
Većina biljaka koje se koriste u ljudskoj prehrani proizvodi tvari koje se nazivaju biljnim ili prirodnim pesticidima, kao zaštitu od patogena i herbivora. Riječ je o velikom broju različitih kemijskih spojeva (alkaloidi, glukozinolati, cijanogeni glikozidi, aminokiseline, peptidi, terpenoidi, fenoli, i sl.) čije nakupljanje u biljnim tkivima potiče stres (izloženost herbicidima, oštećenje tkiva, hladnoća, itd.). Uobičajenom prehranom se unosi 5000 – 10000 različitih biljnih spojeva i ukupan unos biljnih pesticida je otprilike deset tisuća puta viši od unosa sintetskih. Za mnoge biljne pesticide je dokazano karcinogeno djelovanje ako se podvrgnu istim testovima kojima se podvrgavaju sintetski pesticidi prije autorizacije (npr. od otprilike 1000 spojeva u kavi, samo 30 je testirano na karcinogeni učinak, a od tih je 21 bio pozitivan). Mnogi od ovih spojeva su u stanju potaknuti tjelesne mehanizme zaštite i popravka (vidi objašnjenje hormeze u Uvodu Priručnika) te mala i umjerena izloženost može imati sveukupan pozitivni učinak na ljudski organizam. Hormetička hipoteza bi mogla objasniti nesklad između činjenice da voće i povrće sadrži veliki broj i količine prirodnih pesticida, i rezultata brojnih epidemioloških studija koje su utvrdile da povećana konzumacija voća i povrća smanjuje rizik raka i drugih kroničnih bolesti. Općenito, uobičajena konzumacija najčešće ne dovodi do trovanja, dok su štetni učinci najčešće posljedica dugotrajne i/ili pretjerane konzumacije biljne namirnice, neuobičajeno visokih razina ili snažne toksičnosti određenog toksina ili pak nasljedne osjetljivosti na isti.

U nastavku su navedeni najznačajniji predstavnici obzirom na značaj u smislu raširenosti konzumacije i/ili toksičnosti. Opće primjenjivi pristupi smanjenja rizika prilagođeni su specifičnom biljnom toksinu i uključuju edukaciju i prehrambeno savjetovanje potrošača, propise koji zabranjuju proizvodnju ili distribuciju, te primjenu klasičnog križanja ili genetskog inženjeringa radi potiskivanja ili inhibicije određenog biosintetskog puta.


LEKTINI

Lektini su skupina proteina i glikoproteina koji imaju sposobnost vezanja određenih ugljikohidrata. Prije su se ovi biljni proteini nazivali i fitohemaglutininima jer vezanjem za ugljikohidrate stanične stijenke uzrokuju aglutinaciju (sljepljivanje u nakupine) eritrocita te se koriste za određivanje krvnih grupa. Poznati lektini su PHA iz graha, ricin iz ricinusa, WGA iz pšenice, PSA iz graška, GNA iz visibabe, itd. Poradi njihovih pesticidnih učinaka, genetskim inženjeringom se ispituje mogućnost pojačane produkcije nekih od navedenih i drugih lektina u poljoprivrednim kulturama (npr. duhan) radi zaštite od nematoda, plijesni i kukaca.


Izvori

Najznačajniji izvori lektina u prehrani su mahunarke (grah, grašak, soja, leća, itd.), krumpir, rajčica, bobičasto voće, žitarice, orasi i sl.


Zdravstveni rizik

Mnogi proteini ove skupine su prilično otporni na razgradnju u probavnom traktu, što im povećava vjerojatnost štetnog učinka, ali i apsorpcije (endocitozom). Vežu se za stanice epitela crijeva uzrokujući odumiranje tih stanica što rezultira probavnim tegobama (mučnina, povraćanje, proljev). Uočeno je i zaostajanje u rastu kod životinja kronično hranjenih nekuhanim mahunarkama. Također, utvrđena je prisutnost lektina u različitim organima tijela nakon unosa hranom, što pojedini autori povezuju s mogućnošću štetnih imunoloških (autoimune bolesti) i drugih toksičnih učinaka i izvan probavnog trakta.


