Nacionalna strategija održivog korišĆenja prirodnih resursa I dobara


Promena strukture vlasništva zemljišta



Download 4,05 Mb.
bet34/35
Sana08.05.2017
Hajmi4,05 Mb.
#8500
1   ...   27   28   29   30   31   32   33   34   35
7.5. Promena strukture vlasništva zemljišta

Prema obliku svojine poljoprivredno zemljište može biti u privatnoj, zadružnoj i državnoj svojini. Dominantan oblik svojine na poljoprivrednom zemljištu je privatna svojina. Do 1990. godine pored privatne svojine drugi dominantni oblik svojine bila je društvena svojina. Godine 1991. donošenjem Zakona o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanju zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu poljoprivrednog zemljišnog fonda i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz poljoprivrednog otkupa poljoprivrednih proizvoda, započet je povraćaj poljoprivrednog zemljišta koje je oduzeto 1953. godine. Do 2002. godine vraćeno je oko 150 000 hektara. Od 1992. godine započeo je postupak pretvaranja društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine, kojim jedan deo poljoprivrednog zemljišta prelazi u državno vlasništvo, a drugi postaje društveni kapital poljoprivrednog preduzeća.

7.6. Gubitak i degradacioni procesi u zemljištima

U zemljištu se promene dešavaju permanentno. Radi očuvanja zemljišta, kao prirodnog (na kraći rok praktično neobnovljivog resursa), vrlo je važno da one ne dovode do degradacije zemljišta, odnosno, do promena prirodnog stanja ili smanjenja produkcione sposobnosti. Ove promene se dešavaju prirodnim putem, ali su u velikoj meri vezane za čovekovu aktivnost, pogotovo što se njegovim delovanjem ovi procesi uglavnom ubrzavaju. Sve one zaslužuju pažnju ukoliko dovode do fizičke, biološke ili hemijske degradacije zemljišta. Pored toga što promene mogu imati ekološki karakter, one mogu da dovedu do značajnog smanjenja produkcione sposobnosti zemljišta umanjenjem njegovog kvaliteta ili čak do gubitaka u fizičkom smislu.

Glavni procesi koji dovode do gubitaka i degradacije zemljišta na teritoriji Republike Srbije su:

1) urbanizacija i i razvoj infrastrukture;

2) zakišeljavanje zemljišta;

3) smanjenje organske materije zemljišta;

4) primarno i sekundarno zaslanjivanje zemljišta;

5) eolska i vodna erozija;

6) različiti drugi oblici zagađivanja zemljišta: teški metali, industrijska zagađenja, prekomerna primena agrohemikalija, i sl.

Generalno, pored fizičkog gubitka zemljišta, svi ovi procesi dovode do njegove degradacije i vrlo često su kombinovani, tako da zakišeljavanje zemljišta dovodi do smanjenja organske materije, erozija smanjuje biogenost zemljišta i sl. Paralelno sa trajnim gubitkom zemljišta vezanim za njegovo iskorišćavanje pri urbanizaciji i razvoju infrastrukture, suštinsko je pitanje da li će se problemima degradacije i gubitka zemljišta u budućnosti posvećivati dovoljno pažnje i da li će ugrožavanje i smanjenje produkcione sposobnosti ovog neobnovljivog prirodnog resursa imati negativni trend. Danas se kod nas ovim pitanjima sve više posvećuje pažnja, ali je zadnjih decenija, prvenstveno posle raspada SFRJ, ratnih dešavanja, političkih potresa, bio smanjen interes za ovu problematiku. Navedena dešavanja, međutim, imala su i određeni pozitivni efekat na očuvanje zemljišta, jer je sa slabljenjem ekonomske moći društva bila i smanjena aktivnost čoveka u domenu iskorišćavanja zemljišta preko iskopa mineralnih sirovina, rada industrijskih zagađivača, primene zaštitnih sredstava i mineralnih đubriva. Ovo smanjenje pritiska industrije na životnu sredinu na prostorima Republike Srbije bilo je vidljivo dugi niz godina, međutim, imajući u vidu ekonomski oslabljenu državu, minimizirana su i ulaganja u zaštitu životne sredine, da praktično i nije bilo neke sistematske kontrole korisnika zemljišta, niti njegovih potencijalnih zagađivača. Kao posledica svega posedujemo nedovoljno sistematskih i preciznih podataka o površinama koje su ugrožene navedenim uzrocima degradacije, već se često problemi vezani za zemljišta definišu na osnovu preseka stanja, pojedinačnih istraživanja i globalnih analiza.

