Te u zagrebu filozofski fakultet

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 28. siječnja 2009. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanisitčkih znanosti, polje povijest, grana opća moderna i suvremena povijest, na Odsjeku za povijest.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 10. veljače 2009. i Narodnim novinama 11. veljače 2009. prijavio se dr. sc. Damir Agičić, izvanredni profesor kao jedini pristupnik. Nakon uvida u priložene materijale, Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći


I Z V J E Š T A J
1. Životopis
Damir Agičić rođen je 1963. u Davoru. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Srpcu. Studij povijesti i kom­­parativne književnosti diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1988. godine. Magisterij iz povijesti stekao je na istom fakultetu 1992, na kojemu je i doktorirao 1997. godine temom Hrvatsko-češke veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U međuvremenu je završio i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (1993).

Od 1989. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zag­rebu na mjestu asistenta, a od 1999. izabran je u zvanje docenta. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 2004. Drži nastavu iz predmeta Europska i svjetska povijest u 19. stoljeću, sudjeluje u nastavi na doktorskom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu i na poslijediplomskim Europskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Kao vanjski suradnik držao je nastavu na Pedagoškom fakultetu u Puli, a predavao je i na Filozofskom fakultetu u Splitu (u zajedničkom studiju Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sveučilišta u Splitu) te na doktorskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Od 2003. predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novog vijeka. Između 2004. i 2006. bio je pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Član je Vijeća područja humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

2. Znanstvena djelatnost
Znanstveni interes dr. sc. Damira Agičića usmjeren je prema proučavanju hrvatske povijesti te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i na početku 20. stoljeća, kao i proučavanju nastave povijesti i povijesti hrvatske historiografije. Prvi Agičićevi znanstveni radovi bili su posvećeni problematici tajne politike Kneževine Srbije i kruga oko ministra Ilije Garašanina polovicom 19. stoljeća. O tomu je napisao nekoliko članaka i znanstvenu monografiju. Nakon završena poslijediplomskog programa na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti Agičić se počeo baviti proučavanjem hrvatsko-čeških te hrvatsko-poljskih kulturnih i političkih odnosa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, odnosno problematikom neoslavizma na početku 20. stoljeća. O tomu je napisao niz članaka, jednu znanstvenu monografiju te priredio i objavio zbirku građe – korespondencije iz Arhiva Narodnog muzeja u Pragu. Istodobno se počeo baviti i drugim područjem koje obilježava njegov znanstveni i stručni opus – pisanjem te analizom udžbenika povijesti i problematikom nastave povijesti.

Kandidat Damir Agičić objavio je šest knjiga – tri prije izbora te tri nakon izbora za izvanrednog profesora (jednu kao suautor-suurednik). U jednoj je znanstveno-popularnoj knjizi autor oko četvrtine teksta. Objavio je 21 znanstveni članak u časopisima i zbornicima znanstvenih radova, od čega pet nakon posljednjeg izbora, 32 pregledna i stručna članka (deset nakon posljednjeg izbora) te niz enciklopedijskih natuknica, recenzija, prikaza i osvrta, kao i znanstveno-popularnih tekstova. Osim u časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj, svoje je tekstove kandidat objavljivao u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj te Bosni i Hercegovini. Njegovi su radovi citirani u publikacijama drugih autora u tim i drugim zemljama, a neke se njegove knjige koriste kao priručnici u nastavi na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dr. sc. Agičić bio je glavni izvjestitelj s jednog seminara u organizaciji Vijeća Europe, kao i suradnik na jednoj publikaciji Vijeća Europe koja je objavljena u elektronskom izdanju. Jedna mu je knjiga u pripremi za tisak (bibliografski pregled u suautorstvu s doktorandom), a u tisku mu je i jedan znanstveni članak. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnoškolsku i gimnazijsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke, povijesnih atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama. Uredio je dva zbornika znanstvenih radova, a jednom je zborniku – koji je u tisku – suurednik (u izdanju Odsjeka za povijest, FF Pressa i Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti).