Strategije smanjenja rizika

Termičkom obradom (kuhanjem) se toksični učinci lektina poništavaju uslijed denaturacije proteinske molekule.


OKSALATI

Soli oksalne kiseline se u pojedinim biljkama nalaze u velikim količinama, najčešće u obliku topljivih natrijevih ili kalijevih i netopljivih kalcijevih soli.






Izvori

Oksalata ima u špinatu, blitvi, kakau, rabarbari, zelenom čaju, i dr.

ZDRAVSTVENI RIZIK

Oksalati vežu kalcij u netopljivi kompleks koji se ne apsorbira u probavnom traktu. Ukoliko biljna namirnica ima nepovoljan odnos kalcija i oksalata, konzumacija može znatno umanjiti raspoloživost kalcija. Pojedinci s nasljednom sklonošću povećane proizvodnje oksalata u metaboličkim reakcijama (uslijed nedostatka enzima), imaju veći rizik stvaranja (oksalatnih) bubrežnih kamenaca. Ipak, čini se da je uloga oksalata iz hrane, koji predstavljaju samo 1/3 oksalata u mokraći, u ovom procesu najvjerojatnije mala.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Kuhanjem se može smanjiti količinu topljivih oksalata u biljnoj hrani i za 90%. Utvrđeno je da pripravci klice žitarica sadrže enzime koji učinkovito razgrađuju oksalate, kao i da određene probiotičke kulture mogu razgraditi oksalat u probavnom traktu, prije apsorpcije. Uočeno je također da uzimanje suplemenata kalcija s hranom bogatom oksalatima može gotovo u potpunosti sprječiti apsorpciju oksalata. Osjetljivi pojedinci mogu smanjiti unos izvora oksalata, bez potrebe potpunog isključivanja pojedinih namirnica. Kod učestale konzumacije hrane bogate oksalatima preporuča se povećati unos hrane bogate kalcijem poput mlijeka i mliječnih proizvoda ili morskih plodova.


FITATI

Fitati su soli fitinske kiseline (heksafosfoinozitol), najčešće povezane s kationima kalija, kalcija ili magnezija.


IZVORI

Sjemenke žitarica (naročito pšenične mekinje) i mahunarki (soja, grah, slanutak, leća, itd.) su najvažniji izvori fitata. Čine i do 85% ukupnog fosfora pojedinih biljnih namirnica.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Uzrokuju smanjenu apsorpciju minerala (naročito cinka i bakra) iz hrane zbog stvaranja netopljivih kompleksa s fitatom. Laboratorijskim ispitivanjima utvrđena je i mogućnost nespecifičnih interakcija s bjelančevinama i škrobom, uključujući inhibiciju probavnih enzima (tripsin, pepsin, α-amilaza, β-glukozidaza, i sl.), iako je zabilježen slab učinak u realnim uvjetima u probavnom traktu.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Slično preporukama kod unosa oksalata, nutricionistički pristupi u sprječavanje slabe apsorpcije minerala iz hrane uključuju savjete u vezi unosa gore navedenih namirnica bogatih fitatima. Fitati su termostabilni i vodotopljivi, pa se među učinkovite metode njihova uklanjanja iz hrane ubrajaju germinacija, fermentacija, primjena specijalnih enzimskih pripravaka te namakanje i kuhanje u vodi.


TANINI

Tanini su heterogena skupina polifenola tj. polimernih flavonoida, raširena u biljkama. Dobili su ime prema uporabi u štavljenju kože (eng. tan = štaviti) i sposobnosti vezanja za bjelančevine čineći kožu otpornom na truljenje. Obično stvaraju opori, suhi osjet u ustima.


