Te u zagrebu filozofski fakultet

Korak za smisao, Zagreb 1992., 256 stranica
Kao što upućuje podnaslov (Antropologijsko-etičke studije i eseji), ova je knjiga u prvom redu posvećene problemima filozofske antropologije. Govori se o čovjeku. Odjeven u krpicu zemlje, hranjen iz lonca jezika koji je u suzama naučio, svaki čovjek za svojim životom, koracima života, vuče svoj život. Sve u njemu ostavlja tragove: riječi koje izgovara, šutnja koju šuti, sve što čini ili propušta. Ništa nije za čovjeka definitivno ostvarivo, ništa se za nj ne može po definitivnoj mjeri uramiti i pohraniti u galeriji ostvarenja. Autor pokazuje da nam je to danas, kako je vidljivo iz filozofije naših dana, posebno opipljivo. Čovjek se mora pomiriti s toliko toga važnoga ali i prolaznoga. Putovi su čovjekova života putovi suza i boli. Ljudska traganja često dovode u stranputice ili bezizlazna bespuća. Autor nadalje promišlja neke aktualne fenomene, između ostaloga bolest i strah. Zaključuje da se čovjeku često život pričinja kao pustinja u kojih nema puteva i ulica. Sve ga to navodi na zaključak da čovjek zapravo nije ono što jest, da on tek postaje u nemiru i traganju. Sva njegova traganja za srećom, sve njegove utrke za užitkom, svi njegovi zbjegovi pred boli svode se na jedno jedino životno odmicanje i jedno jedino primicanje, koje zaporavo čini nit, put, njegova života: odmicanje iz vremena i primicanje vječnosti. Na ovoj prvotno antropološkoj pozadini autor gradi pretpostavke jedne etike. On to naziva “iskorak za dobro življenje”, iskoračaj, stope u stope, s Drugim za S-misao.