Dr. sc. Agičić urednik je više školskih udžbenika i priručnika za nastavu povijesti, kao i brojnih povijesnih knjiga – prijevoda znamenitih svjetskih autora, kao i monografskih djela hrvatskih povjesničarki i povjesničara. Između 2003. i 2008. bio je glavni urednik znanstveno-stručnog časopisa Povijest u nastavi, a od 2008. glavni je urednik Historijskog zbornika, najstarijeg hrvatskog historiografskog časopisa što ga izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu. Recenzirao je niz znanstvenih publikacija – članaka, zbornika radova i knjiga.

Kandidat je bio voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću, a sada je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19-21. stoljeće). Suvoditelj je međunarodnog znanstvenog projekta o hrvatsko-poljskim odnosima u drugoj polovici 19. stoljeća koji s poljske strane vodi dr. Agnieszka Gucka iz Poljske akademije znanosti, Odjel u Poznanju.

Pristupnik je dosad boravio na znanstvenom istraživanju u Beogradu, Budimpešti, Beču, Krakovu, Varšavi i Pragu (u nekima od tih mjesta i po više puta). Koristio je i dvotjednu istraživačku stipendiju Instituta za proučavanje udžbenika Georga Eckerta u Braunschweigu u SR Njemačkoj. Prije izbora u zvanje izvanrednog profesora sudjelovao je na dvadesetak znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu s izlaganjima te na nekoliko znanstvenih i stručnih kolokvija/seminara u inozemstvu. Nakon izbora za izvanrednog profesora sudjelovao je na jedanaest znanstvenih skupova (od toga devet u inozemstvu). U mnogim mjestima u Hrvatskoj sudjelovao je u seminarima o nastavi povijesti, različitim javnim tribinama i predavanjima te predstavljanju knjiga i znanstvenih časopisa.

Godine 2002. dobio je odlikovanje ministra kulture Republike Poljske Zaslužan za poljsku kulturu.

U ovom se izvješću daje kratak osvrt na važnije kandidatove radove objavljene nakon njegova izbora za izvanrednog profesora.

Knjige

Podijeljena Poljska (1772.-1918.), Zagreb 2004. / U knjizi su ukratko predstavljena glavna zbivanja i politički razvoj nakon nestanka poljske države potkraj 18. stoljeća. Tijekom 123 godine Poljaci su se nekoliko puta pokušavali osloboditi strane vlasti, osobito ruske. Pritom su stalno očekivali pomoć sa strane. Kratkotrajno razdoblje autonomnog Varšavskog Vojvodstva u Napoleonovo doba pokazalo je da takva pomoć može biti samo privremena i uvjetovana različitim zahtjevima onoga koji ju daje. Poljsko Kraljevstvo nakon Bečkog kongresa isprva je ulijevalo nade u mogućnost prihvaćanja ruskog cara kao poljskog vladara. To se ipak brzo pokazalo nemogućim, a poljski je ustanak 1830-1831. bio slomljen. Mnogobrojni poljski emigranti boravili su u zapadnoj Europi i čekali povoljan trenutak da se vrate u domovinu. Rusija je u međuvremenu zajedno s druga dva djelitelja, Pruskom i Austrijom, učvrstila vlast na području podijeljene Poljske. Novi veliki ustanak Poljaci su poveli u ruskom dijelu 1863. godine. Ni taj put nisu dobili očekivanu pomoć od zapadnoeuropskih velesila niti su bili u stanju duže vrijeme pružati otpor nadmoćnim i brojnijim ruskim snagama. Nakon poraza ustanka provođena je oštra rusifikacija. Sličan je bio položaj Poljaka u pruskom, odnosno njemačkom dijelu. Na polju politike i kulture mnogo su bolje prolazili stanovnici Galicije, austrijskog dijela nekadašnje Poljsko-Litvanske Unije. Potkraj 19. stoljeća u sva tri dijela nekadašnje Poljske nastaju prve moderne političke stranke sa stranačkim programima. Čeka se nova prilika za ostvarenje nezavisnosti, koja je i stigla u vrijeme Prvoga svjetskog rata, u trenutku kad su bila poražena sva tri njezina djelitelja – Rusko Carstvo, Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska.