IZVORI

Tanin i se mogu pronaći u čaju, kavi, kakau, vinu, voću (naročito nezrelom), povrću te nekim žitaricama (sirak) i vrstama tamnih piva koje se od njih proizvode. Obojeno voće, povrće i žitarice mogu sadržavati od 2 do čak 8% tanina.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Tanini vežu metalne ione i bjelančevine u neprobavljive komplekse. Uočeno je da domaće životinje imaju niže stope rasta i oštećenja probavnog trakta kod razine tanina u krmivu do 5%, dok više razine mogu djelovati letalno. Kod ljudi je ustanovljeno da konzumacija velikih količina (npr. prilikom žvakanja listova betel oraha (Daleki istok) koje sadrži 11-26% tanina) povećava rizik razvoja raka usta i ždrijela. Neke epidemiološke studije su utvrdile veći rizik raka (jednjak) kod kroničnog, neuobičajeno visokog unosa. Istovremeno, umjeren unos (npr. pijenjem zelenog čaja) povezan je s nizom pozitivnih učinaka na zdravlje, uključujući manji rizik raka.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Rizik vezan uz pretjeranu izloženost taninima mogu smanjiti tehnološki postupci u obradi hrane, naročito dječjih kašica. Primjerice, tretman namirnica tanazom (enzim koji razgrađuje tanine), mljevenje žitarica uz odvajanje ovojnice zrna (mekinja) u kojoj se nalazi najveći udio tanina, ekstrakcija (kiselim ili lužnatim otopinama), namakanje, kuhanje, germinacija, i dr.


INHIBITORI ENZIMA

Najvažniji predstavnici su inhibitori proteaza (inhibitori tripsina, kimotripsina) i kolinesteraza (enzimi koji sudjeluju u prijenosu živčanog signala, naročito acetilkolinesteraza). Postoje i inhibitori amilaza i lipaza. Najčešće je riječ o malim bjelančevinastim molekulama (inhibitori proteaza, lipaza i amilaza), dok su inhibitori kolinesteraza alkaloidni spojevi poput fizostigmina i Solanum alkaloida.

IZVORI

Najvažniji izvori inhibitora probavnih enzima (proteaze, amilaze, lipaze) su mahunarke, naročito soja, te žitarice. Inhibitora se može pronaći i u drugim namirnicama (meso, mlijeko, jaja, krumpir) koje mogu značajno doprinijeti ukupnom unosu. Fizostigmin se može pronaći u jednoj vrsti afričkog graha, dok Solanum glikoalkaloide (solanin, kakonin, i dr.) sadrže krumpir, rajčica i patlidžan. Najviše alkaloida sadrže krumpirove klice, isklijali krumpir te zeleni, nezreli plodovi ili gomolji gore navedenih vrsta.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Inhibitori probavnih enzima stvaraju inaktivne, neprobavljive komplekse s enzimima, umanjujući iskorištenje proteina iz hrane. Uočen je usporen rast pokusnih životinja hranjenih sirovim mahunarkama, pri čemu dugotrajna izloženost može izazvati hipertrofiju (povećanje organa uslijed povećanja volumena stanica) i hiperplaziju (povećanje organa uslijed povećanja broja stanica) gušterače u pokušaju kompenzacije enzimske inhibicije. Kroničnim izlaganjem visokim koncentracijama ovi procesi su doveli do raka gušterače pokusnih životinja. Procijenjeno je, pak, da je rizik od inhibitora probavnih enzima u ljudskoj prehrani mali.

Inhibitori kolinesteraza izazivaju gastrointestinalne i neurološke poremećaje (povraćanje, proljev, bolovi u stomaku, mučnina, vrtoglavica, glavobolja, itd. Moguć smrtonosan ishod kod visokih doza.
STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Termički tretman učinkovito razara veliku većinu inhibitora probavnih enzima. Primjerice, kuhanje mahunarki u vreloj vodi 30-60 minuta poništit će oko 90% aktivnosti inhibitora proteaza.



Solanum alkaloidi su otporni na termičku obradu iako postoje naznake da bi prženje krumpirića u ulju moglo značajno smanjiti udio glikoalkaloida zbog njihove topljivosti u mastima. Trovanja su rijetka zbog slabe apsorpcije glikoalkaloida, hidrolize na manje toksične aglikone (solanidin) te brz metabolizam i izlučivanje iz organizma. Također, nove sorte krumpira se rutinski testiraju na sadržaj ovih spojeva koji ne bi trebao prelaziti zadanu marginu (20 mg/100 g). Uvjeti skladištenja krumpira također utječu na sintezu glikoalkaloida koju svjetlost i toplina brzo i snažno povisuju. Ne preporuča se korištenje isklijalih, zelenih krumpira u pripremi hrane ili guljenje krumpira treba biti neštedljivo jer se najviše glikoalkaloida nalazi upravo u sloju odmah ispod pokožice.
CIJANOGENI GLIKOZIDI