7.6.1. Trajni gubitak poljoprivrednog zemljišta vezan za urbanizaciju i razvoj infrastrukture

Trajni gubitak poljoprivrednog zemljišta u Republici Srbiji vezan je za urbanizaciju i razvoj infrastrukture (eng. "sealing soils"). Mada ne raspolažemo podacima o bonitetskoj klasi ovih zemljišta koji se ovim načinom iskorišćavanja zahvataju, ali zona širenja urbanih centara i radnih aktivnosti (razvoj gradskih i seoskih naselja, saobraćajnica, izgradnja fabrika, rudnika, hidroelektrana, izgradnja aerodroma, pozajmišta materijala i sl.) odnosi se uglavnom na plodna, ravničarska zemljišta, na čijoj periferiji dolazi i do depopulacije stanovništva koje migrira u gradske zone. Prema sadašnjem trendu (Podaci ministarstva nadležnog za poljoprivredu, 2010), dnevno se gubi oko 16,1 ha poljoprivrednog zemljišta, odnosno, trenutno oko 5.876,5 ha na godišnjem nivou, pa će ovo zahvatanje i u budućnosti takođe biti najizraženiji problem trajnog gubitka zemljišta. Mada iskorišćavanje zemljišta i drugih zemalja trpe pritisak njihovog ekonomskog razvoja, gde recimo Nemačka dnevno gubi 116 ha, Austrija 12,1 ha, Slovenija 11 ha, pretpostavlja se da će se u Republici Srbiji on u narednim godinama značajno intenzivirati. Ukoliko bi se gubitak zemljišta projektovao prema sadašnjim godišnjim gubicima, u narednom periodu (30 godina) bi iznosio oko 180 000 ha, pa je jasno da ovaj trajni gubitak zemljišta zahteva punu državnu kontrolu.

Treba težiti da se trajni gubitak zemljišta uskladi sa stvarnim potrebama društva, da bi se u što manjem obimu umanjila korisna obradiva površina. Ovo je takođe posebno važno sa aspekta očuvanja njegovog kvaliteta tokom korišćenja u domenu urbanizacije i razvoja infrastrukture, industrijskih, rudarskih, energetskih i ostalih aktivnosti.

 

7.6.2. Zakišeljavanje zemljišta Srbije kao faktor degradacije



Zakišeljavanje zemljišta predstavlja proces pri kome se smanjuje njegova pH vrednost usled gubitka baza u adsorptivnom kompleksu. Posledica zakišeljavanja zemljišta je značajno smanjenje njihove produkcione sposobnosti. Gubitak baza vezuje se za njihovo ispiranje padavinama, usvajanje od strane biljaka, a pojavu kiselosti, kao prirodan proces, uzrokuje još i razlaganje organske materije, hidroliza gvožđa i aluminijuma iz glinenih minerala, prisustvo nekih supstanci (S, NH4+) u zemljištu koje reaguju sa atmosferskim vazduhom, kisele kiše.

S obzirom da kisela zemljišta zahvataju veći deo poljoprivrednog zemljišta centralne Srbije, gde od ukupno istraženog područja 43% površina imaju povišenu potencijalnu kiselost i pripadaju grupi jako kiselih do kiselih zemljišta (1.197.000 hektara), 20% pripada grupi kiselih do slabo kiselih zemljišta, samo 35% pripada grupi slabo kiselih do neutralnih. Posebno su ugrožena područja jugoistočne Srbije ("ključka terasa"), Šumadije, Kolubarskog basena, Jadra, Pocerine i područje oko Leskovca. Intenzivnijem procesu zakišeljavanja zemljišta tokom proteklih decenija doprinosi i smanjeni unos organskih materije i primena isključivo mineralnih (azotnih) đubriva.