U sklopu projekta o hrvatskoj historiografiji i nastavi povijesti dr. Agičić je objavio dvije knjige.

Bibliografija hrvatske historiografije u povijesnim časopisima (2000-2004), uredili: V. Dugački, I. Starčević Stančić, D. Agičić, Zagreb 2008. / U knjizi se mogu pronaći relevantni podaci o svim tekstovima objavljenima u glavnim časopisima hrvatske historiografije i srodnih disciplina poput arhivistike u razdoblju od 2000. do 2004. godine. Odabrano je šesnaest časopisa, od kojih je većina kategorizirana kao A-1 ili A-2, a koji uživaju financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te provode recenzentski postupak ocjene objavljenih članaka. Neki od tih časopisa izlaze već desetljećima i odigrali su značajnu ulogu u razvoju hrvatske historiografije, poput Historijskog zbornika, Arhivskog vjesnika ili Časopisa za suvremenu povijest, dok neki broje svoje prve sveske, poput CRIS-a – časopisa Povijesnog društva Križevci, Dubrovnik Annales-a (časopisa u kojemu su svi članci i prilozi objavljeni na engleskom jeziku) ili Povijesti u nastavi. U uvodnom dijelu knjige naveden je popis analiziranih časopisa s podacima o njihovim urednicima, kao i godini početka izlaženja pojedinog časopisa te njihovim glavnim urednicima. Potom slijedi popis svih kategorija članaka, od izvornih znanstvenih tekstova do prikaza i kratkih bilježaka i obavijesti – časopisi su poredani abecednim redom, unutar kojega je kronološki slijed pojavljivanja pojedinoga sveska časopisa, a tekstovi su označeni rednim brojem. Zasebno su izdvojeni slikovni prilozi i ilustracije. Na kraju knjige nalazi se nekoliko informativnih kazala – kronološko kazalo tekstova, kazalo autora, kazalo prevoditelja i kazalo autora likovnih priloga.

Poslijediplomski magistarski studij Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 2009. / U knjizi je izvršena analiza kvalifikacijskih radova, magisterija znanosti, hrvatskih povjesničarki i povjesničara stečenih na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Analizirane su kronološke, tematske i druge odrednice. Donose se iscrpni popisi magistrantica/magistranata, kao i studentica/studenata koji su bili upisani na poslijediplomski studij povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu od njegova početka polovicom 60-ih godina 20. stoljeća. Osim toga, u prilogu na CD-u nalaze se cjelovita izvješća o magistarskim radnjama. Iz popisa se jasno vidi koje su teme hrvatski povjesničari na početku svoje znanstvene karijere izabirali (ili su im bile određene od strane mentora ili voditelja znanstveno-istraživačkog projekta, odnosno ravnatelja znanstvene institucije), kao i s kojim su temama i gdje kasnije ostvarili svoja najviša znanstvena zvanja, doktorate znanosti.

[Napomena: za tisak je pripremljena knjiga Bibliografija časopisa „Nastava historije u srednjoj školi“, „Historijski pregled“, „Nastava povijesti“ i „Povijest u nastavi“, koju je dr. sc. Agičić priredio u suradnji s doktorandom Petrom Bagarićem.]