Toksikanti ove skupine imaju svojstvo oslobađanja cijanovodika (HCN), najčešće enzimskom hidrolizom. Enzimi se nalaze u biljnom tkivu, fizički odvojeni od supstrata i tek oštećenjem biljnog tkiva, tijekom obrade ili konzumacije, dolazi do dodira enzima i supstrata te procesa cijanogeneze. Kiselinska hidroliza je također moguća. Najznačajniji predstavnici su amigdalin, linamarin, prunasin, durin, i dr.




IZVORI


Biljne namirnice u kojima se može pronaći ovih spojeva su lima grah, sijerak, gorki bademi, sjemenke voća (marelica, breskva, jabuka), sjemenke lana, korijen kasave, sjemenke cikas palmi, itd.
ZDRAVSTVENI RIZIK

Osim konzumacijom specifičnih tropskih biljaka, potencijal izloženosti visokim razinama je relativno mali te se u razvijenim zemljama svodi na sporadične slučajeve (dječja konzumacija sjemenki voća, eksperimentiranje s ljekovitim pripravcima, i sl.). Simptomi akutnog i kroničnog (naročito konzumacijom kasave u tropskim područjima) unosa uključuju probavne i neurološke poremećaje (paraliza, sljepoća), metaboličku acidozu, pri čemu trovanje može završiti i smrću. Razgradnjom cijanida u organizmu nastaje tiocijanat koji je goitrogen (izaziva gušavost) i rizik je naročito povećan kod istodobnog nedostatka joda.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Uobičajeni postupci obrade hrane (namakanje, kuhanje) te naročito fermentacija mogu značajno smanjiti rizik trovanja kod dugotrajne konzumacije relevantnih namirnica. Razvijene su i uspješne metode ekstrakcije cijanogenih glikozida iz lanenog brašna otapalima. Adekvatna prehrana visokovrijednim bjelančevinama također smanjuje rizik zbog poticanja netoksičnog metabolizma (aminokiseline sa sumporom reagiraju s cijanovodikom uz nastanak neškodljivog spoja).


GOITROGENE TVARI

Najvažnije skupine tvari koje izazivaju gušavost su glukozinolati, izoflavoni (genistein i daidzein) te ranije spomenuti cijanogeni glikozidi. Glukozinolati i cijanogeni glikozidi tek razgradnjom daju potencijalno štetne spojeve, tiocijanate, nitrile, oksazolidine te cijanid. Šećerni dio glukozinolata se odvaja od početne molekule enzimom (mirozinaza tj. tioglukozidaza) kojeg sadrži ista biljka, ali tek oštećenjem biljnog tkiva dolazi u kontakt sa supstratom. Daljnjim reakcijama nastaju nitrili, izotiocijanati, tiocijanati i oksazolidini.




IZVORI

Izvori glukozinolata su: kruciferno povrće (porodica Brassicaceae ili kupusnjače poput kupusa, kelja, cvjetače, brokule, prokulice, raštike, potočarke, itd.), hren, gorušica, uljana repica. Najvažniji izvor izoflavona je soja, dok su izvori cijanogenih glikozida navedeni u prethodnom poglavlju.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Poremećaji funkcije štitnjače i gušavost mogu uslijediti zbog inhibicije nakupljanja joda u štitnjači (izotiocijanati, tiocijanati, nitrili) ili zbog inhibicije sinteze hormona štitnjače (oksazolidini, izoflavoni). Goitrogeni učinci glukozinolata i izoflavona uočeni su na domaćim i pokusnim životinjama, ali nema kliničkih studija koje su ustanovile slično na ljudima. Jedna epidemiološka studija je ustanovila vezu između višeg unosa izoflavona soje i raka štitnjače. Posebno osjetljive na goitrogene bi mogle biti osobe s genetskom predispozicijom koja rezultira smanjenim nakupljanjem joda u štitnjači ili hipotireoidizmom (smanjeno lučenje hormona štitnjače).