7.6.3. Salinizacija zemljišta Srbije kao faktor njihove degradacije

Salinizacija ili zaslanjivanje zemljišta, bilo da je primarna ili sekundarna, odnosi se na prekomerno nakupljanje soli u zemljišnom profilu. Alkalna reakcija ovih zemljišta prvenstveno potiče od natrijuma, čije prisustvo u višku pored hemijskog ima i negativne implikacije na fizičke osobine zemljišta.

Zaslanjena i alkalizovana zemljišta u najvećoj meri lokalizovana su u AP Vojvodini (233.000 ha), dok je tek 2% zemljišta centralne Srbije u grupi alkalnih zemljišta. Ona se u Vojvodini uglavnom obrađuju, mada među alkalnim zemljištima samo se dva tipa zemljišta smatraju agrotehnički vrlo nepovoljnim (solončaci i solonjeci), pošto je zbog prisustva soli nivo njihove produkcione sposobnosti izrazito nizak. Međutim, pitanje zaslanjivanja i drugih vojvođanskih poljoprivrednih zemljišta danas se sve više aktuelizuje, pošto se zalivnim sistemima povećava unos soli vodom čiji se kvalitet ne kontroliše. Isto tako, javlja se opasnost i od sekundarnog zaslanjivanja hidromorfnih zemljišta podzemnim vodama, koje u višku (zima, proleće) pri kretanju u površinske slojeve (za biljke adsorpcionu zonu korenovog sistema) talože soli i trajno ih zaslanjuju.

S obzirom na ogromnu površinu koju zaslanjena zemljišta zahvataju u Republici Srbiji, što nije slučaj sa ostalim evropskim zemljama, njihovo pitanje je značajno, pogotovo što se na našim prostorima ova zemljišta obrađuju i predstavljaju vrlo često i jedini izvor prihoda od poljoprivredne proizvodnje. Pošto se strateški dokumenti očuvanja prirodnih resursa usklađuju sa evropskom regulativom, i jedni i drugi imaju za cilj očuvanje pojedinih ekosistema, trebalo bi strategiju očuvanja ovih biodiveziteta lokalizovati samo na najzaslanjenija zemljišta (pomenuti solončaci i solonjeci), koja nemaju agrotehnički potencijal ili je njihova meliorativna popravka vrlo skupa.

Ostale površine bi trebalo podvrgnuti meliorativnim merama popravke, što je i do sada činjeno u manjem obimu, ili bi one bile planirane za gajenje biljnih vrsta koje su tolerantne na prisutnu alkalnost, na njima uspevaju i imaju ekonomsku opravdanost (npr. Chamomilla matricaria i sl). Isto tako, radi smanjenja dalje alkalizacije zemljišta, trebalo bi uvesti obaveznu meru kontrole kvaliteta vode koja se koristi za navodnjavanje (zadaci Poljoprivredne inspekcije u okviru Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede), a preko uređenja zemljišta (aktivnosti Fonda za uređenje zemljišta, Ministarstvo poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede) bi trebalo sprovesti određene hidromeliorativne mere, radi regulacije vodno-vazdušnog režima hidromorfnih zemljišta, posebno u slučajevima koji bi vodili ka njihovom zaslanjivanju.

7.6.4. Smanjenje organske materije u zemljištima Srbije kao faktor njihove degradacije

Organska materija zemljišta (SOC) doprinosi ukupnoj plodnosti zemljišta i predstavlja izvor i rezervoar hranljivih elemenata za biljke. Sadržaj organske materije u zemljištima Republike Srbije kreće se od niskog u zemljištima suvih regiona, do visokih u zemljištima iz umerenog klimatskog područja, pa do ekstremno visokog u organogenim i tresetnim zemljištima. Sadržaj organske materije takođe varira u širokom intervalu između raznih ekoregiona, i viši je u hladnim i vlažnim, nego u toplim i suvim regionima.