Članci

„Slavenski novinarski kongresi 1903.-1908. godine”, Spomenica Filipa Potrebice, FF Press et al., Zagreb 2004, str. 321-330 / U članku autor analizira pisanje važnijih hrvatskih novina s početka 20. stoljeća o nekoliko slavenskih novinarskih kongresa koji su se održali u različitim mjestima Austro-Ugarske između 1903. i 1908. godine (Plzenj, Opatija-Volosko, Uhersko Hradište, Ljubljana). Prikazao je koje su hrvatske novine ova zbivanja pratile sa simpatijom i oduševljenjem za suradnju među slavenskim narodima, a koje su se prema kongresima odnosile sa skepsom ili su im se izrugivale. Najviše izvještaja i najviše simpatija prema kongresima, kao i uostalom prema cijelom neoslavističkom pokretu, donosile su novine stranaka koje su isticale potrebu suradnje među slavenskim, prvenstveno južnoslavenskim narodima, u najvećoj mjeri Obzor, potom Pokret, Narodna obrana i dr. Autor zaključuje da novinarski kongresi nisu donijeli važnije rezultate osim što su se novinari pojedinih slavenskih nacija međusobno upoznavali i više pisali o slavenskim temama.

„Mosty i przepaści. O praktyce wprowadzenia idei jedności Słowian południowych w XX wieku”, Tantum Historiae. Księga ofiarowana profesorowi Mieczysławowi Tantemu w osiemdziesiątą rocznicę urodzin, (ur. Piotr Żurek), Bielsko-Biała 2008, str. 11-24 / U ovom članku, proširenom izlaganju s kongresa poljskih povjesničara, Agičić je dao kratak pregled djelovanja političkih elita u stvaranju i rastakanju dviju jugoslavenskih država u dvadesetom stoljeću. Nakon Prvoga svjetskog rata vrlo se brzo pokazalo da hrvatski građani nisu spremni prihvatiti novu državu sa svime onim što je nosila – monarhistički oblik vladavine, nedemokratični politički sustav, centralizam i hegemoniju srbijanskog dijela države. I mnogi od vodećih političara, zastupnika jugoslavenstva, razočarali su se onime što je nastalo 1918. godine. Prvi parlamentarni izbori održani su u relativno slobodnoj atmosferi i pokazali da su se hrvatski glasači u najvećoj mjeri opredijelili upravo za onu stranku koja je nudila drukčiji pravac – borbu za federalizam i republiku. Atentat na zastupnike HSS-a 1928. izazvao je goleme poteškoće u funkcioniranju međuratne jugoslavenske države i narušio ionako loše međunacionalne odnose. Pokazalo se kako niti nakon deset godina postojanja ta država nije uspjela ostvariti ni gotovo minimalan stupanj jedinstvenosti. U proljeće 1941. u samo desetak dana rata ona je nestala. Nova država stvorena tijekom rata suočavala se s mnogim problemima, a nacionalno je pitanje dugo bilo potiskivano u drugi plan. Povremeno je izbijalo i prijetilo temeljima države, a napokon je na prijelazu iz osamdesetih u devedesete započelo svoj krvavi marš diljem zemlje, od Kosova, preko svih republika i pokrajina, natrag do Kosova i Srbije. Jugoslavija se raspala, a brojni su ljudi poginuli ili ranjeni, ostali bez kuća i posla, raseljeni.
„Wiktor Bazielich i njegovi hrvatski korespondenti. Prilog poznavanju hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza u dvadesetom stoljeću”, Historijski zbornik, 1-2009. / Agičić je u Jagelonskoj knjižnici u Krakovu u Ostavštini Wiktora Bazielicha pronašao niz zanimljivih dokumenata, prije svega njegovu korespondenciju s hrvatskim i ostalim jugoslavenskim književnicima, kulturnim radnicima i diplomatskim službenicima u razdoblju od kraja dvadesetih do kraja četrdesetih godina 20. stoljeća. Korespondencija dosad nije bila predmetom zasebnih istraživanja, pa Agičić upozorava na njezino postojanje i daje ocjenu vrijednosti ove korespondencije za bolje poznavanje hrvatsko-poljskih kulturnih veza; donosi i Bazielichovu autobiografiju koju je ovaj pripremio za Ivana Esiha 1932. godine.