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Osobama s deficitom tiroidnih hormona preporuča se ne pretjerivati s unosom sojinih proizvoda i krucifernog povrća, iako ih nema potrebe ni potpuno izbjegavati. Uočeno je da stres različitog podrijetla (od mehaničkih oštećenja do UV zračenja) može povisiti koncentraciju glukozinolata u biljnim namirnicama nakon berbe. Usitnjavanjem hrane se značajno povećava razina produkata glukozinolata u povrću, dok uobičajene metode obrade i pripreme hrane, naročito kuhanje, znatno snižava izloženost ovim vodotopljivim spojevima i njihovim produktima zbog zaostajanja u vodi, razgradnje ili isparavanja hlapljivih produkata na visokoj temperaturi i termičke inaktivacije mirozinaze. Fermentacija (kupus) uzrokuje potpunu hidrolizu glukozinolata nakon dva tjedna. Utvrđeno je i da čuvanje u hladnjaku ili zamrzivaču mijenja metabolizam ovih spojeva, pri čemu odmrzavanjem dolazi do razgradnje glukozinolata.


PIRIMIDINI IZ BOBA
Vicin i konvicin su spojevi pirimidinske građe povezani s molekulama šećera. Hidrolizom glikozida nastaju divicin i izouramil koji su nosioci potencijalno štetnih svojstava boba.
IZVOR

Izvor pirimidina je bob (Vicia faba), vrsta mahunarke.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Navedeni spojevi izazivaju potencijalno smrtonosni favizam tj. hemolitičku anemiju (odumiranje eritrocita) kod osjetljivih pojedinaca uslijed poticanja oksidativnog stresa. Osjetljivost podrazumijeva genetsku predispoziciju tj. nasljedni nedostatak enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, važnog u zaštiti od oksidativnog stresa. Predispozicija je češća među sredozemnim populacijama zbog toga što ujedno predstavlja zaštitu od parazita uzročnika malarije (Plasmodium falciparum). Djeca i starije osobe su podložnije favizmu zbog manje kiselosti želučanog soka (vidi dolje).

STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Favizam najčešće pogađa (mušku) djecu zbog konzumacije sirovih, mladih zrna jer su mekana i slatka. Ona ujedno imaju najviše razine enzima koji razgrađuje glikozide (β-glukozidaza) i oslobađa toksične pirimidine. Ovaj enzim inaktivira se kuhanje, sušenje zrna te želučana kiselina. Ekstrakcija zrna (1% octena kiselina) ili mokra meljava su se pokazale vrlo učinkovitim u uklanjanju vicina i konvicina. Uzgojene su i sorte boba s izuzetno niskom razinom ovih spojeva.


VAZOAKTIVNI AMINI
Tiramin, adrenalin, noradrenalin, feniletilamin, dopamin, dihidroksifenilalanin (DOPA), serotonin, itd., nastaju razgradnjom aminokiselina.
IZVORI

Prezrelo (fermentirano) voće i povrće, naročito banana, avokado, ananas, rajčica te bob, među najvećim su izvorima vazoaktivnih amina.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Vidi podpoglavlje 'Vazoaktivni amini' u poglavlju o Tvarima koje nastaju obradom hrane (str. ???).


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIK

Upozorenjima pacijentima koji koriste inhibitore monoaminoksidaze mogu se izbjeći neželjene reakcije.


PIROLIZIDINSKI ALKALOIDI
Uključuju više od 200 različitih spojeva čija osnovna struktura je prikazana na slici. R1 i R2 mogu biti atomi vodika ili kraći lanci ugljikovodika s keto ili hidroksilnim skupinama. Neki od najproučavanijih spojeva su simfitin, retronecin, indicin, senecionin, acetillikopsamin, ehimidin, itd.
IZVORI

Glavni izvori pirolizidinskih alkaloida su porodice Boraginaceae, Compositae i Leguminosae, naročito vrste Senecio (Compositae), Crotalaria (Leguminosae) te Heliotropium (Boraginaceae). Ove biljne vrste uključuju trave koje rastu u žitu pa mogu završiti u žitu i brašnu, a mogu dospijeti i u mlijeko i meso. Med također može sadržavati ove spojeve. Neke ljekovite biljke, čajevi i pripravci sadrže visoke razine pirolizidinskih alkaloida (gavez (na slici), boražina, podbjel).