Na osnovu podataka Agencije za zaštitu životne sredine sadržaj organskog ugljenika (C%) u površinskom sloju zemljišta u najvećem broju od 1365 uzoraka (45.13%) je u opsegu 1-2%. Sadržaj ugljenika u opsegu 2-5% ima 29.01% uzoraka, dok 19.41% uzoraka zemljišta ima najmanji sadržaj organskog ugljenika (0-1%).

U cilju utvrđivanja plodnosti zemljišta sprovode se ispitivanje kojima se utvrđuje i sadržaj humusa u poljoprivrednom zemljištu u Republici Srbiji, a koja se realizuju preko ovlašćenih poljoprivrednih stručnih službi kroz Projekat Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede "Sistematska kontrola plodnosti obradivog poljoprivrednog zemljišta".

Na osnovu poslednjih dostupnih podataka dobijenih u okviru sistematske kontrole plodnosti izračunat je sadržaj organskog ugljenika u površinskom sloju zemljišta na prostoru centralne Srbije. Analiza 25125 uzoraka pokazuje da najveći broj uzoraka (62.78%) ima sadržaj organskog ugljenika C% u opsegu 1-2%. Sadržaj ugljenika u opsegu 2-5% ima 29.22% uzoraka, dok 6.59% uzoraka zemljišta ima najmanji sadržaj organskog ugljenika (0-1%).

Zbog svojih mnogobrojnih pozitivnih funkcija, organska materija zemljišta ima karakter jednog od najznačajnijih prirodnih i nacionalnih resursa, kome mora da se posveti posebno mesto u svim regulativama konzervacije prirodnih resursa. Mnogobrojna višegodišnja ispitivanja su pokazala da je sadržaj organske materije u zemljištu veoma osetljiv na promene u iskorišćavanju zemljišta, a prema skorašnjim podacima, njegove promene su usko povezane sa klimatskim promenama na Zemlji.

Kao najvažnija komponenta organske materije zemljišta (SOC), zemljišni humus je dosta stabilan, pa ukoliko dođe do njegovog smanjenja u zemljištu, ono može biti uzrokovano različitim ekološkim i antropogenim faktorima. Tako dolazi i do degradacije zemljišta, a ova pojava je prisutna i na zemljištima Republike Srbije. Kod naših zemljišta, međutim, smanjenje sadržaja organske materije se manje vezuje za klimatske prilike, što je vrlo čest slučaj u nekim drugim zemljama koje imaju mnogo više padavina i više temperature, već je posledica poljoprivredne proizvodnje iza koje stoji neredovan unos organskih đubriva. Ovaj vid degradacije kod nas nije sistematski praćen, već je očekivana posledica kiselog karaktera većine tipova zemljišta centralne Srbije (4, 6, 7, 8, 9, 10), unosa isključivo mineralnih (azotnih) đubriva (nedovoljan/u višku), spaljivanja žetvenih ostataka i gajenja biljnih kultura koje imaju visok biološki potencijal, što generalno dovodi do osiromašenja zemljišta organskom materijom i biljnim hranivima.