“Kongresi jugoslavenskih povjesničara – mjesto suradnje ili polje sukoba”, (ur. Irena Stawowy-Kawka) Obraz konfliktów między narodami słowiańskimi w XIX i XX wieku w historiografii, Wydawnictwo Uniwersytetu Jagiellońskiego, Kraków 2007, str. 117-130 / U ovom članku autor daje prikaz devet kongresa povjesničara Jugoslavije održanih nakon Drugoga svjetskog rata. Na tim su najvažnijim stručnim skupovima, koji su se održavali svake četiri godine, sudjelovali povjesničari iz svih dijelova FNRJ/SFRJ. Uz povjesničare znanstvenike sa sveučilišta i iz znanstvenih instituta, kongresima su prisustvovali i nastavnici povijesti iz osnovnih i srednjih škola, kao i arhivisti i drugi stručnjaci bliski povijesnoj znanosti. Autor navodi što se na tim kongresima radilo, ustanovljuje kakav su odjek u javnosti ostavili te analizira njihova dostignuća. Smatra da je redoslijed mjesta održavanja kongresa – od prvoga u Beogradu (1954), preko drugoga u Zagrebu (1958) do posljednjega u Prištini (1987) – odgovarao brojnosti i znanstvenim potencijalima lokalnih sredina povjesničara i njihovih strukovnih udruga, kao i političkoj moći pojedinih republika, odnosno pokrajina.

„Europa i europske integracije u nastavi povijesti”, Historijski zbornik, LVI-LVII, 2003-2004, str. 185-188 / autor u ovom prilogu s plenarnog zasjedanja Drugog kongresa hrvatskih povjesničara raspravlja o mjestu i položaju najnovije povijesti Europe i europskih integracija u nastavi i udžbenicima povijesti u Hrvatskoj. Napominje da je i u nastavnim programima, a posljedično i u udžbenicima povijesti skoro posve zanemareno učenje o novijoj europskoj prošlosti, kao i da se o europskim integracijama u udžbenicima povijesti u tom času nije gotovo uopće govorilo. Prema novom nastavnom planu i programu, odnosno Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu, takvo se loše stanje treba popraviti.

„Nastava povijesti u Republici Hrvatskoj i njezina zlouporaba” (suautorica M. Najbar-Agičić), (ur. Sabrina P. Ramet; Davorka Matić) Demokratska tranzicija u Hrvatskoj, Alinea, Zagreb 2006, str. 169-191 / “The use and Misuse of History Teaching in 1990s Croatia” (with M. Najbar-Agičić), (ed. by Sabrina P. Ramet and Davorka Matić, Democratic Transition in Croatia. Value Transformation, Education & Media, Texas A&M University Press, College Station, 2007, pp. 193-223 / Autori daju opsežnu analizu stanja u nastavi povijesti, kao i udžbenicima povijesti u tranzicijskoj Hrvatskoj te govore o zlouporabama koje su u nastavi povijesti bile prisutne. Navode kako je reduciranje sadržaja što su se odnosili na povijest naroda nekadašnje Jugoslavije iskorišteno za širenje sadržaja o hrvatskoj povijesti, čime je stvoren etnocentričan prikaz – razvoj nacionalne hrvatske države zauzeo je središnje mjesto dok su odnosi sa susjednim narodima prikazivani gotovo isključivo kroz sukobe i otpor Hrvata osvajačkim presezanjima drugih. Autori su analizirali i raniji nastavni plan i program koji je bio prepun nejasnoća i stručnih nekorektnosti, u kojem je prevladavala politička povijest (do 1945. – novija je povijest marginalizirana), a opći je dojam kako se radi o tekstu koji nije u suglasnosti s razvojem historijske znanosti u Hrvatskoj. Smatraju da je posljedica dominacije političke povijesti nad gospodarskom i poviješću svakodnevnog života u nastavnom programu i udžbenicima dovodila do toga da učenici iz škole iznose iskrivljenu sliku prošlosti.