ZDRAVSTVENI RIZIK

Najvažnija dokazana posljedica za domaće i pokusne životinje ali i ljude je toksičnost za jetru, uključujući razvojno-toksični učinak na jetru fetusa. Slučajevi masovnog trovanja uz visoku smrtnost, uslijed kontaminacije žita, zabilježeni su u Afganistanu, Indiji i Tađikistanu. Karcinogeni učinak je uočen samo kod pokusnih životinja tretiranih visokim dozama.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Poželjno je upozoriti potrošače u vezi korištenja pojedinih ljekovitih biljaka, naročito trudnice i majke male djece. Europska unija razmatra donošenje zakona kojim bi se regulirao unos ovih spojeva putem biljnih čajeva i pripravaka. Njemačka je odredila 0,1 - 1 g kao najviše razine koju smije sadržavati dnevna doza ljekovitih pripravaka, ovisno da li je riječ o povremenom ili dugotrajnom korištenju. Postavlja se, međutim, pitanje ukupnog unosa hranom jer je, primjerice, u nekim uzorcima meda utvrđeno 4 g/g.



ARISTOLOHIČNE KISELINE

Osnova ovih policikličkih spojeva je nitrofenantren karboksilna kiselina.


IZVORI

U našim krajevima raste vučja stopa (Aristolochia clematitis na slici) čije sjeme može završiti u brašnu žitarica. Također, čajevi i pripravci na temelju tradicionalne kineske medicine uključuju dijelove biljaka roda Aristolochia.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Aristolohične kiseline su toksične za bubrege te izazivaju i karcinome urinarnog trakta. Uzrokovale su nefropatije i otkazivanje bubrega kod osoba koje su koristile određene tradicionalne ljekovite pripravke za mršavljenje. Povezuju se s pojavom (balkanske) endemske nefropatije koja se u Hrvatskoj javlja u selima slavonske Posavine.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Moderna žetvena tehnologija i prerada žita u brašno uz izdvajanje primjesa i nečistoća, sveo je rizik izloženosti na minimum učinkovitim uklanjanjem sjemenki vučje stope. Prema Pravilniku o hrani za posebne prehrambene potrebe, Aristolochia vrste se ne nalaze na popisu dozvoljenih ljekovitih biljaka a zabranjena je i uporaba u veterinarskoj medicini.


KSANTINI

Najrelevantniji metilirani ksantini u hrani su kofein (na slici) i teobromin, uz malu zastupljenost teofilina.


IZVORI

Najviše ksantina sadrže kava, zeleni čaj, cola, energetska pića, kakao, čokolada.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Ksantini dovode do pojačanog oslobađanja dopamina, adrenalina i serotonina u mozgu koji rezultiraju budnošću (povećan kapacitet mentalnog i fizičkog rada), tahikardijom i poboljšanjem raspoloženja. Akutna intoksikacija, najčešće unosom kave ili energetskih napitaka, može dovesti do razdražljivosti, nervoze, srčane aritmije, i sl. Kroničnim izlaganjem visokim dozama ustanovljene su razvojno-toksične posljedice kod pokusnih životinja, uključujući malformacije ploda, pobačaje, nižu porođajnu težinu i poremećaje ponašanja. Epidemiološke studije koje su pokušale povezati unos kofeina i razvojnu toksičnost dale su proturječne rezultate. Općenito se smatra da postoji prag dnevnog unosa kofeina tijekom trudnoće (vidi dolje) koji neće imati štetne posljedice za plod. Poticanjem sinteze enzima, ksantini mijenjaju način na koji se metaboliziraju strane tvari u organizmu, što može rezultirati njihovom većom ili, češće, manjom karcinogenošću. Epidemiološke studije konzistentno upućuju na manji rizik raka unosom kave i čaja. Veza kave i kardiovaskularnih bolesti se ne može svesti na kofein zbog velikog broja drugih bioaktivnih supstanci, među kojima su najvažniji diterpeni i polifenoli. Temeljem niza istraživanja, može se zaključiti da je umjeren unos kave (do 300 mL dnevno) povezan s 30% nižim rizikom kardiovaskularnih bolesti u odnosu na nekonzumente. S druge strane, visok unos (naročito nefiltrirane kave s uljnom frakcijom tj. diterpenima) povisuje rizik srčanog infarkta.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Upozorenja trudnicama da ograniče unos na maksimalno 300 mg kofeina dnevno tj. oko četiri šalice kave.