Sa razvojem industrije mineralnih đubriva u bivšoj SFRJ 60-tih godina prošlog veka i nedovoljnim angažovanjem stručnih institucija, postepeno je potpuno izostajala primena organskih đubriva u biljnoj proizvodnji, posebno na velikim gazdinstvima, što je branjeno tezom da veći unos mineralnih đubriva ostvaruje i veću masu žetvenih ostataka koji se zaoravaju. Tokom dve zadnje decenije ekonomskog osiromašenja, prvenstveno zahvaljujući dodatnim inputima koje zahteva rasturanje organskih đubriva (gorivo i mehanizacija), kao i smanjenju stočnog fonda, marginalizovan je značaj unošenja organskih đubriva, prvenstveno stajnjaka, čak i kod privatnog sektora. Na primeru vojvođanskih černozema, gde su rađene analize zemljišta 90-tih godina (makroprojekat Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede "Kontrola plodnosti i sadržaj opasnih i štetnih materija u zemljištima Srbije"), a potom istraživanje 2002-2004. godine koje je sprovedeno na istim lokacijama (Bečej, Bačko Gradište, Futog, Kać, Adaševci), omogućava poređenje rezultata, što indicira trend smanjenja organske materije za oko 0,05-0,2%. Istina, ovo smanjenje organske materije kod černozema bi svakako trebalo biti daleko zanemarljivije u odnosu na smanjenje organske materije kod većine kiselih zemljišta centralne Srbije (zemljišta: 4,7,8,9,10,11), o čijoj degradaciji ne postoje ni sistematski, već samo indikativni, istraživački podaci. Kao zemljišta koja su znatno slabije snabdevena organskom materijom (prosečno 1,0-2% humusa), ona se nalaze u klimatu sa daleko više padavina, koje doprinose daljem ispiranju baza iz organskog kompleksa, povećanju kiselosti i slabljenju stabilnosti organskog kompleksa koji je tako podložniji mineralizaciji. Stoga, istraživanja u narednom periodu bi trebalo fokusirati ne samo na probleme smanjenja organske materije usled nedovoljnog unosa organskih đubriva, već kombinovati sa istraživanjima koja se odnose i na klimatske promene, gde povećanje temperature zemljišta i količine padavina utiče na smanjenje organske materije.

Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja započelo je sistematsko praćenje stanja i kvaliteta zemljišta na celoj teritoriji Republike Srbije.

7.6.5. Klimatske promene i gubitak organske materije u zemljištima Srbije

Povećano globalno zagrevanje i efekat staklene bašte su u najvećoj meri uslovljeni industrijskim razvojem, gde drastično povećanje koncentracije emisije gasova u atmosferu (CO2 i N2O) dovodi do povećavanja nivoa prosečne temperature na površini Zemlje od 0,17°C na dekadnom nivou. Ovo povećanje prevazilazi kritičan porast od 0,1°C, na koji ekosistemi mogu da se adaptiraju. Istovremeno, klimatske promene se ogledaju takođe i u brzom porastu prosečnih količina padavina od 0,5-1% na dekadnom nivou, i to prvenstveno u većem delu severne hemisfere, posebno na područjima srednje i visoke geografske širine.

Nastale klimatske promene, uslovljene povećanim globalnim zagrevanjem, tesno se povezuju i sa gubicima organske materije (SOC). Polazi se od toga da SOC, odmah iza organske materije u morima i okeanima, predstavlja drugi najveći izvor ugljenika na planeti. Stoga, uz gubitak organske materije zemljišta intenzivnijom mineralizacijom zbog povišenih temperatura na površini planete, posledično se uslovljava i obogaćivanje spoljašnje atmosfere sa CO2. Tako se ova veza između zemljišta i klimatskih promena, preko globalnog kruženja ugljenika u prirodi, našla u centru pažnje ne samo istraživača, već i institucionalnih tela EU (General Environment-Directorate), koji pokušava da što više osvetli negativne efekte procesa gubitka C iz zemljišta i jasno formuliše strategiju održivog razvoja.