3. Stručna djelatnost

Prof. dr. Damir Agičić objavljuje popularno-znanstvene članke i tekstove u različitim novinama i časopisima za kulturu, piše enciklopedijske natuknice, udžbenike i priručnike za nastavu povijesti, recenzira, uređuje i redigira brojne knjige, radi na pripremi radijskih i televizijskih scenarija, urednik je web portala www.historiografija.hr. Aktivan je u radu nekoliko povijesnih udruga, a ističe se i svojim aktivnostima u organizacijskim i pripremnim odborima znanstvenih skupova, te općenito na popularizaciji historijske znanosti na različitim javnim predavanjima i predstavljanjima knjiga.

Osim onoga što je već navedeno o njegovim znanstveno-stručnim radovima, valja spomenuti sudjelovanje dr. Agičića u projektima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže u Zagrebu (Hrvatska enciklopedija, u kojoj je do 2001. bio urednik struke opće povijesti novoga vijeka, Hrvatski opći leksikon, u kojem je napisao ili uredio više od 400 natuknica, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatski leksikon) i Instituta Srednjoistočne Europe u Lublinu u Poljskoj, gdje je surađivao na pripremanju Enciklopedije Srednje Europe i Atlasa vjerske povijesti Srednje Europe.

Kandidat je sudjelovao u organizacijskim i pripremnim odborima nekoliko znanstvenih skupova. Bio je predsjednik Organizacijskog odbora Prvih znanstvenih susreta hrvatskih i poljskih povjesničara u Dubrovniku 2001. godine. Od 1996. do 2008. urednik je izdanja za nastavu povijesti u izdavačkoj kući Profil-International, a od jeseni 1997. do 2002. godine bio je član uredništva znanstveno-popularnog časopisa Hrvatski zemljopis. Od 2001. uredio je niz znanstvenih i stručnih knjiga u više različitih biblioteka izdavačke kuće Srednja Europa.

Dr. sc. Agičić pokretač je i glavni urednik časopisa Povijest u nastavi (2003-2008), a od 2008. je glavni urednik Historijskog zbornika. Oba časopisa izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu. Od 2008. član je redakcije časopisa Historijska traganja, koji izdaje Institut za historiju u Sarajevu. Bio je suurednik zasebnog temata „Poljska: povratak na zapad“ u časopisu Matice hrvatske u Zagrebu Hrvatska revija.

Dr. sc. Damir Agičić predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka (od 2003). Bio je pročelnik Odsjeka za povijest (2004-2006) i Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta (1992-1996. i 1996-2000), član Središnjeg Povjerenstva Filozofskog fakulteta za razredbeni postupak (1997, 1999) te drugih sveučilišnih, fakultetskih i odsječkih tijela. Član je Vijeća područja humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Član je Predsjedništva Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1999-2009) i član Upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu; bio je aktivan član Povijesnog društva Otium, kao i Hrvatskoga povijesnog društva Zagreb (od 1997. do 2001. član Izvršnog odbora); član je Hrvatske udruge nastavnika povijesti te Matice hrvatske. Bio je član Povjerenstva za dodjelu Nagrade Matice hrvatske za znanost (2004-2005).

4. Nastavna djelatnost

Od 1. studenoga 1989. godine kandidat radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, isprva kao asistent-pripravnik (1989-1993), odnosno asistent (1993-1998), viši asistent (1998-1999), docent (1999-2004) i izvanredni profesor (od 2004).

