Te u zagrebu filozofski fakultet

Kao dio mene. Etika – prijateljstvo – krepost. Biblioteka Filozofska istraživanja 66, Zagreb 1995., 158 stranica.
Knjiga je jedan od mogućih uvoda u etiku. Autor primjećuje da je teško pisati o etici u kojemu je, kao danas, živo “vagabundsko mišljenje” i “nomadski um”, u doba u kojem je prihvaćena misao slobode da svatko stvara svoj svijet. No, prema autoru svaka monološka i egocentrična misao mora doživjeti svoj neuspjeh i kraj. Glavna je teza knjige da je čovjek sa stvarnošću uvijek u nekom odnosu, u dugu. Naime, već je sama čovjekova sloboda neki dug, dar, zadaća. Moralnost prema tome izvire iz susreta s drugim čija nazočnost zahtjeva pozornost i koja se doživljava kao poziv izlaska iz sebe. Eksplicitna se dinamika moralnosti odvija moću u kojoj drugi postaju dio nas i mi dio drugih. Autor pokazuje da je primarno etičko iskustvo označeno otklonom od sebe prema drugome, pomak od izolacije do zajedništva. U tome se i mijenja naš pogled na svijet. Bitni je smisao moralnosti prepoznati poziv koji dolazi od drugoga, odgovoriti mu i ne shvatiti ga kao prijetnju ili teret, nego kao milost i moć oslobađanja od nas samih. Tu tezu autor u knjizi iznosi i obrazlaže sustavno u različitim varijantama, a posebno kroz pojam i iskustvo prijateljstva. Zato se u knjizi trajno ističe društveni značaj etičnosti. Etika koja je predstavljena u ovoj knjizi želi, nadalje, na osebujan način uvesti u etičku tradiciju kreposti. Oslanjajući se na suvremenu litaraturu o etici, autor ovom knjigom uvodi čitatelja u etiku između dvaju danas najprivlačnijih i najkarakterističnijih pokušaja: utilitarizma i kancijanizma (Kantove etike). U tome se posebno osveće i prosuđuje tzv. emotivističke smjerove u suvremenim metaetičkim raspravama. Veliku je pozornost posvetio prosudbi značenja emocija i slobode u etici te u tom kontekstu mogućnosti ponovnoga oživljavanja etike kreposti ili etike vrlina.