Ključno je da klimatske promene putem zagrevanja mogu da smanje sadržaj organske materije zemljišta (SOC). Usled povećanje mineralizacije ugrožava se i ukupna količina organske materije u zemljištu i stabilnost njegove strukture. Naime, sa smanjenjem SOM u zemljištu, pored smanjenja ukupne plodnosti zemljišta (SOC je izvor hraniva za biljke), povećava se i erozija zemljišta (trajni gubitak), a dolazi i do gubitka vode površinskim oticanjem (smanjenje plodnosti). Istovremeno, dolazi i do poremećaja u ciklusu kruženja C, azota, fosfora, sumpora i drugih biogenih elementa. Stoga gasoviti gubici ugljenika iz zemljišta, pored toga što doprinose povećanom globalnom efektu zagrevanja, podjednako utiču i na smanjenje produkcione sposobnosti zemljišta i smanjenje njegove biogenosti (SOC je izvor C za mikroorganizme). Uporedo, zbog primene azotnih đubriva, naša zemljišta ispoljavaju još veći gubitak novostvorene organske materije, ali i istovremeno emituju i veću količinu azotnih gasova (N2O), sa implikacijom stvaranja još više izraženog efekta staklene bašte.

Pored smanjenja SOC, klimatski činioci značajno utiču i na druge hemijske osobine zemljišta, posredno i na njegovu ukupnu plodnost. Tako se povećanje količine padavina dovodi u vezu i sa zakišeljavanjem zemljišta ispranjem baznih elemenata, od koji su neki i biljna hraniva. Isto tako, ovakav tip degradacije zemljišta utiče i na povećanu mineralizaciju preostale organske materije, istovremeno povećavajući mobilnost potencijalno toksičnih elemenata, kao što su teški metali. Višak vlage uslovljava i podizanje podzemnih voda, pri čemu se isprane soli dovode u zonu korenovog sistema (sekundarno zaslanjivanje), kao još jedan vid smanjenja produkcione sposobnosti ovog prirodnog resursa.

Sistematska istraživanja u Republici Srbiji o gubicima organskog C iz SOC izazvanog klimatskim promenama kod naših zemljišta nisu do sada sistematski sprovođena. Može se reći da su ona su u inicijalnoj fazi, ali iz svega proizilazi da imaju veliki značaj ne samo za očuvanje zemljišne organske materije, već i zemljišta u celini, gde je ono proizvodni ili prirodni resurs. Stoga planska i sistematska istraživanja su prvenstveno važna za poljoprivredna zemljišta, odnosno, tipove zemljišta koja su najzastupljenija i najviše zahvaćena biljnom proizvodnjom. Radi se o černozemu, gajnjači (Eutrični kambisol), smonici (Vertisol), aluvijalnim zemljištima (Fluvisol), ritskim crnicama (Humoglej), humusno silikatnom zemljištu (Ranker), pseudogleju. U principu, kod svakog od ovih zemljišta izražen je permanentan uticaj klime preko zagrevanja, padavina, podzemnih voda, vetrova, što je u uskoj sprezi sa većim ili manjim gubicima SOC, emisijom gasova i ukupnog smanjenja plodnosti zemljišta.

7.6.6. Erozioni procesi kao faktori degradacije zemljišta u Srbiji

Erozioni procesi kod zemljišta se odnose na njegov trajni gubitak, njegovu fizičku degradaciju ili pogoršanje njegovog hemijskog kvaliteta izazvanog delovanjem vode, lednika ili vetra (vodena, lednička, eolska erozija). U mnogim zemljama Evrope, sa izraženijim reljefnim i klimatskim ekstremima, erozija predstavlja jedan od osnovnih i najčešćih uzroka gubitka i degradacije zemljišta, zauzimajući tako primarno mesto među faktorima koji ugrožavaju zemljište kao prirodni resurs.