Između 1990.-1999. kandidat je izvodio nastavu iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe 15.-18. stoljeća isprva radeći nastavu iz seminara, a od jeseni 1993. također držeći predavanja i ispite. Između 1996. i 2000. kandidat je izvodio nastavu iz navedenoga predmeta kao gostujući predavač na Pedagoškom/Filozofskom fakultetu u Puli. U Zagrebu je izvodio i nastavu iz nekoliko izbornih kolegija. Godine 1999. Agičić je izabran u zvanje docenta na predmetu Svjetska povijest XIX. stoljeća. Prema novom nastavnom planu i programu, važećem od 2005. godine, kandidat predaje Europsku i svjetsku povijest u XIX. stoljeću na preddiplomskom studiju te kolegij Europa i Hrvatska: komparatističke teme na diplomskom studiju. Studenti su u svojim anketama ocijenili prof. dr. Damira Agičića kao vrlo uspješnog nastavnika (rezultati ankete u prilogu).

Kandidat sudjeluje i u izvođenju nastave na doktorskom studiju Odsjeka za povijest, na obveznim predmetima, kao i s izbornim predmetom. Predavao je također na poslijediplomskom stručnom studiju Europski studiji (zajednički projekt Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Pariz II-Pantheon) i na znanstvenom doktorskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Kao gostujući nastavnik predavao je na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanju, a predavanja je držao i na Katoličkom sveučilištu u Lublinu u Republici Poljskoj. Više je godina izvodio nastavu hrvatske povijesti za studente koji na Filozofskom fakultetu pohađaju tečajeve hrvatskog jezika (tzv. pripremna godina studija). Između 1992. i 1998. sudjelovao je u organiziranju i izvođenju nastave u ljetnim i zimskim školama hrvatskoga jezika i kulture u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika.

Bio je mentor studentima za nekoliko desetaka obranjenih diplomskih radova, predsjednik povjerenstva za obranu jedne disertacije te predsjednik ili član nekoliko povjerenstava za nostrifikaciju fakultetskih diploma. Bio je mentor pri izradi jednog magistarskog rada, a trenutno je mentor troje doktoranada koji priređuju disertacije.

Profesor Agičić koordinator je fakultetskog Povjerenstva za unapređenje kvalitete nastave. Bio je koordinator projekta H-104 u okviru CEEPUS programa (razmjena nastavnika i studenata sa sveučilištima u Pilicsabi (Mađarska), Trnavi (Slovačka), Pragu (Češka), Lublinu (Poljska), Cluj-Napoci (Rumunjska), Beču (Austrija) i Ljubljani (Slovenija); do 2004. Danas je koordinator CEEPUS programa na Odsjeku za povijest.

Bio je član Predmetnog povjerenstva za povijest Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH u izradi Kataloga znanja, sposobnosti i vještina, odnosno Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS).