FITOESTROGENI

Estrogeni su ženski spolni hormoni (najznačajniji 17β-estradiol), dok se spojevi biljnog podrijetla koji pokazuju estrogensko djelovanje u organizmu nazivaju fitoestrogenima. Najvažnije skupine su izoflavoni soje i/ili njihovi glikozidi (npr. genistein = aglikon, genistin = glikozid, daidzein = aglikon, daidzin = glikozid, itd.), kumestani i lignani.


IZVORI

Najviše izoflavona sadrže soja (na slici; izvor: USDA ARS) i proizvodi. Kumestanise mogu pronaći u klicama i nekim vrstama graha, dok su izvori lignana sjemenke lana i žitarice.


ZDRAVSTVENI RIZIK

Dokazani su reproduktivni i razvojni učinci visokih doza na pokusnim i domaćim životinjama (npr. feminizacija mužjaka, neplodnost, itd.). Umjerena izloženost ljudi je uglavnom povezana s pozitivnim učincima na rizik kardiovaskularnih bolesti, raka, i sl. Fetusi i dojenčad te žene oboljele od raka dojke ili zdrave žene s visokim rizikom obolijevanja, skupine su koje bi mogle biti posebno osjetljive na hormonske učinke fitoestrogena (naročito onih iz soje). Primjerice, u nekim dječjim kašicama na bazi soje utvrđene su doze koje mogu imati znatan estrogenski učinak. Zasad nema nepobitnih dokaza štetnog učinka za bilo koju od gore spomenutih subpopulacija. Nasuprot tome, nekolicina istraživanja učinka unosa soje na rizik raka dojke dala su proturječne rezultate.


STRATEGIJE SMANJENJA RIZIKA

Preporuča se oprez kod unosa bogatih izvora fitoestrogena, prvenstveno soje i proizvoda, naročito trudnicama i majkama male djece, pacijenticama s rakom dojke ili ženama s predispozicijom ove bolesti. Termička obrada, kuhanje i gubitak vodom, pH, filtracija, i brojni drugi faktori utječu na sadržaj izoflavona u sojinim proizvodima (proteinski izolat, tofu, sojino mlijeko, itd.). Niže razine izoflavona u sojinim proizvodima mogu se postići i metodama ciljane ekstrakcije.


Download 12,72 Mb.

Do'stlaringiz bilan baham:
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   27




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©hozir.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling

kiriting | ro'yxatdan o'tish
    Bosh sahifa
юртда тантана
Боғда битган
Бугун юртда
Эшитганлар жилманглар
Эшитмадим деманглар
битган бодомлар
Yangiariq tumani
qitish marakazi
Raqamli texnologiyalar
ilishida muhokamadan
tasdiqqa tavsiya
tavsiya etilgan
iqtisodiyot kafedrasi
steiermarkischen landesregierung
asarlaringizni yuboring
o'zingizning asarlaringizni
Iltimos faqat
faqat o'zingizning
steierm rkischen
landesregierung fachabteilung
rkischen landesregierung
hamshira loyihasi
loyihasi mavsum
faolyatining oqibatlari
asosiy adabiyotlar
fakulteti ahborot
ahborot havfsizligi
havfsizligi kafedrasi
fanidan bo’yicha
fakulteti iqtisodiyot
boshqaruv fakulteti
chiqarishda boshqaruv
ishlab chiqarishda
iqtisodiyot fakultet
multiservis tarmoqlari
fanidan asosiy
Uzbek fanidan
mavzulari potok
asosidagi multiservis
'aliyyil a'ziym
billahil 'aliyyil
illaa billahil
quvvata illaa
falah' deganida
Kompyuter savodxonligi
bo’yicha mustaqil
'alal falah'
Hayya 'alal
'alas soloh
Hayya 'alas
mavsum boyicha


yuklab olish