Uzimajući u obzir površine degradiranog zemljišta, daleko najznačajniji faktor degradacije zemljišta u Srbiji je vodna, a potom eolska erozija. Prema Karti erozije Srbije (Karta erozije Srbije, Institut za šumarstvo i drvnu industriju, Beograd, 1983), rađenoj u periodu 1966−1971. godine, različitim intenzitetom erozije zahvaćeno je 76354.43 km2 ili 86.39% teritorije Srbije, dok zoni akumulacije pripada 12024.71 km2 ili 13.61%. Procenjuje se da su erozioni procesi različitog intenziteta zastupljeni na oko 80% poljoprivrednog zemljišta u Republici Srbiji. U centralnim zonama i brdsko-planinskim predelima preovlađuje vodna erozija, dok je za teritoriju AP Vojvodine karakteristična pojava eolske erozije, koja nastaje kretanjem vazdušnih masa-vetra. To doprinosi razvoju intenzivnih procesa vodne erozije u središnjoj Srbiji (Tabela 7.4), a u AP Vojvodini intenzivnom procesu eolske erozije (zastupljenost šuma oko 6%). Tako u AP Vojvodini je oko 21 000 ha poljoprivrednog zemljišta ugroženo eolskim erozionim procesima, uz prosečan gubitak od 0,9 t/ha zemljišta godišnje. Istina, ova masa zemlje se ne gubi, već se premešta na druge udaljenije površine, ali se degradacija ogleda u uklanjanju delova površinskog sloja, koji je inače najbogatiji biljnim hranivima.

Tabela 7.4. Rasprostranjenost vodne erozije u Srbiji (kategorija I najjača, kategorija V najslabija erozija)



Red. br.

Region

Površina km2

Kategorija erozije

I
km2

II
km2

III
km2

IV
km2

V
km2

1

Vojvodina

21.506

48

336

947

15.193

4.982

2

Zapadna Srbija

14.902

578

2.149

4.870

5.394

1.911

3

Centralna Srbija

11.180

110

1.407

2.935

4.504

2.224

4

Istočna Srbija

15.009

629

1.789

4.448

6.840

1.303

5

Južna Srbija

14.877

1.050

2.060

3.132

7.403

1.232

6

Kosovo i Metohija

10.887

473

1.426

2.972

4.711

1.305

7

Središnja Srbija + Vojvodina

77.474

2.415

7.741

16.332

39.334

11.652

8

Ukupno Srbija

88.361

2.888

9.138

19.386

43.914

13.035

Tabela 7.5. Rasprostranjenost eolske erozije u Srbiji

Region

Površina
km2

Raspored po kategorijama

Jaka i vrlo jaka
km2

Srednja
km2

Slaba i vrlo slaba
km2

Vojvodina

21.506

588

3.750

10.242

Središnja Srbija

55.968

320

420

4.010

Središnja Srbija + Vojvodina

77.474

908

4.170

14.252

Kosovo i Metohija

10.887

-

285

582

UKUPNO Srbija

88.361

908

4.455

14.834


Download 4,05 Mb.

Do'stlaringiz bilan baham:
1   ...   27   28   29   30   31   32   33   34   35




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©hozir.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling

kiriting | ro'yxatdan o'tish
    Bosh sahifa
юртда тантана
Боғда битган
Бугун юртда
Эшитганлар жилманглар
Эшитмадим деманглар
битган бодомлар
Yangiariq tumani
qitish marakazi
Raqamli texnologiyalar
ilishida muhokamadan
tasdiqqa tavsiya
tavsiya etilgan
iqtisodiyot kafedrasi
steiermarkischen landesregierung
asarlaringizni yuboring
o'zingizning asarlaringizni
Iltimos faqat
faqat o'zingizning
steierm rkischen
landesregierung fachabteilung
rkischen landesregierung
hamshira loyihasi
loyihasi mavsum
faolyatining oqibatlari
asosiy adabiyotlar
fakulteti ahborot
ahborot havfsizligi
havfsizligi kafedrasi
fanidan bo’yicha
fakulteti iqtisodiyot
boshqaruv fakulteti
chiqarishda boshqaruv
ishlab chiqarishda
iqtisodiyot fakultet
multiservis tarmoqlari
fanidan asosiy
Uzbek fanidan
mavzulari potok
asosidagi multiservis
'aliyyil a'ziym
billahil 'aliyyil
illaa billahil
quvvata illaa
falah' deganida
Kompyuter savodxonligi
bo’yicha mustaqil
'alal falah'
Hayya 'alal
'alas soloh
Hayya 'alas
mavsum boyicha


yuklab olish