Bodovanje objavljenih radova prof. dr. sc. Damira Agičića
Vrsta rada	Redni broj	Naslov rada	O (opseg rada – aa)	M (mjesto objavljivanja)	V (vrsnoća rada)	Bodovi (OxMxV)
Knjiga		Podijeljena Poljska (1772.-1918), Srednja Europa, Zagreb 2004.	7	1	0,75	5,2
		Bibliografija hrvatske historiografije u povijesnim časopisima (2000-2004), uredili: V. Dugački, I. Starčević Stančić, D. Agičić, Srednja Europa, Zagreb 2008.	18	1	0,5	9 – udio 75% = 6,75
		Poslijediplomski magistarski studij na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Srednja Europa, Zagreb 2009.	5	1	2 aa – 1 3 aa – 0,5	3,5
Izvorni znanstveni članak / Prethodno priopćenje		Slavenski novinarski kongresi 1903.-1908. godine, Spomenica Filipa Potrebice, FF Press et al, Zagreb 2004, str. 321-330	1,1	1	1	1,1
		Nastava povijesti u Republici Hrvatskoj i njezina zlouporaba (s M. Najbar-Agičić), (ur. Sabrina P. Ramet; Davorka Matić) Demokratska tranzicija u Hrvatskoj, Alinea, Zagreb 2006, str. 169-191 / (with M. Najbar-Agičić) The use and Misuse of History Teaching in 1990s Croatia, (ed. by Sabrina P. Ramet and Davorka Matić, Democratic Transition in Croatia. Value Transformation, Education & Media, Texas A&M University Press, College Station, 2007, pp. 193-223	2,8	1,5	1	4,2
		Kongresi jugoslavenskih povjesničara – mjesto suradnje ili polje sukoba, (ur. Irena Stawowy-Kawka) Obraz konfliktów między narodami słowiańskimi w XIX i XX wieku w historiografii, Wydawnictwo Uniwersytetu Jagiellońskiego, Kraków 2007, str. 117-130	1,7	1,5	1	2,5
		Wiktor Bazielich i njegovi hrvatski korespondenti. Prilog poznavanju hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza u dvadesetom stoljeću, Historijski zbornik LXII (2009), 1 (26 stranica)	2,2	1,5	0,9	3 UKUPNO = 26,25
Pregledni / stručni članak		Europa i europske integracije u nastavi povijesti, Historijski zbornik, LVI-LVII, 2003-2004, str. 185-188	0,5	1,5	0,75	0,5
		Stosunki chorwacko-węgierskie w okresie odrodzenia narodowego w podręcznikach chorwackich. Zarys problematiki; (ur. Cetnarowicz, Antoni; Pijaj, Stanisław) Węgry i dookola Węgier: Narody Europy Srodkowej w walce o wolność i tożsamość w XIX i XX wieku, Towarzystwo Wydawnicze UJ, Kraków 2005, str. 59-68	0,65	1	0,75	0,5
		(Re)konstrukcija suvremene hrvatske/jugoslavenske povijestima u pregledima/sintezama nakon 1991. godine, u knjizi: Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije, Institut za istoriju, Sarajevo 2007, str. 59-71	1	1	0,75	0,75
		(s M. Najbar-Agičić) 1918. - ostvarenje vjekovnih snova, geopolitička nužnost ili kobna pogreška. Postanak Kraljevstva SHS u hrvatskim udžbenicima povijesti za osnovnu školu, (ur. Tihomir Cipek i Olivera Milosavljević) Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, Zagreb 2007, str. 203-213	1	1	0,75	0,75
		(s B. Janković) Šezdeset godina Historijskoga zbornika, HZ, LXI, br. 1, Zagreb 2008, str. XIII-XVIII	0,5	1,5	0,75	0,5
		Pet godina časopisa Povijest u nastavi. Bibliografija, broj 1-10	1,7	1	0,5	0,85
		Mosty i przepaści. O praktyce wprowadzenia idei jedności Słowian południowych w XX wieku, Tantum Historiae. Księga ofiarowana profesorowi Mieczysławowi Tantemu w osiemdziesiątą rocznicę urodzin, (ur. Piotr Żurek), Bielsko-Biała 2008, str. 11-24	1,4	1	0,75	1
		(s M. Najbar-Agičić) Hrvatska historiografija o 1941. – polemika bez dijaloga?, (ur. Sulejman Bosto, Tihomir Cipek i Olivera Milosavljević) Kultura sjećanja: 1941. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, Zagreb 2008, str. 145-155	1	1	0,75	0,75 UKUPNO = 5,6
Udžbenik		Povijest. Udžbenik za sedmi razred osnovne škole, Profil, Zagreb 2007.	8,5	1	0,5	4,2
		Povijest. Radna bilježnica za sedmi razred osnovne škole, Profil, Zagreb 2007.	3	1	0,5	1,5
		(s M. Najbar-Agičić i S. Koren) Povijest 7, Profil, Zagreb 2007.	12,8	1	0,5	6,4
		(s V. Đurić), Povijest 7. Radna bilježnica, Profil, Zagreb 2007.	3,4	1	0,5	1,7 UKUPNO = 13,8